SVETA POTVRDA IZ RODITELJSKOG GLEDIŠTA

Teško je pretočiti u riječi svoje dojmove ovako snažnih događaja kao što je Sveta potvrda, a posebno drugima dočarati kako se osjeća jedan roditelj krizmanika. Svi mi znamo što je krizma i što ona znači u životu svakog vjernika i koliko se iščekuje. I što osjećam? I uzbuđenje i ponos i sreću i....strah..., strah da ne ostane sve samo na vanjštini. Strah da krizma ne bude našim mladima samo nešto što se „mora odraditi“, jer se to očekuje od njih, jer je običaj. Morala sam se pitati da li moje dijete zaista razumije što je Sveta potvrda, što to znači primiti pečat Duha Svetoga. Razumije li...? A onda mi je laknulo jer i ja sama u svojim 40-ima puno toga ne razumijem, jer razum ne može uvijek sve objasniti. Ali vjerujem, silno vjerujem i pouzdam se u Boga...uvijek. I nestaje sav moj strah. Ja se nadam da će  moja cura imati vjeru i da će joj sada i Duh Sveti kojeg je danas primila pomoći kad god su kušnje, teški trenuci ostati na putu vjere čvrsto povezana s Gospodinom.
Veliki je ovo dan za sve obitelji krizmanika. Moram se na kraju zahvaliti, a vjerujem da govorim u ime svih roditelja, našem župniku don Tomislavu na uloženom trudu u pripremi naših krizmanika. I sama radim s mladima i znam kako je to danas jako teško. Samo slavlje Svete krizme s našim biskupom Tomislavom bilo je istovremeno tako svečano i tako jednostavno. Svima koji su doprinijeli tome veliko hvala!
Hvala Duhu Svetomu za njegove darove!
Hvala ti Bože za ovaj prekrasan dan!