Župa Presvetog Srca Isusova

E-mail Ispis PDF

Hodočašće u Dubrovnik


Dok je grad još spavao dubokim snom, više od stotinu hodočasnika sa Baldekina, te iz Mandaline i Zablaća, krenuli su put Dubrovnika prema kojemu su te srijede, 3. Dubrovnik je slavio svog nebeskog zaštitnika svetog Vlaha, mučenika koji je živio na početku četvrtog stoljeća i zadužio nas svojim primjerom vjerničkog života i odanosti svojoj vjeri. Za svoju je vjeru položio život, a njegova odrubljena glava kasnije je,  1020.g., kao relikvija, donešena u Dubrovnik koji je i ove godine veličanstveno obilježio  1700. obljetnicu mučeničke smrti svog Parca, te još jedan značajan datum iz povijesti ovog grada nekada-Grada Republike. Riječ je o 600-toj obljetnici dubrovačkog zakona po kojemu je prestala trgovina robljem. Ako se zna da je jedna Englesa koja se hvali demokracijom, trgovinu robljem zabranila 391. godinu nakon Dubrovnika, a Amerika čak 450 godina kasnije, onda je razvidno koliko je bivša Dubrovačka Republika prednjačila u mnogim civilizacijskim dosezima.

Vožnja prema Dubrovniku, tom srednjevjerovnom biseru, danas jednom od najpoznatijih turističkih odredišta u svijetu, bila je prilika da se podrobnije upoznamo sa prošlošću ovog grada, posebice njegova Parca kojem se svake godine, dan nakon Svjećnice (Kandelore), pokloni više tisuća vjernika i pučana.

20160203 095437

Don Tomislav Puljić ponovo se pokazao izvrsnim poznavateljem povijesnih (ne)prilika u to davno doba, ali i ovih aktualnijih koji su grad-biser u čijoj kamenoj ljepoti uživaju milijuni turista iz cijeloga svijeta, učinili da grad postaje sve pustiji. Nekadašnje kamene palače danas zjape (polu)prazne, a njihovi se vlasnici u njima pojave tek tjedan dana u godini.  Osim „sata povijesti“ u autobusu se i molilo, ali i pjevalo na što nas je posebno nadahnuo mandalinsko-zablački župnik Karim Paul. U Hrvatsku je iz dalekog Siera Leone došao prije nekih sedam godina, a  hrvatski danas  govori kao da se ovdje rodio. Nema te dalmatinske pisme koju ne zna otpjevati u cijelosti u čemu mu nitko od nas nije mogao parirati. Pjevale su se i duhovnne pjesme, kako i doliči jednom hodočasničkom putu.
Brzo smo se našli ispred zidina koje dominiraju starim gradom i kroz vrata od Pila prošetali jednom od najpoznatijih ulica na svijetu-Stradunom pa sve do katedrale ispred koje se održavala svečana misa koju je uz koncelebraciju stotinjak svećenika predvodio Vinko kardinal Puljić. Svečanom misnom slavlju nazočila je i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, a domaćin fešte mons. Mate Uzinić pozdravio je brojne goste iz zemlje i svijeta, predstavnike drugih  vjerskih zajednica, brojne skupine vjernika iz cijele zemlje, te iz Gradišća, BH...

20160203 115242


Spominjući se važnog datuma iz daleke prošlosti ovog grada i ukidanja trgovine robljem, kardinal Puljić upozorio je na opasnosti  modernih oblika ropstva u današnjem svijetu. Ujedno je upozorio i na opasnosti koje prijete od ravnodušnosti koju iskazujemo u izgradnji mira. Zlouporabe Boga i svetaca u ostvarenju pojedinih ciljeva nazvao je- blastfemijom. Tu su, dodao je, i opasnosti koje prijete od ovisnosti o alkoholu, drogi, kocki i modernim tehnologijama što sve doprinosi širenju kriminala, nasilništva, pljački, a posljedično sve te opasnosti nagrizaju društvo u cjelini.
-Djecu učimo uživanju, a ne življenju- zavapio je kardinal.
Nakon svečane koncelebracije na oltar su se prinosili darovi nakon čega je središtem grada krenula veličanstvena povorka u kojoj su se nosile moći svetog Vlaha-dragocjena relikvija svečeve glave. Impresivnu procesiju uveličale su svojim nastupom brojne udruge među kojima je bila i daleko poznata Šibenska straža, a svoj doprinos fešti dale su i žene iz šibenske udruge Šuštine, Vodički čuvari Kristova groba, poznati Trombonijeri te brojne druge atraktivne skupine iz Gradišća, Sa Ilidže, iz Janjeva, Trebinja...
Šibenski vjernici nosili su u procesiji zastavu s likom svog nebeskog zaštitnika-svetog Mihovila. Upoređujući šibensku sa ovom dubrovačkom procesijom svoju svojoj smo dali ocjenu više i to zbog čitanja svetih stihova i duhovne glazbe koja ju prati. Našeg svećenika Pola, kako ga nazivaju Mandalinjani, svuda su pratile bljeskalice fotoaparata i kamere. Kako i ne bi kada je na glavi ponosno nosio staru šibensku narodnu kapu koja mu je baš nekako dobro „sjela“. Kad je već tako on je u poklonjenoj mu pažnji uistinu uživao darujući sve prekrasnim iskrenim osmjehom. A tek kad pusti glasa svi se oko njega sjate i slušaju s pažnjom kako pjeva „Krist na žalu“ ili „ Oj šibenska pismo mila, sve si bila i sve jesi...“ Ja sam Dalmatinac i Šibenčanin, pojašnjavao je nazočnima ne zaboravljajući dodati da je nekoliko godina prije bio i ponosni Šokac.

20160203 095304


Kiša koja je počela padati pred sami kraj procesije mnoge je natjerala na vrata od Pila, a neke bome i na kamene bedeme sa kojih se pruža veličanstveni pogled na obližnje otoke. „Šibenčani u osvajanju dubrovačkih zidina“-glasno smo prokomentirali penjanje desetak žena sa Baldekina koje su nas ugledale i sa te visine, iz „ptičje perspektive“ i zamolile za fotku svog pentrajućeg „pothvata“.
Vraćajući se kući svratili smo u Neum, najprije na okrijepu, a potom smo nakratko posjetili tamošnju crkvu u kojoj nam je svećenik govorio o prošlosti ovog kraja, ali i o novim prilikama u kojima je sagrađena i ova velebna crkva, uglavnom zahvaljujući donacijama.
Molitva Krunice, pjesma i eto kraja još jednog ugodnog hodočasničkog puta na kojem smo slavili mučenika Vlaha.
Do nekog novog susreta lijepi pozdrav.

Jadranka Klisović
Slike snimile: Angelina Berović i Jadranka Klisović

 
E-mail Ispis PDF

SEDMA  AKCIJA  PJEVAČA BETLEHEMSKE ZVIJEZDE  NA BALDEKINU

Akcija DJECA POMAŽU DJECI i ovog je božićnog vremena 2015. godine oduševila brojnu mlađu i stariju djecu naše župe Presvetog Srca Isusova u Šibeniku.
Vrijeme došašća bilo je izvrsna prigoda za animaciju i duhovnu pripravu vjeroučenika za ovu lijepu, široko prihvaćenu akciju naše župe.  Dogovorili smo se i najavili župljanima da će ih skupina od Sveta tri kralja i anđela pohoditi 28. i 29. prosinca u njihovim domovima.
Po već ustaljenom običaju naši Pjevači betlehemske zvijezde, uz odraslog pratitelja nakon oblačenja u prekrasne kostime i župnikova blagoslova, krenuli su u sveti zadatak objaviti ljudima mir i blagoslov, donijeti božićnu radost i podsjetiti na patnje mnoge djece kojima je ova pomoć velika utjeha i nada. Domaćini su ih jako lijepo primali, zajedno s njima pjevali, obogatili dušu, rado darovali svoj prilog za najsiromašniju djecu svijeta i tako poduprli ovu divnu akciju.
 Djeca su se vraćala sretna, ispunjena zadovoljstvom što su na ovaj način mogla pomoći svojim vršnjacima u potrebi. Posjećeno je oko četiristo obitelji, sudjelovalo je pedesetak djece, a prikupili su oko dvadeset tisuća kuna.
Naš župnik don Tomislav Puljić, pokretač Akcije, uvijek ističe duhovnu vrijednost koju upravo djeca Pjevači dobivaju  sudjelujući u njoj. Uče se pomaganju, darivanju, poštivanju drugih, lijepim međusobnim odnosima – svim pozitivnim stvarima koje se često zanemaruju i ne prezentiraju u javnom životu. Bogu hvala za sve sudionike i sav uspjeh ove sedme po redu Akcije dobrote i ljubavi.

 
E-mail Ispis PDF

Cenacolo


O blagdanu Bogojavljanja hodočastili smo u zajednicu Cenacolo u Jankolovici kod Biograda na moru

Ni kiša nas nije spriječila da za blagdan Bogojavljanja hodočastimo u zajednicu Cenacolo koja se nalazi u mjestašcu Jankolovica kod Biograda na moru. Kako to već biva na našim hodočasničkim putevima do krajnjeg odredišta imali smo nekoliko usputnih postaja na kojima smo se napojili povijesnim i duhovnim spoznajama. Za ona duhovna bio je zadužen naš župnik don Tomislav Puljić koji je, kiši unatoč, i brojnim hodočasnicima među kojima su prevladavala djeca i mladi, spretno kormilario i usmjeravao nas na najvažnije činjenice iz života kršćanina, na bitne odrednice blagdana Bogojavljanja koji je u nas poznatiji kao blagdan Tri kralja, te o zlu koje se zove-droga.

Među mladim hodočasnicima bili su i sve popularniji pjevači Betlehemske zvijezde čiji su pohodi kućama na Baldekinu postali tradicionalni i sve prihvaćeniji. Sav novac koji se dobije zahvaljujući mladim pjevačima namjenjen je školovanju djece u siromašnim krajevima Afrike. Nagrada za naše pjevače bio je i ovaj poludnevni hodočasnićki put koji se slobodno može nazvati i „sat povijesti“ i „sat milosrđa i dobrote“.

„Sat povijesti“ jer smo na prvoj postaji u Skradinu slušali kratki povijesni prikaz Skradina, nekadašnje antičke Scardone, a potom i na povijesnu ulogu crkve Porođenja Blažene Djevice Marije koja je u zadnjem ratu-Domovinskom ranjena neprijateljskim projektilima, a do danas nije u cijelosti obnovljena. Kakve je rane zadobila skradinska crkva don Gabrijel nam je pokazao na fotografijama izloženim na ulazu u crkvu.

Slijedeća postaja bila je 14 kilometara udaljena Bribirska glavica koja se smjestila na 300 metara nadmorske visine, a sa njezinih najviših kota pogled seže sve do udaljenih otoka Visa, Kornata...
Nas je kiša omela u razgledavanju impresivnih ostataka spomeničkog kompleksa nekadašnje Varvarije do čijih smo  debelih kamenih zidina stigli autobusom zahvaljujući spretnosti našeg vozača koji se odlučio na vožnju uzbrdicom i zavojitom cestom na čemu smo mu bili itekako zahvalni jer je kiša u to vrijeme pojačala.
Poput srdelica stisnuli smo se ispod nastrešnice Gunjačine kuće i sa pažnjom slušali kratku ali burnu i važnu povijest ovog arheološkog područja iz usta prof. Marka Menđušića. Život je najprije započeo u podnožju Bribirske glavice, uz manju rječicu Bribirčicu i potok Otres da bi se u kasnijim stoljećima preselio na uzvisinu koja je svojim geografskim položajem pružala donekle sigurno utočište njegovim stanarima koji su se mijenjali ovisno o povijesnim (ne)prilikama.
Sustav rimskih fontana i danas pruža lijepu sliku kao i ostaci graskih vrata, srednjevjekovnih kula, fontana, crkava, ostale povijesne arhitekture...Na sjevernom dijelu Bribirske glavice smjestila se crkva  sa visokim zvonikom. Na Bribirskoj glavici nalaze se i ostaci brojnih grobova, a u Marunovoj kući izloženi su vrijedni ovdje otkopani artefakti koji svjedoče o bujnom životu nekadašnjih stanara među kojima su bili i slavni  Šubići za čije je vladavine ovo područje doživjelo procvat.
 Prof. Menđušić  podsjetio nas je na značaj fra Luje Maruna koji je daleke 1910. zakopao prvu lopatu nakon čega su uslijedile brojne istraživačke arheološke etape. Unatoč naporima arheologa Bribirska glavica koju neki popularno nazivaju Hrvatskom Trojom ili Hrvatskom Mikenom do danas nije u cijelosti istražena niti je u javnosti dobila status kakav ona po svemu zaslužuje.

Put smo nastavili prema našem konačnom odredištu- zajednici Cenacolo čiji stanari-štićenici upravo na blagdan Bogojavljanja priređuju spektakularni prikaz Živih jaslica. Nismo ni izišli iz autobusa, a kiša je prestala pa smo narednih sat-dva uistinu uživali u gostoprimstvu privremenih stanara ove kuće koji su nas najprije orkijepili toplim čajem i keksima, a potom se brzinski presvukli kako bi smo svi zajedno uživali u oživljenim davnim vremenima kada su trojica mudraca krenula na daleki put tražeći Isusa, odnosno iščekujući njegovo slavno rođenje. U Živim jaslicama tako je uprizoren nekadašnji život, a to znači da su i naša gradska djeca mogla vidjeti domaće životinje koje, inače žive na imanjima Cenacola, potom staje za stoku, jednostavne nastambe, gotovo zaboravljene uporabne predmete... Velikim vatrometom označen je Isusov dolazak na svijet kojeg su tri mudraca, tri kralja, prepoznala po  zvijezdi koja im je pokazivala pravi put.
Sa velikim padnjevima prepunim mini piceta naši su nas susretljivi domaćini ponovo gostili zahvaljujući nam na dolasku čime smo uveličali i njihovu predstavu za koju su se dugo pripremali i izveli je majstorski, onako od srca kako se to i očekuje od mladih koji su u svojim najtežim životnim trenucima odlučili potražiti i pronaći Boga.
Upravo je vjera ta koja im spašava živote. Vjera je njihova jedina terapija kojom iz sebe istjeruju zlo- ovisnost kojoj su se odali iz najrazličitijih razloga. Razorili su svoje živote, ali i živote svojih obitelji, zajednice. Sada su, srećom na pravom putu i tome se iskreno vesele u što smo se i sami uvjerili.
Dok nas je nutkao da posegnemo za još kojim komadom slasnih toplih piceta uspostavili smo dijalog sa susretljivima  mladićem. Prijateljice Angelinu i Radu zanimalo je koliko je dugo ovdje, od kuda je došao, kako mu je... Tek nakon 5-6 minuta zanimljivog kazivanja otkrile smo da se radi o mladiću strancu kojeg je životni nepredvidivi put doveo u Hrvatsku, u zajednicu Cenacolo koju je osnovala časna sestra Elvira u talijanskom gradiću Cuneo u Pijamontu, a zajednica se potom širila i tako stigla i u našu zemlju. Mladić je Ukrajinac i u Hrvatskoj je tek godinu dana, a hrvatski priča kao da se ovdje rodio. Na naše pohvale za vrsno poznavanje našeg jezika on će nama da je to dovoljno vremena da se savlada neki strani jezik s čime se ja baš i ne slažem. Priča nam o svakodnevici, ranom ustajanju, molitvama, radu na imanju, druženju, pisanju izvješća na talijanskom jeziku, zahvalnosti na prilici koju su on i ostala sedamnaestorica dobila u zajednici. Pred njima je još dug put do konačnog izliječenja od ovisnosti koja ih je zarobila i zaprijetila totalnim uništenjem, ali oni su danas na pravom mjestu pa vjerujemo da će se svojim kućama i obiteljima vratiti kao izliječeni ljudi koji u srcima nose novu vrijednost- Isusa.

Koliko je u životu ovisnika značajna uloga roditelja i cijele obitelji govorio nam je u autobusu i  naš svećenik Puljić koji posebno ističe ulogu roditelja koji, inače, kako to već obično biva, zadnji priznaju i prihvaćaju da im je dijete ovisnik. Na taj način zapravo ne priznaju ni svoju krivicu. Kad roditelj prepozna da se njegovom djetetu dogodilo zlo i potraži pomoć, prilika da se iziđe iz tame u svjetlo je već tu. Obitelj je,  najvažnija u životu čovjeka pa tako i u životu osobe koja u jednom dijelu svog mladanačkog života poklekne ne imajući snage da se sama uspravi. Zato je obitelj tu da ga podrži, a važnu ulogu ima i cijela zajednica koja je, inače sklona stigmatiziranju, odbijanju i okretanju leđa takvim osobama. Našim poludnevnim posjetom, eto i nas osamdesetak hodočasnjika iz župe Baldekin i Bilice, pokazali smo im da nisu sami, da smo sa njima na njihovom tegobnom putu izlaska iz tame i da ih u tome svesrdno podržavamo. Što se tiče materijalne pomoći tu nismo baš moćni, ali kupnjom suvenira koje su oni osmislili i izradili vlastitim rukama  donekle smo se zahvalili na gostoprimstvu kakvo se, inače rijetko gdje viđa.
Neka je Bog sa njima na njihovom tegobnom putu do konačnog svjetla!


Jadranka Klisović

 
E-mail Ispis PDF

KADA SE SKIDA BOŽIĆNI DEKOR?


Božićni ciklus je vrijeme u crkvenoj godini koje započinje na Prvu nedjelju došašća i traje do Krštenja Gospodinova.
Ima dva dijela:
1. Advent ili Došašće- vrijeme prije Božića (od Prve nedjelje Došašća do Božića)
2. Božićno vrijeme (od Božića do Krštenja Gospodinova).

Zašto neki od nas vjernika skidaju božićni dekor već na Tri kralja?
Ne znam. Moguće je riječ o neznanju, no to nas ne opravdava.
Postoji savladivo neznanje (može se naučiti) i nesavladivo neznanje (ne može se iz bilo kojeg razloga naučiti).
Činjenica je da nije problem u neznanju koliko u ne želji da se informiramo ispravno, da tražimo ispravnu spoznaju i da po njoj postupamo kao zreli kršćani.

Moguće da je riječi i o određenoj zaslijepljenosti koja bi se mogla nazvati i nekako drugačije, a sažima se u izjavi: „Pravoslavni slave Badnji dan na datum katolička Tri kralja, a sutradan Božić, pa ne bi trebalo da držimo ukrase ne „njihov“ Božić!“
Zaista: ne postoje dva Božića, ali postoje dva kalendara.
- Julijanski kalendar – uveden od Gaja Julija Cezara u 1.stoljeću prije Krista, na Nicejskom koncilu 325. godine bio je važeći za cijelu Crkvu, a poslije radi određenih nepreciznosti mijenjan. Njega se i dan danas u vjerskom životu drže Istočni/Pravoslavni kršćani.
- Gregorijanski kalendar – kada se uočilo da Julijanski kalendar ima nedorečenosti koje se, tijekom vremena, povećavaju, astronomi su u 16. stoljeću doslovno prepravili kalendar i ispravili vremenske razlike.
Njega je prihvatio cijeli svijet, najprije katolički, a onda i protestantski... Pravoslavna Ruska i Srpska crkva još uvijek su ostale u vjerskom življenju dosljedni Julijanskom kalendaru koji danas kasni 13 dana za Gregorijanskim.

Dakle, i pravoslavni i katolički vjernici slave Božić 25.12. samo što pravoslavni vjernici slijede Julijanski kalendar kojemu je razlika u odnosu na Gregorijanski 13 dana unatrag.

Kako Božićni ciklus ne završava na Tri kralja, tako se tada ni ne skida božićni dekor.
Božićni dekor se skida na Blagdan Krštenja Gospodinova jer njime završava Božićni ciklus, a taj blagdan uvijek je u nedjelju poslije Bogojavljenja tj. Sveta tri kralja.

Za očekivati je da ćemo svoju vjeru izgrađivati i molitvom ali i  prijeko potrebnim znanjem i obrazlaganjem svojega vjerskog ponašanja, djelovanja, obreda itd..

preuzeto s web stranice Župe Vodice

 
E-mail Ispis PDF

NOVOGODIŠNJE ŽELJE

Kamere brojnih TV kuća intenzivno su se ovih dana kretale po gradovima lijepe naše i intervjuirale građane. Upiti su bili slični i stereotipni, rekla bih već viđeno. Građani su odgovarali na pitanja o novogodišnjim željama. Na prvo mjesto uglavnom stavljaju zdravlje jer je svima jasno da ga novcem, koji dolazi na visoko drugo mjesto (ako smo iskreni), koliko god moćan bio i koliko god ga imali ne možemo kupiti. U ovo "sveto trojstvo" novogodišnjih želja ugurala se i sreća. Neki misle da ju nije potrebno posebno spominjati  jer ako smo zdravi i imamo novca automatski smo sretni. Je li to to?!. Je li to sve?! Ima li još netko i nešto na ovom svijetu osim nas samih?!Je li ikome palo na pamet da poželi čvršću vjeru; ustrajnost u molitvi, osjetljivost za potrebe drugih? To nismo čuli u novogodišnjim željama. Cijelu sliku popravilo je nekoliko humanitarnih akcija različitih udruga, ali to je tek kap u moru. Tako godine prolaze, prelazimo iz jedne u drugu, ali ne napredujemo.Ako usporedimo TV priloge nekoliko godina unazad, nećemo primijetiti veliku razliku.
Koliko će još Božića i godina proći dok ljudi ne shvate što je važno u životu i čemu treba težiti? Postavimo si napokon pitanje gdje je Bog u našim životima i jesmo li potpuno zaboravili na njega i ljude oko nas, a sebe stavili u centar svemira. Oni koji ne žele lagati dobro će se zamisliti nad ovim pitanjem, a to već možemo smatrati napretkom. Na kraju moja novogodišnja želja je bolja JA, a ne bolje MENI.

 
E-mail Ispis PDF

DUHOVNA OBNOVA U NAŠOJ ŽUPI

U četvrtu nedjelju došašća, 19. prosinca 2015. župnik nam je omogućio prekrasnu duhovnu obnovu. Pozvao je poznatog duhovnika zajednice za odvikavanje od ovisnosti, Cenacolo, don Ivana Filipovića.

Don Ivan je u svojoj propovijedi krenuo od tmurne strane svoje prošlosti da bi nam približio svoj put do svjetlosti i ljubavi Božje.

Kako je bio na dnu gdje ga je odvukla teška ovisnost, pridružio se zajednici časne sestre Elvire, Cenacolo, kao zadnjem pokušaju spasa vlastitog života. Tamo je doživio prihvaćanje, toplu riječ bez osuđivanja, bezuvjetnu bratsku pomoć, jednostavno - ljubav. Oni koji su ga prihvatili i na svaku njegovu negativnu riječ, gestu, odbijanje odgovarali ljubavlju su bili Isus, koji ga je preko njih zvao bliže. Tada to nije razumio, a danas glasno svjedoči svoje iskustvo susreta sa živim Bogom. Molili su drugi momci u Zajednici, pa je i on s njima počeo moliti i tako se malo po malo otvarao, te činio prve korake k Božjoj milosti koja se počela spuštati na njegovu izranjenu dušu. Isus ga je podigao s dna, udahnuo mu novi život i obasuo ga obilno svojom ljubavlju koju sada već desetak godina kao svećenik razdaje drugima služeći u zajednici Cenacolo.

Naglasio je prevažnu ulogu č. sestre Elvire koja se uhvatila „ludog“ pothvata u očima svijeta, čvrsto vjerujući Božjoj pomoći i snazi i uspjela organizirati brojne zajednice po svijetu koje spašavaju mlade živote što hodaju rubom smrti.

Ljubav među roditeljima koju djeca dožive u obitelji je lijepa slika Božje ljubavi prema nama i to je temelj i snaga svake naše životne situacije.

Don Ivan o ljubavi Očevoj ne može šutjeti. On svjedoči snažno, jasno, otvoreno, prodahnut Duhom Svetim prenoseći ljubav onima koje susreće. U srce nas je dirnula njegova riječ, potaknula na zahvalnost Bogu za sve spašene mlade ljude i molitvu da takvih bude što više. A ljubav koju dajemo i primamo u obitelji da bude oslonac svima jer svi potječemo iz neke obitelji.

Mnoge su oči bile orošene suzama ganuća, jer je riječ don Ivana unijela svjetlost Božića i svjedočanstvo ljubavi Milosrdnog Oca koja je svima potrebna.

Stoga neka ga Bog blagoslovi kako mu je najljepše zahvalio za njegov dolazak i naš župnik, don Tomislav. Bogu hvala!

 
E-mail Ispis PDF

Kamo je nestala tišina tihe noći?

1265167-bigthumbnail

Kamo je nestala tišina tihe noći? Izgubila se u buci, pucnjavi i detonacijama. Ne, nije započeo rat. Radi se o pirotehničkim sredstvima ispaljenim i detoniranim u svrhu slavlja Božića.
Novo pitanje, otkad se u tihoj noći, svetoj noći slavi pucnjavom?! Pa već podosta vremena i većina ne shvaća apsurd cijele situacije. Oni koji razumiju i upozoravaju bivaju osuđivani kao konzervativni i neskloni slavlju. Njihov glas se također izgubi u buci detoniranih petardi. Još je tu apsurda. Kriza je , ali za petarde se ima. Dobrovolji prilozi za siromašne su pretjerani, ali za petarde se ima. Donaciju UNICEF-u ćemo izbjeći, ali za petarde se ima. Nećemo okrenuti broj telefona i pomoći bolesnoj djeci, ali za petarde se ima. Što Isus, čije rođenje slavimo; misli o tome? Nije li rekao da pomažući potrebitima i najmanjima od njegove braće njemu pomažemo. MI ne da ne radimo to već upravo suprotno. Ne pomažemo već vrijeđamo svetost tihe noći, Isusa i sve što predstavlja. Nakon svega radit će se statistike o broju ozlijeđenih u pucnjavi i uspoređivati s proteklim godinama. U novije vrijeme djeca ispaljuju petarde u u prisustvu starije osobe da se ne bi ozlijedili. Dakle, koja je poruka? Možemo vrijeđati Isusa, tihu noć i ono što se u njoj dogodilo sve dok se ne ozlijedimo.
Kada će nam i kako biti vraćena tišina svete noći? Je li prodana radi zarade na pirotehničkom materijalu? Nisam pesimista, ali ne očekujem brze i pozitivne odgovore.Kakav god ishod bio uvijek nastojmo svojim primjerom pokazivati ispravno i ne dozvolimo da nas masa proguta. Ostanimo uvijek tihi štovatelji svete noći u kojoj je rođen spasitelj Isus Krist.

 
E-mail Ispis PDF

ISUS KRIST SE RODIO, A NE djed mraz ILI djed božićnjak

Jesus-in-manger

Budući da želim ostati anonimna, neću otkriti sve detalje ove priče, ali moram naglasiti da je istinita.
Inteligentna i dobra desetogodišnja djevojčica obratila mi se na pripremama za proslavu Božića.Pitala me smije li na proslavi nositi božićnu kapu. Isprva nisam shvatila o kakvoj se božićnoj kapi radi, ali sam brzo povezala konce. Djevojčica misli na kapu " legendarnog " djeda mraza u novije vrijeme poznatog kao djed božićnjak.Kako god! U jednom i drugom slučaju radi se o izmišljenom liku koji u srcima djece otima i zauzima mjesto koje pripada Kristu. "Ni slučajno!" , odgovaram povišenim tonom. Vidim kako me djevojčica zapanjeno gleda i misli se čime je izazvala takvu moju reakciju. Ostala djeca također postaju svjesna  moje burne reakcije i jasno mi je da ću morati dati objašnjenje Odakle da počnem? Od početka. Moram utvrditi s kakvom populacijom razgovaram te im postavljam pitanje jesu li vjernici i idu li redovito na Svetu misu. Jednoglasno odgovaraju: "Ne." Ostajem bez teksta. Ne znam kako takvoj djeci objasniti da je d.m. (tako ću ga nadalje zvati da mu neprestano ne spominjem ime) izmišljeni lik koji je Krista izgurao iz srca i misli ljudi noseći svoju božićnu kapu. Kako je moglo doći do takve zabune? Kako roditelji mogu tako strašno griješiti u vjerskom i bilo kakvom odgoju svoje djece da im d.m. postane centralna figura Božića? Sjećam se svećenika koji je prije 10-ak godina s oltara grmio na ovu temu. Izgleda da se do današnjih dana ništa nije promijenilo, ali ne čujem da grme oni koji bi trebali. Bogati, debeli d.m. u crvenom i s božićnom kapom prošetava se gradovima i raznoraznim prigodama. Čini se da to vrijeđa sve manje ljudi. Djevojčice iz ove priče dodat će me na listu čudnih osoba, možda čak ekscentričnih i mrzitelja Božića. Sljedeće mi je za očekivati da nakon kratkog objašnjenja koje sam morala izgovoriti budem suočena s bijesom njihovih roditelja jer zbunjujem i čak verbalno zlostavljam njihovu djecu. Trebali li pitati jesu li svjesni što im oni rade odnosno što ne rade jer su vjerojatno propustili veliku stvar u njihovu odgoju? Vlasnici trgovačkih lanaca zadovoljno trljaju ruke jer uz d.m.-ovu pomoć prodaju na tone poklona i zarade milijarde kuna. Je li itko od zaluđenih božićnih kupaca otišao na misu zornicu? To je ono što Krist od nas treba. Je li se itko od njih prije svanuća poklonio Kralju?
Znamo odgovore na ova pitanja, ali iz godine u godinu sve je gore. Božić je izgubio svoj smisao. Pitam se gdje je onaj svećenik koji je mene naučio što su d.m. i njegova tzv. božićna kapa?!

zabrinuta vjernica

 
Stranica 1 od 21

galerija

NAJAVE:

Priprava odraslih za krštenje i druge sakramente  je četvrkom u 19:00.

Župni vjeronauk je svake subote :

3., 4. i 5. razred u 9 sati ;  
1., 2., 6.  u 10 sati
7.  i 8. u 11 sati !

 

7.   2. Dan života

10. 2. Čista srijeda – Pepelnica ! Strogi post i nemrs ! Taj dan je i bl. Alojzije Stepinac ! Sv. misa je u 18 sati.
Započima pred bolnicom, kao i prošle godine, molitva za život začetog djeteta, tj. molitva protiv abortusa. Tako će biti cijelu korizmu svaki dan od 08 – 18.00.

11. 2. Gospa Lurdska – Dan bolesnika.
Sveta misa je u ugrijanoj župnoj dvorani u 17 sati. Nakon sv. mise ćemo počastiti bolesnike onim što vjernici donesu.

12. 2. Svakog korizmenog petka je križni put u 18 sati.

14. 2. Dan braka i obitelji !
Obiteljsko hodočašće u Katedralu radi dobivanja potpunog oprosta Sv. Valent mučenik za Krista.

15. 2. Sv. Klaudie Colombiere, svećenik koji je pomogao sv. Margareti Mariji Alacoque da razumije objavu Presvetog Srca Isusova.

        putem kod bolnice u 15.30 a u 18 sati s klanjenjem

         u župnoj crkvi Ptresvetog Srca Isusova na Baldekinu .

         Slijede agape !

POVEZNICE

bitno

You are here: