Kao svake godine, i ove je naša župa Presvetog Srca Isusova hodočastila na Udbinu. Išli smo na svečanost posvete Crkve hrvatskih mučenika. Udružili smo se sa susjednom župom sv.Petra na Vidicima i nas osamdesetak pošli smo sa svojim župnicima u ranim jutarnjim satima put Udbine. U autobusu sabrano, molitveno ozračje. Svako hodočašće, hod k Bogu, započinjemo molitvom, pjesmom, psalmima.
Nakon molitve naši župnici don Tomislav i fra Vitomir su nam obilato tumačili povijesne okolnosti u kojima se dogodila bitka na Krbavskom polju 9. rujna 1493. godine. Toga jutra dogodio se tužni, tragični poraz hrvatske vojske.
Crkva hrvatskih mučenika na Udbini posvećena je svim hrvatskim žrtvama koje su pale za krst časni i slobodu zlatnu. Osim krbavskih mučenika iz 1493.g. i brojnih drugih iz dugog razdoblja borbi s Turcima, misli se i na brojne mučenike iz prvih kršćanskih vremena s našeg područja kao što su Solinski i Srijemski mučenici ( sveti : Dujam, Mavro, Venancije, Stošija, Irenej, Demetrije… ) Nebrojene su žrtve bile i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu i poraću, kao i u Domovinskom ratu. Svima njima u spomen i čast izgrađena je ova crkva.
Povod gradnji Crkve hrvatskih mučenika bila je Papina poruka na prijelazu u treće tisućljeće cijelom kršćanskom svijetu da popiše svoje svjedoke vjere, svoje mučenike, kako bi se to svjedočanstvo prenijelo i bilo uzor idućim generacijama. Zemljopisni položaj Krbavskoga polja u središtu je Hrvatske pa i to ima svoje simbolično značenje. Teolozi kažu : Ondje gdje su brojniji grobovi mučenika bolje se očituje snaga uskrsnuća.
Pokoj vječni daruj svim našim mučenicima Gospodine !
Tako, dobro duhovno pripravljeni stigli smo na Krbavsko polje, kraj crkve sv. Marka. Po dolasku domaćini su nam podijelili brošuru Vodič kroz slavlje, pa smo sva događanja kasnije mogli dobro pratiti. Pridružili smo se ostalim hodočasnicima iz svih hrvatskih krajeva u pobožnosti Križnog puta. Križni put doveo nas je do memorijalnog parka uz Crkvu hrvatskih mučenika. Sveta misa počela je procesijom u kojoj su bili svi naši biskupi i nadbiskupi na čelu s kardinalom Josipom Bozanićem. On je predvodio sv. misu i sam obred posvete crkve. Najprije je blagoslovio vodu u Višeslavovoj krstionici u sredini crkve, a zatim njome blagoslovio crkvu i narod.
U propovijedi kardinal Bozanić je govorio o značenju posvete crkve .
Glavninu propovijedi posvetio je crkvi i postavio pitanje : Što je i tko je crkva ?
Kazao je da su ljudi skloni raznim zemaljskim tumačenjima, pa često i napadima na crkvu, ali se uvijek dogodilo da su napadi zapravo ojačali crkvu u njenoj vjerodostojnosti, a to se odražava upravo u mučenicima. I zato mi slavimo mučenike i posvećujemo im ovu crkvu. A upravo su mučenici uzori svjedočanstva svoje vjere. Naveo je neke od najljepših dragulja našega naroda : sv. Nikolu Tavelića, sv. Marka Križevčanina, bl. Alojzija Stepinca, Drinske mučenice…
Nakon propovijedi u oltar crkve su ugrađene moći blaženog Alojzija Stepinca, mučenika vjere, da trajno zagovara naš narod. Zatim je slijedila Posvetna molitva, pomazanje oltara i zidova crkve. Pred kraj sv. mise pročitana je i Povelja o posveti crkve. Za vrijeme cijele sv mise među mnogobrojnim hodočasnicima vladalo je dostojanstveno ozračje. I u crkvi i izvan nje svi su pozorno slušali i pratili tijek sv. mise i sva svečana događanja. Tada su tisuće hodočasnika, koje su sv. misu pratile izvan crkve na ekranu, ulazile u novoposvećenu crkvu, razgledali je i molili se.
Slijedio je kulturno – umjetnički program u kojem su nastupale razne folklorne udruge iz cijele domovine. Također, bilo je vrlo ugodno i srcu drago promatrati brojne vjernike koji su na ovaj velebni skup došli u svojim prekrasnim narodnim nošnjama. Svoj doprinos gradnji ovog svetišta i njegovog okoliša daju i motoristi koji su i ove godine donijeli kamenje s masovnih grobnica iz raznih krajeva domovine. To kamenje ugradit će se u memorijalni park uz crkvu u zid ponosa i zahvalnosti i tako simbolično svjedočiti povezanost našeg naroda i veličinu žrtve nebrojenih mučenika tijekom čitave naše povijesti.
U poslijepodnevnim satima, puni dojmova i doživljaja, osunčani žarkim suncem vedrog i mirnog dana, krenuli smo kući usput svraćajući i na objed. Vratili smo se kući bogatiji za mnoga saznanja i jedan povijesni dan čiji smo sudionici bili i mi iz župe Presvetog Srca Isusova.
Za cijeli dan 10. rujna 2011. i sva događanja iskreno Bogu hvala!
