Župa Presvetog Srca Isusova

E-mail Ispis PDF

BISKUPSKI  PASTIRSKI  POHOD  ŠIBENSKOM  DEKANATU

Dužnost je svakog biskupa povremeno obići sve župe svoje biskupije. Tako je i naš o. biskup Ante Ivas odlučio pohoditi svoju biskupiju Šibensku ove 2014. godine i sagledati pokazatelje duhovnog života svoga „stada „.  
Neke od 9 dekanata (zajednica susjednih župa) koliko ih ima u našoj biskupiji, o. biskup je već pohodio.
Naš je dekanat ( župe: Katedrala, Dolac, Crnica, Njivice, Varoš, Baldekin, Vidici, Šubićevac, Meterize, Bilice, Dubrava, Mandalina, Zablaće i Zaton) obišao 11. rujna 2014.
Taj se važan susret dogodio u Katoličkom školskom centru  i odvijao se u tri dijela.
U prvom dijelu susreta, koji je počeo u 17 sati u kongresnoj dvorani, sudjelovali su aktivni vjernici laici: članovi župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, župnih caritasa, zborova, molitvenih zajednica i sl. Susret je otvorio dekan Šibenskog dekanata, naš župnik don Tomislav Puljić.  
On je ukratko iznio statističke podatke prikupljene od svih župnika o broju vjernika i prakticiranju vjere u našim župama. Tako smo saznali da naša biskupija ima oko 110 tisuća stanovnika, a u našem dekanatu oko 40 tisuća. Od toga 30 tisuća vjernika prima godišnji blagoslov obitelji, a redovito je nedjeljom na sv. misi 15 posto vjernika.
Zatim nam se obratio o. biskup komentirajući ove podatke i usmjerivši svoje obraćanje na župnu sv. misu koja je izvor i središte života Crkve. Potakao nas je da na sastancima župnih vijeća razgovaramo o duhovnim problemima svoje župe. Više vjernika je postavilo pitanja o.biskupu , a odnosila su se na aktivnost i neaktivnost mladih, slabu uključenost nas laika i karizmatske seminare. Iz pitanja je vidljivo da nam je stalo do napretka naše Crkve, a za to trebamo pokazati više ljubavi koja potiče, ali i molitve za druge. Osjetila se jedna vrlo ugodna atmosfera iz koje proizlazi da je ovaj susret bio svima potreban i koristan.
U drugom dijelu susreta župnici su suslavili sv. misu sa svojim duhovnim pastirom. Bilo ih je zbilja prekrasno vidjeti okupljene zajedno kao braću oko istog stola. Sv. misi se pridružio dobar broj ostalih vjernika ispunivši veliku dvoranu. U svojoj propovijedi o. biskup je tumačeći misna čitanja naglasio da kroz Crkvu može rasti naša vjera jer se Crkva ne može prevariti i rekao :“ Molite Boga da nam dade jedinstvo Duha!“  
Pitanje je – Je li nas ljudi prepoznaju po Duhu Božjem? Molimo da naša Crkva danas bude prepoznatljiva po svojim djelima. Preporučio nam je i molitvu za mir na Istoku po Papinoj preporuci 14. rujna na blagdan uzvišenja sv. Križa. Po završetku sv. mise je jedan bračni par darovao o. biskupu križ napravljen od masline
Treći dio susreta bio je u lijepoj blagovaonici Katoličke osnovne škole gdje smo se bratski i sestrinski družili uz agape. Ovaj će biskupski pohod ostati kao poticaj svima nama da aktivnije i s ljubavlju živimo svoj vjernički život i tako savršenije ostvarimo Isusovu zapovijed ljubavi jednih prema drugima. 

 
E-mail Ispis PDF

ODRŽAN  REDOVITI  SASTANAK  ŽUPNOG PASTORALNOG VIJEĆA


Redoviti kvartalni sastanak Župnog Pastoralnog vijeća župe Presvetog Srca Isusova održan je u nedjelju 31. 8. 2014.  
Glavna tema sastanka bio je biskupski pastirski pohod Šibenskom dekanatu koji će se održati u Katoličkoj osnovnoj školi 11. rujna ove godine.
Program će imati tri dijela i počet će u 17 sati sastankom o. biskupa sa Župnim tijelima i aktivnim laicima kao npr. članovima Župnih pastoralnih vijeća, župnih zborova, Caritasa, molitvenih zajednica i sl.  Nakon toga u 18 i 30 služit će se sv. misa za sve vjernike Šibenskog dekanata koji se očekuju u velikom broju pošto te večeri nigdje u gradu i bližoj okolici neće biti sv. misa. Po završetku sv. mise imat ćemo lijepo, opušteno zajedničko druženje uz agape.
Glavna tema ovog susreta je obitelj. Biskupski pohod ima cilj učvrstiti župno vjerničko zajedništvo. Zajedništvo u crkvi je sačuvalo naše narodno zajedništvo i u povijesti.
Zajedništvo nam je vrlo potrebno, važno i danas te se stoga odazovimo u što većem broju i potaknimo jedni druge na ovaj veliki skup.  
Na sastanku se još razgovaralo o novoj radnoj godini, te pripravi za proslavu sv. Mihovila.     

 
E-mail Ispis PDF

HODOČAŠĆE  U  UDBINU  30. 8. 2014.


U Udbinu hodočastim već godinama.  Zadnja subota u kolovozu je dan posvećen svim hrvatskim mučenicima tijekom povijesti. Najmanje što mogu učiniti za njih je otići u Udbinu i taj dan pokloniti sjećanju i molitvi za  njih. To je i susret mnogih ljudi iz cijele naše domovine koji isto osjećaju za svoj dom i narod.
Na prostor pred crkvicom sv. Marka stigli smo oko 9 sati,  pred početak Križnog puta čije nas postaje vode pred samu Crkvu hrvatskih mučenika. Stiglo je dosta autobusa i svi se priključujemo u procesiju od postaje do postaje križnog puta. Križni put je molitva koja ne trpi rastresenost, a ovdje je sigurno nije bilo. Uključena su sva osjetila. Vedar je, sunčan dan. Zrak je čist, prohladan, miriše svježe zgažena trava pod nogama mnoštva hodočasnika. U prirodi oko nas prepoznajem ljekovito bilje: stolisnik, koprivu, majčinu dušicu, trputac, maslačak… Put nas vodi kroz šumu te se uspinjemo vijugavom stazom. Ima mjesta za svih. Sa zvučnika jasno dopire meditacija i molitva uz svaku postaju, a između se moli Gospina krunica. Nitko ne razgovara, kako je to ponekad slučaj. Svi sudjeluju u molitvi, složno, glasno. Pada mi na pamet ovo: E, kad bismo barem svi uvijek bili tako složni u važnim životnim situacijama…Snažno se osjeti sabranost, ozbiljnost u zajedničkom hodu ljudi koji proživljavaju postaje križnog puta Sina Božjega. Tekstovi su usmjereni na usporedbu Isusove Kalvarije s mučnim trenutcima mnogih koji izgubiše život, no i one koji su proživjeli teške patnje, poniženja i nevolje svake vrste.
Ovaj križni put je tako poseban, drugačiji, s puno dostojanstva koje smo svi osjetili. Tu nitko nije došao tek formalno, da ga se vidi ili reda radi. Ovdje se dolazi sa srcem ili nikako!  Jako me se dojmio ovaj križni put.  
Približili smo se lijepoj, bijeloj, velikoj Crkvi hrvatskih mučenika. S prostora oko nje divan pogled na prostrano Krbavsko polje. Naviru misli na strašnu bitku 1493. i sve one događaje o kojima nam je govorio naš župnik pripremajući nas na dolazak ovdje.  Do početka sv. mise imamo vremena za osobnu molitvu, a i svećenik s oltara pred crkvom pomaže nam u tome. U procesiji dolaze naši biskupi i brojni svećenici iz svih krajeva domovine.
Sv. misu predvodi mons. Vlado Košić, biskup sisački. U svojoj jezgrovitoj propovijedi najprije je pojasnio tko su mučenici. To su oni koji su postali žrtve jer su direktno ubijeni, ali i oni koji su patili i robijali za režimu nepodobnu riječ, tj. za ideale slobode i domoljublja. Naveo je tek neke žrtve iz naše dalje i bliže prošlosti s točnim podacima broja žrtava osobito se osvrnuvši na stradanja u 20. stoljeću ( posebno poraće 2. svj.rata i Domovinski rat ). O tome bi trebalo priznati istinu i ispuniti pravednost. Od Krista do 20. stoljeća pobijeno je oko 20 milijuna kršćana, a samo u 20. stoljeću čak 50 milijuna.  I danas su kršćani najprogonjenija skupina ljudi na svijetu. Svake godine neprijatelji križa Kristova ubiju oko 160 tisuća kršćana. I kršćanski mučenici imaju pravo naći mjesto u memoriji svojih naroda, te je nedavno i papa Franjo potakao i odredio da se moli za progonjene kršćane i mir u svijetu.
Ima nekoliko velikih rana na tijelu hrvatskoga naroda : Vukovar, Hrvati u Bosni i Hercegovini, te nemoralnost i nepravednost postupanja odgovornih. Samo istina, pravda, ljubav i sloboda mogu riješiti ove teške rane.
Propovjednik nas potiče da molimo mučenike da nas zagovaraju i to po svojoj ljubavi prema  rodu i domovini. Stoga: Sveti mučenici hrvatskog naroda, molite za nas! Zagovarajte nas i današnju složenu stvarnost u kojoj nas vrebaju mnoga neprijateljstva i opasnosti.  Jesmo li mi Boga dostojni? Mučenici su ga bili dostojni jer su nesebično dali život za druge i zato su pridruženi Isusu u slavi Uskrsnuća.
Nakon sv. mise obilazim prostor iza vanjskog oltara u kojem se nalazi veliki križ posvećen svim hrvatskim mučenicima, gdje uza zid motoristi branitelji svake godine donose kamenje s raznih stratišta hrvatskog naroda. Čitam kratke zapise na njima. Potresno!!
Drago mi je da to vidjeh. Hvala motoristima na toj gesti zahvalnosti nevinim žrtvama za čije se grobove ni danas ne zna. Veliko mnoštvo hodočasnika obilazi unutrašnjost crkve i okolni prostor, susreću se prijatelji, razgovaraju ljudi koji se do danas nisu poznavali. Zbližava ih ljubav prema Bogu, svom rodu i domovini. A toga nam jako treba: narodnog zajedništva.
Bože, hvala Ti za sve ovo!
Hvala Ti i za biskupa Milu Bogovića i sve one ljude koji se poduhvatiše velikog zadatka očuvanja sjećanja na sve žrtve i  mučenike našeg naroda kroz povijest!
Uskoro odlazimo iz Udbine, središta Hrvatske, koja nas treba zbližavati i uozbiljiti da postanemo odgovorniji u svojim stavovima, ali i djelovanju. Sa stare Ličke magistrale poklanjamo zadnji pogled Crkvi hrvatskih mučenika, toj prekrasnoj ljepotici, bijeloj kao snijeg, čistoj kao suze majke za svojim poginulim sinom….
Hvala Vam župniče i za ovo predivno iskustvo!

 
E-mail Ispis PDF

Hodočašće u Bosnu i Hercegovinu

P8220848

Ovo  hodočašće je Bogom dano ali ne svakome. Primit će ga onaj tko ga hoće primiti. Ne možeš dati nekome obraćenje ako ga sam ne želi. Možeš dati hodočasnicima  materijala da razmišljaju o tome,  ali ih ne možeš natjerati na obraćenje ako oni ne žele. Jedno je dati a drugo je primiti. Hodočašće  je dobro djelo jer se ljudima nudi spasenje !!!  Ponuditi  nekome obraćenje je velika stvar ali osoba mora to htjeti !!!  I nama koji češće idemo na hodočašća je to potrebno jer oni koji su svjetovni nemaju napasti,trpljenja,suhoće…
Kad smo molili „U dom ćemo Gospodnji radosno ići“, tako sam se radosno  osjećala.  Kad smo došli u Travniku na sv. misu slugi Božjem Petru Barbariću,  pri samom ulasku u crkvu osjećala sam se kao u svom domu. Tako sam bila radosna, sretna, uzbuđena ! Osjećala sam  prisutnost Petra Barbarića. Ne mogu to objasniti. Sam njegov duh je bio oko mene . Sve sam činila od radosti. Od radosti sam svaki detalj gledala, molila, slušala, bila sam poletna kao kad pustiš pticu da poleti. „Ptice nebeske blagoslivljajte Gospodina, hvalimo iz uzvisujmo ga dovijeka.“ Da su moji koraci hodali tamo gdje je P. Barbarić hodao ! U toj crkvi! Ikako sam pročitala njegov životopis cijeli sam njegov film mislila u svojoj glavi dok smo bili u toj crkvi. To su ipak milosti. Bila sam presretna !!!

P8220794

 
E-mail Ispis PDF

Od straha i neznanja oslobodi nas Gospodine
Hodočašće u Bosnu i Hercegovinu


Prema planiranom itineraru putovanja:Travnik – Sarajevo – Goražde – Foča – Mostar, s grupom od preko šezdeset hodočasnika na dvodnevno hodočasničko putovanje krenuli smo iz Šibenika prije jutarnjeg zvona Zdravo Marija u četvrtak 21. 8. koji je uslijedio nepuni tjedan dana nakon velike svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije.  Ovoga puta smo se okupili i taj dan sproveli u znaku na spomen smrti sluge Božjeg - Petra Barbarića kojeg je ona neumoljivo pokosila na pragu njegove mladosti. No, prije negoli smo  čuli zanimljivu, nalik legendarnim kazivanjima privlačnu, ali istinitu priču o kratkom i pobožnom Petrovom životu, župnik don Tomislav je nakon zatišja koje je po udijeljenom Božjem blagoslovu i zajedničkoj molitvi kratko vrijeme vladalo u autobusu upozorio hodočasnike na važnost, smisao i svrhu samih hodočašća. Iako su ona izgubila onaj svoj prvotni i davni srednjovjekovni oblik kada su hodočasnici najčešće  pješačkim načinom putovanja bili izvrgnuti teškim uvjetima neprohodnih putova na kojima su ih vrebale opasnosti od strane raznih pljačkaša, divljih životinja i surovih vremenskih neprilika, izmoreni, gladni i žedni stizali na svoja odredišta, istovjetno takvomu i današnji mnogo lakši način putovanja ima za cilj da svakog hodočasnika dovede do spoznaje onoga što ga očekuje u susretu s Bogom. Tako putovanje u svojoj osnovi simbolizira naš zemaljski život, a boravak na svetom mjestu morao bi u nama pobuditi osjetilno iskustvo, predosjećaj, nebeskog života.

Više...
 
E-mail Ispis PDF

HODOČAŠĆE

Ranom zorom dok je Šibenik još spavao dubokim ljetnim snom zaputili smo se na dvodnevno hodočašče u susjednu Bosnu i Hercegovinu koja se pokazala tako blizom, ali i tako dalekom. Blizu zbog male kilometražne udaljenosti, a daleka zbog slabog poznavanja ove zemlje u kojoj se živi teško, nesigurno. Posebno je težak položaj Hrvata koji pritisnuti teškim teretom u sve većem broju napuštaju zemlju u potrazi za boljim životom.
Predvođeni don Tomislavom Puljićem hodočasnici, njih šezdesetak, krenuli su preko graničnog prijelaza Kamensko, najprije prema Travniku koji je bio naše prvo odredište. Došli smo se pokloniti Sluzi Božjem Petru Barbariću i utjecati se njegovom nebeskom zagovoru.

P8210396

Priznajemo da o pobožnosti Petra Barbarića nismo znali puno ili gotovo ništa pa s posebnom pažnjom slušamo o njegovom životu i sudbini njegovih zemaljskih ostataka. Rodio se 1874.g u Kloboku kod Ljubuškog u mnogobrojnoj obitelji s devetero djece. Mladi Isusovački sjemeništarac  često je govorio da će „prije umrijeti nego uvrijediti Isusa“. Živio je kratko, al časno, na glasu blaženstva, svetosti. Još za života (umro je mlad, u 22 godini života) obraćao je grešnike, zaslužan je za širenje pobožnosti Srcu Isusovu u sjemeništu... Nedugo nakon smrti vjernici svih vjeroispovijesti počeli su obilaziti njegov grob na groblju Bojni, a kasnije i u crkvi gdje su prenijeti njegovi zemaljski ostaci. Komunisti su u pobožnosti prema Barbariću vidjeli opasnost za svoj poredak pa je naređeno da se njegove kosti uklone na nepoznato mjesto. Unatoč tomu, vjernici su u sve većem broju dolazili i molili se nad praznim grobom da bi 1998.g. njegovi ostaci pronađeni zazidani u podrumu crkve. Prenijeti su u novi grob koji se nalazi u sjemenišnoj crkvi svetog Alojzija u Travniku.

Više...
 
E-mail Ispis PDF

PUT  KROZ  BOSNU  21. i 22. KOLOVOZA  2014.

P8220732

Hodočašće. Duhovna obnova. To je ono što mi treba. Župnik nas vodi u Travnik (na grob sluge Božjeg Petra Barbarića), u Sarajevo ( katedralu Presvetog Srca Isusova ), Goražde ( na Drinu, grob blaženih Drinskih mučenica), te u Mostar ( katedralu Marije Majke Crkve). Iščekujem nešto lijepo, otvorena duha.
 Krenuli smo u četvrtak rano ujutro. Prolazimo prekrasnom prirodom koja me osvojila pred dvije godine kad prvi put prođoh Bosnom. U Travniku odlazimo u crkvu sv. Alojzija Gonzage ( zaštitnika mladeži) smještenu uz Katolički školski centar u odavno poznatom travničkom sjemeništu. Pred početak sv. mise moli se krunica. Glasno i skladno odjekuju glasovi velikog mnoštva vjernika koji s dušom mole Mariju koju je i sluga Božji Petar Barbarić svakodnevno molio. Bio je to mladić, pripravnik za svećeništvo osobito snažnog duha, velike marljivosti, ustrajnosti, pobožnosti, samozatajnosti, izgrađenih stavova, poštovanja prema svima, čvrste vjere, iskrene čednosti, pravi prijatelj i moralni korektiv svojim vršnjacima. Uživao je vrlo veliko poštovanje i svojih vršnjaka i profesora. Širio je  pobožnosti prema Mariji i  prema Presvetom Srcu Isusovu. Ukratko - uzor mladić kakvi se rijetko susreću. Zahvaćen bolešću sveto je preminuo na Veliki Četvrtak 1897.
Ima puno svijeta, došli sa svih strana i staro i mlado na zavjetni dan. Petar ih zbližuje u vjeri, a i zaslužio je njihovo štovanje. Za Petra sam i ranije čula, ali nisam nikad mogla sanjati da ću se jednog dana i ja naći u Travniku na njegovu grobu. Bože, hvala Ti! Molim, jer sad je taj povlašten trenutak!

Više...
 
E-mail Ispis PDF

BISKUPOVA PROPOVJED U KNINU

 knin oluja47-05081 687537S0

Misno slavlje na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti u utorak 5. kolovoza u crkvi Gospe od velikog hrvatskog krsnog zavjeta predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Uz brojne svećenike koncelebrirali su provincijal provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kođoman i vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Juraj Jezerinaac. Homiliju biskupa Ante Ivasa donosimo u cijelosti.

Biblijska knjiga Izlaska, koju smo slušali danas na „Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja“, donosi nam izvješće iz povijesti izraelskog naroda, kao Božju poruku i pouku… Nakon dugih stoljeća provedenih u egipatskom ropstvu, u potlačenosti, bespravlju i robovanju egipatskim faraonima, Bog se smilovao svome narodu. „Čuo je njihove vapaje i molitve i poveo ih na težak put u slobodu, u slobodnu domovinu. Biblija nam potvrđuje kako je put u slobodu zahtjevan. Kako za slobodu treba podnijeti mnoge napore i žrtve. Kako treba prijeći preko mnogih zapreka, preko „mora crvenog“.., kroz opasnu pustinju, kroz muku gladi i žeđi… I kako put u slobodu traži veliku hrabrost, ustrajnost i zajedništvo putnika i vođa. Put u slobodu traži nadasve, čvrstu vjeru da je sloboda dragocjeni „dar u kom sva blaga Višnji nam Bog je do!“ I da stoga za taj dar Slobode treba biti Bogu zahvalan. Da dar slobode treba istinski prihvatiti, da ga treba čuvati i braniti. Da Slobodu u slobodi treba znati i htjeti živjeti. A to je nadasve zahtjevan i odgovoran zadatak i sveta obveza .., za svakoga.

Biblija, nas opominje kako put u slobodu i sloboda nosi sobom opasnost napasti da, kad na putu slobode dođu teškoće i neugodnosti.., naročito kad „ponestane kruha i vode“, kad se pojave smutljivci.., da tada neki počnu misliti kako je ipak ono prije, ona vremena „kad su sjedili kraj punih lonaca egipatskih“, zapravo bili bolji, čak i poželjniji, iako su to bili dani ropstva. Mnogi tada zažele povratak „tim stolovima“ starih gospodara. I uvijek se nađe onih, kaže nam Biblija, koji su tada spremni pobuniti narod, zaluditi narod, obmanuti ga, vraćati natrag… Spremni su obezvrijediti slobodu, pomutiti u narodu vjeru u Božji dar slobode, pa čak i Boga i one koji su ga u njegovo ime poveli na put slobode optužiti za prijevaru, „za opasne namjere“ , pa čak i za „udruženi zločin“… (Tako se dogodilo i Mojsiju.., a eto i mnogim našim vođama i vojskovođama...)

Uvijek se nađe onih koji su u danima teškoća i iskušenja spremni narodu ponuditi lažne nade, lažne bogove i opasne idole, „zlatnu telad“ pod prividom novih sloboda, nove pravednosti, novog poretka.., nove mudrosti i blagostanja.., novih zakona, često protu Božjih, protu naravnih i protu narodnih. I uvijek se nađe onih koji se dadu zavesti, podmititi, dignuti ruku ZA, pa zaigrati kolo oko „zlatnog teleta“, kako se to dogodilo i Izraelcima pod Sinajem na putu… Ali, poručuje nam sveta Knjiga Božja: Bog je u svojim darovima ustrajan unatoč ljudske nevjere i grijeha: „Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih…I mnogi pomriješe na putu: prevaranti, zavodnici, „mutikaše“. A narod je ipak, Božjom pomoću ušao u zemlju Obećanu, svjestan da slobodu trebalo čuvati, braniti i krvavo se za nju žrtvovati. „Ne zaboravi djela Gospodnja“, govorio je Jahve, ponavljali proroci, molila Gospa Marija, opominjali sveci i mučenici…

Prisjetimo se i mi danas, da ne zaboravimo: da djeci svojoj možemo prenositi. Nakon dugih stoljeća robovanja svake vrste.., ali i stoljeća čežnji i nadanja, molitava i žrtava, i naš je hrvatski narod Bog poveo na put u slobodu. I za nas su konačno došli dani velikog prijelaza iz robovanja u slobodu, u slobodnu i neovisnu „zemlju obećanu“, domovinu Hrvatsku, oslobođenu od „Faraona“ svake vrste, boja i ideologija… Bog je i među nama podigao vizionare, proroke, vođe, branitelje..., koji su poveli narod kroz „bespuća povijesti“ … Trebalo je i nama proći i kroz opasno i krvavo „more crvene ideologije i njezine idole koji su nemilosrdno smicali i u jame bezdanke bacali još uvijek nesahranjene nedužne žrtve. Ali, mi vjerujemo, da je s Božjom pomoću, pod Gospinim zagovorom, u čudesnom zajedništvom svega naroda, odlučnošću naših vođa i branitelja.., uz molitvenu podršku svega naroda, „potopljena strašna vojska faraonska, s crvenom zvijezdom i kokardom, s tri uzdignut prsta i posvuda ispisana četiri slova S…Smije li se zaboraviti kako su nam, „kad je uskiptio bijes njihov na nas“, rušili sve putove i mostove slobode.., pa sela i gradove.., a na poseban način naše crkve u kojima su pekli janjce i strijeljali kipove, slike i freske. (Kao ovdje u sv. Ante i sv. Mariji u Biskupiji)? Kako su odnosili našu kulturnu baštinu (i još nisu vratili). Kako su bešćutno ranili našu Katedralu… Sve to s neskrivenim, đavolskim namjerama da nam, mislili su zavazda, otmu slobodu, izbrišu povijest. Da nam satru ime, vjeru, kulturu..,“niste tu ni bili, tad će reći svima!“

Mi se danas s ponosom sjećamo,, kako je sav narod hrvatski osjetio da treba odlučno ustati na obranu svoga doma i roda… A trebalo je ući u teške borbe, micati „balvane na cestama“. Ali još više one mnogo teže, glavne krivce za sve što će se događati: „balvane“ u glavama ljudi koji su dugo živjeli u „sistemu“ koji je kao „crvena zmija“ sustavno trovao dušu hrvatskog naroda najkrvavijom ideologijom ljudske civilizacije, „komunističkom, partijskom“. Ona je pod plaštem antifašizma, nemilosrdno satirala izvornu kulturu, kršćansku vjeru i Crkvu, kršćanske vrednote i institucije.., kulturni duhovni identitet i ime hrvatsko… Sve što je bilo hrvatsko bilo je pod etiketom: „nacionalističko, ustaško, fašističko, klerofašističko“ (svi smo mi svećenici i biskupi i dosljedni vjernici bili klerofašisti!)… Hrvatskom se narodu i Crkvi, uporno i ustrajno, na svim razinama i na sve moguće načine prizivao kompleks „ustaštva“… Takvim informacijama o Hrvatskoj i Hrvatima su se punili svjetski arhivi i knjižnice, educirala svjetska diplomacija… Time je desetljećima bilo moguće sve hrvatsko ušutkati i osuditi, satrti pa i ubiti.., nekažnjeno… Mnogi su zbog toga bili proglašeni zaslužnim herojima.

Na žalost i danas, u slobodnoj državi Hrvatskoj, kao da se ponovno javlja slična retorika pa i slična taktika: zataškati istinu, ne dati joj da progovori, omalovažiti je čak i onda kad progovore iskopane kosti nepobrojivih žrtava. Kao nekidan na mjestu gdje je „prva puška“ pobila i u jamu zazidala hodočasnike i njihova župnika vlč. Maksimilijana, koji su se 27. vraćali od crkve sv. Ane kod Knina, svojim kućama…). Uporno se, u raznim varijacijama, ponavljaju već poznate laži o „hrvatskom ustaškom narodu“. O „Crkvi koja je bila protiv svoga naroda,(pa je zato na dugogodišnje robijanje osuđeno (kao i bl. Stepinac) i pobijeno najviše svećenika u Europi… O Crkvi koja je „20 godina skrivala zločince“.., koja je privilegirana.., koja se eto usudila podržati tamo nekih 750.000 potpisa za očuvanje vrednote, forme i sadržaja braka…, potpisa živih ljudi, koji su vrlo jednostavno i triumfalno obezvrijeđeni i prevareni dizanjem (nekoliko desetaka) ruku u Hrvatskom saboru..,izglasavanjem zakona koji nije u skladu ni s naravnim ni s Božjim zakonima. Bio je to zasigurno najtužniji dan u hrvatskoj povijesti..!

Danas se trebamo sjećati, ne iz mržnje prema ikome (kako nam stalno spočitavaju mrzitelji), nego da se ne zaboravi istina. A istina je da smo morali prolaziti kroz dim i vatru.., kroz stravični zvuk sirena, projektila, granata. Morali smo gledati na smrt prestrašena lica majki i djece u skloništima, susretati izbjeglice, logoraše, ranjene, silovane, maskrirane, ubijene. Morali smo svakodnevno pokapati branitelje i slušati neutješne jecaje i krikove majki i djevojaka.., djece i prijatelja…A nismo to htjeli. Nametnuli su nam taj rat!...I danas se pitamo: jesmo li to mi trebali ili nismo trebali, braniti i obraniti svoju zemlju, obitelji, djecu, mlade? … „Kardinal Kuharić je govorio: „Ima istina od kojih se ne može i ne smije odustati; ima granica na kojima se mora stati i ima položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!“… Bio bi doista grijeh bešćutnosti, grijeh do neba vapijući, grijeh nezahvalnosti sve to zaboraviti, zanijekati, obezvrijediti, ili iskrivljavati i skrivati bjelodane činjenice… „Nek se osuši desnica moja i usta moja, ako spomen na te smetnem ja ikada“, plakali su i zaklinjali se Izraelci na rijekama Babilonskim. Ponavljamo to danas sa zakletvom i mi…

„Rat je poguba ljudske naravi“ govorili su stari mudri hrvati Dubrovčani. Svaki rat ranjava samu narav i bit čovjeka koji je „slika Božja“. Nitko u ratu ne može ostati potpuno nevin i neokaljan i bezgrešan… To s opterećenjem, tugom i kajanjem priznaju gotovo svi koji su bili primorani prihvatiti obrambeni rat i sve njegove strahote… I zato su spremni oprostiti i zalagati se za mir. (ne paradno, nego iskreno.) Ponosni smo na njih. Ali samo „istina oslobađa“. Ne manipuliranje istinom… Na žalost, ne može se zanijekati da postoji neka opasna namjera i praksa , da se o Domovinskom ratu još govori i piše kao o nekakvom građanskom ratu u kojem su svi jednako krivi i nedužni… Kao da smo bili slijepi i gluhi i glupi pa nismo dobro vidjeli odakle su dolazili.., topovi, lopovi i rušitelji… I što su nam poručivali, pisali i pjevali.., odavle iz Knina na posebno okrutan i krvav način! „Ubi ga to ti je Stepinac“ vikao je tu pred Kninom „pred balvanima“ na cesti, s puškom uperenom u mirotvorca, biskupa Badurinu… Sve civilizacije svijeta poznaju i priznaju bitnu razliku između branitelja i agresora… žrtve i lopova…

Nažalost, vidljivo je da i danas neki u svojim „planovima i raznim načrtanijima o regiji i regionu“.., ovu časnu „Oluju“ drže zločinačkom akcijom, a sve sudionike i podupiratelje, od velikog predsjednika Franje, do branitelja i njihovih zapovjednika.., zločincima… Čak i nakon oslobađajućih presuda našim generalima braniteljima…

solin

Narode moj, „sjeti se svega puta svoga kojim te Bog vodio, i svega što ti je sve na putu učinio: kako te vodio kroz pustinju i zemlju punu otrovnih štipavaca i zmija, iz ropstva te i smrti vodio u slobodu i život… I budi Bogu svome zahvalan!“ Tako je Bog opominjao svoj narod… Mi danas ovom svetom Misom zahvaljujemo Bogu nadasve na najvećem Božjem daru života; na daru naših obitelji; naše djece i mladih.., na daru slobodne domovine Hrvatske, naše vjere Katoličke, koja je u našem narodu vjekovima gradila i podržavala nadu i vjeru u slobodu.

Danas zahvaljujemo Bogu za pobjedu izvojevane „Olujom“, i za sve naše branitelje, žive, ranjene, poginule i preminule… Za one koji su ovu Domovinu svojom hrabrošću, sve do žrtve života, uz Božju pomoć branili, stvarali i tako postavili temelj njezine izgradnje i rasta.., da bude neovisna i svima lijepa, slobodna i sretna domovina. I da se svi s njom ponosimo. I ona s nama. I da svi za nju odgovaramo…Nikoga iz svojih zahvalnih molitava ne želimo danas izostaviti!

Danas molimo i za dar hrabrosti i odgovornosti koja nam u svakidašnjici naše domovine nadasve potrebna. Hrabrost da budemo svoji, nepotkupljivi i nepokolebljivi u borbi za istinu. Naročito ondje gdje se Istina opovrgava, gdje nas ugrožava lukavstvo laži. Hrabrost i onda kad to znači biti prezren, ismijan, stavljen na stup srama…Molimo da Božja istina iznad svega ne postane bezglasna zbog naše prilagodljivosti, interesa ili ulagivanju moćnicima svijeta, politici, stranačkoj stezi, tzv. općem mnijenju“ ili agresivnoj modi svijeta…Da se radi Istine uzmognemo hrabro suprotstaviti obmanama ideologija koje se stalno presvlače i modificiraju, uvlače se u sva područja života, osobnog, intimnog, obiteljskog, javnog društvenog, narodnog, svjetskog.., ali uvijek ostaju „zlo sjeme“ koje zlim plodovima rađa“, o čemu govori Evanđelje.

Mi želimo i molimo da naša domovina Hrvatska bude dobro stablo, da nam uz Božju pomoć i našu odgovornost, dobrim plodovima rađa: da u našoj domovini bude u središtu čovjek. Jer „čovjek danas postaje oruđe, stvar, kaže papa Franjo. Potrebno je spasiti čovjeka, vratiti ga u središte društva, Crkve, misli, razumijevanja i najveće brige, ako želimo spasiti svijet!“. Molimo da odgovornima bude važno da nam ljudi, naročito mladi i stručni ostaju u svojoj domovini, na svome ognjištu. Da za sve bude rada, zaslužene plaće i nedjeljnog odmora. Da mladi mogu zasnivati obitelji i djecu rađati i odgajati posvojoj savjesti a ne po nametnutim „kurikulima“, da rastu u slobodi, ljubavi i ljudskom dostojanstvu… Da nam ne umire more i otoci, polja sela i gradovi… Zar je moguće da, kraj ovolikoga materijalnog i duhovnog bogatstva lijepe naše domovine, krvlju i ljubavlju njegovane, od mnogih lopova obranjene, moramo rasprodavati „materinu dotu“, oživljavati stare i uvoziti nove protunarodne i protu-Božje ideologije i zakone, biti najveći dužnici i prosjeci svijeta? Da nam se svake godine sve više čuje tužni plač nad grobova, nego radosni plač novorođenih… Je li moguće da je našom domovinom hara „anti-kultura smrti“?! I da se odgovorni ne uzbuđuju previše!? Oslobodi nas Gospodine i Gospe našeg velikog hrvatskog krsnog saveza! „Što nam se ovo događa?!“ pitaju mnogi zabrinuti i obeshrabreni…Jesmo li došli do dna?!

Ne… Naša Gospa, majka i Kraljica, nam stalno, kroz čitavu našu povijest hrvatsku, poručuje da Bogu treba za sve zahvaljivati i Božju pomoć i blagoslov zazivati. Da je s Bogom sve moguće. A papa Franjo stalno ponavlja: „Ne dajte da vam ukradu nadu!“ Vjerujemo da nije slučajno da se upravo na čudesan blagdan „Gospe od sniga“ koju danas slavimo, dogodio ovaj čudesan dan, veliki Božji dar „Olujne“ slobode našem hrvatskom narodu. Nisu li naši su branitelji molili i oko vrata nosili, a narod ustrajno, noću i danju, po kućama, trgovima i crkvama, na kopnu i moru, molio njezinu krunicu ! Ne smijemo i nećemo to zaboraviti!

Tebi Gospe i danas povjeravamo našu domovinu Hrvatsku, sve nade, želje i molitve našega naroda, ovdje u domovini, u Bosni i Hercegovini, Srbiji i po svemu svijetu raseljenom. Da u nama živi duša naših ratnika branitelja:

„Ja sam duša hrvatskih ratnika
Domovinu tražim i stijeg što se vije…
„Sve bih dao da je vidim
ponosnu i lijepu ko u snovima.
Sve bih dao da je vidim
i opet bi spreman stao, svoj bih život dao!
S Božjom pomoću i Gospinim zagovorom… Amen!

 
Stranica 1 od 16

galerija

NAJAVE:

Priprava odraslih za krštenje i druge sakramente  započima u četvrtak 11. rujna u 20:00 !

Župni vjeronauk je svake subote :

3., 4. i 5. razred u 9 sati ;  
6., 7. i prvi srednje u 10 sati
8. u 11 sati !

14. 9. Uzvišenje Sv. Križa. Imendan naše župe! Pod obadvije sv. mise je zaziv Duha Sv. nad naše školarce, njihone roditelje i učitelje.
15. 9. Gospa Žalosna
17, 19. i 20. rujna su Kvatre. Ovo su jesenske kvatre i posvećene su molitvom, pokorom i djelima ljubavi za svećenička i redovnička zvanja i za kršćansku izgradnju naše mladeži.
28. 9. Započima cijelonoćno klanjanje pred Presvetim Euharistijskim Sakramentom. Dobro bi bilo da se upišu "dežurni" klanjatelji !
29. 9. Sveti Mihovil, zaštitnik biskupije

Preporuča se da budemo u što većem broju na sv. misi u katedrali ujutro u 10 sati.

POVEZNICE

bitno

You are here: