Župa Presvetog Srca Isusova

E-mail Ispis PDF

JA SAM PASTIR DOBRI


Ja  sam  pastir  dobri,
Ne  bojim  se  ni  lavova, ni kobri.

Preko  mise  vam  se  javljam,
Svećenik  me  u  vaša  usta  stavlja.

Ali  je  svećenika  sve  manje,
Pa  moramo  proglasiti  izvanredno  stanje.

To  stvara  probleme  mnoge,
A  đavo  nam  samo  nabija  roge.

Zato  se  moramo  za  svećenike  moliti,
Ili  će  nas  Bog  poslije  koriti.

Treba  druge  bodriti  na  red  sveti,
Da  se  Crkvena  snaga  osjeti.

Treba  malo  na  zemlju  spustiti  nos,
I  bit  ćete  vjernika  ponos.

Svećenici  rade  mukotrpan  rad,
Da  bi  nam  misu  uljepšali  sad.

O  svećenicima  sve  najbolje  to  se  zna,
Možda  jednom  svećenik  postanem  i  ja !


Filip  Menđušić

25. travnja 2015.

ja-sam-pastir-dobri

 
E-mail Ispis PDF

Biskupijska formacija župnih misijskih animatora

!Idite i navješćujte“!- jedna je od najprepoznatljivijih Isusovih poruka njegovim učenicima koje je poslao diljem svijeta da navješćuju i širenje evanđelje. Upravo s ovom porukom velečasni Antun Štefan obratio se nazočnima na skupu u dvorani crkve Presvetog Srca Isusova na Baldekinu na kojem je govorio o potrebi širenja misjskih dijela po župama.
Skupine mladih iz Murtera predvođeni ravnateljem OŠ prof. Edom Juragom, mladi Baldekina, mladi iz Drniša, vjernici sa Vidika, vjeroučitelji i drugi zainteresirani laici s pažnjom su se educirali kako što učinkovitije pridonositi misijama koje su pune potreba. Uz velečasnog Štefana bilo je i dvoje njegovih suradnika koji su prenosili svoja isksutva u dosadašnjem radu na ovom plemenitom „polju“.
Nakon pozdravne riječi don Puljića u kojoj je još jednom podsjetio na važnost Isusove poruke-Idite i navješćujte, posebno u svjetlu činjenice da veliki dio svijeta još nije upoznao Isusa, velečasni Štefan je na samom početku svog obraćanja konstatirao- svijet treba misije i misonare! Danas je diljem svijeta razasuto 90 misonara iz Hrvatske, a potrebe su sve veće. Iako se često na račun Crkve mogu čuti kritike, ja kažem kako imamo vjernike koji dolaze u crkve i imamo mlade koji nas ne zaobilaze, dakle imamo živu Crkvu. Ona se, međutim ne smije svesti na bavljenje sama sobom već treba misliti i na one koji nikada nisu čuli za Isusa. Neki će reći pa tko će misliti na druge u potrebi kod toliko problema kod nas. Ali, ako se čovjek bavi sam sobom, taj nikad nije zadovoljan, nikad mu dosta dobara, uvijek mu nešto fali. Kad počmeš misliti na druge oko sebe, na ljude koji teško žive, kad počmeš u drugi red stavljati vlastite probleme, tvoj život postaje vrijedniji. Kad čovjek sagleda širinu, kad se počme davati drugima tek tada shvati i svoju vrijednost, dobije veću snagu... One župe koje se brinu za druge su-žive župe, drugima teško ide, zaključio je Štefan.

Misije-3

Kako možemo pomoći misijama, a da ne idemo svi tamo? Pomoći možemo molitvama, svojom vjerom, a možemo i tako da organizirano pomoć po župama, da senzibiliziramo župljane da pomažu, da navješćujući budu misionari. Da se usitinu može pomoći na različite načine svjedoči i primjer jedne sedmočlane obitelji koja se, ispričao je velečasni Štefan, odlučila na preseljenje u Kinu. Kad su ih pitali zašto baš tamo, u tu daleku i mnogoljudnu zemlju u kojoj je kršćana tako malo, u kojoj svojim djelovanjem ne mogu postići neke rezultate, odgovorili su da će tamo otići i naprosto živjeti jednostavnim kršćanskim i obiteljskim životom. Svjesni su kako velike stvari ne mogu napraviti, ali će svojim svakodnevnim životom svjedočiti kršćanstvo, prepričao je Štefan koji se u nastavku svog izlaganja posebno osvrnuo na djelovanje misionarki.
-One su svetice, one su heroji. Kad drugi bježe, one tamo ostaju“- rekao je velečasni Štefan koji je i sam bio misionar. Punih 18 godina proveo je u misiji u Africi. Na Crni kontinent se uputio sa 26 godina, bez poznavanja jezika, tamošnje kulture, tardicije...Susreo se sa brojnim problemima, od gladi od koje se umiralo do zaraznih boleščina za koje nije bilo lijeka. Narod je taj koji te tamo drži i hrabri, gradi te, pomaže ti, otkrio je tajnu opstanka u kaotičnim i nadasve teškim uvjetima života u afričkoj pustoši.
I danas su u svijetu potrebe vrlo velike i zato vas pozivam da se organizirate kroz misijske grupe po svojim župama, da sve radite u dogovoru sa vašim župnicima. Shvatite to kao dar, poručio je okupljenima vlč. Štefan koji je kao primjer dobrog rada izdvojio misijsku grupu iz Koprivnice koja okuplja dvadesetak mladih župljana. Kratki filmić o njihovom radu potvrdio je njegove riječi.
Jedna od misionarki u Africi je časna sestra Mirabelis Višić koja je upravo došla na kraći odmor u Hrvatsku iz dalekog Konga u kojem broji već 35 godina misijskog staža. U Kongo je došla kao mlada redovnica slijedeći stope Majke Terezije za kojom je najprije htjela poći u Indiju. Po dolasku u Kongo, zemlju koja je velika, slikovito će, kao cijela Europa, susrela se sa zaraznim ospicama od kojih je u samo nekoliko dana umrlo stotinjak djece. Nije bilo  cjepiva pa ni djecu nisu mogle liječiti. Prvi frižideri u kojima su kasnije prenosili cjepivo bili su na petrolej i nosili su se na leđima. Gradile su časne u Kongu škole, ambulante, crkve... Danas ih je u misiji ukupno 20, od čega 7 bjelkinja, a od njih su čak tri iz Šibenske biskupije. Misonar se može biti i u kvartu, reći će ova hrabra ženana velikog i toplog srca naglašavajući su to mali koraci koji vode daleko. Početkom srpnja vraća se natrag u Kongo, u zemlju bogatu rudnim bogastvima ali istvovremeno siromašnu zemlju koja od tog bogatstva nema gotovo ništa. Spomenula je i kako je u 3, 5 desetljeća boravka u Kongu prošla kroz tri strašna rata, nagledala se smrti,  bijede, boleščina, nensigurnosti, ali i ljudi topla srca i dobre volje. Svatko od nas ima svoje granice, a kada će njezine reći-dosta je, vraćaj se u rodnu zemlju, ne želi ni razmišljati. Za kraj reče kako je molitva vrlo, vrlo važna jer, tko zna kako bi neka događanja završila da drugi nisu molili i za njih.

misije 2

Još jedan misionar predstavio se na skupu. Pater Tomislav Mesić trenutačno je u župi Mandalina-Zablaće u koju je došao iz Tanzanije u koju je kročio 1997.g.  Mogao je birati između Brazila i Tanzanije, a kad je čuo da se između dvaju sela u Amazoniji treba po više sati voziti malim čamcem, a u vodama pirane, odlučio se za Tanzaniju i nije požalio. Misija se nalazi na području NP Serengeti, tamo gdje žive pripadnici plemena Masai. Ovi nomadi žive na 2500 metara nadmorske visine, u kućama od blata i slame. Sa stadima koza, krava i ovaca stalno se sele u potrazi za ispašom, dok njihove žene i djeca ostaju u kućama. Masai su jednobošci.
Kao istaknute probleme pater je naveo posvemašnju neimaštinu, zarazne bolesti koje i danas haraju i odnose živote, loše školei sustav obrazovanja, ambulante, prometnice... Zahvaljujući radu misije stanje je danas kudikamo bolje, ali su potrebe i dalje vrlo velike i zato se želi ponovo vratiti i pomagati. Još treba graditi škola i ambulanta, cesta, ljude treba nahraniti. Ne možeš propovijedati ljudima gladna želuca,na kraju će svog kraćeg obraćanja pater Mesić.

Vlč. Štefan ističe važnost školovanja djece u siromašnim zemljama. „Ako manje gledamo na ono što nemamo i što nismo, a više na ono što imamo i što jesmo, dopronosimo boljitku svijeta“.

-Ne možemo svi ići u daleke misije. Ali, ako smo odgovorni možemo pomoći na brojne druge načine. Možemo širiti misijsku svijest po svojim župama, biskupijama. Možemo moliti, možemo dati novčane priloge..., rekao je don Puljić koji je prije više godina krenuo s akcijom prikupljanja sredstava za potrebe školovanja siromašne djece i siročadi u više zemalja Afrike. Od prije nekoliko godina organizorao je još jednu hvale vrijednu akciju- pjevače Betlehemske zvijezde. Djeca sa Baldekina uoči Božića posjećuju predbilježene obitelji, pjevaju prigodne pjesme obučeni u bijele haljine i prikupljaju novac koji se potom šalje za potrebe djece u Africi i na drugim kontinentima.

I časna sestra Augustina Vukančić godinama je angažirana na širenju misijske svijeti. Kag god je u prilici organizira susrete misionara sa župljanima koji pripovijedaju o svom radu u siromašnim zemljama svijeta koji tako treba našu pomoć.

Jadranka Klisović


 

misije 4

„Mi imamo preko 90 misionara, no imamo i puno vjernika i mladih koji dolaze u crkvu i ne bi se smijeli baviti sami sa sobom,  nego onima koji još nikad nisu čuli za Isusa. Ima župa koje jedva preživljavaju i teško je misliti na misionare , kad i one same trebaju pomoć. Pa, ipak potrebno je misliti na druge, jer tada ti se počne mijenjati život i ono što imaš postaje vrijedno. Brinemo se za sebe i onda si stalno nezadovoljan. Nikad dosta, ali onaj koji gleda da može učiniti dobro, sretan je u svojoj nutrini i kao takav čini radosnima i one oko sebe. On tada postaje kruh koji se daje za druge.  Tada takav čovjek, takvi ljudi postaju misionari. Radost u grudima nitko im ne može uzeti. Milost s neba kroz njih doista miluje potrebite. Župe koje se brinu za misije su žive župe. To su sjajne župe, što ne znači da im je lako. Da nemate veze s misijama, ne biste sigurno bili ovdje. Makar nećeš hodati svojim nogama, tvoja molitva iz srca to čini. Tvoj mali dar ovdje, tamo spašava život. Tamo čini čudesa svako dobro djelo i zato smo danas tu, da vas ohrabrimo. Mi moramo biti organizirani kao apostoli. „ Sve su to divne riječi vlč. Antuna Štefana, koji je nacionalni ravnatelj PMD u Republici Hrvatskoj, riječi koje nadahnjuju i osvješćuju svakog od nas da je ljubav najjača snaga za sve izazove u životu.
U filmu o misijskoj zajednici u Koprivnici, otkrili smo kako biti vrijedan i koristan, kako bi i mi mogli tako raditi u svojim župama i biti tako dobri kao i u župi „Alojza Stepinca“ koja je službeno ostvarena 30. listopada 2014. i dobila naziv po našem predobrom misionaru Anti Gabriću. Uistinu, kao što župa ne može bez Caritasa, tako ne može ni bez misija! Barem jedan član pastorala može biti u misijskoj zajednici.
Predivno bi bilo da se svi vjernici uključe za potrebe misionara, bilo molitvom, bilo dobrovoljnim radom, gdje djeca mogu izrađivati ukrase, čestitke, razne prigodne kutijice, koje bi ukrasili mislima blažene Majke Tereze ili nekog drugog sveca, pa i odrasli zajedno s njima da se aktiviraju i time šire ljubav, dobrotu i milosrđe, onima kojima je to istinski potrebno.

Pomozimo-skolovanje-dokinimo-robovanje
Toliko divnih ideja uz Božji blagoslov i nadahnuće Duha Svetoga mogle bi uroditi plodom i množiti se u misijskom poslanju, a za to nam daju primjer vjernici iz Koprivnice.
Među nama na ovom susretu, svoja životna iskustva podijelili su misionari: dvije časne sestre, sestra Višić  iz naše biskupije, koja je rođena u Unešiću i druga sestra iz Drniša. One su već dugo godina svjetlo u tami onima koji su u Hong Kongu, Zambiji, te pater Tomislav Mesić u Tanzaniji, u „Družbi Duha Svetoga“ dobivši svoje zvanje „Tamo gdje palme cvatu“.
Dirljivo je slušati koliko su potrebe velike i sa čim se sve susreću ti dragi i mili misionari velikog srca u svijetu gdje vlada glad, bolest i neimaština.
Kao i svi prisutni vlč. Antun Štefan je s divljenjem odao priznanje svim dobrim djelima koja dolaze iz dubine duše i od požrtvovnosti  naših dragih misionara. Želimo slijediti njihov primjer, možda ne na takav način kao što oni to rade, ali na dobrom smo putu da suosjećajući s potrebitima činimo ono što Isus traži od nas; ljubimo druge pomažući im kad je to najpotrebnije.
Jako smo sretni što i među nama ima onih koji se jako trude biti aktivni, kako mladi iz Murtera zajedno sa svojim ravnateljem škole, tako i mladi iz župe „Srce Isusovo“ vođeni svojim pastirom don Tomislavom, te odrasli s djecom i mladima iz župe „ Sv. Petra“ na Vidicima, uz svog duhovnika fra Ivana Penavu, dajući sebe pomažu onima čije tmine života zatamljuju tračak svjetlosti, na koju imamo baš svi jednako pravo, jer nitko nije vrijedniji od onog drugoga u Božjem pogledu, samo zato što nas sve čuva na dlanu svoje ruke uronjene u Njegovo milosrđe i beskrajnu ljubav.
Svatko od nas može nešto dobro učiniti, jer ima neki svoj talent kojim može obogatiti misijsku zajednicu, kao što su rekli naši dragi gosti.  Zato neka animacijski materijali- brošure, koje su ovdje podijeljene budu poticaj svima nama da hodamo u poniznosti i zajedništvu, jer svi smo mi braća i sestre u Kristu, bez obzira na boju kože i na mjesto gdje živimo! Ovaj susret za sve prisutne i za mene osobno, jako lijepo je iskustvo i veseli me što se nastavio prigodnim druženjem, zahvaljujući don Tomislavu i njegovim župljanima, koji su bili vrijedni  pripremiti dobrodošlicu svima koji su došli u dvoranu crkve.


Duška Burazer

 
E-mail Ispis PDF

HODOČAŠĆE U VEPRIC

20150501 092207

Bog nam je podario prekrasan, topao i sunčan dan , te uz vodstvo i organizaciju don Tomislava Puljića na spomenan sv.Josipa Radnika 01.05.2015.nas 60-ak župljana Župe Presvetog Srca Isusovog uputili smo smo se na hodočašće u Hrvatski Lurd-Vepric kod Makarske. Ovo mi nije bilo prvo hodočašće u životu al je prvo u organizaciji našeg Župnika i moram istaći da sam zadovoljana sa cjelokupnom organizacijom jednodnevnog hodočašća.Pri samom polasku don Tomislav nam je iznio zanimljiv plan puta i „usputnih stanica“ do glavnog odredišta.Uz molitvu i zahvalu Bogu na lijepom danu krenuli smo put Dalmatinske zagore, Općina Lečevica, Župa Radošić u posjet Kevinoj jami.Pokraj Kevine jame nas je sačekao Župnik Domagoj koji nam je zajedno sa našim Župnikom ispričao potresnu povijest Kevine jame , 60-ak metara duboke jame u koju su bile bacane žrtve komunističkog terora. Uz tu potresnu priču tužno je bilo čut kako je pust taj dio Dalmatinske zagore, kako su mnogobrojne obitelji odselile iz tog kraja.Pomolili smo se za žrtve i krenuli dalje put Malačke na Kozjaku.Na Malačkoj smo posjetili spomenike palih branitelja domovinskog rata i popeli se na vrh do Spomen križa. Odali smo počast i pomolili se za žrtve Domovinskog rata . Sa Malačke se pruža predivan pogled na Kaštelanski zaljev i šire.
Potom smo se uputili na naše glavno odredište Vepric- Svetište Majke Božije i kako se još naziva „Hrvatski Lurd“ jer zbog svoje prirodne spilje i krajolika podsjeća na francuski Lurd . Svetište je osnovano 1908 g. U svetištu se nalazi kapelica, spiljski oltar, dom za duhovne obnove , postaje križnog puta. U svetištu se nalaze mnogobrojne zahvalnice obitelji Gospi koja je uslišala njihove molitve.
Svetu Misu na spiljskom oltaru predvodio je naš Župnik don Tomislav. Poslije mise smo objedovali, meni je bio riblji s obzirom da je bio petak, nemrs. Ugostio nas je simpatični voditelj Veprica don Alojzije Bavčević, odveo nas u unutarnji crkveni prostor, te na zanimljiv način, najviše posvetivši se najmlađim hodočašnicima naše Župe ispričao sve o postanku tog unutarnjeg Crkvenog dijela , umjetnički oslikanim likovima Anđela Gabrijela, Majke Marije i Isusa Krista. Slike su bile neuobičajene, sa ubačenim zanimljivim elementima sa dosta zlatne boje.
Za kraj našeg boravka u Vepricu prošli smo postaje križnog puta .
Naša posljednja stanica bila je Solin. Posjetili smo Župnu Crkve Gospe od Otoka.Današnja Crkva se nalazi na temeljima starohrvatske Crkve, najstarije u Hrvata koju je dala sagraditi kraljica Jelena u 10.stoljeću. Naš Župnik i Časna sestra koju smo zatekli u Crkvi ispričali su nam kratku povijest postanka Crkve. Crkva se nalazi na otočiću okruženom rijekom Jadro.
Uz molitvu krunice uputili smo se put Šibenika.

20150501 141605

Marijana Protega

 
E-mail Ispis PDF

Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji

1

Tema Drugog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, koji se održao 19. travnja 2015. godine na Trsatu bila je "Obitelj - nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske". Jedna od temeljnih ideja nacionalnih susreta je stavljanje obitelji u središte pozornosti javnoga mnijenja, kako crkvenoga tako i mnijenja čitavoga društva. Naglašavajući da je obitelj "nositeljica života" željelo se još više istaknuti ulogu obitelji bez koje uistinu nema niti nade niti budućnosti. Obitelj, kako nam je znano, nije samo nositeljica već je i prenositeljica života. Vjernik zna da je ljudski život dar koji supružnici primaju od Boga te da su oni pozvani taj dar života primiti, činiti da se razvija i raste u svim dimenzijama, kako bi jednoga dana ta ista osoba mogla postati nositelj života Crkve i društva.

2


Program ovoga susreta formalno je počeo u 10:00h, ali za nas hodočasnike župe Srca Isusova počeo je u ranim jutarnjim satima. Naime, u 5:00h ujutro krenuli smo pospani ali puni radosti prema Trsatu. Putovanje smo započeli kratkom molitvom u kojoj smo Gospodinu zahvalili što nas je pozvao na ovo hodočašće. Ostatak putovanja proveli smo u veselom druženju, pjesmi i pripravnoj molitvi u kojoj smo Gospodina zamolili da nam otvori srce i razum kako bi mogli primiti poruku koju nam je poslao preko biskupa. U Trsat smo došli oko 10:00h, i u tom trenutku počela su svjedočanstva vjernika koji su se nalazili u naizgled neizlaznim i za život opasnim situacijama, ali su se svi uzdali u Božju pomoć i na kraju ih je njihova vjera spasila. Rijeke ljudi su se slijevale u svetište Majke Božje Trsatske, prema procjenama bilo je između 15.000-20.000 tisuća vjernika iz svih krajeva Lijepe naše.

3


Kao  glavne poruke ovog Susreta treba istaknuti sljedeće:
1. Nema istinske obitelji bez braka.
2. Brak i obitelj jedno su od najdragocjenijih dobara čovječanstva.
3. Brak je isključivo zajednica muškarca i žene i to je jedini prirodan i normalan ambijent za rast zdrave i uravnotežene osobe.
4. Ponovo se pokazalo da je hrvatski narod vjeran Gospodinu i Majci Božjoj.
Tijekom propovijedi biskup Valter Župan je ohrabrio mladiće i djevojke na ulazak u brak i ostvarenje obiteljskog poslanja. Nakon Euharistijskog slavlja kojeg je predvodio kardinal Josip Bozanić zaputili smo se u Šibenik, sa kratkom pauzom za ručak u Senju u tvrđavi Nehaj. Povratak je također protekao u pjesmi i zahvalnoj molitvi Gospodinu.
Ovom prilikom pozivam sve vjernike, obitelji, a posebno mladiće i djevojke na 3. susret hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati 2018. godine u Solinu.

4 5

 
E-mail Ispis PDF

DUHOVNA OBNOVA JEDNOG HODOČASNIKA



 Na Uskrsni ponedjeljak dana 06. travnja 2015.  krenuli smo na jednotjedno hodočašće u  Paray  Le Monial i Lurd,  sa zaustavljanjem u Padovi  i Milanu. Iz Šibenika nas je ispratila jaka bura, i dobrim dijelom pratila, pa smo stigli u Padovu sa zakašnjenjem. Iz toga razloga nismo mogli ući u svetište posvećenom svetom Leopoldu Bodganu Mandiću,  u čemu smo uspjeli  na provatku iz Lurda. U Padovi smo posjetili baziliku svetog  Ante Padovanskoga, gdje smo u kapelici imali sv. Misu. U bazilici  se čuvaju posmrtni ostaci sveca, kao i  relikvija - neraspadnuti jezik, jer je svetac bio poznati propovjednik. Nakon Padove putovanje smo nastavili prema Milanu gdje nas je dočekao don Piero sa finom večerom. Rano ujutro krenuli smo u razgledavanje centra Milana, gdje  smo posjetili  znamenitu  milansku  katedralu i crkvu sv. Grgura, koja je značajna po tome što je tu 313. g. car Konstantin potpisao glasoviti Milanski edikt, s kojim su kršćani dobili vjersku slobodu i  službeno označen kraj vjerskih progona kršćana  u Rimskom Carstvu.  Da bi dobili što  bolji  uvid u važnost toga događaja  potrebno je  sagledati vremenski okvir  povijesnih događanja na   tom području.
Nakon što je svrgnut  car Dioklecijan,  bilo je potrebno izabrati novog cara, a pretendenti  su bili Maksencije,  zapovjednik istočnog Rimskog carstva, i Konstatin, zapovjednik zapadnog rimskog carstva ( područje današnje Španjolske). Na putu do Rima, gdje se imala dogoditi odlučujuća bitka,  u Burgundiji ( područje današnje središnje Francuske ),     Konstantinu se na nebu ukazao križ i svjetlosni natpis:  "U ovom ćeš znaku pobijediti". Car nije bio siguran u značenje te vizije dok u snu nije vidio i sama Krista, koji mu je preporučio da napravi vojnu zastavu u obliku znaka viđena na nebu te ga istakne u bitci. Sljedećega jutra Konstantin je zapovijedio da se izradi vojni stijeg  s vijencem na vrhu, te da se na štitove stavi znak križa.  Nedugo nakon bitke u kojoj je pobijedio, car je odlučio slijediti Boga koji mu se je ukazao.

Više...
 
E-mail Ispis PDF

Moj život - dar mog Stvoritelja


40 dana 003

Hvala ti Stvoritelju za trenutak mog začeća. Hvala ti što si rekao: „Živi, hoću da živiš“. Hvala ti za moj život u utrobi moje majke. Hvala ti za trenutak mog rođenja. Hvala ti za svaki dan mog zemaljskog života.......

Hvala za ovo što jesam i što mogu biti. Hvala ti što se mogu razvijati neograničeno. Posebno ti hvala za svu ljubav koju mi daješ. Za ljubav koja ničim nije uvjetovana. Što me ljubiš baš ovakvu kakva jesam.

Hvala ti za tvoju dobrotu, nježnost. Hvala što vjeruješ u mene. Hvala ti što me nikad nećeš ostaviti.

Hvala ti moj Isuse, što si ovih dana korizme ispred bolnica u cijeloj Hrvatskoj i što zajedno s nama, ljudima moliš da se svako začeto dijete rodi. Hvala ti što moliš zajedno s nama tvoga i našeg Oca da aktivira silu i snagu Duha Svetoga u svakom čovjeku da se opredjeli i reće DA za život.

Hvala ti majko Marijo što zagovaraš svakog čovjeka kod svog Sina da nam pomogne opredjeliti se za život.

Hvala vam Anđeli što ste i vi tu. I svi Sveci i Svetice.

Hvala cijelom Nebeskom Kraljevstvu.

Najveći Stvoriteljev dar svakom čovjeku je Život. Slavimo taj dar. Čuvajmo ga.

Nemojmo, mi ljudi, zanemarivati Stvoriteljevu želju da ovaj zemaljski svijet obdari novim, neponovljivom, originalnom osobom, Čovjekom. Da ovom propadljivom svijetu donese ljubav, dobrotu, istinu, ljepotu, koju u trenutku začeća On udahnjuje u svakoga od nas ljudi. Pružimo svakom začetom djetetu mogućnost da se razvija u majčinoj utrobi. Da svojim rođenjem obogati sve nas ljude koji živomo u ovom prolaznom životu. Da postane dio nas. Da postane dio „svijeta“.

Podržimo Stvoriteljevu želju da svako začeto dijete izraste u divnog čovjeka, ženu.

Nemojmo se bojati kako ćemo. Kako piše u Evanđelju : „Ne brinite se dakle govoreći: Šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.“ Samo mu vjerujmo i sve možemo ostvariti.

Nemojmo uskratiti svakom začetom djetetu da upozna svog Stvoritelja. Da upozna savršenu, bezuvjetnu ljubav, dobrotu, istinu, ljepotu. Da raste i razvija se sa svojim

Stvoriteljem, Spasiteljem, silom i snagom koja ga mijenja i s kojom može ostvariti sve što poželi. Nemojmo mu uskratiti da bude vrhunski. Da slavi život bez obzira na poteškoće, muke, boli, patnje. Pomozimo mu da dobije pravu sliku Isusa koji ga je toliko ljubio da je za njega otišao na križ. Da također upozna nebesku majku Mariju. Koja je Stvoritelju rekla: „Neka mi bude po tvojoj riječi“. Nije se bojala. Imala je vjeru da će sve biti dobro.

Pružimo svakom začetom djetetu da slavi svog Oca i da mu zahvaljuje i zahvaljuje.

Kad slavimo Oca, slavimo život. I to je jedan od način kako ćemo u Kraljevstvo Nebesko već ovdje na Zemlji. A u konačnici u Vječni Život.

Moliteljica

 
E-mail Ispis PDF

Zašto nam je potrebna inicijativa ’40 dana za život’?

40 dana 003

Ove godine kroz korizmu u deset hrvatskih gradova održat će se mirna okupljanja građana koji će se na taj način pridružiti inicijativi ’40 dana za život’. Riječ je o ekumenskoj molitvenoj inicijativi kojoj je cilj zaštita života nerođenih. Ako uzmemo u obzir činjenicu da se godišnje u svijetu obavi četrdesetak milijuna pobačaja razumljivo je nastojanje da se pokušaju spasiti ljudski životi upravo na mjestima gdje se oni i oduzimaju. Kako bi bolnice trebale biti zadnja linija obrane ljudskog života, tako se molitva i bdijenje ljudi koji su spremni istupiti u obranu nerođenih održavaju upravo ispred tih ustanova. Okupljanja su mirna i dostojanstvena i imaju dvostruku svrhu: da se doslovce uhvati zadnji vlak za život u nadi da će se osobe koje su došle zbog pobačaja ipak predomisliti (bez ikakve osude prema njima, no s ogromnom vjerom i nadom da se i u zadnjem času može odabrati život umjesto smrti), ali i da se takvim okupljanjem pošalje snažna poruka našem društvu, poruka koja neumoljivo ističe da je eliminacija nerođenih, taj tihi holokaust, najveća mrlja naše generacije, ali i da postoje ljudi, velik broj njih, koji će ustati i usprotiviti se praksi koja nam se prezentira kao ‘ljudsko pravo’.
Ove godine se i Šibenik po prvi puta našao među hrvatskim gradovima koji su se pridružili inicijativi. Tako će se i ispred šibenske bolnice kroz cijelu korizmu, od 18. veljače do 29. ožujka okupljati naši sugrađani spremni izdvojiti svoje vrijeme da bi izrazili svoj stav – odlučno protivljenje eliminaciji najnezaštićenijih i najslabijih članova našeg društva – nerođene djece.

Više...
 
E-mail Ispis PDF

PROSLAVLJEN  DAN  BOLESNIKA

DSC 6560

U srijedu 11. veljače 2015. na blagdan Gospe Lurdske proslavili smo i ove godine  Dan bolesnika u našoj župi.  Sv. misa je služena u gornjoj dvorani u 17 sati, a predvodio je pater Tomislav Mesić iz župe Zablaće uz našeg župnika don Tomislava Puljića. Okupilo se dosta bolesnika i njihove pratnje skupa s ostalim župljanima da zajedno molimo za Božji blagoslov na svom životnom putu.

DSC 6566
Svoju propovijed je o.Tomislav, koji se nedavno vratio iz misija u Tanzaniji, započeo pitanjem koje se prvo nametne onome koga pogodi neka bolest: Tko je kriv? Odgovor je: nitko nije kriv. Bolest je sredstvo da dođemo bliže Bogu. Obično su ljudi nezadovoljni svojim životnim križem pa nam je propovjednik tu temu približio anegdotom koja govori o nezadovoljniku koji je došao Boga zamoliti  za lakši križ. No, birajući među mnoštvom križeva izabere baš onog kojeg je bio odložio, smatrajući ga preteškim za svoja pleća. I tu se krije velika poruka  baš svim ljudima. U tome nam pomaže Marija čiji primjer  prihvaćanja  teškoća i boli i mi trebamo nasljedovati.

DSC 6569Mate, dječak rođen slijep

Jednostavnim jezikom, nadahnuto približio nam je o. Tomislav važnost molitve, vjere i  pouzdanja u Marijinu pomoć i zagovor.  Molili smo za bolesnike i one koji im pomažu u molitvi vjernika i u svojim skrovitim molitvama srca prikazali Gospodinu sve one patnike koji nisu u stanju niti doći na sv. misu, a u teškoj su bolesti i potrebni su Božje i naše pomoći.

DSC 6584

Na kraju sv. mise župnik se obratio bolesnicima da svoj križ bolesti i patnje svakodnevno prikazuju za bližnje, za druge, za mnoge probleme društva u kojem živimo i tako budu blagoslov za sve nas.

Jedna je vjernica tako snažno doživjela ovu sv.misu i usporedila je s onom u Lurdu koji cijele godine živi i moli za bolesnike.
Uslijedilo je druženje u vrlo ugodnom ozračju svih nazočnih i čašćenje koje su priredili vjernici naše župe u organizaciji župnog Caritasa.

 
Stranica 1 od 18

galerija

NAJAVE:

Priprava odraslih za krštenje i druge sakramente  započima 10. rujna u 20:00.

Župni vjeronauk je svake subote :

3., 4. i 5. razred u 9 sati ;  
1., 2., 6., i 8. u 10 sati
7. u 11 sati !

 

MJESEC SVIBANJ - MARIJIN MJESEC

Svibanjske pobobožnosti su svaku večer prije večernje Sv. mise


23. 05. Prva sv. ispovijed za ovogodišnje prvopričesnike u 10 sati. Molimo za njih !

24. 05. Svetkovina Duha Sv. Prvopričesnici imaju obnovu krsnih obećanja u 11 sati

25. 05. Marija - Majka Crkve, Dan katoličkih duhovnih pokreta i udruga. Pod večernjom sv. Misom će nam se neke od tih predstaviti.

31. 05. Presveto Trojstvo - dan prve sv. pričesti u našoj župi.
          

29. 3. Završava 40 - to dnevna Molitva za život s križnim

         putem kod bolnice u 15.30 a u 18 sati s klanjenjem

         u župnoj crkvi Ptresvetog Srca Isusova na Baldekinu .

         Slijede agape !

POVEZNICE

bitno

You are here: