Župa Presvetog Srca Isusova

E-mail Ispis PDF
MOJE ISKUSTVO BLAGOSLOVA OBITELJI
Dragi moj Isuse
Na početku današnjeg dana, u razmatranju, molitvi, susretu  s tobom, želim ti zahvaliti
za blagoslov obitelji koji ovih dana traje u mojoj Župi.
Zahvaliti za svaku obitelj koja ti je ovih dana otvorila vrata. Dopustila da do nje dođe
tvoje svjetlo , tvoja riječ, nada, ljubav, radost, mir. Hvala ti Isuse što si došao kod
svih nas umornih, opterećenih. A posebno kod onih koji su duhovno i tjelesno bolesni.
Vjeruje da si svakog u obitelji dodirnuo svojom milošću, opraštanjem, prihvačanjem.
Unio si svjetlo koje želim da trajno
gori u svakom  domu. Na nama je da ne dopustimo da se ikad ugasi. U tvom je svjetlu Isuse
smisao našeg  postojanja, našeg života. Ugasimo li ga mi  više ne živimo.
Tvoja riječ poručuje nam : „Ne boj se ja sam s tobom“. Želimo te riječi ponavljati svakodnevno. Da uđemo u istinu da si ti tu.
U naše domove donio si  nadu da će sve ipak biti dobro. Da ti možemo predavati svoje radosti, muke i patnje. I zahvaljivati ti na svemu što nam se događa. Danas i u svim danima našeg zemaljskog života.
Donio si nam ljubav. Toliku ljubav da si radi nas  otišao na križ. Ljubav koja sve prašta. Bezuvjetnu ljubav.
Radost se nastanila u svakom domu. Radost išćekivanja. Rođenje Bogočovjeka.
A tek mir! Mir u kojem ćemo pripremati svoje srce do tvog rođenja. To će biti
Štalica očišćena, puna svjetla. Da u njene jasle bude položen naš Spasitelj, Otkupitelj.
Ostajem u išćekivanju tvog rođenja moj dragi Isuse.
Tvoja ljubljena sestra......
 
E-mail Ispis PDF

ODRŽAN SASTANAK ŽUPNOG PASTORALNOG VIJEĆA

U nedjelju, 23. studenog 2014. održan je redoviti kvartalni sastanak Župnog Pastoralnog vijeća naše župe. Teme su bile: Susret hrvatskih katoličkih obitelji u Rijeci 19.4. 2014. i Došašće i Nova crkvena godina. Sastanku je nazočio i don Roko Glasnović, biskupijski povjerenik za pastoral braka i obitelji. On nas je upoznao s ovim nadolazećim susretom hrvatskih katoličkih obitelji koji se održava svake treće godine. Tema susreta u Rijeci bit će: OBITELJ NOSITELJICA ŽIVOTA – SUSRET I NADA.

Kao priprava za taj susret predlažu se kateheze u kojima će sudjelovati cijele obitelji, a održavat će se tijekom Korizme. U našoj biskupiji planiraju se dekanatski susreti za obitelji tijekom tri korizmene nedjelje, a održali bi se u Katoličkom domu. Program će sadržavati sv. misu,predavanja, križni put, igre, zajednički objed i poseban program za djecu. To će biti priprava za ovaj veliki susret obitelji u Rijeci, ali će ujedno poslužiti i formiranju Zajednica obitelji u našim župama. Obratimo pozornost na proslavu blagdana koji su vezani uz obitelj kao:

- Blagdan sv. Obitelji - ove godine 28. prosinca,

- Dan života – 1.veljače 2015.

- Važna je molitva za obitelj jer su ova vremena posebno teška upravo za obitelji.

S prvom nedjeljom Došašća počinje i nova Crkvena godina, stoga nas je župnik podsjetio na neka važna vjerska događanja koja ćemo imati u idućem razdoblju kao:

- sv. mise zornice koje su svakog dana (od 1. prosinca) u 6 sati, osim nedjeljom

- 6. 12. 2014. u kazalištu mjuzikl o sv. Maksimilijanu Kolbeu u 20 sati

- 6. 12. 2014. skupljamo hranu za siromašne u župi od 16 do 18 sati

- 8. 12. 2014. počinje blagoslov obitelji u našoj župi

- 14. 12. 2014. treća nedj. Došašća – nedjelja Caritasa

- 17.12. 2014. u Šibenik dolazi Betlehemsko svjetlo i nastup dječjih     zborova u katedrali

- 21.12 2014. u četvrtu nedj. Došašća nosimo kućama Betlehemsko svjetlo

- 22.12. 2014. u našoj župi bit će sv. ispovijed

- 29. i 30. 12. 2014. imat ćemo akciju Pjevača Betlehemske zvijezde

- 31. 12. 2014. imamo sv. misu Zahvalnicu.

