Cenacolo

O blagdanu Bogojavljanja hodočastili smo u zajednicu Cenacolo u Jankolovici kod Biograda na moru

Ni kiša nas nije spriječila da za blagdan Bogojavljanja hodočastimo u zajednicu Cenacolo koja se nalazi u mjestašcu Jankolovica kod Biograda na moru. Kako to već biva na našim hodočasničkim putevima do krajnjeg odredišta imali smo nekoliko usputnih postaja na kojima smo se napojili povijesnim i duhovnim spoznajama. Za ona duhovna bio je zadužen naš župnik don Tomislav Puljić koji je, kiši unatoč, i brojnim hodočasnicima među kojima su prevladavala djeca i mladi, spretno kormilario i usmjeravao nas na najvažnije činjenice iz života kršćanina, na bitne odrednice blagdana Bogojavljanja koji je u nas poznatiji kao blagdan Tri kralja, te o zlu koje se zove-droga.

Među mladim hodočasnicima bili su i sve popularniji pjevači Betlehemske zvijezde čiji su pohodi kućama na Baldekinu postali tradicionalni i sve prihvaćeniji. Sav novac koji se dobije zahvaljujući mladim pjevačima namjenjen je školovanju djece u siromašnim krajevima Afrike. Nagrada za naše pjevače bio je i ovaj poludnevni hodočasnićki put koji se slobodno može nazvati i „sat povijesti“ i „sat milosrđa i dobrote“.

„Sat povijesti“ jer smo na prvoj postaji u Skradinu slušali kratki povijesni prikaz Skradina, nekadašnje antičke Scardone, a potom i na povijesnu ulogu crkve Porođenja Blažene Djevice Marije koja je u zadnjem ratu-Domovinskom ranjena neprijateljskim projektilima, a do danas nije u cijelosti obnovljena. Kakve je rane zadobila skradinska crkva don Gabrijel nam je pokazao na fotografijama izloženim na ulazu u crkvu.

Slijedeća postaja bila je 14 kilometara udaljena Bribirska glavica koja se smjestila na 300 metara nadmorske visine, a sa njezinih najviših kota pogled seže sve do udaljenih otoka Visa, Kornata...
Nas je kiša omela u razgledavanju impresivnih ostataka spomeničkog kompleksa nekadašnje Varvarije do čijih smo  debelih kamenih zidina stigli autobusom zahvaljujući spretnosti našeg vozača koji se odlučio na vožnju uzbrdicom i zavojitom cestom na čemu smo mu bili itekako zahvalni jer je kiša u to vrijeme pojačala.
Poput srdelica stisnuli smo se ispod nastrešnice Gunjačine kuće i sa pažnjom slušali kratku ali burnu i važnu povijest ovog arheološkog područja iz usta prof. Marka Menđušića. Život je najprije započeo u podnožju Bribirske glavice, uz manju rječicu Bribirčicu i potok Otres da bi se u kasnijim stoljećima preselio na uzvisinu koja je svojim geografskim položajem pružala donekle sigurno utočište njegovim stanarima koji su se mijenjali ovisno o povijesnim (ne)prilikama.
Sustav rimskih fontana i danas pruža lijepu sliku kao i ostaci graskih vrata, srednjevjekovnih kula, fontana, crkava, ostale povijesne arhitekture...Na sjevernom dijelu Bribirske glavice smjestila se crkva  sa visokim zvonikom. Na Bribirskoj glavici nalaze se i ostaci brojnih grobova, a u Marunovoj kući izloženi su vrijedni ovdje otkopani artefakti koji svjedoče o bujnom životu nekadašnjih stanara među kojima su bili i slavni  Šubići za čije je vladavine ovo područje doživjelo procvat.
 Prof. Menđušić  podsjetio nas je na značaj fra Luje Maruna koji je daleke 1910. zakopao prvu lopatu nakon čega su uslijedile brojne istraživačke arheološke etape. Unatoč naporima arheologa Bribirska glavica koju neki popularno nazivaju Hrvatskom Trojom ili Hrvatskom Mikenom do danas nije u cijelosti istražena niti je u javnosti dobila status kakav ona po svemu zaslužuje.

Put smo nastavili prema našem konačnom odredištu- zajednici Cenacolo čiji stanari-štićenici upravo na blagdan Bogojavljanja priređuju spektakularni prikaz Živih jaslica. Nismo ni izišli iz autobusa, a kiša je prestala pa smo narednih sat-dva uistinu uživali u gostoprimstvu privremenih stanara ove kuće koji su nas najprije orkijepili toplim čajem i keksima, a potom se brzinski presvukli kako bi smo svi zajedno uživali u oživljenim davnim vremenima kada su trojica mudraca krenula na daleki put tražeći Isusa, odnosno iščekujući njegovo slavno rođenje. U Živim jaslicama tako je uprizoren nekadašnji život, a to znači da su i naša gradska djeca mogla vidjeti domaće životinje koje, inače žive na imanjima Cenacola, potom staje za stoku, jednostavne nastambe, gotovo zaboravljene uporabne predmete... Velikim vatrometom označen je Isusov dolazak na svijet kojeg su tri mudraca, tri kralja, prepoznala po  zvijezdi koja im je pokazivala pravi put.
Sa velikim padnjevima prepunim mini piceta naši su nas susretljivi domaćini ponovo gostili zahvaljujući nam na dolasku čime smo uveličali i njihovu predstavu za koju su se dugo pripremali i izveli je majstorski, onako od srca kako se to i očekuje od mladih koji su u svojim najtežim životnim trenucima odlučili potražiti i pronaći Boga.
Upravo je vjera ta koja im spašava živote. Vjera je njihova jedina terapija kojom iz sebe istjeruju zlo- ovisnost kojoj su se odali iz najrazličitijih razloga. Razorili su svoje živote, ali i živote svojih obitelji, zajednice. Sada su, srećom na pravom putu i tome se iskreno vesele u što smo se i sami uvjerili.
Dok nas je nutkao da posegnemo za još kojim komadom slasnih toplih piceta uspostavili smo dijalog sa susretljivima  mladićem. Prijateljice Angelinu i Radu zanimalo je koliko je dugo ovdje, od kuda je došao, kako mu je... Tek nakon 5-6 minuta zanimljivog kazivanja otkrile smo da se radi o mladiću strancu kojeg je životni nepredvidivi put doveo u Hrvatsku, u zajednicu Cenacolo koju je osnovala časna sestra Elvira u talijanskom gradiću Cuneo u Pijamontu, a zajednica se potom širila i tako stigla i u našu zemlju. Mladić je Ukrajinac i u Hrvatskoj je tek godinu dana, a hrvatski priča kao da se ovdje rodio. Na naše pohvale za vrsno poznavanje našeg jezika on će nama da je to dovoljno vremena da se savlada neki strani jezik s čime se ja baš i ne slažem. Priča nam o svakodnevici, ranom ustajanju, molitvama, radu na imanju, druženju, pisanju izvješća na talijanskom jeziku, zahvalnosti na prilici koju su on i ostala sedamnaestorica dobila u zajednici. Pred njima je još dug put do konačnog izliječenja od ovisnosti koja ih je zarobila i zaprijetila totalnim uništenjem, ali oni su danas na pravom mjestu pa vjerujemo da će se svojim kućama i obiteljima vratiti kao izliječeni ljudi koji u srcima nose novu vrijednost- Isusa.

Koliko je u životu ovisnika značajna uloga roditelja i cijele obitelji govorio nam je u autobusu i  naš svećenik Puljić koji posebno ističe ulogu roditelja koji, inače, kako to već obično biva, zadnji priznaju i prihvaćaju da im je dijete ovisnik. Na taj način zapravo ne priznaju ni svoju krivicu. Kad roditelj prepozna da se njegovom djetetu dogodilo zlo i potraži pomoć, prilika da se iziđe iz tame u svjetlo je već tu. Obitelj je,  najvažnija u životu čovjeka pa tako i u životu osobe koja u jednom dijelu svog mladanačkog života poklekne ne imajući snage da se sama uspravi. Zato je obitelj tu da ga podrži, a važnu ulogu ima i cijela zajednica koja je, inače sklona stigmatiziranju, odbijanju i okretanju leđa takvim osobama. Našim poludnevnim posjetom, eto i nas osamdesetak hodočasnjika iz župe Baldekin i Bilice, pokazali smo im da nisu sami, da smo sa njima na njihovom tegobnom putu izlaska iz tame i da ih u tome svesrdno podržavamo. Što se tiče materijalne pomoći tu nismo baš moćni, ali kupnjom suvenira koje su oni osmislili i izradili vlastitim rukama  donekle smo se zahvalili na gostoprimstvu kakvo se, inače rijetko gdje viđa.
Neka je Bog sa njima na njihovom tegobnom putu do konačnog svjetla!

Jadranka Klisović