NOVOGODIŠNJE ŽELJE

Kamere brojnih TV kuća intenzivno su se ovih dana kretale po gradovima lijepe naše i intervjuirale građane. Upiti su bili slični i stereotipni, rekla bih već viđeno. Građani su odgovarali na pitanja o novogodišnjim željama. Na prvo mjesto uglavnom stavljaju zdravlje jer je svima jasno da ga novcem, koji dolazi na visoko drugo mjesto (ako smo iskreni), koliko god moćan bio i koliko god ga imali ne možemo kupiti. U ovo "sveto trojstvo" novogodišnjih želja ugurala se i sreća. Neki misle da ju nije potrebno posebno spominjati  jer ako smo zdravi i imamo novca automatski smo sretni. Je li to to?!. Je li to sve?! Ima li još netko i nešto na ovom svijetu osim nas samih?!Je li ikome palo na pamet da poželi čvršću vjeru; ustrajnost u molitvi, osjetljivost za potrebe drugih? To nismo čuli u novogodišnjim željama. Cijelu sliku popravilo je nekoliko humanitarnih akcija različitih udruga, ali to je tek kap u moru. Tako godine prolaze, prelazimo iz jedne u drugu, ali ne napredujemo.Ako usporedimo TV priloge nekoliko godina unazad, nećemo primijetiti veliku razliku.
Koliko će još Božića i godina proći dok ljudi ne shvate što je važno u životu i čemu treba težiti? Postavimo si napokon pitanje gdje je Bog u našim životima i jesmo li potpuno zaboravili na njega i ljude oko nas, a sebe stavili u centar svemira. Oni koji ne žele lagati dobro će se zamisliti nad ovim pitanjem, a to već možemo smatrati napretkom. Na kraju moja novogodišnja želja je bolja JA, a ne bolje MENI.