RAZMIŠLJANJE O KORIZMI

Korizma je. Nema dana da ne čujem pitanje: Čega si se odrekao u korizmi? Slijede odgovori tipa: kave, cigareta, alkohola, slatkiša i slično. Svake godine isto. Smiješno, da ne kažem sramotno. Je li to smisao korizme? To Bogu treba od nas?! Tobožnje odricanje od prizemnih idiotarija i ovisnosti koje smo sami sebi stvorili tijekom života. Nije li smisao korizme nešto sasvim drugo? Još više pokazati Bogu koliko ga volimo. Pokazati mu da je jedino čvrsto uporište naših života u ovoj dolini suza.Jedini koji nas uistinu poznaje. Koji zna svaku našu misao, svaki titraj srca i ona tamna mjesta u nama koja sakrivamo od drugih i pravimo se da ne postoje. Jedini kojemu ne možemo i ne moramo glumiti jer on nas voli upravo takve kakvi jesmo. Kako ćemo mu vratiti ljubav? Molimo! Molimo češće i ustrajnije, molimo iz srca, budimo uz njega na križnom putu, dozvolimo mu da on bude naša utjeha i spas u teškim trenucima, volimo najmanjeg od njegove braće i činimo dobra djela. 

   Ako se već moramo nečega odreći neka to budu zloba, ljubomora, zamjeranje, ogovaranje i sve ono što ruži i uništava ljudsku dušu i tako je udaljava od temeljne ideje korizme, a to je ljubav. Uvijek i samo ljubav! Ljubav prema Bogu i čovjeku!