HODOČAŠĆE NA UDBINU

U prekrasno  subotnje jutro, 27. kolovoza  uputili smo se, tradicionalno,  prema Udbini, gdje se slavila svečana sveta misa u spomen Dana hrvatskih mučenika.
Početak putovanja uz molitvu bila je dostojanstvena uvertira druženja sa Trojedinim Bogom u ovom svečanom  danu. Jer baš svakog čovjeka u "našem" autobusu Gospodin je pozvao da zajedno s Njim uzveliča obilježavanje ovog spomen dana. Nakon molitve smo imali priliku saznati što se dogodilo 9. rujna 1493. godine na Krbavskom polju. Turci su tada usmrtili preko 10.000 hrvatskih vojnika. Velika brojka za tako malobrojni hrvatski narod.  I bez obzira koliko puta čovjek čuje tu brojku ostaje, nanovo, zapanjen koliko je ljudi u nekoliko sati izgubilo život.

Dolaskom na Udbinu priključujemo se hodočasnicima iz svih krajeva naše Domovine, te svi zajedno započinjemo križni put. Svaka postaja je molitva upućena Trojedinom Bogu i majci Mariji. Molili smo za sve mučenike koji su dali svoj život slaveći Boga i Domovinu, za brak i obitelj, za mlade, nova svećenička i redovnička zvanja, za radosno nošenje križeva, vlast u Hrvatskoj..

Euharistijsko  slavlje uz nazočnost više tisuća hodočasnika biskupa, svećenika, redovnika, redovnica predvodio je vojni ordinarij u RH monsinjor dr. Jure Bogdan.
U svojoj propovijedi osvrnuo se na pogibelj hrvatskih vojnika na Krbavskom polju i na sve mučenike koji su dali svoj život za Boga i Domovinu.
Naglasio je koliko j važno ne zaboraviti žrtve koje su učinjene, kolika je važnost slobode. Ali i opraštanja kroz koja se sjedinjujemo sa Isusom Kristom. Snažne poruke koje, vjerujem, nikoga nisu ostavile ravnodušnim.

Spuštajući se nakon mise prema mjestu gdje nas je čekao autobus promatrala sam Krbavsko polje gdje su ti hrvatski vojnici ostavili svoje živote. A ja se sada šećem sa Isusom, nakon pričesti, zdravim očima gledam taj prekrasni dio moje Domovine.
 
Isus mi kaže: "

„ Ovo je tvoja Zemlja.

Tu sam te stavio da živiš, rasteš,odrastaš

Tu je tvoj dom.Voli, ljubi svakog stanovnika, građanina svoje Domovine  ovako kako ja tebe ljubim.

Mnogi ne poznaju ni mene ni moju ljubav koju imam za svakoga.

Ali ti me poznaješ.

Ovu neograničenu ljubav posreduj svima.

Zlo na koje naiđeš nemoj imenovati imenom čovjeka. I nemoj ga osuđivati.

Sa svojim čistim srcem prihvati, oprosti i tada me zamoli da ti pomognem stvoriti bolju, pravedniju Domovinu.
Trebam tebe, tvoje čisto srce ljubljena moja.

Trebam tvoju vjeru da će unatoč teškoćama sve biti dobro.

Trebam tvoje povjerenje u svakog čovjeka.
Time sebi i svim ljudima donosiš zdravlje.
Želim da svakom čovjeku tvoje srce kaže kako živiš u prekrasnoj Domovini.

U kojoj će sresti ljude otvorenog srca.

Spremne i sposobne prihvatiti svakog.

Bez obzira na vjeroispovjed, opredjeljenost, boju kože.

Da je tvoja Hrvatska oaza mira, pravednosti, dobrote, ljubavi.

Oaza iz koje mladi nikad neće poželjeti otići".
 
Na to sam Mu samo zavapila:

"Čisto srce stvori mi Bože i Duh raskajan obnovi u meni."

Duhovno osnaženi krenuli smo u susret  tjelesnoj okrepi. I već tada, par kilometara dalje, Gospodin me stavlja na kušnju. U sali u kojoj smo ručali, na kratko, nam se pridruži ugledni političar. I trebala sam primijeniti sve ono što mi je Isus u gornjim rečenicama"rekao".
Bogu hvala što sam uspjela i što sam pronašla smisao današnjeg hodočašća.

Hodočasnica