Župa Presvetog Srca Isusova

E-mail Ispis PDF

SECUNDICIA DON GRGURA ALVIŽA U NAŠOJ ŽUPI

Screenshot 20190716-144350

U nedjelju  14. srpnja 2019.  u 9 sati sv. misu je predslavio  ovogodišnji mladomisnik don Grgur Alviž u našoj mnoštvom vjernika ispunjenoj crkvi Presvetog Srca Isusova.  Kod nas je proveo svoj đakonski praktikum i ovom sv. misom je zahvalio našoj župi i župniku na svemu što je doživio s nama.
Već od proljeća župnik nas je pomalo pripremao na ovaj lijepi događaj podsjećajući nas također na slavlje prezbiterskog ređenja na blagdan sv. Petra i Pavla i na njegovu Mladu misu.  Mnogi su se vjernici aktivno uključili u ovaj događaj darujući hranu i piće za slavlje koje je bilo poslije pred župnom dvoranom.
U skladu s misnim čitanjima don Grgur je propovijedao o tome tko je naš bližnji. Svi smo ga slušali kao jedna duša, ni dah se nije čuo, te smo bili obasuti toplinom i ljepotom   toga milosnog  trenutka.  Bližnji nam je onaj koji nam iskazuje ljubav i milosrđe. Stvoreni smo iz ljubavi  jer nas je Bog prvi ljubio, pa se ljubav dijeli i širi dalje. Ljubav se pokazuje na različite načine, često darovima, ali i malim, besplatnim  stvarima poput osmijeha koji su često potvrda ljubavi. Don Grgur nam je posvjedočio kako su na njega djelovali osmijesi ove župe. To mu je bio znak ljubavi i potpora njegovom svećeničkom putu. Zahvalio je svim župljanima na osmjesima ohrabrenja, a također i našem župniku, don Tomislavu na prihvaćanju, na  svećeničkoj praksi i svemu što mu je pružio tijekom đakonata.
Potom je  župnik čestitao mladomisniku na odabiru svećeničkog zvanja.  Sjetio se svojih početaka i ustvrdio da je ovo zbilja teže, izazovnije i zahtjevnije vrijeme posebno za duhovni poziv. I brak i svećeništvo su potrebni Božjem milosrđu da spasi svoj narod. Zato je uloga svećenika osobito važna i potrebna, no svećenik je istovremeno onaj kojeg se uvijek napada na razne načine i samo Bog može dati snagu u tim trenucima.
Na kraju ove predivne, svečane i  pjevane sv. mise don Grgur nam je svima podijelio svoj mladomisnički blagoslov kojeg se jako poštuje i sa zahvalnošću prima. Vrlo ugodno je bilo na ovoj sv. misi osjetiti kako učitelj  poštuje svoga učenika, mladog poslenika na njivi Gospodnjoj  . . . U ovom vremenu   moramo biti  Bogu zahvalni za svaki mladi život koji ide pravim putem, a naročito putem duhovnog zvanja koje je vrlo teško i vrlo rijetko.
Slavlje se nastavilo susretima i čašćenjem na terasi pred župnom dvoranom gdje su se vjernici  okupili i mnogi osobno čestitali  don Grguru i njegovoj majci diveći im se zbog hrabrosti i vjere.
Za sve divne darove kojima nas obasipaš Tebi Bože budi hvala, a našem dragom don Grguru  obilje blagoslova, prisutnosti i milosti Božje na putu koji ga čeka !

Vjernica

Screenshot 20190716-144502

I  došao je taj 14.07. 2019. dugo  najavljivani dan slavljenja sekundicije mladog svećenika  Grgura  Alviža, kada smo se nakon sv. Mise  svi okupili  da bismo uz bogatu trpezu uveličali važan dan u životu našeg Grge  i učvrtili naše zajedništvo u župi.
Ono  što je bila osnovna misao iz propovijedi mladog svećenika a to je ljubav prema bližnjem svome  zaista je ispunila moje srce.
Ljubav koja se dijeli umnaže se.  I gledajući sve okupljene na slavlju pogled mi zaustavljao na svakom ponaosob te bi promislila:  to je dragi čovjek iz moje župe..., to je draga žena iz moje župe, tako da mogu reći da  sam sve redom u srcu prigrlila i osjetila kao svoje  i bliske. Zaista je divno što Gospodin može napraviti tamo gdje su dvojica ili trojica u njegovo ime. Nagradio nas je i jednim ovakvim nesvakidašnjim događajem koji će sigurno ostati urezan u naša pamćenja, jer kako godine budu prolazile i budemo pratili hod mladog svećenika sjetit  ćemo se  da smo mi bili dio njegovog početka, njegovog svećeničkog puta, a   počeci se pamte. Nadam se da je našu podršku osjetio kao vjetar u leđa.
Onda mi kroz glavu prođe:  da Crkva je sva ova stoljeća opstala jer ima čvrst temelj u Svetom  Ocu, na krilima Majke Bože i hranjena Euharistijom, tako i moja župa raste jer ima temelj  u našem župniku koji je zaista čvrst  stup i okosnica  odnosa  svojih župljana koji su svakim danom sve jedinstveniji. Konačno da me Bog prosvjetlio i da shvatim da i njima treba naša molitva.
Zato je važno imati osjećaj pripadnosti svoj župnoj zajednici jer samo kroz nju i mi kao pojedinci možemo kvalitetno duhovno rasti, ponekad korak po korak ali ipak rasti.  Jer  bez rasta vjera se lako može izgubiti, ona postaje nešto što nije živo, ako je naša hrana Riječ Božija onda neminovno moramo rasti.
Hvala Duhu svetom što nas u tome učvršćuje, hvala i našem dragom Grgi što se odazvao Božijem pozivu jer nam je potrebno vodstvo jer su nam potrebne posvećene ruke svećenika čijim polaganjem, uzdajući se u Božije Milosrđe, dobivamo nadu za novi početak.

vjernica

Screenshot 20190716-144408

Proteklu nedjelju, 14. srpnja 2019. godine, u ozračju radosti, zajedništva i vjere don Grgur Alviž održao je svoju sekundiciju, prvu misu mladomisnika poslije mlade mise.
Upravo našoj župi Srca Isusova na Baldekinu don Grgo je poklonio svoju drugu mladu  misu,kojoj je kao đakon bio povjeren na duhovno mentorstvo i to  našem don Tomislavu Puljiću, župu koju je silno razveselila vijest o dolasku jednog mladog đakona i to našeg šibenskog i u u kojoj je njegov put od đakonata do prezbitera pratila i podržavala naša župna zajednica.
Dvadesetak minuta prije devet sati naša župna crkva već je bila lijepo popunjena. Tihi žamor i uzbuđenje osjećalo se u zraku. Lica župljana bila su ozarena radošću i očekivali smo početak mise. Nikako doći.
Misno slavlje započelo je u 9 sati,  Crkva ispunjena gotovo do posljednjeg mjesta, a za  oltarom po prvi put don Grgur Alviž.  Mladost, toplina, skromnost, prekrasne propovijedi ispunjene ljubavlju prema Kristu za vrijeme njegovog đakonskog praktikuma u našoj župi, rad sa najmlađima i otkrivanje Kristove ljubavi na satovima vjeronauka najmlađima, donijeli su našoj župi, uz duhovnog giganta don Tomislava Puljića, jednu dozu svježine, jednu lijepu suradnju iskusnog svećenika i mladog đakona, pokazavši župnoj zajednici  kako zrelost i mladost dva svećenika mogu zajedno „pod ruku“ kada ljubimo brata svoga. A upravo je i to bilo čitanje i tema don Grgine propovijedi  15. Nedjelje kroz godinu.
 Odlomak  Lukinog Evanđelja navijestio je naš župnik, don Tomislav Puljić ( Lk 10,25-37).
Snažna poruka Evanđelja ove nedjelje i divan primjer dvije generacije svećenika, koji ,kako rekoše , vrijeme koje provedoše zajedno nisu se stigli ni jednom posvađati, čime nasmijaše cijelu Crkvu.
Reče don Grgur u svojoj propovijedi: tema Evanđelja iznimno komplicirana: tko je to nama bližnji? A onda kao Njegov izabrani  apostol podsjetio na Isusove dvije zapovijedi dane nam: „Ljubi Boga“! i „Ljubi brata svoga“!
Toliko mudrosti i ljepote prenijete nam u riječima mladog svećenika o ljubavi koja, kako reče, nužno uključuje milosrđe i dijeljene ljubavi sa bližnjima. Propovijed je nastavio don Grgo o osmijehu, jednom najjednostavnijem osmijehu, tako naoko nebitnoj stvari, sitnici. Život kako reče nam, sastoji se upravo od sitnica a naš Otac upravo traži da budemo u životu prepoznatljivim u tim malim stvarima, u djelima ljubavi i milosrđa, kao jedini način kako se Bog može proslaviti u našim životima.
Emotivnu zahvalu svim župljanima uputio je riječima kako je Bogu zahvalan na tom osmijehu brojnih župljana, koji su ga upravo osmjehom podržavali, ohrabrivali u svim trenucima njegove preplašenosti i zbunjenosti, koje mi župljani moguće nismo ni primjećivali. Od srca se zahvalio naš don Grgo i župniku mentoru don Tomislavu Puljiću na potpori, suradnji i prihvaćanju, još jednom podsjetivši na kraju misnog slavlja na poziv iz dijela nedjeljnog Evanđelja … poziv na konkretnu, živu ljubav te da djelujemo nošeni upravo Božjom ljubavi, onom kojom smo stvoreni od našeg Oca.
Svoju propovijed Don Grgur završio je riječima: usudimo se ljubiti, usudimo se otvoriti vrata svog srca Isusu Kristu i biti nošeni tom Ljubavi.
Nakon mise don Grgo je udijelio mladomisnički blagoslov  te podijelio u znak zahvale i poticaj na molitvu za duhovna zvanja kartuline sa geslom „Quis ut Deus“?,koje ga je vodilo kroz njegov duhovni put do prezbitera. Latinska izreka „ Tko je kao Bog“?  ili „ Tko je poput Boga“? upravo je doslovni prijevod imena sv.  Mihovila ( Mihaela), zaštitnika našeg grada.
Prema učenju Katoličke crkve, on je borac, molitelj i pratitelj… znamo da je to jedan arkanđeo koji je u nebu imao neku čudesnu ulogu, snagu i koji je poveo jedan čudesan rat i očistio nebo od zloga duha. Sveti Mihael je naime takav da njegovo ime, kako rekoh, znači tko je kao Bog. Budući da su se đavao i sotona okrenuli protiv Boga, htjeli su da ljudi radije vjeruju njima negoli Bogu. Zato se onda Mihael okrenuo protiv njih i istjerao ih odozgor. Nebo je dakle prostor u koji ćemo mi doći. Zemlja je prvi prostor i prvo naše boravište, prvi naš stan, a gore nebo je drugi naš stan. I Mihael je taj stan očistio od zloga duha. I istovremeno Mihael želi i nas pripremiti, očistiti od zlog duha, od svih napasti zloga i sotone i otjerati sve zlo od nas kako bi mogli stanovati u nebu, ali kako bi već na zemlji okusili neki predokus onog neba, ljepote i života koji je vječan.
Svetog Mihaela vidimo na toliko mjesta krasno naslikana kako se bori, kako gazi sotoni glavu. Sv. Mihael je prema tome strahovito blizu Bogu. Ali on je strahovito blizu Isusu Kristu. Jer Isus Krist je jedini gospodar neba i zemlje, samo On ima vlast nad svime. Prema tome, nema sam Mihael vlast nad zlim duhom, nego Isus. I kad Mihael dolazi i pobjeđuje Zloga onda znači da je to Isus u njemu, i da Isus preko njega i po njemu to čini.
Molimo i svi mi i da naš don Grgo u svojoj svećeničkoj službi uvijek bude blizu Kristu te svojim svetim primjerom svećeničkog života dovodio svoje buduće župljane, koji će mu biti povjereni, Kristu Spasitelju.
Na kraju misnog slavlja, jedan od župljana poklonio  je don Grguru sliku sa motivom Presvetog Srca Isusova…župljanin, kojega je ljubav Njegova srca kroz patnju pročistila i darovala mu talent za slikanje. Iz te darovane ljubavi Kristove nastao je dar povodom mlade mise don Grgura, kao osobiti znak zahvalnosti župljanina za nesebični dar ljubavi koju je tijekom svojih životnih tegoba i patnji primio od  don Grgura.
Veselo je bilo i druženje poslije mise na terasi ispred župne kuće, gdje se skupila većina župljana koji su taj dan bili na misi. Nije nedostajalo čestitki, darova, hrane i slastica koje su naši vrijedni župljani pripremili don Grgi u zahvalu za vrijeme provedeno u našoj župi i u čast njegovog ređenja.


Slikati se sa don Grgom bila je čast svima onima, koji su ga uspjeli uhvatiti u mnoštvu upućenih mu čestitki .
Ostaje nam u srcu sjećanje na Sekundiciju don Grgura Alviža uz poziv poruke dijela nedjeljnog Evanđelja svima nama: Da! usudimo se biti nošeni tom Ljubavi,onom koja se za nas predala i razdala, Ljubavi koja je i smrt pobijedila na Križu i otvorila nam vrata za vječnu radost.

Don Grgur Alviž rođen je 17.2.1994. u Šibeniku. Pohađao je srednju Pomorsko-tehničku školu u Šibeniku, smjer pomorski nautičar a nakon toga upisuje studij na Filozofsko-teološkom institutu družbe Isusove u Zagrebu. Red đakonata primio je 1.12.2018. godine po rukama biskupa, mons. Tomislava Rogića, koji ga je zaredio i za svećenika na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja ove godine u šibenskoj prvostolnici sv. Jakova.

vjernica

 
E-mail Ispis PDF

Dan crkvenih pokreta i udruga

Dan nakon Duhova, u ponedjeljak 10. lipnja, na blagdan Marije Majke Crkve, na večernjoj svetoj misi u župnoj crkvi okupili su se pripadnici duhovnih pokreta i crkvenih udruga koji se sastaju u prostorijama župe Presvetoga Srca Isusova.

Župnik je u uvodnom nagovoru ustvrdio kako su crkveni pokreti i nove zajednice plod Drugoga vatikanskog koncila. Prvi put ih je okupio papa Ivana Pavao II. 30. svibnja 1998. na Trgu svetoga Petra u Rimu, gdje je bilo nazočno oko pola milijuna članova i simpatizera iz cijeloga svijeta. Radi se o jednoj novosti u Crkvi pred kojom se više ne može biti ravnodušan. Duh Sveti snažno je zahvatio u kršćansku bazu, pokrenuo je brojne vjernike laike da dublje, zauzetije žive kršćansku vjeru i naviještaju je u zajedništvu s Petrom.

IMG 20190610_195115_HDR

Nakon svete mise predstavnik svakog pokreta, puta, zajednice ili udruge kratko je izvijestio o svome djelovanju u protekloj godini.

IMG 20190610_194553_HDR

Najprije se predstavilo Djelo Marijino – Pokret fokolara kao najstariji pokret, nastao 1943. u Italiji, zaslugom utemeljiteljice Chiare Lubich. Njegov je cilj pridonijeti ostvarenju Isusove molitve „Da svi budu jedno“.

IMG 20190610_195415_HDR

Potom je Neokatekumenski put predstavio bračni par iz Šibenika oko kojega se okuplja nova zajednica.

Slijedile su zajednice koje se zalažu za zaštitu života: Treće srce i 40 dana za život.

IMG 20190610_194330_HDR

Liječnica iz Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva iznijela je nastojanja članova u promicanju kršćanskih načela kroz zaštitu zdravlja i očuvanje ljudskoga života od začeća do prirodne smrti.

IMG 20190610_195751_HDR

U župi već više godina djeluje i župski Caritas koji se brine za ljude slabijeg imovinskog stanja. Nekoliko volontera redovito organizira akcije za Božić i Uskrs, a sudjeluju i u akciji Pjevači betlehemske zvijezde.

IMG 20190610_200322_HDR

U župi se nalazi i info centar zajednice liječenih ovisnika Cenacolo čije je djelovanje s pravnog stajališta predstavila sutkinja.

IMG 20190611_112908

U šibenskoj je biskupiji nedavno osnovana bratovština očeva koju je predstavio jedan od članova.

IMG 20190611_112725

I na završetku, kao svojevrsno iznenađenje i slatko za kraj, na poziv župnika nekoliko je riječi nazočnima uputio don Ivo Babačić. U svom bogatom i dugom životu don Ivo je poput kvočke neumorno okupljao, hrabrio i pratio svaku novu inicijativu u Crkvi Kristovoj, a najviše se prepoznao u zajednici Molitva i Riječ. Osobito su mu ostale u sjećanju duhovne molitvene obnove u Krčulju, gdje je dugo godina bio župnik.

IMG 20190610_200948_HDR

Nakon predstavljanja u crkvi, druženje je nastavljeno u župskoj dvorani, u radosnom bratskom zajedništvu i uz okrjepu.

 
E-mail Ispis PDF


Pismo majke prvopričesnici

euharistija



Draga moja kćeri,
Trudimo se podići te u vjeri i danas si spremna za ovaj veliki korak. Dugo smo se , uz veliku pomoć tvoga župnika don Tomislava i don Grge, pripremali za Svetu pričest, taj presveti oltarski sakrament kojeg je Isus na posljednjoj večeri ustanovio  kao čin svoje potpune ljubavi, žrtve i predanosti.
Cijela obitelj je bila uzbuđena, svim srcem i dušom uz tebe. Neki su došli izdaleka. A najviše ti. Malo srce je treperilo iz minute u minutu..
Dušo Kristova posveti me, Tijelo Kristovo spasi me, Krvi Kristova napoji me…Molili su milozvučni dječji glasići prije samog početka  jednostavnu i  prekrasnu euharistijsku molitvu..Sudjelovali su u čitanjima i svojim djetinjim osmijesima uljepšali  svečanost ove svete mise.
Posebno dirljivo bilo je kada su mali anđeli u bijelom susreli sa Isusom na poseban način,šutke i ponizno, po prvi puta.Stigao je, njihov najbolji prijatelj. Njihova utjeha, Radost. I ogromna  snaga. Za cijeli život.
Draga kćeri, želim ti da uvijek u srcu nosiš uspomenu na ovaj dan kada si se susrela sa Isusom u svetoj hostiji.Nastoj ostati uvijek čista i nevina  srca kao danas, kada si primila Krista i nikada u životu mu nemoj zatvoriti vrata..
Mama A.

Šibenik, 26.05.2019.

 
E-mail Ispis PDF

Hodočašće, 25.-26.01.2019. Subotica-Vukovar

Rano, malo prije četiri sata u jutro, ulazimo u autobus. Po običaju, don Tomislav Puljić, naš dragi župnik, naloži svima tišinu i "nastavak" spavanja do nekog "pristojnog" doba dok :"Pivci ne zapivaju", kako voli reći.

Onako, u polu tami, prolaze svjetla auto puta, ali i misli lete, kamo idemo i redaju mi se slike već viđenog i već znanog. Zaspati ne mogu iako pokušavam i zatvaram oči na silu. Subotica mi je nepoznata, ali Vukovar? Pa čak i strepnju osjećam jer idemo prema mjestu koje je na poseban način obilježilo našu nedavnu prošlost, a mogao bi reći, iz dana u dan, obilježava i svaki trenutak današnjice. Strepim, jer ćemo se približiti i osjetiti samo lagani dašak iskustava i patnje tih dragih ljudi koji su imali snagu i srce izreći riječ: STOP - nećete dalje. Ljudi koji su živjeli za sadašnji trenutak, jer sutrašnji im nije značio ništa, jer taj "sutra" mnogi nisu doživjeli dajući ono naj vrijednije što imaju.


018 Katedrala


Pravi razlog i ideja za naše hodočašće je bilo obećanje đakonu don Danielu Katačiću da ćemo, ako ikako budemo mogli, doći na njegovo ređenje. Došao je iz daleke Subotice u Šibenik, došao je na ređenje Prvog stupnja svome prijatelju don Grguru Alvižu i tom prigodom je bio u našoj župi kada smo ga i upoznali kao ugodnog i jednostavnog mladića. Dirljiva je bila slika dvojice đakona za oltarom, slika koju nismo vidjeli mnoge godine.

Put je protekao uz uobičajeni program koji je don Tomislav osmislio. Program za koji se pripremi i koji vješto isprepleće sa duhovnim temama. Jutarnja molitva je protekla uz čitanja i pjesmu, uz kraće prekide saznajemo o Vojvodini, našim Hrvatima, Bunjevcima i Šokcima, malo statistike ali i nekoliko detalja iz prošlosti dalje, bliže pa sve do sadašnjosti.

I tako prolazi put, Zagreb, stajanje na granici, izlasci iz autobusa, hladnoća, suha hrana, neudobnost i skučenost prostora, sve to nekako kao da nam ne smeta. Udobnost doma napustiti zbog ovog iskustva, višestruko nas obogaćuje i to sve, kako volim reći, nešto je što možemo ponijeti dalje u život.

I konačno, Mala Bosna, vrlo znakovito ime mjesta koje se sjedinjuje kao predgrađe sa Suboticom. (Pitam župnika, postoji li negdje u blizini i Mali Velež - samo se osmjehnuo!) Tu nas dočekuje svećenik koji nas vodi u centar kako ne bi lutali kroz grad. Ulazi u autobus i pozdravlja nas pjevajućom ikavicom karakterističnom za Bunjevce. Čuvši tako nešto, srca su nam zaigrala od dragosti. Iz pogleda i glasa, razaznali smo radost tog svećenika koji nas je dočekao. Tim ljudima i toj zajednici doći i donijeti im srce i osmjeh, znači mnogo, puno više nego mnoga materijalna dobra.

Katedrala Svete Terezije Avilske u centru Subotice, dočekala nas je pokrivena snijegom, ali kada sam je vidio, podsjetila me je na Hrvate i Hrvatsku ranjavane kroz povijest mnogim nepravdama. Na pročelju, od vrata pa sve do vrha, protezala se široka pukotina izazvana slijeganjem tla, ali sa nadom u budućnost i popravak, jednako kao i hrvatske zajednice izvan Hrvatske koje žive svoje hrvatstvo i nacionalnost generacijama.

Hrvatski kulturni centar Bunjevačko kolo, prostorije u kojima smo primljeni i počašćeni, zračio je posebnim sjajem. Jednostavnost ali i trud tih divnih ljudi mogao se čuti i osjetiti kroz njihovo predstavljanje i svjedočenje o mnogim situacijama koje su doživljavali. Jakost, pa čak i hrabrost, upornost i nepopustljivost, sve se to moglo gotovo opipati dok su govorili o svojoj egzistenciji kroz generacije, govoreći o prošlosti, sadašnjosti ali i o budućnosti.

Vrijeme do Svete Mise, proveli smo u organiziranom obilasku centra Subotice. Skromnost predgrađa, zamijenilo je nekoliko, zaista lijepih objekata u strogom centru. Subotičko Hrvatsko kazalište, sinagoga, knjižnica, nedavno obnovljeni, ali ipak na poseban način ostavlja dojam Gradska kuća. Zapravo Vijećnica koja je izgrađena prema mađarskoj secesiji. To je, po mojem prvom dojmu, za nijansu kičasto, ali ipak prepuno boja, sklada i ukratko, mnoge sate i dane, čovjek bi mogao gledati i uživati u djelima vrijednih majstora onih vremena.


021 Katedrala


Divljenje prekrasnim djelima ljudskih ruku, ubrzo smo zamijenili još jednom ljepotom koju je ljudski duh osmislio a ljudske ruke i izradile. Ulazeći u Katedralu, unutrašnjost ostavlja dojam ljepote i svakoga tko uđe ne može ostaviti ravnodušnim ali ipak, barem ja, osjetio sam još nešto posebno. Nešto najposebnije. Ono malo crveno svjetlo koje simbolizira prisustvo Boga našeg, u daljini, u sjeni svetohraništa, privlači, kao da poziva. Zimska hladnoća, usprkos nekoliko slojeva odjeće, zaboravi se i ostaje samo ljepota toga poziva koju osjećamo ganuti sa suzama u očima.

Ali taj poziv, koji je upućen svima, nekima je ipak poseban. Trojica đakona, među kojima je i naš Daniel, pozvani su na taj jedinstveni način, i odazvali su se. I dok je trajala sveta Misa i u tom okviru Obred ređenja, suze mnogih nas hodočasnika su brisane otvoreno i skrivečki. Srce je ganuto sve do svoje najdublje tajne. Mnogi su stajali i promatrali netrepčući, dok je nekima to bilo posebno iskustvo jer nikada nisu doživjeli ređenje Prezbitera, drugi su pak sudjelovali jednako dirnuti veličanstvenošću prizora. Kako izdvojiti bilo koji trenutak: polaganje ruku, oblačenje misnice, posvetna molitva ili bilo koji drugi detalj čina posvete. Sve je zračilo jednom posebnošću veličanstvenošću i nekakvoj razdraganosti. Sve kao da je bilo okupano ljudima nedokučivoj svečanosti.

Noć u prenoćištu u Subotici, prošla je brzo i rano u jutro idemo dalje prema Vukovaru. Osjećaj uzvišenosti od sinoć i blagi dodir Neba ostavljamo iza sebe i vraćamo se mislima prema ljudskim patnjama, progonu i uništenju. Sa duhovnih visina, spustiti se u najniža ljudska poniženja, kaljužu, bol i smrt, nije lako. Ulazimo u Borovo naselje, Trpinjska cesta, kuće, ceste, okoliš, većinom obnovljeno ali slika na stotine uništenih tenkova i tisuće i tisuće ubijenih ljudi stoji još pred očima. A čemu? Sotonski usmjereno Zlo, ideja nekoliko političara i mnoštvo onih koji su im povjerovali sa ciljem da uđu u tuđu kuću, čemu to? Zar im nije poznato da se tuđa kuća ne može oteti. Usprkos patnji i progonu domaćina, srce u zaštiti krunice, kuca i govori - proći nećeš, a ako i prođeš - ostati nećeš.

Aljmaš. Gospa od utočišta, Gospa od izbjeglica i danas Gospa od povratnika, preko Župnika govori nam o čudima, o svojem prisustvu, o svojoj majčinskoj brizi. Kako i uz Njezinu prisutnost, ne pustiti suzu iz oka.

Kratki odmor u franjevačkom samostanu, sveta Misa u crkvi Svetog Filipa i Jakova, okrepljujući ručak i idemo dalje prema Ovčari.


028 Katedrala


Hangar opet priča svoju priču, fotografije i osobni predmeti smješteni na slami na kojoj su ležali njihovi pokojni vlasnici govore o patnji, patnji neopisivoj. Spirala sa crvenim slovima, crvenim imenima mučenika, koja se spušta u dubinu bunara oblika puževe kućice, kao da se penje u visine nebeske. I sve to svjedoči. Iako su zločinci prije 28 godina, zatvorenim vratima hangara, vratima pakla, pokušali sakriti istine, te iste istine su izašle iz tih limenih zidova i ne daju se utišati. Danas, vrata hangara, otvorena i zaglavljena da više nikada i nikoga ne zatvore, gledaju i govore i govore tihim optužujućim glasom. Bez mržnje ali i sa notom optužujućom. I mesingane čahure ispaljene iz oružja, betonirane u pod, svijetle, polirane i zlatne od mnogih stopala tihih i ganutih posjetitelja, svjedoče. A kako li će tek ta svjedočanstva govoriti kada ih budu izgovarala oni koji su ih činili na posljednjem njihovom času. Užas nad užasima, ali za njih. I Ovčara, mjesto pogiblje tolikih pravednika, tiho, pokrivena snijegom, daje samo naznaku onoga što se zbivalo, u taj tako prepun Zla, dan. Tako i groblje sa svojim bijelim križevima i crnim spomenicima, govori u svojoj tišini. Govori i spomenik sa svojim vječnim plamenom, kako ga zovu. Ali rukom tvoreno ništa nije vječno. Vječno je samo ono što donesemo pred našeg Stvoritelja. Donosimo dobro ili zlo, i donosimo tako sami sebi vječni život ili vječnu smrt.

Ulazimo u autobuse, odlazimo iz tih, nama tako dragih krajeva koji su nam pričali priču ne tako veselu, ne tako dobru pa čak niti priču koja bi mogla govoriti o nadi. Jer ti tmurni oblaci kao da se još nisu sasvim razišli i poslije više od dva desetljeća. U sjeni svega toga, možemo se samo spustiti na koljena i upraviti pogled i molitve Bogu našem. Njemu koji nas voli ljubavlju, nama nerazumljivo velikom, koja graniči sa beskonačnošću kao što je i On sam. Pogledom oka i duše tražiti Svjetlo koja nam je često jedina nada.

Do Šibenika je put prošao u pjesmi, večernjoj molitvi i nekoliko svjedočenja pred mikrofonom. Divna su to bila svjedočanstva. Kao i uvijek otvorena srca govore kroz osobne spoznaje i iskustva. Govore o Putu kojim idemo, zamkama na tom putu kroz život, ali i rješenjima kako preskočiti prepreke i zaobići zamke. A sve to možemo samo i jedino ako imamo Boga pred sobom, Boga koji nam kao svjetionik govori i daje smjer na tome Uskom putu.

Hvaljen Isus i Marija

MD


U petak 25.01. u 4.00h ujutro bus pun vjernika sa Baldekina nas 64 krenulo je autobusom u drugu državu s dva cilja. Osnovni cilj putovanja bio je prisustvovati sakramentu ređenje Daniela Katačića, dobrog prijatelja našeg đakona don Grgura. Daniel je i sam bio gost naše župe i na njegov poziv da sudjelujemo na njegovom ređenju, rado smo se odazvali. Sakrament ređenja  održavao se isti  dan u 18.00h u katedrali Svete Terezije Avilske u Subotici. Drugi cilj je bio posjetiti Vukovaru i pomoliti se za žrtve koje su ostavile svoje živote za slobodnu Hrvatsku.
Skoro 12 sati  vožnje do Subotice, prošlo je ugodno uz molitvu i prekrasne snježne prizore nekad bogate, a danas nažalost siromašne i pomalo puste Slavonije. Većina nas nikad nije bila u Srbiji i na put smo krenuli s velikom znatiželjom, ali i  jakom željom da vidimo kako Hrvati katolici žive tamo, te kako bi s ponosom prisustvovali sakramentu ređenja.
Po dolasku oko 15.30h, naši domaćini su nas velikodušno ugostili u hrvatskom kulturnom centru "Bunjevačko kolo". Uz prigodno posno, ali vrlo ukusno jelo saznali smo kako danas Hrvati žive u Subotici te krenuli u razgled grada. Radovale su nas riječi našeg domaćina/vodiča don Ivice koji je u više navrata rekao da se u Subotici osjećaju kao svoj na svome.
U 18.00h započela je Sv. Misa koju je predvodio subotički  biskup msgr. dr. Ivan Penzes. Na misi koja se služila na hrvatskom, mađarskom i  latinskom jeziku zaređena su tri prezbitera, gore već spomenuti Daniel Katačić te Dražen Skenderović i Nebojša Stipić. Misa je bila dirljiva i svečana i ostavila je veliki dojam na sve nas jer je većina nas bila prvi put na misi ređenja. Također, zanimljivo je bilo prisustvovati na misi koja se služila na tri jezika, a sve je teklo jako harmonično i odavalo je dojam kako dvije različite  nacije u tuđoj zemlji skladno žive u istoj vjeri. Nakon Sv. Mise  puni dojmova zaputili smo se na večeru i na spavanje.

030 Aljmaš

Drugo jutro u 6.30  krenuli smo prema Vukovaru. Nakon tri sata vožnje prešli smo granicu i odlučili  neplanirano posjetiti Aljmaš, najznačajnije marijansko svetište u Slavoniji.  Pri ulasku u Svetište Gospe od Utočišta,  odzvanjao je zvuk zvona  u pozdrav hodočasnicima  i učinio ovaj posjet jos posebnijim. Od upravitelja svetišta vlč. Ante Markića čuli smo sve o povijesti svetišta i vidjeli Gospu od utočišta illi Gospu prognanicu koja je u tri navrata preživjela napade na crkvu i ostala gotova netaknuta. Aljmaš je  danas mali gradić sa svega 300 stanovnika, a kojem živost daju hodočasnici koji gotovo svakodnevno pohode ovo svetište. Nama je bilo posebno drago da smo Aljmaš uključili u naše putovanje.

Nakon Aljmaša krenuli smo u Vukovar gdje smo najprije posjetili franjevački samostan Sv. Filipa i Jakova. Nakon kratkog filma o povijesti i razaranju Vukovara koji je na svakog od nas ostavio jak dojam, prisustvovali smo Sv. Misi nakon koje su nam domaćini pripremili ukusan ručak. Nakon ručka uputili smo se na Ovčaru i posjetili Spomen dom te posvjedočili stradanju 260 nevinih Vukovaraca iz Vukovarske bolnice. Memorijalni centar odiše tugom zbog stradanja. ali i nadom kako duše ovih nevinih  ljudi još uvijek žive među nama. Imena i slike žrtava koja se naizmjence pale i gase, žele nam poručiti da su njihove duše među nama, iako su njihovi životi nasilno prekinuti od ruke agresora. Pomolili smo se za duše poginulih te krenuli na Vukovarsko groblje. Hladnoća i snijeg nisu poljuljali našu volju da obiđemo groblje i pomolimo se za stradale  pred Vječnim plamenom. Brojni grobovi i križevi prekrivenim snijegom pokazatelj su koliko je žrtava Vukovar podnio za oslobođenje i koliko se života ugasilo na ovom području tijekom Domovinskog rata. Najmlađa žrtva imala je tek 6 mjeseci, a najstarija 104 godine.
S teškim osjećajima tuge, ali i s velikom nadom da se ovakva stradanja više neće ponoviti  i da imamo snage oprostiti, krenuli smo natrag prema svojem domu.

043 Hangar

U Šibenik smo stigli oko 22.30 sati, umorni od puta, ali zahvalni što smo uz Božju pomoć sretno stigli svojim kućama i svojim obiteljima.

Katarina



 
E-mail Ispis PDF

ĐAKONSKO REĐENJE DON GRGURA ALVIŽA

U subotu 1. prosinca 2018. u našoj katedrali sv. Jakova služena je svečana sv. misa đakonskog ređenja. Bogoslov i akolit Grgur Alviž je u nazočnosti 14 svojih kolega iz cijele Hrvatske svečano primljen u red đakonata po rukama našeg o. biskupa Tomislava Rogića. Koncelebrirao je i biskup u miru Ante Ivas i brojni svećenici naše biskupije. Takav, danas na žalost vrlo rijedak, događaj okupio je mnoge znance, prijatelje, vjernike, molitelje da svojom nazočnošću uzveličaju taj duhovni događaj. Cijelu svetu misu je skladno pratio katedralni zbor, a osobito se istaknuo jedan mladi bogoslov koji je svojim prelijepim glasom s ljubavlju i vrlo produhovljeno otpjevao psalam. Za vrijeme obreda ređenja sabranost, ozbiljnost, svijest o važnosti događaja, molitva svih nazočnih, a osobito za vrijeme pjevanja litanija svih svetih. Nakon sv. mise sav je narod pred katedralom bio prigodno počašćen.

Don Grgur je od jeseni u našoj župi Presvetog Srca Isusova na praktikumu povjeren našem župniku don Tomislavu da u nas napravi svoje prve korake koje čekaju svakog svećenika. A od kolege s dosta župničkog iskustva imat će što i naučiti! Stoga smo i mi župljani posebno pozvani prihvatiti ga i moliti za njega da vjerno ustraje na svom ozbiljnom, teškom, bremenitom putu služenja Gospodinu u braći ljudima. A to nije ni malo lagana stvar već vrlo zahtjevna i odgovorna služba izložena oku i sudu svekolike javnosti.

Moliti nam je Boga i zahvaljivati za don Grgura i njegov svećenički život. Također moliti i za ostale kandidate da se odazovu Božjem pozivu ojačani Marijinom zaštitom i Duhom Svetim. Hvala Ti Gospodine za ovu radost !

Vjernica

 
E-mail Ispis PDF

Blagoslov obitelji 2018.

Ponedjeljak,  10. 12. 2018 :      

Pulska, Mostarska, Put  Rokića, Dubrov. Mažurica

 

Utorak, 11. 12. 2018. : 

Petra Pr., Mariborska, Prv.šib. part. (MG)

 Srijeda, 12. 12. 2018.:   

 Hebrang  trg, Triglavs.,  Bosanska

 

Četvrtak, 13. 12. 2018. : 

3.stud.44,  Bože Peričića,Velebitska, Zagorska, Gospićka, Žirjanska, Kaprijska, Supilova

 

 

Petak, 14. 12. 2018 :

Štrosmajerova, Karlovačka, Stj. Radića 60,  64 – 98,115 – 129, 105 - 113

 

Subota, 15. 12. 2018.

Gundulić, Zoran, Marulić, Varaždinska,

Mand. žta.                                                                              

                                                   

Ponedjeljak,   17. 12. 2018.

Stj. Rad. 56 A, 54 A.,50 i 46  

 
E-mail Ispis PDF

01

 
E-mail Ispis PDF

SV.ŠIMUN

O blagdanu svetog Šimuna hodočastili smo u Zadar, u svetište sveca poznatog  kao Bogoprimac. Što to točno znači pojasnio nam je već na startu jednodnevnog hodočašća naš vodič i organizator don Tomislav Puljić navodeći citate iz evanđelja po Luki. Svetac Šimun je u Jeruzalemskom hramu dočekao Mariju i Josipa koji su donijeli svog sina Isusa na prikazanje, 40 dana od Isusova rođenja. S posebnim ushitom Šimun je u hramu dočekao svog i našeg Spasitelja, a mi smo, eto imali priliku biti u neposrednoj blizini gotovo neraspadnutog svečevog tijela koje se čuva u sarkofagu iznad glavnog oltara u crkvi svetog Šimuna u Zadru, gradu koji ima čak četiri nebeska zaštitnika. Pored svetog Šimuna Zadar čuvaju: Sveta Stošija (Anastazija), sveti Krševan (Krizonag) i najmanje poznati sveti Zoilo.
Da se vratimo malo na početak našeg hodočašća koje je, kako to i priliči, započelo kratkom molitvom nakon čega nas je svećenik podrobije upoznavao sa prošlošću Zadra, biografijom svetog Šimuna, ali i sa posebnostima Vranskog jezera na čijem smo vidikovcu Kamenjak napravili kratku stanku. Veličanstveni pogled na obližnje Vransko jezero koje se razgoropadilo u svoj svojoj raskošnoj  ljepoti kojoj je konkurirala samo plavetna ljepota mora na kojeg nam je pucao pogled, sve tamo do najudaljenijih otoka Jadrana. Odmor za dušu i tijelo. Kamena ljepota krajolika koja se „naslonila“ na vodeni jezersko-morski niz uistinu je fascinantna pa svećenik odlučuje da baš na tom mjestu na kojem je priroda bila više nego izdašna, napravimo skupnu fotografiju. Za uspomenu i dugo sjećanje.
A sjećanje nije izblijedilo ni na zvjerski postupak komunističnih vlasti koje su upravo na ovom mjestu, u skrivenu jamu pobacali na desetke ubijenih hrvata iz ovih krajeva. Mučki su ubijeni, a ovo stratište-masovna grobnica, kao i mnoga druga, a njih je preko tisuću, dugo je bilo skriveno od očiju javnosti. Sada je nad jamom u kojoj još uvijek počivaju kosti ubijenih, podignuta kamena kapelica. Unutrašnjost više nego skromna. Uz zid je postavljen veliki drveni križ, a kameno okno masovne grobnice ograđeno staklenom ogradom na kojoj stoji natpis: „Bogu hvala, mrtvima na spomen, živima na čast“! Pomolili smo se za ove žrtve i još se kratko zadržali na platou vidikovca koji je najposjećeniji u ljetnim mjesecima. Posjetiteljima se tada, u ovom kamenom ambijentu nude i delicije ovog kraja kao i mogućnosti bicikliranja i drugih aktivnosti.
 Još jedan dugi pogled na veličanstvenu ljepotu ovog surovog kraja i krećemo dalje, preko Ravnih kotara koji su nam se predstavili u svom jesenskom šarenom ogrtaču. Iznenadna i dobrodošla stanka za kavu uz more i eto nas u gradu četiriju nebeskih zaštitnika-Zadru. Prije svetog misnog slavlja žurimo stati u red kako bi došli u neposrednu blizinu zemaljskih ostataka ovog velikog sveca koji je od Boga dobio privilegij držati Isusa u svojim rukama. Dodirnuti njegov sarkofag nad kojim su se raskrilila dva crna anđela uistinu je doživljaj koji mi se dubogo usjekao u sjećanje. I ne samo meni, nadam se iskreno. Inače, škrinja je iz 1380.g., a postavljena je iznd glavnog oltara kojeg je dala sagraditi kraljica Elizabeta nakon što je isprosila milost da nakon tri kćeri rodi sina!

20181008 082219

Svečano misno slavlja predvodio je nadbiskup Puljić uz koncelebraciju još pet svećenika. Crkva je bila prepuna vjernika iz Zadra i njegove okolice, a pored nas iz Šibenika bili su i brojni hodočasnici iz Splita i Jastrebarskog.
-Blagdan sv. Šimuna vraća nas našim biblijskim i narodnim korjenima. Sveti Šimun je bio pun vjere i Duha Božjega. Evanđelist Luka piše da je bio „pravedan i bogobojazan“. Duh Sveti mu je objavio da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju pa je naš svetac došao u hram u trenutku kad su ondje bili Josip i Marija s malim Isusom u rukama. Šimun ga je uzeo u naručje i predstavio kao „svjetlo na propovijedanje naroda, na slavu puka Izraelskoga“. Predvidio je i kako će Mesija biti osporavan i da će njegovoj majci Mariji mač probosti dušu, govorio je nadbiskup Puljić koji je u nastavku propovijedi podsjetio na podudarnost evanđelja s proroštvom što potvrđuje, istaknuo je, da Bog svoja obećanja ne zaboravlja.

Nadbiskup Puljić posebno je izdvojio kako je Šimuna ganula nazočnost mlade obitelji koja je došla u hram i Bogu prinosila svog prvorođenca. Upitao se znaju li suvremene obitelji obići s djecom svoje stare, djedove i bake...Kakav je općenito naš stav prema starijoj populaciji? Danas se pitamo koliko su roditelji svjesni da su njihova djeca Božje vlasništvo koje im je povjereno kao skupocjeno blago. Znaju li danas roditelji povesti svoju djecu u hram Gospodnji kako bi tamo bili s braćom u vjeri ili tu svoju odgojnu funkciju prepuštaju drugima, bakama, tetama i katehetima, upitao se.
U nastavku nadahnute propovijedi nadbiskup je podsjetio da se nalazimo u Gospinom mjesecu krunice te nas pozvao na zahvalnost Gospi ali i svetom Šimunu za sve što su učinili za nas kroz prošla stoljeća, osobito u Domovinskom ratu kada se, vjerujući u njihov moćni zagovor, nismo predavali ni gubili nadu. Uz njihovu pomoć i zagovor, u znaku krunice, prepoznali smo pravu snagu i osvojili slobodu, zaključio je nabiskup.
Na kraju nas je uputio da više vremena i pozornosti posvećujemo djeci, obiteljima i starijima. „Ne zaboravimo ni molitvenu i sakramentalnu dimenziju kršćanskog života kako bismo riječju i primjerom u zajedništvu Crkve svjedočili svoju vjeru“.

Napojeni novom milošću krenuli smo u obilazak povijesnog dijela Zadra kojim dominira „kamen na kamenu“. Kalelarga, izglancana od višestoljetnog hodanja, puna je ljudi. U samom središtu nekadašnjeg života smjestio se sveti Donat, najpoznatija sakralna građevina Zadra uz koju se proteže forum, tj. ono što je ostalo od nekadašnjeg impozantnog trga kojeg je utemeljio car Augustin. Do danas su, saznajemo, sačuvani originalni pločnik i stube te dva visoka dominirajuća monumentalna stupa. Jedan se nalazi na originalnom mjestu. Od don Puljića saznajemo da je prvotno služio kao „stup srama“.
Sljedeća postaja bila je katedrala svete Stošije u kojoj smo se kratko pomolili te saznali da je riječ o trobrodnoj romaničkoj građevini uz koju se nalazi impresivni zvonik, a u unutrašnjosti vrijedne orgulje u čijim zvucima nismo imali priliku uživati.
Malo dalje je crkva Gospe od zdravlja, kako je nazivaju Zadrani. Nalazi se u neposrednoj blizini Arsenala u kojem je, čusmo, tamo daleke 1752.g. buknuo strašni požar, a kako je Arsenal tada služio kao skladište baruta i municije to je stanovništvo bilo u velikom strahu od mogućih posljedica. Zatražili su pomoć od Gospe od Kaštila-Gospe od Zdravlja koja ih je sačuvala od vatrene pošati. U znak zahvalnosti Zadrani su podigli crkvu koja je, potom stradala u II svjetskom ratu. Točnije, stradalo je sve osim glavnog oltara.
Obišli smo i crkvu svetog Krševana, a za moderne atrakcije ovog grada burne prošlosti nije bilo vremena, osim za one koji su se iskrali na kratko i upili malo ljpote morskog arhipelaga i na kratko osluhnuli zvuk metalnih morskih svirača. Impresivno.
I za kraj izvrsna okrijepa u restoranu uz more.
Do idućeg hodočašća i druženja Bog vas blagoslovio! Jadranka Klisović

 
Stranica 1 od 28

galerija

NAJAVE:

ŽUPNI VJERONAUK:

Subotom:

u 09:00: 3.,4.,5 i 6. razred

u 10:00: 7. i 8. razred


Priprava odraslih za krštenje i druge sakramente (katekumenat) započima 12. rujna u 20:00


Imate li problem ovisnosti u obitelji? INFOCENTAR vas radosno očekuje svake srijede od 18-20h u župnoj dvorani!


12. 9. Ime Marijino. U 20:00 sati započima priprava odraslih za krštenje i druge sakramente


14. 9. Uzvišenje sv. Križa – imendan naše župe


15. 9. Gospa Žalosna!


22. 9. Sastanak članova Župnog vijeća u 19.00 !


29. 9. Svetkovina sv. Mihovila ! Procesija i sv. misa počima u katedrali u 10.00. Jer je nedjelja našoj župi će biti samo tiha misa u 09:00.


08. 10. Hodočastimo sv. Šimunu u Zadar. Nužno se prijaviti.

POVEZNICE

bitno

You are here: