SECUNDICIA DON GRGURA ALVIŽA U NAŠOJ ŽUPI

U nedjelju  14. srpnja 2019.  u 9 sati sv. misu je predslavio  ovogodišnji mladomisnik don Grgur Alviž u našoj mnoštvom vjernika ispunjenoj crkvi Presvetog Srca Isusova.  Kod nas je proveo svoj đakonski praktikum i ovom sv. misom je zahvalio našoj župi i župniku na svemu što je doživio s nama.
Već od proljeća župnik nas je pomalo pripremao na ovaj lijepi događaj podsjećajući nas također na slavlje prezbiterskog ređenja na blagdan sv. Petra i Pavla i na njegovu Mladu misu.  Mnogi su se vjernici aktivno uključili u ovaj događaj darujući hranu i piće za slavlje koje je bilo poslije pred župnom dvoranom.
U skladu s misnim čitanjima don Grgur je propovijedao o tome tko je naš bližnji. Svi smo ga slušali kao jedna duša, ni dah se nije čuo, te smo bili obasuti toplinom i ljepotom   toga milosnog  trenutka.  Bližnji nam je onaj koji nam iskazuje ljubav i milosrđe. Stvoreni smo iz ljubavi  jer nas je Bog prvi ljubio, pa se ljubav dijeli i širi dalje. Ljubav se pokazuje na različite načine, često darovima, ali i malim, besplatnim  stvarima poput osmijeha koji su često potvrda ljubavi. Don Grgur nam je posvjedočio kako su na njega djelovali osmijesi ove župe. To mu je bio znak ljubavi i potpora njegovom svećeničkom putu. Zahvalio je svim župljanima na osmjesima ohrabrenja, a također i našem župniku, don Tomislavu na prihvaćanju, na  svećeničkoj praksi i svemu što mu je pružio tijekom đakonata.
Potom je  župnik čestitao mladomisniku na odabiru svećeničkog zvanja.  Sjetio se svojih početaka i ustvrdio da je ovo zbilja teže, izazovnije i zahtjevnije vrijeme posebno za duhovni poziv. I brak i svećeništvo su potrebni Božjem milosrđu da spasi svoj narod. Zato je uloga svećenika osobito važna i potrebna, no svećenik je istovremeno onaj kojeg se uvijek napada na razne načine i samo Bog može dati snagu u tim trenucima.
Na kraju ove predivne, svečane i  pjevane sv. mise don Grgur nam je svima podijelio svoj mladomisnički blagoslov kojeg se jako poštuje i sa zahvalnošću prima. Vrlo ugodno je bilo na ovoj sv. misi osjetiti kako učitelj  poštuje svoga učenika, mladog poslenika na njivi Gospodnjoj  . . . U ovom vremenu   moramo biti  Bogu zahvalni za svaki mladi život koji ide pravim putem, a naročito putem duhovnog zvanja koje je vrlo teško i vrlo rijetko.
Slavlje se nastavilo susretima i čašćenjem na terasi pred župnom dvoranom gdje su se vjernici  okupili i mnogi osobno čestitali  don Grguru i njegovoj majci diveći im se zbog hrabrosti i vjere.
Za sve divne darove kojima nas obasipaš Tebi Bože budi hvala, a našem dragom don Grguru  obilje blagoslova, prisutnosti i milosti Božje na putu koji ga čeka !

Vjernica

I  došao je taj 14.07. 2019. dugo  najavljivani dan slavljenja sekundicije mladog svećenika  Grgura  Alviža, kada smo se nakon sv. Mise  svi okupili  da bismo uz bogatu trpezu uveličali važan dan u životu našeg Grge  i učvrtili naše zajedništvo u župi.
Ono  što je bila osnovna misao iz propovijedi mladog svećenika a to je ljubav prema bližnjem svome  zaista je ispunila moje srce.
Ljubav koja se dijeli umnaže se.  I gledajući sve okupljene na slavlju pogled mi zaustavljao na svakom ponaosob te bi promislila:  to je dragi čovjek iz moje župe..., to je draga žena iz moje župe, tako da mogu reći da  sam sve redom u srcu prigrlila i osjetila kao svoje  i bliske. Zaista je divno što Gospodin može napraviti tamo gdje su dvojica ili trojica u njegovo ime. Nagradio nas je i jednim ovakvim nesvakidašnjim događajem koji će sigurno ostati urezan u naša pamćenja, jer kako godine budu prolazile i budemo pratili hod mladog svećenika sjetit  ćemo se  da smo mi bili dio njegovog početka, njegovog svećeničkog puta, a   počeci se pamte. Nadam se da je našu podršku osjetio kao vjetar u leđa.
Onda mi kroz glavu prođe:  da Crkva je sva ova stoljeća opstala jer ima čvrst temelj u Svetom  Ocu, na krilima Majke Bože i hranjena Euharistijom, tako i moja župa raste jer ima temelj  u našem župniku koji je zaista čvrst  stup i okosnica  odnosa  svojih župljana koji su svakim danom sve jedinstveniji. Konačno da me Bog prosvjetlio i da shvatim da i njima treba naša molitva.
Zato je važno imati osjećaj pripadnosti svoj župnoj zajednici jer samo kroz nju i mi kao pojedinci možemo kvalitetno duhovno rasti, ponekad korak po korak ali ipak rasti.  Jer  bez rasta vjera se lako može izgubiti, ona postaje nešto što nije živo, ako je naša hrana Riječ Božija onda neminovno moramo rasti.
Hvala Duhu svetom što nas u tome učvršćuje, hvala i našem dragom Grgi što se odazvao Božijem pozivu jer nam je potrebno vodstvo jer su nam potrebne posvećene ruke svećenika čijim polaganjem, uzdajući se u Božije Milosrđe, dobivamo nadu za novi početak.

vjernica

Proteklu nedjelju, 14. srpnja 2019. godine, u ozračju radosti, zajedništva i vjere don Grgur Alviž održao je svoju sekundiciju, prvu misu mladomisnika poslije mlade mise.
Upravo našoj župi Srca Isusova na Baldekinu don Grgo je poklonio svoju drugu mladu  misu,kojoj je kao đakon bio povjeren na duhovno mentorstvo i to  našem don Tomislavu Puljiću, župu koju je silno razveselila vijest o dolasku jednog mladog đakona i to našeg šibenskog i u u kojoj je njegov put od đakonata do prezbitera pratila i podržavala naša župna zajednica.
Dvadesetak minuta prije devet sati naša župna crkva već je bila lijepo popunjena. Tihi žamor i uzbuđenje osjećalo se u zraku. Lica župljana bila su ozarena radošću i očekivali smo početak mise. Nikako doći.
Misno slavlje započelo je u 9 sati,  Crkva ispunjena gotovo do posljednjeg mjesta, a za  oltarom po prvi put don Grgur Alviž.  Mladost, toplina, skromnost, prekrasne propovijedi ispunjene ljubavlju prema Kristu za vrijeme njegovog đakonskog praktikuma u našoj župi, rad sa najmlađima i otkrivanje Kristove ljubavi na satovima vjeronauka najmlađima, donijeli su našoj župi, uz duhovnog giganta don Tomislava Puljića, jednu dozu svježine, jednu lijepu suradnju iskusnog svećenika i mladog đakona, pokazavši župnoj zajednici  kako zrelost i mladost dva svećenika mogu zajedno „pod ruku“ kada ljubimo brata svoga. A upravo je i to bilo čitanje i tema don Grgine propovijedi  15. Nedjelje kroz godinu.
 Odlomak  Lukinog Evanđelja navijestio je naš župnik, don Tomislav Puljić ( Lk 10,25-37).
Snažna poruka Evanđelja ove nedjelje i divan primjer dvije generacije svećenika, koji ,kako rekoše , vrijeme koje provedoše zajedno nisu se stigli ni jednom posvađati, čime nasmijaše cijelu Crkvu.
Reče don Grgur u svojoj propovijedi: tema Evanđelja iznimno komplicirana: tko je to nama bližnji? A onda kao Njegov izabrani  apostol podsjetio na Isusove dvije zapovijedi dane nam: „Ljubi Boga“! i „Ljubi brata svoga“!
Toliko mudrosti i ljepote prenijete nam u riječima mladog svećenika o ljubavi koja, kako reče, nužno uključuje milosrđe i dijeljene ljubavi sa bližnjima. Propovijed je nastavio don Grgo o osmijehu, jednom najjednostavnijem osmijehu, tako naoko nebitnoj stvari, sitnici. Život kako reče nam, sastoji se upravo od sitnica a naš Otac upravo traži da budemo u životu prepoznatljivim u tim malim stvarima, u djelima ljubavi i milosrđa, kao jedini način kako se Bog može proslaviti u našim životima.
Emotivnu zahvalu svim župljanima uputio je riječima kako je Bogu zahvalan na tom osmijehu brojnih župljana, koji su ga upravo osmjehom podržavali, ohrabrivali u svim trenucima njegove preplašenosti i zbunjenosti, koje mi župljani moguće nismo ni primjećivali. Od srca se zahvalio naš don Grgo i župniku mentoru don Tomislavu Puljiću na potpori, suradnji i prihvaćanju, još jednom podsjetivši na kraju misnog slavlja na poziv iz dijela nedjeljnog Evanđelja … poziv na konkretnu, živu ljubav te da djelujemo nošeni upravo Božjom ljubavi, onom kojom smo stvoreni od našeg Oca.
Svoju propovijed Don Grgur završio je riječima: usudimo se ljubiti, usudimo se otvoriti vrata svog srca Isusu Kristu i biti nošeni tom Ljubavi.
Nakon mise don Grgo je udijelio mladomisnički blagoslov  te podijelio u znak zahvale i poticaj na molitvu za duhovna zvanja kartuline sa geslom „Quis ut Deus“?,koje ga je vodilo kroz njegov duhovni put do prezbitera. Latinska izreka „ Tko je kao Bog“?  ili „ Tko je poput Boga“? upravo je doslovni prijevod imena sv.  Mihovila ( Mihaela), zaštitnika našeg grada.
Prema učenju Katoličke crkve, on je borac, molitelj i pratitelj… znamo da je to jedan arkanđeo koji je u nebu imao neku čudesnu ulogu, snagu i koji je poveo jedan čudesan rat i očistio nebo od zloga duha. Sveti Mihael je naime takav da njegovo ime, kako rekoh, znači tko je kao Bog. Budući da su se đavao i sotona okrenuli protiv Boga, htjeli su da ljudi radije vjeruju njima negoli Bogu. Zato se onda Mihael okrenuo protiv njih i istjerao ih odozgor. Nebo je dakle prostor u koji ćemo mi doći. Zemlja je prvi prostor i prvo naše boravište, prvi naš stan, a gore nebo je drugi naš stan. I Mihael je taj stan očistio od zloga duha. I istovremeno Mihael želi i nas pripremiti, očistiti od zlog duha, od svih napasti zloga i sotone i otjerati sve zlo od nas kako bi mogli stanovati u nebu, ali kako bi već na zemlji okusili neki predokus onog neba, ljepote i života koji je vječan.
Svetog Mihaela vidimo na toliko mjesta krasno naslikana kako se bori, kako gazi sotoni glavu. Sv. Mihael je prema tome strahovito blizu Bogu. Ali on je strahovito blizu Isusu Kristu. Jer Isus Krist je jedini gospodar neba i zemlje, samo On ima vlast nad svime. Prema tome, nema sam Mihael vlast nad zlim duhom, nego Isus. I kad Mihael dolazi i pobjeđuje Zloga onda znači da je to Isus u njemu, i da Isus preko njega i po njemu to čini.
Molimo i svi mi i da naš don Grgo u svojoj svećeničkoj službi uvijek bude blizu Kristu te svojim svetim primjerom svećeničkog života dovodio svoje buduće župljane, koji će mu biti povjereni, Kristu Spasitelju.
Na kraju misnog slavlja, jedan od župljana poklonio  je don Grguru sliku sa motivom Presvetog Srca Isusova…župljanin, kojega je ljubav Njegova srca kroz patnju pročistila i darovala mu talent za slikanje. Iz te darovane ljubavi Kristove nastao je dar povodom mlade mise don Grgura, kao osobiti znak zahvalnosti župljanina za nesebični dar ljubavi koju je tijekom svojih životnih tegoba i patnji primio od  don Grgura.
Veselo je bilo i druženje poslije mise na terasi ispred župne kuće, gdje se skupila većina župljana koji su taj dan bili na misi. Nije nedostajalo čestitki, darova, hrane i slastica koje su naši vrijedni župljani pripremili don Grgi u zahvalu za vrijeme provedeno u našoj župi i u čast njegovog ređenja.

Slikati se sa don Grgom bila je čast svima onima, koji su ga uspjeli uhvatiti u mnoštvu upućenih mu čestitki .
Ostaje nam u srcu sjećanje na Sekundiciju don Grgura Alviža uz poziv poruke dijela nedjeljnog Evanđelja svima nama: Da! usudimo se biti nošeni tom Ljubavi,onom koja se za nas predala i razdala, Ljubavi koja je i smrt pobijedila na Križu i otvorila nam vrata za vječnu radost.

Don Grgur Alviž rođen je 17.2.1994. u Šibeniku. Pohađao je srednju Pomorsko-tehničku školu u Šibeniku, smjer pomorski nautičar a nakon toga upisuje studij na Filozofsko-teološkom institutu družbe Isusove u Zagrebu. Red đakonata primio je 1.12.2018. godine po rukama biskupa, mons. Tomislava Rogića, koji ga je zaredio i za svećenika na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja ove godine u šibenskoj prvostolnici sv. Jakova.

vjernica