HODOČAŠĆE  NAŠIM BOŽJIM UGODNICIMA U ZAGREB

Ranom zorom 16. travnja 2016. krenulo je nas više od 200 župljana s našim župnikom don Tomislavom  na još jedno lijepo hodočašće.
Neraspadnuto tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića stiglo je na čašćenje u Zagreb ove svete Godine Milosrđa. Rijeke vjernika iz cijele domovine krenule su u Zagreb doživjeti  jedinstvenu prigodu pohoda našem drugom kanoniziranom svecu, svecu Svete ispovijedi.  U sva četiri autobusa ugodna atmosfera puna iščekivanja i polazak uz molitvu .
Da se bolje pripremimo na program koji nas čeka najprije smo gledali film o životu i djelovanju sv. Leopolda. Saznali smo o podrijetlu njegove brojne obitelji, odgoju, njegovom teškom putu svećeništva, brojnim premještajima koje je sve strpljivo slušao, stalnoj nostalgiji za rodnim krajem, želji da spaja ljude kršćanskog Istoka i Zapada.  U filmu me se posebno dojmila  situacija koju je svetac doživio kao mali dječak.  Napravio je neku sitnu nepodopštinu  za koju ga je brat tužio župniku  koji ga je kaznio dugim klečanjem  u crkvi. O tome je svjedočio u svojoj pisanoj ostavštini  razmišljajući  kad bi on bio svećenik da bi bio vrlo blag prema ljudima. Možda se baš tada rodila u njemu klica duhovnog zvanja i ljubav prema pokornicima?! Četrdeset je godina neumorno ispovijedao u svojoj sobici u padovanskom kapucinskom samostanu, uvijek imajući ljubavi za brojne pokornike koji su tražili baš njega, sitnog, skromnog, tihog, blagog ispovjednika. Ovih se dana ispunila njegova velika želja da se vrati u svoju domovinu koju je toliko volio.
Prva postaja našeg puta bio je Krašić, rodna župa blaženog nadbiskupa  Alojzija Stepinca. U prekrasnoj crkvi Presvetoga Trojstva su nam se pridružili i hodočasnici iz župe Njivice sa svojim župnikom. Naš domaćin, župnik Krašića, nam je prije svete mise iznio mnoge zanimljive pojedinosti iz života sv. Alojzija. U ratno vrijeme mnogima je pomagao i zauzimao se za njih, a nevin progonjen i krivo optužen od komunističkog režima svoje je zadnje godine, nakon lepoglavskog uzništva,  proveo u kućnom pritvoru u župnoj kući u Krašiću koja je danas uređena kao muzej.  U tim prostorijama osjeti se njegov duh i osjećaš zahvalnost Bogu za tolikog velikana Duha, vjere i domoljublja koji je također potekao iz obitelji blagoslovljene brojnom djecom i odgojene u prisnom odnosu s Bogom. Propovijedao je naš župnik te istaknuo ulogu majke Barbare u njegovom svećeništvu. Njezina upornost u molitvi odavala je duboku vjeru, a ona je rodila odlukom za zvanje. Također je istaknuo  događaj preminuća svetog Alojzija i to da je njegovo srce izvađeno i sakriveno do dan danas. Potaknuo nas je na molitvu za duhovna zvanja koja su nam tako potrebna. Naglasio je i da se vodi postupak za proglašenje blaženim 26 Božjih ugodnika iz našeg naroda i pozvao da  molimo njihov zagovor, ali i za dovršenje njihovih postupaka.
Ostavljajući predivne krajolike doline kardinala bližili smo se Zagrebu gdje smo najprije obišli  katedralu, u njoj se pomolili uz tijelo sv. Alojzija i prisjetili se i drugih zaslužnika hrvatskog naroda. Blizu nam je bila i skladno uređena franjevačka crkva na Kaptolu u kojoj također počivaju ostaci znamenitih ljudi vjere  kao Vendelin Vošnjak, Aleksa Benigar...   Posjetili smo i crkvu sv. Marije na Dolcu u kojoj je grob biskupa Josipa Langa, čovjeka Caritasa koji je sve svoje razdao sirotinji da je spasi.  Nakon ručka otišli smo se pokloniti sv. Leopoldu, u zagrebačku Dubravu, koji nas je i okupio na ovo divno hodočašće stopama hrvatskih svetaca.
Čekajući u redu s brojnim mnoštvom vjernika da mu se poklonimo, čujemo s razglasa važnu poruku: „Pripremite srca, a ne mobitele!“  Hvala o.kapucinu na otvorenoj i iskrenoj poruci svima kojom je podsjetio na jednostavnost, dobrotu i vjeru sv.Leopolda kojem smo došli.  U sabranosti upućujem svoje molitve zahvalnosti Bogu za život i svetost skromnog redovnika, toga sveca Pomirenja, koji je govorio da smo pozvani život ispuniti radom i ljubavlju prema bližnjemu.
Hvala Ti sveti Leopolde za divan primjer kršćanskih kreposti kojih je Tvoj život bio pun! Osobito Te molim za sve one koji se odavno nisu približili ispovjedaonici!
U zadovoljstvu i duhovnoj radosti napustili smo naš Zagreb i u autobusu pogledali još jedno svjedočanstvo o životu blaženog Miroslava Bulešića da se upoznamo s njegovim trpljenjem i svećeničkom žrtvom nakon 2. svjetskog rata.
Zaključak ovog hodočašća je -  trebamo poštivati i moliti i svoje svece, blaženike i Božje ugodnike jer oni mole za nas, to im je sveti zadatak u Nebu! Zahvaljujmo im jer to i zaslužuju!
Hvala našem župniku don Tomislavu za ovo lijepo, ugodno i vrlo korisno hodočašće!

            
Hodočasnica

I sveci su se umarali

Kad su u pitanju velike nakane onda smo na prvoj liniji bojišta...
Iz jedne borbe uskačemo u drugu, samo drukčiju, ali sve se svodi na isto... sve je to borba samo na različiti način...! Evo prvo borba s onim kužnim dahom, a sad na fizički način... eto u prošlu srijedu sam radila u polju, čistila masline i ispadnu mi naočale i razbiju se... nešto loše za neko dobro...i tako odem kod oftamologa da mi odredi dioptriju i otkrije mi da imam dječju bolest očiju:  strapizam i astigmazizam...  Ma užas! Nakon mojih 36 godina otkrijem da imam dječju bolest i šalju me u Zagreb u dječju bolnicu radi određivanje posebne vrsta stakla (prizmatskog stakla) koje će mi ugraditi na ove nove naočale... Čim ti je jedan ud bolestan cijelo tijelo ti je bolesno...užasno sam umorna...ma neka sam umorna! Bili su i sveci umorni...Da ti je znati kako mi je gledati kroz ove nove naočale!  Hahaha,  gledam tako ko da se vozim u brodu i ljuljam se, ko pijana idem po putu hahahahahahaha
Već su me pitali neki jesam li dobro jer se sva šuljam. Ja velim jesam, jesam samo sam umorna, sve je super...! Naočale dobijem dan prije hodočašća u Zg...kažem ja: sve u ruke mojih svetaca...čim ideš sa srcem u posjet našoj nebeskoj braći: bl. Alojziju, sv.Leopoldu, sluzi Božjem Aleksi, sluzi Božjem  Vendelinu, sluzi Božjem Langu... oni sve rješavaju: pazili su na mene... em šta sam se tako osjećala sa novim naočalama i em što je inače hodočašče bilo samo od sebe naporno... i na kraju sve super završi...
Ovo hodošašče sv.Leopoldu u i drugim našim Božjim ugodnicima u Zagreb mi je na srcu... Ovo hodočašće sam jedva čekala jer mi je baš bilo potrebno ma da sam znala da će biti naporno... Hodošašča nisu za mene obična putovanja za rezgledavanja nego za druženje sa svojom bračom i sestrama na nebesima...

Jedva sam čekala da ih upoznam...da vidim gdje su, pa  kad odem u Zg. da ih posjetim...To ja već radim svaki put kad odem u Zg na jedan dan.  Posjetim  obavezno samo bl. Ivana Merza, bl.Alojzija, bl. Augustinu...za njih sam jedino znala gdje su...! Sad znam gdje su i ovi drugi jeeeeeeee.... sl. Božji Ivan Peran, sl. Božji Aleksa, sl. Božji Josip Lang, sl. Božji Vendelin Vošnjak....jeeee.  sl. B. Vendelin Vošnjak mi je jako prirastao srcu...njemu se već molim...a sad ću još više jer mi je drag i znam gdje se nalazi… jeeeee !
Hvala ti moj duhovni Oče, što si me vodio i što si govorio o njima...upoznao si nas s njima....Samo mi fali još  sl. Božji Ante Antić...za njega ne znam gdje je...Aj opet organiziraj hodošašče u Zg pa nas odvedi na sva ta mjesta naših službenika i blaženika...?

Jelena