Iduća Crkvena godina bit će Godina posvećenog života ( redovništva). 29.11. 2014. u katedrali bit će organizirano bdjenje i predstavljanje svih redovničkih zajednica u našoj biskupiji u 20 sati, a 30.11. 2014. u 19 sati bit će sv. misa otvaranja Godine posvećenog života.

 
E-mail Ispis PDF

ŽUPNIKOVO BOŽIĆNO PISMO

Poštovana braćo i sestre ! Dragi vjernici naše župe Presvetog Srca Isusova na Baldekinu !
Vjernici obično pitaju: „Kad je blagoslov kuća ?“ Bilo bi bolje pitati: „Kad je blagoslov obitelji ?“ Ni prvo pitanje nije krivo, ali je drugo puno sadržanije jer podsjeća na svećenikov Božićni posjet obiteljima.
Obično se premalo misli da je za prenošenje vjere najvažnija obitelj. U crkvi i na vjeronauku neće se puno postići bez suradnje obitelji. Crkva to dobro shvaća. Tako je u mjesecu listopadu ove godine  u Rimu održana Biskupska sinoda o obitelji. Međutim, ni najučenija izlaganja biskupa ni njihov najgorljiviji žar neće donijeti puno ploda bez suradnje obitelji. Zašto je to tako ? Zato što nas je Bog obdario darom vjere. Bilo je to onog trenutka kad nas je majka Crkva primila u svoje krilo po sakramentu krštenja. Tada je božanska klica vjere ubačena u naše srce po kojoj se zovemo i jesmo djeca Božja.
Međutim, put vjere  je dug i zahtijevan put. Vjera je životni odnos prema Umrlom i Uskrslom Isusu. Vjera je hod s Bogom kroz život, životni odgovor na njegovu ljubav. Vjerom svaku situaciju u svom životu prosuđujemo Isusovim očima. Vjernik na Isusov način gleda i nedjelju, i roditelje, i svetost ljudskog života, na ljudsku seksualnost…
Ali vjeru treba čuvati i hraniti. Komunikacija s Bogom je presudna za našu vjeru. Zamre li molitva i zamre li nedjeljno okupljanje, gasi se i naša vjera. Kako molimo ?
Ne zaboravimo: Sveta misa je vrhunska molitva Crkve. Sve vodi k misi. Ona je Isusova molitva, Isusova Žrtva.
Došašće je ne samo priprava za ovogodišnju proslavu Božića nego i za Kristov slavni dolazak. To je posebno vrijeme u kojem se kršćani intezivnije vježbaju u postu, molitvi i dobrim djelima. Zato ćemo :
a) svake nedjelje i blagdana ići na sv. misu,
b) slaviti svako jutro (osim nedjelje !) sv. mise zornice u 6 sati,
c) oživiti obiteljsku molitvu uz paljenje adventskih svijeća, tj. svaki dan izmoliti "Anđeo Gospodnji…“
d) blagoslovit ćemo  obitelji prema priloženom rasporedu (javite i svojim prijateljima, do kojih možda nije došao ovaj raspored ) ,
e)  naša župa Presvetog Srca Isusova već godinama školuje u Africi oko 150 siromašne djece! Ove godine do ovog trenutka je uplaćeno za više od stotinu djece (za osmoškolca  se plaća  100 eura, za srednjoškolca 150 eura, za studenta 500 eura...!) Ako možeš priključi se toj akciji bar simbolično ! Kroz Došašće možeš iz crkve uzeti i misijsku škrabicu i u svojoj obitelj i prikupljati pomoć na gornju nakanu.
f)  jako je važno da radi pomoći takvoj djeci primiš i četvero naše djece "na pet" minuta u svoj stan. Djeca su obučena u prikladna odijela triju kraljeva i anđela. Akcija se zove Pjevači betlehemske zvijezde. Oni se pomole u tvojem stanu i prikupljaju pomoć za svoje siromašne vršnjake tj. djeca pomažu djeci. Djeca ulaze samo u prijavljene obitelji. Ta sveta akcija će trajati samo 2 dana u našoj župi tj. 29. i 30. prosinca...
 g) Božićna sv. ispovijed je u s ponedjeljak, 22. 12. u 18 sati. Više od 10 svećenika će biti vjernicima na raspolaganje da što čišće duše proslave ovogodišnji Božić...
                      Preporuča se  svim župljanima koji se služe internetom da posjete i naše župne mrežne stranice www.srce-isusovo.hr ! Osim župnih vijesti i najava tu ćete moći pročitati i svakidašnja misna čitanja, saznati nešto o svecu kojeg se tog dana slavi, izmoliti molitve (psalme!) za taj dan propisane...
        Braćo i sestre, Bog ne želi da nam vjera bude na teret nego oslobođenje. Bog želi da nas vjera vrati našoj autentičnosti. Ali vjera podrazumijeva prihvaćanje određenih sadržaja, vjerskih istina, ali i njihovo prihvaćanje svim srcem...
        Sretan Božić i blagoslovljenu nastupajuću godinu želim !

Ponedjeljak, 8. 12. 2014.

Pulska, Dubrovačka,

Mažurica, M. Gupca

Subota, 13. 12. 2014.

3. Studenog 44.          

Ponedjeljak, 15. 12.2014.

Gospićka, Jadrijska, Žirjanska, Supilova,

Štrosmajerova, Varaždinska,   Gundulić.,

Marka M., Petra Z.

Utorak, 9. 12. 2014.

Put Rokića, Mostarska, Mariborska, Bosanska

Srijeda, 10. 12. 2014.

Preradovićeva  

Utorak, 16. 12. 2014.

Stj. Rad. 62 – 129

Četvrtak, 11. 12. 2014.

Bože Per.

Triglavska, Zagorska,   Velebitska

Srijeda, 17. 12. 2014.

Mandalinskih žrtava

Četvrtak, 18. 12. 2014.

Stjepana Radića 60,         Stjepana Radića 56A,        

Stjepana Radića 54A

Petak, 12. 12. 2014.          

Hebrangov trg,

Karlovačka

 

Petak, 19. 12. 2014.

Crveni i Plavi neboder

 
E-mail Ispis PDF

NAPAD NA SLOBODE

- preuzeto s bitno.net


Evo teksta u kojem je naša kolumnistica napisala istinu o abortusu, a sada HND traži očitovanje od nje!

Naša kolumnistica Nikolina Nakić ovaj je tekst u kojem progovara o abortusu napisala još početkom veljače i objavila ga kod nas. Nikolinine kolumne uvijek su vrlo čitane, a ni ova nije bila iznimka. U njoj ona piše o tome kako je malo nedostajalo da i ona ne bude rođena i izlaže svoj pogled na grijeh abortusa iz kršćanske, ali i ženske perspektive. Tekst je nedavno prenio Šibenski portal, nakon čega je Nikolina bila izložena uvredama nekih čitatelja. Potom je neka od tih osoba poslala pritužbu na Vijeće časti Hrvatskog novinarskog društva s potpuno neosnovanim tvrdnjama kako tekst “vrijeđa žene koje su počinile abortus” i kako se u njemu mogu pročitati “lažne statističke informacije”. Vijeće časti, sigurni smo, ovakvih neargumentiranih prigovora na novinarske priloge dobivaju puno i najčešće ne reagiraju na njih. Ono što čudi, međutim, jest da je na ovaj prigovor reagiralo i to manje u 24 sata od njegova primitka (inače, Vijeće se sastaje jednom tjedno i tada njegovi članovi odlučuju o prigovorima), te tražili očitovanje od naše kolumnistice. Oni na to, naravno, imaju pravo, a mi imamo pravo pitati se znači li ova “ažurnost” odgovornih u HND-u da netko razmišlja dovesti u pitanje slobode, kako novinarske, tako i vjerske, koje su u svakom normalnom demokratskom društvu neupitne? Govorimo, naravno, o slobodi da se abortus nazove onim što doista i jeste, bez vrijeđanja bilo kojeg pojedinca koji sudjeluje u njegovoj drami. Ipak, ne treba prejudicirati, pa sačekajmo pravorijek Vijeća. U međuvremenu, ponovno objavljujemo tekst jer znamo da u njemu nema ničega uvredljivog niti neistinitog, pa vas pozivamo da se u to uvjerite i sami.

Već se dugo spremam pisati na ovu temu, no teška mi je i bolna i riječi i emocije teško izlaze van. Možda je ipak Dan života koji smo obilježili prava prigoda da se neke stvari kažu.

Odakle da krenem? Možda najbolje – od početka.

Naime ja nikada nisam ni trebala biti rođena. Moja mama je zatrudnjela sa mnom kao sedamnaestogodišnja gimnazijalka, blistavih ocjena i isto takve budućnosti. Tata mi je bio četiri godine stariji student, bez primanja, i malo su o čemu tada mogli sami odlučiti. Pritisci su bili strašni, od uništavanja budućnosti preko sramote da se žene mladenci od 17 i 21 godinu.

Tadašnji šef rodilišta u Petrovoj bio je mamin daljnji rođak. Poslali su je k njemu, jadnu, nikakvu, isprepadanu, da „riješi stvar“.

Liječnik se sažalio i poručio da je za abortus prekasno… iako nije bilo. Isti taj čovjek prvi me primio na ruke, čupavu i bucmastu bebicu  rođenu zdravu i u terminu, nosajući me onako tek rođenu i pokazujući me svima koji su se tamo našli, govoreći: Ma pogledajte je kakva je, kakvo lijepo dijete! To je dijete ljubavi!

A vidite, toliko je malo falilo da se nikada ne rodim. Nečija odluka, nečija trenutna samilost, odlučila je o jednom cijelom životu, o meni, o mojoj djeci koju nikad ne bih rodila, o mužu kojeg nikad ne bih upoznala… tolike su sudbine visile o toj jednoj niti, i iako se ovaj svijet ne bi promijenio, nastavio bi baš kao da se ništa nije dogodilo, moj mikrosvijet promijenio se bespovratno.

Svaki, ali baš svaki abortus je takva priča. Priča o prekinutom životu, zauvijek promijenjenim sudbinama koje bi dotakle mnoge, ali to nikada neće učiniti. Osim, zagovornom molitvom.

Svake godine u Hrvatskoj se izvrši od 35 000 do 40 000 pobačaja. Izvještaji HZJZ vrte se oko brojke 5000 (to je 13 abortusa na dan u Hrvatskoj – ma molim vas???) no problem je da su tu prikazani samo abortusi prijavljeni u bolnicama. Kako se cijena abortusa vrti oko 2000 kuna često dolazi do pogodbi žena i liječnika gdje se za nešto nižu svotu izvrši abortus, a zahvat se prijavi kao pregled, krvarenje, mučnina, ili se pak evidentira kao prijeteći spontani pobačaj pa se može obaviti i kao hitna kiretaža. Tko uopće može kontrolirati što se dešava iza zatvorenih vrata ambulante?

Kako se došlo do ove grozne brojke od 40 000? Čistom logikom i vrlo jednostavnim izračunom. Kada bi statistika HZJZ bila istinita, tada bi značilo da je u Hrvatskoj naglo porastao broj spontanih pobačaja i ostalih porodnih komplikacija u odnosu na broj začete djece. Matematički gledano, broj komplikacija u trudnoći porastao je za 300 posto! Ne bi li taj podatak trebao biti alarmantan za naše zdravstvo… a ipak se šuti! A zašto se šuti? Zato što svi znaju istinu.

Da stvar bude još gora, upravo bi ova brojka 40 000 ubijene djece na godinu bila dostatna da se preokrene negativan trend što se tiče pada broja stanovnika u Hrvatskoj.

Hajdemo prvo vidjeti o čemu pričamo. Abortusom smatramo svaki legalni prekid trudnoće na zahtjev trudne žene. U Jugoslaviji je uveden 1952. kao Uredba o postupku za dopušten prekid trudnoće. Daljnje liberalizacije dogodile su se 1960. i 1969. (Općim zakonom o prekidu trudnoće).

Konačno, imamo zakon iz 1978. koji vrijedi i danas, kojim je dopušteno izvršiti prekid trudnoće do desetog tjedna. Nakon toga pobačaj se može izvršiti uz odobrenje liječničke komisije.

Abortus u ranijoj fazi radi se vakuumskom aspiracijom gdje se dijete usiše van. Od 15. tjedna radi se kirurška dilatacija – otvara se vrat maternice a za uklanjanje fetusa koriste se kliješta i usisna cijev. Kasnim pobačajem smatra se onaj od 20. tjedna trudnoće nadalje. Tako je 2012. u jednoj zagrebačkoj bolnici majka pobacila dijete s Down sindromom u ŠESTOM mjesecu trudnoće! Komisija je, jasno, postupak odobrila.U plodnu vodu uštrcali su hipertoničnu otopinu soli koja je izgrizala dijete s vanjske strane njegova tijela, no i iznutra jer je dijete tu plodnu vodu gutalo. Umiranje djeteta u najtežim mukama traje do 48 sati, kada se inducira porod mrtvog djeteta i ono bude bačeno u smeće ili spaljeno s ostalim biološkim otpadom.

Ono što nisu mogli spaliti, ono što nisu mogli uništiti, bila je djetetova duša.

Pitam vas ja – što je s nama, što je s ovim svijetom kad zločin prikazujemo kao ljudsko pravo?

Što nam se dogodilo?

Zašto umanjujemo grozotu djecoubojstva opravdanjima da bi se abortusi ionako činili u nehigijenskim tamnim podrumima? I s pletaćim iglama? Sigurna sam da je puno bolje da se djeca ubijaju u sterilnoj bjelini, s kirurškim jednokratnim rukavicama, sa sterilnim instrumentima… sve lijepo, čisto i blistavo, oprano Domestosom, a ono malo krvavo baciš u smeće i kao da se nije ni dogodilo.

Žene su bar imale izbor. Učinile su krivi, ali su ga bar imale. Ubijena djeca nisu imala nikakav izbor nego postati mali mučenici – jer oni i jesu upravo to.

Abortus NIKADA nije rješenje. On donosi smrt, on donosi krivnju, on donosi žive rane koje se gnoje cijelog života i nikad ne cijele, jer ne mogu zacijeliti – jer najteže je oprostiti sebi.

U pokušaju da se opravda ono što se opravdati ne može, muljamo i pletemo i zaplićemo se u vlastite laži uvjeravajući  sebe i druge da život ne počinje začećem. A baš je struka u Petrovoj bolnici jasno, glasno i decidirano rekla da život, ljudski život počinje baš tada, spajanjem muške i ženske spolne stanice. Jednostavna istina. Sve drugo ne drži vodu.

Ja sam žena. Ponosna sam što sam žena. Ponosna sam na svoju različitost od muškarca, beskrajno ponosna na biološku datost  da je moje tijelo sposobno biti dom jednom novom ljudskom biću. Da je ono sposobno donijeti dijete na svijet. Svim se srcem zalažem da mi žene ne budemo u ničemu zakinute u odnosu na muške, društvo pravednosti i jednakih šansi i moj je san.

Međutim, abortus nije pravo, ne želim ga kao pravo i duboko se gnušam činjenice da postoje žene koje ga zovu „ženskim pravom“. One time prljaju svoju bit,svoju izvanrednost, svoju posebnost, dio Marije koju svaka žena ima u sebi. Ukratko – odričemo se svoje ženskosti i svoje ljudskosti.

Prije nekoliko dana na kompjuteru sam ugledala plakat za film o abortusu na čijoj je naslovnici zbilja potresna slika (nisam je željela staviti u tekst) abortirane bebe kraj čije krvave glavice stoji novčić. Moj jecaj, uzdah, štoveć, privukao je pažnju mog devetogodišnjeg sina Roka koji mi se prišuljao s leđa i vidio sliku (koju sam odmah spustila, no ne dovoljno brzo). Na njegovo pitanje što je to, rekla sam mu istinu, na najblaži način na koji djetetu možeš uopće objasniti neobjašnjivo. Nije me više ništa pitao osim radi li se to i u bolnici u našem gradu. Odgovorila sam – da.

Sljedećeg jutra, bila je nedjelja, došuljao se do mog kreveta, poljubio me i rekao mi: Mama, probudi se, vidi kakav je sunčan dan vani! Što kažeš da se ja i ti prošetamo do bolnice danas i da spriječimo da se danas ubije jedno dijete?

Taj nevini dječji pogled i dobrota u njegovim iskrenim crnim očima natjerali su mi suze na oči. Što sam mu mogla reći: Sine, a što nas  dvoje možemo učiniti? Što mi jadni možemo promijeniti u ovom zlom svijetu?

A onda sam se sjetila svog posjeta Majčinom selu u Međugorju prije nekih godinu dana. Došavši tamo bila sam duboko ganuta ljubavlju, brigom i dostojanstvom koja je pružena ženama koje su se našle odbačene od svih, doslovce istjerane na cestu. No ipak su donijele pravu odluku. Svaka prostorija u tom kompleksu odisala je ljubavlju i mirom, sve je odisalo redom, čistoćom i veseljem. Očekivali biste turobno mjesto, nesretne sudbine, žalopojke? Prevarili biste se! Tamo se slavio Život.

U jednom trenutku osjetila sam da me svladavaju emocije i iz kapelice sam pobjegla u obližnji wc dobro se isplakati. Bile su to suze sreće, suze ganuća, a bilo je i malo mojih osobnih jer sam tada bila sedam mjeseci trudna u trudnoći koju je samo čudo moglo spasiti. Podigla sam glavu i ojačala ramena da mogu ponosno dalje nositi križ, na način na koji je otajstveno darovan samo nama ženama.

Obradovala me nedavno vijest koju sam pročitala da se oglasila jedna američka organizacija za zaštitu tradicionalnih obiteljskih vrijednosti i rekla:Ugledajmo se na malu katoličku Hrvatsku! Sjetih se riječi blaženog Ivana Pavla prilikom posjete našoj domovini kad nam je rekao: Vi ste Hrvati svjetlo Europe!

Krenuli smo dobrim putem. I samo jedna upaljena svijeća osvjetljuje mrak. Naša generacija ima šansu i mogućnost učiniti nešto za nas, naše duše, naš narod i svoju domovinu. Ne smijemo je propustiti.

I kad vas jednom vaše dijete probudi baš kao mene moje, i pita – mama, tata, što si ti učinio? – pazite što ćete mu odgovoriti. Jer će ono u vašim očima čitati istinu i tu vašu istinu nositi dalje sa sobom u život. Kakva će to istina biti, ovisi o vama.

“Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh;

prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim

narodima postavih te« (Jeremija 1,5).

Nikolina Nakić | Bitno.net

 
E-mail Ispis PDF

HODOČAŠĆE U ŠKABRNJU

IMG 3506

Došao je i ove godine mjesec Studeni. A on kao da je tu svake godine da nas podsjeti na tragične dane iz 1991. godine. Na dane kad smo iz skloništa upućivali Gospodinu molitve za naše vojnike, za Hrvatsku, a posebno za Vukovar. Ali toga jutra, 18. 11. 1991., dogodila se i Škabrnja. U to vrijeme meni  nepoznati ljudi, ali znani po svojoj odanosti Bogu i Hrvatskoj domovini.
I danas, kao i onaj dan, sebi postavljam pitanje "Zašto?" i "U ime čega?". Zar samo zato što su generacijama bili odani svome Bogu i svojoj Domovini!?
Tko ima pravo oduzeti život drugome u njegovoj kući, na njegovom kućnom pragu?Zar se kućni prag, mjesto radosti i sreće, tek tako može pretvoriti u mjesto smrti ???? Nedavno sam pročitala zbirku pjesama jedne mlade djevojke, žene, rođene u Škabrnji, koja je te 1991. godine imala dvije; samo dvije, godine.Ona sebe uspoređuje sa šegrtom Hlapićem jer je, kao on, posve malena od tog 18. 11.1991. lutala svijetom od nemila do nedraga (kako reče naš narod). Ipak između njih je jedna velika razlika. On luta veseo, a ona je tužna! Tužna je i nesretna jer se u njen život rano i grubo umiješao rat. Dalje, ta mlada žena opisuje kako se tog jutra u 7,30 sati dogodilo sve vrlo brzo.
Podigle su se crne ptice grabežljivice, poletjele prema suncu, ugasile ga  i u, samo jednom danu, ugrabile joj tatu, baku i dva djeda!
Eto, zbog te drage, nepoznate djevojke, njene majke i sestre i svih onih  43 nedužnih civila i 15 branitelja ( a i svih ostalih) ubijenih u velikosrpskoj agresiji na najzvjerskije načine u jednom danu,  18.11.1991., mi smo jučer hodočastili u Škabrnju.
Nas 132 u dva autobusa vođeni našim dragim župnicima don Tomislavom i don  Krešom. Neki hodočaste prvi put, a neki su već bili a gotovo svi se zaklinju da će dolaziti dok god budu imali snage. Put do Škabrnje brzo je protekao uz molitvu, pjesmu i malo povijesti ( koja uvijek dobro dođe - jer tako malo znamo!). Pohodili smo Spomen obilježje masovne grobnice u dvorištu Osnovne škole  Vladimira Nazora, gdje smo uz obitelji poginulih, mnogih udruga branitelja i suboraca odali počast stradalima u Škabrnji. Tijela poginulih iz ove masovne grobnice su prenesena na groblje sv. Luke u Škabrnji. Dok sam se ovdje molila za poginule, ne poznavajući ih osobno nisam mogla zamisliti njihova lica. Zato sam moleći za njih ispred sebe imala sliku Krista na Križu. Pa zar im On nije najbliži!? Naš put po sjećanjima na tragično jutro 1991. godine nastavili smo prema  župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije gdje smo sudjelovali na euharistijskom slavlju koje je predvodio, uz  mnoštvo svećenika, nadbiskup zadarski Želimir Puljić. A na svetoj misi je uvijek najljepše. Sva gorčina, ljutnja i strah nestaju  jer Krist nam daje vjeru i nadu u bolje sutra. I kad još čujete ono "Zakeju, siđi! Danas mi je prebivati u tvom domu!"  morate zahvaljivati Gospodinu na strpljenju prema nama. Bože, pomozi nam da naš dom uvijek bude spreman za Tebe! Nakon sv. mise sudjelovali smo na kratkoj komemoraciji na Trgu dr. Franje  Tuđmana ispred crkve. I dalje smo nastavili hodočašće Hodanjem sjećanja do Spomen obilježja na  mjesnom groblju sv. Luke. Groblje puno cvijeća, svijeća i bez sumnje suza. Na mnogim kamenim spomenicima najčešće utisnuta godina 1991. Bože, koliko boli! Ne razmišljajući o motivima svih onih koji su polagali cvijeće pod spomen  Križ sjetila sam se opet one djevojke koja se ipak vratila u  Škabrnju i  njene pjesme "Hvala Ti vojniče! Hvala Ti vojniče što slobodna ljubim  zemlju svoga dide".
I ja kažem "Hvala Ti vojniče u moje ime i ime svi hodočasnika iz Šibenika.
Vjerujem i znam da Ti i svi zbog kojih smo došli pohoditi Škabrnju spavate mirno u zagrljaju anđela!

Zdravka Najev

 
E-mail Ispis PDF

NOVO VODSTVO ŽUPNOG CARITASA

Redoviti mjesečni sastanak Župnog Caritasa održan je 12. 11. 2014. u 18:30.
Nakon tekuće problematike izabrano je novo vodstvo Župnog Caritasa:


-    voditelj Župnog Caritasa  –   Ante Knežević
-    zamjenica  –  Danijela  Vrcelj
-    blagajnik  –  Nikola  Samodol
-    zapisničarka  –  Irena  Višić

Novo vodstvo će od oca biskupa dobiti dekret. Izabrani imaju dugogodišnje iskustvo u radu za siromašne. Surađujmo s njima.

 
E-mail Ispis PDF

Sveta potvrda ( krizma)

„Sjeti se dakle da si primio duhovni znak, Duha mudrosti i razuma, Duha savjeta i jakosti, Duha znanja i pobožnosti, Duha svetoga straha, i čuvaj što si primio. Bog te Otac obilježio svojim znakom, Krist Gospodin te potvrdio i u tvoje srce stavio zalog Duha.“

Došao je taj dan, 12.10.2014. ….danas se moje dijete krizma.
Kupila se hrana, pozvali se gosti, svi članovi obitelji, pozvani da sa nama uveličaju taj dan, došli su na misu, aparati “rade”, fotografije se množe, lijepe riječi i čestitke stižu sa svih strana. Svi nazočni u crkvi s veseljem su popratili lijepe riječi naših krizmanika, koje su u svojim intimnim promišljanjima sastavljenim u anionimnim pismim, taj dan čitali našem Ocu biskupu.
U istim anonimnim pismima svaki od 44 draga krizmanika, nastojao je otvoriti svoju mladu dušu i iskazati što za njega ovaj sakrament svete potvrde znači.
Vjerujem da se gotovo svaki od roditelja nadao da je ona lijepa misao uobličena u zajedničko pismo našem Ocu biskupu, upravo izašla iz srca i duše njegova djeteta.
A ja sam se pitala, što mom djetetu ovaj sakrament potvrde znači, koliko sam ja pridonijela da moje dijete doživi radost u srcu toga dana, dok je Ocu biskupu hrabro izgovarala svoje ime… radost zbog zadobivenih darova…
Potvrdom ili krizmom naša djeca primila su onaj dar koji je On obećao svojim učenicima kada je “odlazio” sa zemlje. Rekao im je da će im poslati Duha Branitelja, Duha Istine, koji će ih voditi i poučavati u svemu, dozivajući im u misli sve što im je govorio. Potvrda ili krizma je sakrament u kojem krštenik prima puninu Duha Svetoga da bi svojom zrelom vjerom i životom svjedočio za Isusa Krista. Taj Duh Sveti koji daje slobodu ZA život, život djece Božje, novih stvorenja u Kristu, kako bi svi mi, djeca Božja,  uživali kršćanski život sa primljenim darovima..

IMG 4678


A ti su darovi djelovanje Duha Svetoga, jer On nije predmet, stvar, već živa božanska osoba koja aktivno djeluje u Božjim suradnicima… koja su njime opečaćena.
Radi se o 7 darova, koje su naša draga djeca kroz župni vjeronauk silno se trudila zapamtiti, nesvjesna obilja poklona, koje zadobivaju sakramentom za koji se pripremaju. Ti darovi su: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji.
To su darovi koje su naši krizmanici dobili za cijeli život da se njima poput stepenica uspinju kroz svoj mladi život prema duhovnoj zrelosti… da te darove primjenjuju, kako bi isti bili prepoznati kao plodovi njihova duhovnog života kroz ljubav, radost, strpljivost, velikodušnost, vjernost, blagost, čistoću. U odnosu sa drugima….
Kako razumjeti sakrament sv. Potvrde( krizme? Svaka cast onima koji razumiju…ovim mislima i riječima želim doprijeti prije svega do naših dragih krizmanika, koji su na putu razumijevanja. Ključ razumijevanja je u stavljanju u praksu ( znači primjeniti u životu) primljenih darova. Jedna divna misao vezana uz sakrament krizme kaže …kada dobiješ poklon ti ga moraš raspakirati da bi uzeo ono što je unutra..tako je upravo sa darovima koje su naši krizmanici primili u pečatu Krizme..
Još malo pojašnjenja oko sakramenta potvrde( krizme) prema pronađenoj definiciji: Potvrda ili krizma je sakrament u kojem krštenik prima puninu Duha Svetoga da bi svojom zrelom vjerom i životom svjedočio za Isusa Krista.
Biti svjedok Isusa Krista znači javno se priznavati vjernikom, ići redovito na misu, redovito pristupati sakramentima ( pomirenja i pričesti), redovito moliti, ljubiti i pomagati bližnje, čuvati se grijeha.. Po sakramentu krizme ( potvrde) postajemo punoljetni kršćani i punopravni članovi Crkve. Dobivamo sva prava ali i dužnosti odraslih vjernika.
Zreo vjernik je onaj koji se više ne boji uspona i padova, izmjene vremena kušnje i utjehe jer zna da su one sastavni dio života u vjeri, rasta u Bogu. …kada kao vjernik stvarno vjeruje da sve može u Onome koji mu daje snagu pa makar ga ne znam što snašlo. Tu zrelost svi želimo za sebe i svoju djecu....
Da se vratim malo na sami obred krizme.
Posebno je bilo pohvalno što su naši krizmanici imali jednake, prekrasne, crvene haljine, u kojima su, kako je netko od roditelja rekao, izgledali zaista lijepo i dostojanstveno, dostojno upravo slavlja sakramenta krizme, čime je i njima ali i svima nama poslana poruka na ono što je prava važnost toga njihova dana- na njihov duhovni rast uz primljene darove.
Nakon obreda krizme, uslijedila su obiteljska okupljanja i proslave uz drage nam prijatelje, kumove i članove obitelji. Vjerujem da je svima dan slavlja sa našom djecom nešto što će ostati u lijepom sjećanju.
Što nakon slavlja? Svi mi roditelji zasigurno u svojim molitvama želimo isprositi milost našega Oca da naša djeca žive kao djeca Njegova- djeca Božja.

Tada, nastojmo ih podržati u njihovom vjerničkom životu….

Božji blagoslov svim krizmanicima i njihovim obiteljima

 
E-mail Ispis PDF

BISKUPSKI  PASTIRSKI  POHOD  ŠIBENSKOM  DEKANATU

Dužnost je svakog biskupa povremeno obići sve župe svoje biskupije. Tako je i naš o. biskup Ante Ivas odlučio pohoditi svoju biskupiju Šibensku ove 2014. godine i sagledati pokazatelje duhovnog života svoga „stada „.  
Neke od 9 dekanata (zajednica susjednih župa) koliko ih ima u našoj biskupiji, o. biskup je već pohodio.
Naš je dekanat ( župe: Katedrala, Dolac, Crnica, Njivice, Varoš, Baldekin, Vidici, Šubićevac, Meterize, Bilice, Dubrava, Mandalina, Zablaće i Zaton) obišao 11. rujna 2014.
Taj se važan susret dogodio u Katoličkom školskom centru  i odvijao se u tri dijela.
U prvom dijelu susreta, koji je počeo u 17 sati u kongresnoj dvorani, sudjelovali su aktivni vjernici laici: članovi župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, župnih caritasa, zborova, molitvenih zajednica i sl. Susret je otvorio dekan Šibenskog dekanata, naš župnik don Tomislav Puljić.  
On je ukratko iznio statističke podatke prikupljene od svih župnika o broju vjernika i prakticiranju vjere u našim župama. Tako smo saznali da naša biskupija ima oko 110 tisuća stanovnika, a u našem dekanatu oko 40 tisuća. Od toga 30 tisuća vjernika prima godišnji blagoslov obitelji, a redovito je nedjeljom na sv. misi 15 posto vjernika.
Zatim nam se obratio o. biskup komentirajući ove podatke i usmjerivši svoje obraćanje na župnu sv. misu koja je izvor i središte života Crkve. Potakao nas je da na sastancima župnih vijeća razgovaramo o duhovnim problemima svoje župe. Više vjernika je postavilo pitanja o.biskupu , a odnosila su se na aktivnost i neaktivnost mladih, slabu uključenost nas laika i karizmatske seminare. Iz pitanja je vidljivo da nam je stalo do napretka naše Crkve, a za to trebamo pokazati više ljubavi koja potiče, ali i molitve za druge. Osjetila se jedna vrlo ugodna atmosfera iz koje proizlazi da je ovaj susret bio svima potreban i koristan.
U drugom dijelu susreta župnici su suslavili sv. misu sa svojim duhovnim pastirom. Bilo ih je zbilja prekrasno vidjeti okupljene zajedno kao braću oko istog stola. Sv. misi se pridružio dobar broj ostalih vjernika ispunivši veliku dvoranu. U svojoj propovijedi o. biskup je tumačeći misna čitanja naglasio da kroz Crkvu može rasti naša vjera jer se Crkva ne može prevariti i rekao :“ Molite Boga da nam dade jedinstvo Duha!“  
Pitanje je – Je li nas ljudi prepoznaju po Duhu Božjem? Molimo da naša Crkva danas bude prepoznatljiva po svojim djelima. Preporučio nam je i molitvu za mir na Istoku po Papinoj preporuci 14. rujna na blagdan uzvišenja sv. Križa. Po završetku sv. mise je jedan bračni par darovao o. biskupu križ napravljen od masline
Treći dio susreta bio je u lijepoj blagovaonici Katoličke osnovne škole gdje smo se bratski i sestrinski družili uz agape. Ovaj će biskupski pohod ostati kao poticaj svima nama da aktivnije i s ljubavlju živimo svoj vjernički život i tako savršenije ostvarimo Isusovu zapovijed ljubavi jednih prema drugima. 

 
Stranica 1 od 17

galerija

NAJAVE:

Priprava odraslih za krštenje i druge sakramente  je svake nedjelje u 16:00 !

Župni vjeronauk je svake subote :

3., 4. i 5. razred u 9 sati ;  
1., 2., 6., i 8. u 10 sati
7. u 11 sati !

Susret mladih je nedjeljom u 19:00.

Svakog petka u 20:00 mladi grada Šibenika imaju sv. misu u Novoj crkvi, a nakon toga druženje.

15. 12.  Drinske mučenice

17. 12.  U Šibenik dolazi betlehemsko svijetlo

- nastup dječjih zborova u katedrali u 19:00

22.12. Božićna sveta isposvijed s početkom u 18:00

29. i 30. 12.  Pjevači Betlehemske zvijezde idu po obiteljima

31.12. Sv. misa Zahvalnica u 18:00

POVEZNICE

bitno

You are here: