Župa Presvetog Srca Isusova

E-mail Ispis PDF

Hodočašće u Bosnu i Hercegovinu

P8220848

Ovo  hodočašće je Bogom dano ali ne svakome. Primit će ga onaj tko ga hoće primiti. Ne možeš dati nekome obraćenje ako ga sam ne želi. Možeš dati hodočasnicima  materijala da razmišljaju o tome,  ali ih ne možeš natjerati na obraćenje ako oni ne žele. Jedno je dati a drugo je primiti. Hodočašće  je dobro djelo jer se ljudima nudi spasenje !!!  Ponuditi  nekome obraćenje je velika stvar ali osoba mora to htjeti !!!  I nama koji češće idemo na hodočašća je to potrebno jer oni koji su svjetovni nemaju napasti,trpljenja,suhoće…
Kad smo molili „U dom ćemo Gospodnji radosno ići“, tako sam se radosno  osjećala.  Kad smo došli u Travniku na sv. misu slugi Božjem Petru Barbariću,  pri samom ulasku u crkvu osjećala sam se kao u svom domu. Tako sam bila radosna, sretna, uzbuđena ! Osjećala sam  prisutnost Petra Barbarića. Ne mogu to objasniti. Sam njegov duh je bio oko mene . Sve sam činila od radosti. Od radosti sam svaki detalj gledala, molila, slušala, bila sam poletna kao kad pustiš pticu da poleti. „Ptice nebeske blagoslivljajte Gospodina, hvalimo iz uzvisujmo ga dovijeka.“ Da su moji koraci hodali tamo gdje je P. Barbarić hodao ! U toj crkvi! Ikako sam pročitala njegov životopis cijeli sam njegov film mislila u svojoj glavi dok smo bili u toj crkvi. To su ipak milosti. Bila sam presretna !!!

P8220794

 
E-mail Ispis PDF

Od straha i neznanja oslobodi nas Gospodine
Hodočašće u Bosnu i Hercegovinu


Prema planiranom itineraru putovanja:Travnik – Sarajevo – Goražde – Foča – Mostar, s grupom od preko šezdeset hodočasnika na dvodnevno hodočasničko putovanje krenuli smo iz Šibenika prije jutarnjeg zvona Zdravo Marija u četvrtak 21. 8. koji je uslijedio nepuni tjedan dana nakon velike svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije.  Ovoga puta smo se okupili i taj dan sproveli u znaku na spomen smrti sluge Božjeg - Petra Barbarića kojeg je ona neumoljivo pokosila na pragu njegove mladosti. No, prije negoli smo  čuli zanimljivu, nalik legendarnim kazivanjima privlačnu, ali istinitu priču o kratkom i pobožnom Petrovom životu, župnik don Tomislav je nakon zatišja koje je po udijeljenom Božjem blagoslovu i zajedničkoj molitvi kratko vrijeme vladalo u autobusu upozorio hodočasnike na važnost, smisao i svrhu samih hodočašća. Iako su ona izgubila onaj svoj prvotni i davni srednjovjekovni oblik kada su hodočasnici najčešće  pješačkim načinom putovanja bili izvrgnuti teškim uvjetima neprohodnih putova na kojima su ih vrebale opasnosti od strane raznih pljačkaša, divljih životinja i surovih vremenskih neprilika, izmoreni, gladni i žedni stizali na svoja odredišta, istovjetno takvomu i današnji mnogo lakši način putovanja ima za cilj da svakog hodočasnika dovede do spoznaje onoga što ga očekuje u susretu s Bogom. Tako putovanje u svojoj osnovi simbolizira naš zemaljski život, a boravak na svetom mjestu morao bi u nama pobuditi osjetilno iskustvo, predosjećaj, nebeskog života.

Više...
 
E-mail Ispis PDF

HODOČAŠĆE

Ranom zorom dok je Šibenik još spavao dubokim ljetnim snom zaputili smo se na dvodnevno hodočašče u susjednu Bosnu i Hercegovinu koja se pokazala tako blizom, ali i tako dalekom. Blizu zbog male kilometražne udaljenosti, a daleka zbog slabog poznavanja ove zemlje u kojoj se živi teško, nesigurno. Posebno je težak položaj Hrvata koji pritisnuti teškim teretom u sve većem broju napuštaju zemlju u potrazi za boljim životom.
Predvođeni don Tomislavom Puljićem hodočasnici, njih šezdesetak, krenuli su preko graničnog prijelaza Kamensko, najprije prema Travniku koji je bio naše prvo odredište. Došli smo se pokloniti Sluzi Božjem Petru Barbariću i utjecati se njegovom nebeskom zagovoru.

P8210396

Priznajemo da o pobožnosti Petra Barbarića nismo znali puno ili gotovo ništa pa s posebnom pažnjom slušamo o njegovom životu i sudbini njegovih zemaljskih ostataka. Rodio se 1874.g u Kloboku kod Ljubuškog u mnogobrojnoj obitelji s devetero djece. Mladi Isusovački sjemeništarac  često je govorio da će „prije umrijeti nego uvrijediti Isusa“. Živio je kratko, al časno, na glasu blaženstva, svetosti. Još za života (umro je mlad, u 22 godini života) obraćao je grešnike, zaslužan je za širenje pobožnosti Srcu Isusovu u sjemeništu... Nedugo nakon smrti vjernici svih vjeroispovijesti počeli su obilaziti njegov grob na groblju Bojni, a kasnije i u crkvi gdje su prenijeti njegovi zemaljski ostaci. Komunisti su u pobožnosti prema Barbariću vidjeli opasnost za svoj poredak pa je naređeno da se njegove kosti uklone na nepoznato mjesto. Unatoč tomu, vjernici su u sve većem broju dolazili i molili se nad praznim grobom da bi 1998.g. njegovi ostaci pronađeni zazidani u podrumu crkve. Prenijeti su u novi grob koji se nalazi u sjemenišnoj crkvi svetog Alojzija u Travniku.

Više...
 
E-mail Ispis PDF

PUT  KROZ  BOSNU  21. i 22. KOLOVOZA  2014.

P8220732

Hodočašće. Duhovna obnova. To je ono što mi treba. Župnik nas vodi u Travnik (na grob sluge Božjeg Petra Barbarića), u Sarajevo ( katedralu Presvetog Srca Isusova ), Goražde ( na Drinu, grob blaženih Drinskih mučenica), te u Mostar ( katedralu Marije Majke Crkve). Iščekujem nešto lijepo, otvorena duha.
 Krenuli smo u četvrtak rano ujutro. Prolazimo prekrasnom prirodom koja me osvojila pred dvije godine kad prvi put prođoh Bosnom. U Travniku odlazimo u crkvu sv. Alojzija Gonzage ( zaštitnika mladeži) smještenu uz Katolički školski centar u odavno poznatom travničkom sjemeništu. Pred početak sv. mise moli se krunica. Glasno i skladno odjekuju glasovi velikog mnoštva vjernika koji s dušom mole Mariju koju je i sluga Božji Petar Barbarić svakodnevno molio. Bio je to mladić, pripravnik za svećeništvo osobito snažnog duha, velike marljivosti, ustrajnosti, pobožnosti, samozatajnosti, izgrađenih stavova, poštovanja prema svima, čvrste vjere, iskrene čednosti, pravi prijatelj i moralni korektiv svojim vršnjacima. Uživao je vrlo veliko poštovanje i svojih vršnjaka i profesora. Širio je  pobožnosti prema Mariji i  prema Presvetom Srcu Isusovu. Ukratko - uzor mladić kakvi se rijetko susreću. Zahvaćen bolešću sveto je preminuo na Veliki Četvrtak 1897.
Ima puno svijeta, došli sa svih strana i staro i mlado na zavjetni dan. Petar ih zbližuje u vjeri, a i zaslužio je njihovo štovanje. Za Petra sam i ranije čula, ali nisam nikad mogla sanjati da ću se jednog dana i ja naći u Travniku na njegovu grobu. Bože, hvala Ti! Molim, jer sad je taj povlašten trenutak!

Više...
 
E-mail Ispis PDF

BISKUPOVA PROPOVJED U KNINU

 knin oluja47-05081 687537S0

Misno slavlje na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti u utorak 5. kolovoza u crkvi Gospe od velikog hrvatskog krsnog zavjeta predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Uz brojne svećenike koncelebrirali su provincijal provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kođoman i vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Juraj Jezerinaac. Homiliju biskupa Ante Ivasa donosimo u cijelosti.

Biblijska knjiga Izlaska, koju smo slušali danas na „Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja“, donosi nam izvješće iz povijesti izraelskog naroda, kao Božju poruku i pouku… Nakon dugih stoljeća provedenih u egipatskom ropstvu, u potlačenosti, bespravlju i robovanju egipatskim faraonima, Bog se smilovao svome narodu. „Čuo je njihove vapaje i molitve i poveo ih na težak put u slobodu, u slobodnu domovinu. Biblija nam potvrđuje kako je put u slobodu zahtjevan. Kako za slobodu treba podnijeti mnoge napore i žrtve. Kako treba prijeći preko mnogih zapreka, preko „mora crvenog“.., kroz opasnu pustinju, kroz muku gladi i žeđi… I kako put u slobodu traži veliku hrabrost, ustrajnost i zajedništvo putnika i vođa. Put u slobodu traži nadasve, čvrstu vjeru da je sloboda dragocjeni „dar u kom sva blaga Višnji nam Bog je do!“ I da stoga za taj dar Slobode treba biti Bogu zahvalan. Da dar slobode treba istinski prihvatiti, da ga treba čuvati i braniti. Da Slobodu u slobodi treba znati i htjeti živjeti. A to je nadasve zahtjevan i odgovoran zadatak i sveta obveza .., za svakoga.

Biblija, nas opominje kako put u slobodu i sloboda nosi sobom opasnost napasti da, kad na putu slobode dođu teškoće i neugodnosti.., naročito kad „ponestane kruha i vode“, kad se pojave smutljivci.., da tada neki počnu misliti kako je ipak ono prije, ona vremena „kad su sjedili kraj punih lonaca egipatskih“, zapravo bili bolji, čak i poželjniji, iako su to bili dani ropstva. Mnogi tada zažele povratak „tim stolovima“ starih gospodara. I uvijek se nađe onih, kaže nam Biblija, koji su tada spremni pobuniti narod, zaluditi narod, obmanuti ga, vraćati natrag… Spremni su obezvrijediti slobodu, pomutiti u narodu vjeru u Božji dar slobode, pa čak i Boga i one koji su ga u njegovo ime poveli na put slobode optužiti za prijevaru, „za opasne namjere“ , pa čak i za „udruženi zločin“… (Tako se dogodilo i Mojsiju.., a eto i mnogim našim vođama i vojskovođama...)

Uvijek se nađe onih koji su u danima teškoća i iskušenja spremni narodu ponuditi lažne nade, lažne bogove i opasne idole, „zlatnu telad“ pod prividom novih sloboda, nove pravednosti, novog poretka.., nove mudrosti i blagostanja.., novih zakona, često protu Božjih, protu naravnih i protu narodnih. I uvijek se nađe onih koji se dadu zavesti, podmititi, dignuti ruku ZA, pa zaigrati kolo oko „zlatnog teleta“, kako se to dogodilo i Izraelcima pod Sinajem na putu… Ali, poručuje nam sveta Knjiga Božja: Bog je u svojim darovima ustrajan unatoč ljudske nevjere i grijeha: „Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih…I mnogi pomriješe na putu: prevaranti, zavodnici, „mutikaše“. A narod je ipak, Božjom pomoću ušao u zemlju Obećanu, svjestan da slobodu trebalo čuvati, braniti i krvavo se za nju žrtvovati. „Ne zaboravi djela Gospodnja“, govorio je Jahve, ponavljali proroci, molila Gospa Marija, opominjali sveci i mučenici…

Prisjetimo se i mi danas, da ne zaboravimo: da djeci svojoj možemo prenositi. Nakon dugih stoljeća robovanja svake vrste.., ali i stoljeća čežnji i nadanja, molitava i žrtava, i naš je hrvatski narod Bog poveo na put u slobodu. I za nas su konačno došli dani velikog prijelaza iz robovanja u slobodu, u slobodnu i neovisnu „zemlju obećanu“, domovinu Hrvatsku, oslobođenu od „Faraona“ svake vrste, boja i ideologija… Bog je i među nama podigao vizionare, proroke, vođe, branitelje..., koji su poveli narod kroz „bespuća povijesti“ … Trebalo je i nama proći i kroz opasno i krvavo „more crvene ideologije i njezine idole koji su nemilosrdno smicali i u jame bezdanke bacali još uvijek nesahranjene nedužne žrtve. Ali, mi vjerujemo, da je s Božjom pomoću, pod Gospinim zagovorom, u čudesnom zajedništvom svega naroda, odlučnošću naših vođa i branitelja.., uz molitvenu podršku svega naroda, „potopljena strašna vojska faraonska, s crvenom zvijezdom i kokardom, s tri uzdignut prsta i posvuda ispisana četiri slova S…Smije li se zaboraviti kako su nam, „kad je uskiptio bijes njihov na nas“, rušili sve putove i mostove slobode.., pa sela i gradove.., a na poseban način naše crkve u kojima su pekli janjce i strijeljali kipove, slike i freske. (Kao ovdje u sv. Ante i sv. Mariji u Biskupiji)? Kako su odnosili našu kulturnu baštinu (i još nisu vratili). Kako su bešćutno ranili našu Katedralu… Sve to s neskrivenim, đavolskim namjerama da nam, mislili su zavazda, otmu slobodu, izbrišu povijest. Da nam satru ime, vjeru, kulturu..,“niste tu ni bili, tad će reći svima!“

Mi se danas s ponosom sjećamo,, kako je sav narod hrvatski osjetio da treba odlučno ustati na obranu svoga doma i roda… A trebalo je ući u teške borbe, micati „balvane na cestama“. Ali još više one mnogo teže, glavne krivce za sve što će se događati: „balvane“ u glavama ljudi koji su dugo živjeli u „sistemu“ koji je kao „crvena zmija“ sustavno trovao dušu hrvatskog naroda najkrvavijom ideologijom ljudske civilizacije, „komunističkom, partijskom“. Ona je pod plaštem antifašizma, nemilosrdno satirala izvornu kulturu, kršćansku vjeru i Crkvu, kršćanske vrednote i institucije.., kulturni duhovni identitet i ime hrvatsko… Sve što je bilo hrvatsko bilo je pod etiketom: „nacionalističko, ustaško, fašističko, klerofašističko“ (svi smo mi svećenici i biskupi i dosljedni vjernici bili klerofašisti!)… Hrvatskom se narodu i Crkvi, uporno i ustrajno, na svim razinama i na sve moguće načine prizivao kompleks „ustaštva“… Takvim informacijama o Hrvatskoj i Hrvatima su se punili svjetski arhivi i knjižnice, educirala svjetska diplomacija… Time je desetljećima bilo moguće sve hrvatsko ušutkati i osuditi, satrti pa i ubiti.., nekažnjeno… Mnogi su zbog toga bili proglašeni zaslužnim herojima.

Na žalost i danas, u slobodnoj državi Hrvatskoj, kao da se ponovno javlja slična retorika pa i slična taktika: zataškati istinu, ne dati joj da progovori, omalovažiti je čak i onda kad progovore iskopane kosti nepobrojivih žrtava. Kao nekidan na mjestu gdje je „prva puška“ pobila i u jamu zazidala hodočasnike i njihova župnika vlč. Maksimilijana, koji su se 27. vraćali od crkve sv. Ane kod Knina, svojim kućama…). Uporno se, u raznim varijacijama, ponavljaju već poznate laži o „hrvatskom ustaškom narodu“. O „Crkvi koja je bila protiv svoga naroda,(pa je zato na dugogodišnje robijanje osuđeno (kao i bl. Stepinac) i pobijeno najviše svećenika u Europi… O Crkvi koja je „20 godina skrivala zločince“.., koja je privilegirana.., koja se eto usudila podržati tamo nekih 750.000 potpisa za očuvanje vrednote, forme i sadržaja braka…, potpisa živih ljudi, koji su vrlo jednostavno i triumfalno obezvrijeđeni i prevareni dizanjem (nekoliko desetaka) ruku u Hrvatskom saboru..,izglasavanjem zakona koji nije u skladu ni s naravnim ni s Božjim zakonima. Bio je to zasigurno najtužniji dan u hrvatskoj povijesti..!

Danas se trebamo sjećati, ne iz mržnje prema ikome (kako nam stalno spočitavaju mrzitelji), nego da se ne zaboravi istina. A istina je da smo morali prolaziti kroz dim i vatru.., kroz stravični zvuk sirena, projektila, granata. Morali smo gledati na smrt prestrašena lica majki i djece u skloništima, susretati izbjeglice, logoraše, ranjene, silovane, maskrirane, ubijene. Morali smo svakodnevno pokapati branitelje i slušati neutješne jecaje i krikove majki i djevojaka.., djece i prijatelja…A nismo to htjeli. Nametnuli su nam taj rat!...I danas se pitamo: jesmo li to mi trebali ili nismo trebali, braniti i obraniti svoju zemlju, obitelji, djecu, mlade? … „Kardinal Kuharić je govorio: „Ima istina od kojih se ne može i ne smije odustati; ima granica na kojima se mora stati i ima položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!“… Bio bi doista grijeh bešćutnosti, grijeh do neba vapijući, grijeh nezahvalnosti sve to zaboraviti, zanijekati, obezvrijediti, ili iskrivljavati i skrivati bjelodane činjenice… „Nek se osuši desnica moja i usta moja, ako spomen na te smetnem ja ikada“, plakali su i zaklinjali se Izraelci na rijekama Babilonskim. Ponavljamo to danas sa zakletvom i mi…

„Rat je poguba ljudske naravi“ govorili su stari mudri hrvati Dubrovčani. Svaki rat ranjava samu narav i bit čovjeka koji je „slika Božja“. Nitko u ratu ne može ostati potpuno nevin i neokaljan i bezgrešan… To s opterećenjem, tugom i kajanjem priznaju gotovo svi koji su bili primorani prihvatiti obrambeni rat i sve njegove strahote… I zato su spremni oprostiti i zalagati se za mir. (ne paradno, nego iskreno.) Ponosni smo na njih. Ali samo „istina oslobađa“. Ne manipuliranje istinom… Na žalost, ne može se zanijekati da postoji neka opasna namjera i praksa , da se o Domovinskom ratu još govori i piše kao o nekakvom građanskom ratu u kojem su svi jednako krivi i nedužni… Kao da smo bili slijepi i gluhi i glupi pa nismo dobro vidjeli odakle su dolazili.., topovi, lopovi i rušitelji… I što su nam poručivali, pisali i pjevali.., odavle iz Knina na posebno okrutan i krvav način! „Ubi ga to ti je Stepinac“ vikao je tu pred Kninom „pred balvanima“ na cesti, s puškom uperenom u mirotvorca, biskupa Badurinu… Sve civilizacije svijeta poznaju i priznaju bitnu razliku između branitelja i agresora… žrtve i lopova…

Nažalost, vidljivo je da i danas neki u svojim „planovima i raznim načrtanijima o regiji i regionu“.., ovu časnu „Oluju“ drže zločinačkom akcijom, a sve sudionike i podupiratelje, od velikog predsjednika Franje, do branitelja i njihovih zapovjednika.., zločincima… Čak i nakon oslobađajućih presuda našim generalima braniteljima…

solin

Narode moj, „sjeti se svega puta svoga kojim te Bog vodio, i svega što ti je sve na putu učinio: kako te vodio kroz pustinju i zemlju punu otrovnih štipavaca i zmija, iz ropstva te i smrti vodio u slobodu i život… I budi Bogu svome zahvalan!“ Tako je Bog opominjao svoj narod… Mi danas ovom svetom Misom zahvaljujemo Bogu nadasve na najvećem Božjem daru života; na daru naših obitelji; naše djece i mladih.., na daru slobodne domovine Hrvatske, naše vjere Katoličke, koja je u našem narodu vjekovima gradila i podržavala nadu i vjeru u slobodu.

Danas zahvaljujemo Bogu za pobjedu izvojevane „Olujom“, i za sve naše branitelje, žive, ranjene, poginule i preminule… Za one koji su ovu Domovinu svojom hrabrošću, sve do žrtve života, uz Božju pomoć branili, stvarali i tako postavili temelj njezine izgradnje i rasta.., da bude neovisna i svima lijepa, slobodna i sretna domovina. I da se svi s njom ponosimo. I ona s nama. I da svi za nju odgovaramo…Nikoga iz svojih zahvalnih molitava ne želimo danas izostaviti!

Danas molimo i za dar hrabrosti i odgovornosti koja nam u svakidašnjici naše domovine nadasve potrebna. Hrabrost da budemo svoji, nepotkupljivi i nepokolebljivi u borbi za istinu. Naročito ondje gdje se Istina opovrgava, gdje nas ugrožava lukavstvo laži. Hrabrost i onda kad to znači biti prezren, ismijan, stavljen na stup srama…Molimo da Božja istina iznad svega ne postane bezglasna zbog naše prilagodljivosti, interesa ili ulagivanju moćnicima svijeta, politici, stranačkoj stezi, tzv. općem mnijenju“ ili agresivnoj modi svijeta…Da se radi Istine uzmognemo hrabro suprotstaviti obmanama ideologija koje se stalno presvlače i modificiraju, uvlače se u sva područja života, osobnog, intimnog, obiteljskog, javnog društvenog, narodnog, svjetskog.., ali uvijek ostaju „zlo sjeme“ koje zlim plodovima rađa“, o čemu govori Evanđelje.

Mi želimo i molimo da naša domovina Hrvatska bude dobro stablo, da nam uz Božju pomoć i našu odgovornost, dobrim plodovima rađa: da u našoj domovini bude u središtu čovjek. Jer „čovjek danas postaje oruđe, stvar, kaže papa Franjo. Potrebno je spasiti čovjeka, vratiti ga u središte društva, Crkve, misli, razumijevanja i najveće brige, ako želimo spasiti svijet!“. Molimo da odgovornima bude važno da nam ljudi, naročito mladi i stručni ostaju u svojoj domovini, na svome ognjištu. Da za sve bude rada, zaslužene plaće i nedjeljnog odmora. Da mladi mogu zasnivati obitelji i djecu rađati i odgajati posvojoj savjesti a ne po nametnutim „kurikulima“, da rastu u slobodi, ljubavi i ljudskom dostojanstvu… Da nam ne umire more i otoci, polja sela i gradovi… Zar je moguće da, kraj ovolikoga materijalnog i duhovnog bogatstva lijepe naše domovine, krvlju i ljubavlju njegovane, od mnogih lopova obranjene, moramo rasprodavati „materinu dotu“, oživljavati stare i uvoziti nove protunarodne i protu-Božje ideologije i zakone, biti najveći dužnici i prosjeci svijeta? Da nam se svake godine sve više čuje tužni plač nad grobova, nego radosni plač novorođenih… Je li moguće da je našom domovinom hara „anti-kultura smrti“?! I da se odgovorni ne uzbuđuju previše!? Oslobodi nas Gospodine i Gospe našeg velikog hrvatskog krsnog saveza! „Što nam se ovo događa?!“ pitaju mnogi zabrinuti i obeshrabreni…Jesmo li došli do dna?!

Ne… Naša Gospa, majka i Kraljica, nam stalno, kroz čitavu našu povijest hrvatsku, poručuje da Bogu treba za sve zahvaljivati i Božju pomoć i blagoslov zazivati. Da je s Bogom sve moguće. A papa Franjo stalno ponavlja: „Ne dajte da vam ukradu nadu!“ Vjerujemo da nije slučajno da se upravo na čudesan blagdan „Gospe od sniga“ koju danas slavimo, dogodio ovaj čudesan dan, veliki Božji dar „Olujne“ slobode našem hrvatskom narodu. Nisu li naši su branitelji molili i oko vrata nosili, a narod ustrajno, noću i danju, po kućama, trgovima i crkvama, na kopnu i moru, molio njezinu krunicu ! Ne smijemo i nećemo to zaboraviti!

Tebi Gospe i danas povjeravamo našu domovinu Hrvatsku, sve nade, želje i molitve našega naroda, ovdje u domovini, u Bosni i Hercegovini, Srbiji i po svemu svijetu raseljenom. Da u nama živi duša naših ratnika branitelja:

„Ja sam duša hrvatskih ratnika
Domovinu tražim i stijeg što se vije…
„Sve bih dao da je vidim
ponosnu i lijepu ko u snovima.
Sve bih dao da je vidim
i opet bi spreman stao, svoj bih život dao!
S Božjom pomoću i Gospinim zagovorom… Amen!

 
E-mail Ispis PDF

UZ DAN BRANITELJA I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI


DSC 0097 Custom

Prigodom državnog praznika Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, te Dana hrvatskih branitelja u ponedjeljak  4. kolovoza u 9 sati kod spomen obilježja na Baldekinu civilna uprava grada i županije, predstavnici vojnih vlasti i braniteljskih udruga, zajedno s vjernim narodom došli su iskazati dužno poštovanje prema svim poginulim braniteljima iz naše županije.
Komemorativni skup je otvorio naš župnik župe Presvetog Srce Isusova na čijem se tlu i nalazi ovaj spomenik.  Pozvao nas je na  ljudsku i vjerničku zahvalnost onima koji su dali sve što su imali  -  za slobodu, za druge, za domovinu. Slijedilo je čitanje iz Evanđelja i kratko tumačenje susreta Isusa na križu i Njegove majke.
Župnik nas je pozvao na molitvu za sve hrvatske branitelje, a posebno za ovih 269 čija su imena zatim  pročitana i nalaze se uklesana uz ovo spomen obilježje. Nakon molitve vjernika župnik je, podsjećajući nas na krunicu oko vrata naših branitelja kao simbol vjere, potaknuo odgovorne vlasti da se na ovom spomeniku ugradi i znak križa s kojim su pali u obrani svoje domovine.
Sjećanje, zahvalnost, izražavanje pijeteta ljudski je i moralni čin.

DSC 0010 Custom


Njega treba dopuniti i znak vjere – križ jer je vjera sastavni dio života, a križ simbol života vječnoga u kojem su već dvadesetak godina naši poginuli branitelji. Tako će postavljanje križa uz ovaj spomenik biti vjerski čin zahvale palima za našu slobodu.
Potom su predstavnici političkih vlasti i braniteljskih udruga postavili vijenac, zapalili svijeće i darovali cvijeće u znak dužne zahvalnosti hrvatskim braniteljima.
Pokoj vječni daruj im Gospodine!
I svjetlost vječna svijetlila  njima!

Irena Višić

 
E-mail Ispis PDF

RADOSTAN  SUSRET  BRAĆE  U  VJERI

U  nedjelju 27.srpnja na sv. misi u 11 sati imali smo goste: grkokatoličkog biskupa mons. Milana iz Košica u Slovačkoj (inače prijatelj našeg župnika) s nekoliko svojih svećenika, te p. Arek Krasicki (redovnik Duha Svetoga), studentski kapelan u Osijeku sa svojim mladima.
Raspjevani mladi predvodili su sviranje i pjevanje na sv.misi i tako pridonijeli radosnom  ugođaju. Propovijedao je p. Arek te nam svojim snažnim glasom u otvorenosti i jednostavnosti prenio  riječ Božje ljubavi. Imali smo prigodu čuti i svjedočanstvo mladića o njegovom  traganju i putu prema Bogu, te sadašnjem životu s Bogom. Ovakva svjedočenja mogu biti pomoć i poticaj mnogima, a osobito mladima u njihovim životnim problemima.
Na kraju sv. mise  naš župnik don Tomislav je zamolio braću grkokatoličke svećenike da nam otpjevaju jednu molitvu na slovačkom jeziku što je zvučalo jako skladno, duhovno i približilo nas njihovom načinu slavljenja Euharistije. Bilo je vrlo lijepo i ugodno biti sudionik ove sv.mise obogaćene bratskom ljubavlju svećenika različitih naroda koji se vole i poštuju baš kao što je i Isusova volja.
Istu nedjelju uvečer u katedrali mladi Osječani su, predvođeni svojim duhovnikom p. Arekom, imali prekrasan program za mlade pod nazivom „Nightfever“. Najprije je o svom životu svjedočio sam p. Arek, zatim nekoliko mladih iz studentske molitvene i glazbene skupine Duhosi. Slijedilo je Klanjanje pred Presvetim uz molitvu p. Areka na četiri jezika: hrvatskom, poljskom, njemačkom i engleskom pošto je program i zamišljen kao internacionalni. Cijelu večer bila je i prigoda za ispovijed. Sve je pratila prelijepa glazba duhovnih šansona, u izvedbi mladih predanih Gospodinu, upravljena Svevišnjem te divne večeri u katedrali do kasnih sati. Oni mladi koji su saznali za ovaj događaj, a bez spriječenosti mu nisu nazočili, uistinu su na gubitku. Ovakve se stvari ne mogu prepričati već samo doživjeti!
Za ove lijepe duhovne sadržaje našem župniku i drugim  svećenicima otvorenima za suradnju s drugima, drugačijima. Bogu hvala!

 
E-mail Ispis PDF

PROSLAVA  SVETKOVINE  PRESVETOG  SRCA  ISUSOVA  2014.

Svoga župnog zaštitnika, svetkovinu Presvetog srca Isusova i ove smo godine proslavili vrlo lijepo i svečano uz duhovnu obnovu u vidu trodnevnice .
Imali smo goste svećenike koji su ispovijedali, predvodili sv. misu i propovijedali.
U utorak 24. lipnja i u srijedu 25. lipnja slavlje je predvodio don Ivica Martić, svećenik Đakovačko- osječke biskupije. Na dan sv. Ivana Krstitelja don Ivica nam je govorio o odnosu prema Bogu iz kojega proizlazi i naš odnos prema bližnjemu. Svi imamo poteškoće i patnje koje nas pritišću, no sve to treba predati Isusu, pa i zahvaljivati za njih jer On znade zašto je tako, jer On nas je otkupio. Govorio je lako, oduševljeno, poticajno, iz srca. Od srca – srcu! S radošću smo ga slušali i otvorili svoje srce za iduće dane. U srijedu 25. lipnja obilježili smo Dan bolesnika. Iako ih je radi vremenskih uvjeta toga dana bilo malo u našoj crkvi, oni su bili u našim mislima i molitvama i sve je bilo usmjereno k njima.

DSC 3334

Njima je don Ivica posvijestio kako je najteža stvar prihvatiti bolest. Kad  bolest prihvatimo tada sve lakše podnosimo i možemo imati prisan odnos s Bogom i ljudima. Potaknuo nas je na molitvu koju svi trebamo više njegovati. Prenio je sebe i punio našu dušu i mekšao srca ljubavlju Isusovom. Nakon sv. mise pred crkvom počastili smo bolesnike hranom vrijednih i darežljivih župljanki koje se uvijek Danu bolesnika rado odazovu. To su lijepi susreti koji bolesnima puno znače. Treći dan trodnevnice predvodio je don Alojzije Bavčević, duhovnik svetišta Majke Božje Lurdske iz Veprica kraj Makarske.  On se tako dobro nadovezao na don Ivicu svojim jednostavnim stilom i bliskim načinom govora tako da je sve bila jedna zaokružena cjelina. Usredotočio se na ljubav Srca Isusovog povezavši je s ljudskom ljubavlju koja svoj izvor ima upravo u Božjoj ljubavi prema nama. I on nas je podsjetio na grijeh i  patnju koje imamo svi, ali i veliku potrebu molitve, osobito za pokojne. Nakon sv. mise imali smo cjelonoćno i sutradan cjelodnevno klanjanje pred Presvetim koje je bilo dobro posjećeno jer doprinosi duhovnosti i divno je znati da nas Bog voli.

unnamed

I samu svetkovinu Presvetog Srca Isusova,uz suslavlje više svećenika, predvodio je don Alojzije. Još nam je više približio ljubav Srca Božjega jer je On dao baš sve za nas . Tim činom vrhunske ljubavi je uništio našu smrt i grijeh. Ostavivši nam sv. misu, tu veliku tajnu, dao nam je vječni život. Da sve to možemo vjerovati potrebna nam je svakodnevna molitva.

unnamed000Hvala našem župniku, te don Ivici i don Alojziju koji su nam omogućili ovako dobru duhovnu obnovu koja jača srca, nadu i vjeru. Bože, hvala ti za  njih!
Puna crkva vjernika, župljana i gostiju, svjedoči o značenju koje za nas ima Presveto Srce Isusovo kojemu ponavljamo dragi  poznati zaziv:
ISUSE  BLAGA  I  PONIZNA  SRCA  -  UČINI SRCE NAŠE PO SRCU SVOME !

 
Stranica 1 od 16

galerija

NAJAVE:

Priprava odraslih za krštenje i druge sakramente  započima u četvrtak 11. rujna u 20:00 !

05. 09. Prvi je petak te ispovijed počima u 18 sati !
 
10. 09. Druga je srijeda u mjesecu te je sastanak članova Župnog karitasa u 19.30
 
11. 09 Biskupski pastirski pohod Šibenskom dekanatu.
        
Četrnaest gradskih župa će zajedno slaviti sv. misu u Katoličkoj školi u 18.30. Svetu misu predvodi otac biskup u koncelebraciji svih gradskih župnika. Nakon sv. mise je bratsko druženje uz agape !

Vjernici koji nemaju svoj prijevoz neka se jave nama župnicima !

 

 

dnevna-citanja

svetac-dana

POVEZNICE

bitno

You are here: