26. srpanj HODOČAŠĆE NA KOSOVO POLJE
U utorak, 26. srpnja, na spomendan sv. Joakima i Ane naš je župnik organizirao jednodnevno hodo(autobuso)čašće u svetište sv. Ane u Kosovu (Konforte).
I opet se dogodilo (kao i prije mnogo puta !) da neki predbilježeni hodočasnici nisu došli (trebalo nas je ići 65 a išlo nas je 53 !), kao da su zaboravili kojeg se to dana točno ide, a nekima je neplanirano uletjela neodgodiva obveza (toliko iznenadna da o tome nije mogao niti obavijestiti). No, Bogu hvala! Kako jest, tako jest. Mi smo krenuli bez nervoze i poteškoća, s molitvom.
Prva postaja hodočašća je bila Danilo. Posjetili smo crkvu sv. Danijela, gdje nas je dočekao fra Stanko, župnik Danila. Ukratko nas je obavijestio o svojoj župi – granicama, crkvenim zgradama i Crkvi.
Nakon pozdravno-informativnog govora fra Stanka, naš župljanin Marko Menđušić, prof. je održao kratko predavanje o povijesnom razvoju Danila, sve od neolitičkog vremena pa do rimskog doba. Imali smo priliku vidjeti iskopine vile- rusticae, koje se nalaze neposredno uz crkvu sv. Danijela.
Potom smo se uputili našem glavnom odredištu – sv. Ani u Kosovo. Nastavak vožnje smo započeli jutarnjom molitvom. Molitvu smo prekidali pjevanjem duhovnih pjesama po župnikovu izboru. Unatoč zaobilaznom putu u Kosovo smo došli pola sata prije početka sv. mise. U tom vremenu hodočasnici su se mogli ispovjediti i dodatno se pripremiti za centralni dio našeg hodočašća. U 10 sati je započeto misno slavlje procesijom oko crkve i groblja. Svečanost je predvodio provincijal, fra Ivan Tolić. Na sv. misi je bilo oko tristotine vjernika. Veliki dio vjernika su bili hodočasnici, a od toga je dio vjernika hodočastio iz Drvara, sa svojim župnikom.
Fra Petar Klarić nas je tijekom svečanosti podsjetio da je riječ o balgdanu sv. Joakima i Ane ali i o spomendanu na mučenice i mučenike koje su prije 70 godina zvjerski ubili četnici. Da bi nepravda i jad našeg naroda bili još veći, taj čin zvjerskog četničkog ubijanja i maskariranja nedužnih vjernika, hodočasnika sv. Ani u Kosovo komunističke vlasti su uzele kao dan ustanka protiv fašističkog terora. A dodatni jad jest što je taj četnički teror nad nedužnim hrvatskim narodom Like i susjedne Bosne (koji je počeo 27. srpnja 1941. s pokoljem hodočasnika sv. Ani, a nastavio se kroz naredne tjedne sve do čišćenja tih prostora od Hrvata) tolerirala fašistička talijanska okupacijska vlast. Čudno – antifašistički ustanak uz pomoć fašista!
Fra Petar je istaknuo riječi iz prošlogodišnje Biskupove homilije, koje nas nutkaju da ne zaboravimo na nedužne žrtve kao i da se ne damo zatupljivati krvavim neistanama iz naše nedavne povijesti.
Po završetku sv. mise hodočašće smo nastavili polaganim povratkom u župu – preko Miljevačkog platoa. Usput smo razgledali ostatke starokršćanske bazilike (samostana !?) u Trbounju (Čupići). Iznad Visovca smo se pomolili i uslikali pokraj spomenika zadnjem hrvatskom kralju Petru Svačiču. Slijedio je ručak u seoskom gospodarstvu.
Ocjena uspješnosti hodočašća: sam Bog zna. No, sudeći po reakcijama hodočasnika – uspjelo hodočašće, na koje bi svi ponovno išli. Jedna hodočasnica reče: "Drago mi je što je u meni prevagnula želja da odem na ovo hodočašće jer je bilo, uistinu predivan spoj prisutne prošlosti, prirode koja nam je neprestano 'govorila' te Riječi Bošje koja nam je govorila na sv. misi..."
Moja osobna ocjena: ne sudjelujem u događajima koji mi se ne sviđaju. Na ovom sam sudjelovao.
Žao mi je što je hodočastilo jako malo mladih. Uvjeren sam da bi svatko od nas (u zrelim ili starijim godinama) vrlo rado platio trošak hodočašća mlađima, pa da je i višestruko skuplje. Mladi, međutim ne će, ne žele, ne da im se. To me uvijek muči – zbog čega, zašto? Možda bi nam malobrojni mladi hodočasnici mogli pomoći u „dešifriranju“ te zagonetke, tako da nam kažu što je njih privuklo da hodočaste.
Također, mislim da je dužnost svakog od nas promišljati o sudbini svojeg naroda. 27. srpnja 1941. je za Hrvate bio jedan od sudbinskih nadnevaka. Desetljećima su nam se tim nadnevkom rugali – nama i žrtvama našeg naroda, slaveći zločin i masakr kao osloboditeljski čin. Svaki od nas bi o tome trebao pričati i govoriti drugima koji to ne znaju.
Hvala Bogu na pomoći i praćenju tijekom hodočašća.
I opet se dogodilo (kao i prije mnogo puta !) da neki predbilježeni hodočasnici nisu došli (trebalo nas je ići 65 a išlo nas je 53 !), kao da su zaboravili kojeg se to dana točno ide, a nekima je neplanirano uletjela neodgodiva obveza (toliko iznenadna da o tome nije mogao niti obavijestiti). No, Bogu hvala! Kako jest, tako jest. Mi smo krenuli bez nervoze i poteškoća, s molitvom.
Prva postaja hodočašća je bila Danilo. Posjetili smo crkvu sv. Danijela, gdje nas je dočekao fra Stanko, župnik Danila. Ukratko nas je obavijestio o svojoj župi – granicama, crkvenim zgradama i Crkvi.
Nakon pozdravno-informativnog govora fra Stanka, naš župljanin Marko Menđušić, prof. je održao kratko predavanje o povijesnom razvoju Danila, sve od neolitičkog vremena pa do rimskog doba. Imali smo priliku vidjeti iskopine vile- rusticae, koje se nalaze neposredno uz crkvu sv. Danijela.
Potom smo se uputili našem glavnom odredištu – sv. Ani u Kosovo. Nastavak vožnje smo započeli jutarnjom molitvom. Molitvu smo prekidali pjevanjem duhovnih pjesama po župnikovu izboru. Unatoč zaobilaznom putu u Kosovo smo došli pola sata prije početka sv. mise. U tom vremenu hodočasnici su se mogli ispovjediti i dodatno se pripremiti za centralni dio našeg hodočašća. U 10 sati je započeto misno slavlje procesijom oko crkve i groblja. Svečanost je predvodio provincijal, fra Ivan Tolić. Na sv. misi je bilo oko tristotine vjernika. Veliki dio vjernika su bili hodočasnici, a od toga je dio vjernika hodočastio iz Drvara, sa svojim župnikom.
Fra Petar Klarić nas je tijekom svečanosti podsjetio da je riječ o balgdanu sv. Joakima i Ane ali i o spomendanu na mučenice i mučenike koje su prije 70 godina zvjerski ubili četnici. Da bi nepravda i jad našeg naroda bili još veći, taj čin zvjerskog četničkog ubijanja i maskariranja nedužnih vjernika, hodočasnika sv. Ani u Kosovo komunističke vlasti su uzele kao dan ustanka protiv fašističkog terora. A dodatni jad jest što je taj četnički teror nad nedužnim hrvatskim narodom Like i susjedne Bosne (koji je počeo 27. srpnja 1941. s pokoljem hodočasnika sv. Ani, a nastavio se kroz naredne tjedne sve do čišćenja tih prostora od Hrvata) tolerirala fašistička talijanska okupacijska vlast. Čudno – antifašistički ustanak uz pomoć fašista!
Fra Petar je istaknuo riječi iz prošlogodišnje Biskupove homilije, koje nas nutkaju da ne zaboravimo na nedužne žrtve kao i da se ne damo zatupljivati krvavim neistanama iz naše nedavne povijesti.
Po završetku sv. mise hodočašće smo nastavili polaganim povratkom u župu – preko Miljevačkog platoa. Usput smo razgledali ostatke starokršćanske bazilike (samostana !?) u Trbounju (Čupići). Iznad Visovca smo se pomolili i uslikali pokraj spomenika zadnjem hrvatskom kralju Petru Svačiču. Slijedio je ručak u seoskom gospodarstvu.
Ocjena uspješnosti hodočašća: sam Bog zna. No, sudeći po reakcijama hodočasnika – uspjelo hodočašće, na koje bi svi ponovno išli. Jedna hodočasnica reče: "Drago mi je što je u meni prevagnula želja da odem na ovo hodočašće jer je bilo, uistinu predivan spoj prisutne prošlosti, prirode koja nam je neprestano 'govorila' te Riječi Bošje koja nam je govorila na sv. misi..."
Moja osobna ocjena: ne sudjelujem u događajima koji mi se ne sviđaju. Na ovom sam sudjelovao.
Žao mi je što je hodočastilo jako malo mladih. Uvjeren sam da bi svatko od nas (u zrelim ili starijim godinama) vrlo rado platio trošak hodočašća mlađima, pa da je i višestruko skuplje. Mladi, međutim ne će, ne žele, ne da im se. To me uvijek muči – zbog čega, zašto? Možda bi nam malobrojni mladi hodočasnici mogli pomoći u „dešifriranju“ te zagonetke, tako da nam kažu što je njih privuklo da hodočaste.
Također, mislim da je dužnost svakog od nas promišljati o sudbini svojeg naroda. 27. srpnja 1941. je za Hrvate bio jedan od sudbinskih nadnevaka. Desetljećima su nam se tim nadnevkom rugali – nama i žrtvama našeg naroda, slaveći zločin i masakr kao osloboditeljski čin. Svaki od nas bi o tome trebao pričati i govoriti drugima koji to ne znaju.
Hvala Bogu na pomoći i praćenju tijekom hodočašća.
prof. Miro Plavčić
