SV.ŠIMUN

O blagdanu svetog Šimuna hodočastili smo u Zadar, u svetište sveca poznatog  kao Bogoprimac. Što to točno znači pojasnio nam je već na startu jednodnevnog hodočašća naš vodič i organizator don Tomislav Puljić navodeći citate iz evanđelja po Luki. Svetac Šimun je u Jeruzalemskom hramu dočekao Mariju i Josipa koji su donijeli svog sina Isusa na prikazanje, 40 dana od Isusova rođenja. S posebnim ushitom Šimun je u hramu dočekao svog i našeg Spasitelja, a mi smo, eto imali priliku biti u neposrednoj blizini gotovo neraspadnutog svečevog tijela koje se čuva u sarkofagu iznad glavnog oltara u crkvi svetog Šimuna u Zadru, gradu koji ima čak četiri nebeska zaštitnika. Pored svetog Šimuna Zadar čuvaju: Sveta Stošija (Anastazija), sveti Krševan (Krizonag) i najmanje poznati sveti Zoilo.
Da se vratimo malo na početak našeg hodočašća koje je, kako to i priliči, započelo kratkom molitvom nakon čega nas je svećenik podrobije upoznavao sa prošlošću Zadra, biografijom svetog Šimuna, ali i sa posebnostima Vranskog jezera na čijem smo vidikovcu Kamenjak napravili kratku stanku. Veličanstveni pogled na obližnje Vransko jezero koje se razgoropadilo u svoj svojoj raskošnoj  ljepoti kojoj je konkurirala samo plavetna ljepota mora na kojeg nam je pucao pogled, sve tamo do najudaljenijih otoka Jadrana. Odmor za dušu i tijelo. Kamena ljepota krajolika koja se „naslonila“ na vodeni jezersko-morski niz uistinu je fascinantna pa svećenik odlučuje da baš na tom mjestu na kojem je priroda bila više nego izdašna, napravimo skupnu fotografiju. Za uspomenu i dugo sjećanje.
A sjećanje nije izblijedilo ni na zvjerski postupak komunističnih vlasti koje su upravo na ovom mjestu, u skrivenu jamu pobacali na desetke ubijenih hrvata iz ovih krajeva. Mučki su ubijeni, a ovo stratište-masovna grobnica, kao i mnoga druga, a njih je preko tisuću, dugo je bilo skriveno od očiju javnosti. Sada je nad jamom u kojoj još uvijek počivaju kosti ubijenih, podignuta kamena kapelica. Unutrašnjost više nego skromna. Uz zid je postavljen veliki drveni križ, a kameno okno masovne grobnice ograđeno staklenom ogradom na kojoj stoji natpis: „Bogu hvala, mrtvima na spomen, živima na čast“! Pomolili smo se za ove žrtve i još se kratko zadržali na platou vidikovca koji je najposjećeniji u ljetnim mjesecima. Posjetiteljima se tada, u ovom kamenom ambijentu nude i delicije ovog kraja kao i mogućnosti bicikliranja i drugih aktivnosti.
 Još jedan dugi pogled na veličanstvenu ljepotu ovog surovog kraja i krećemo dalje, preko Ravnih kotara koji su nam se predstavili u svom jesenskom šarenom ogrtaču. Iznenadna i dobrodošla stanka za kavu uz more i eto nas u gradu četiriju nebeskih zaštitnika-Zadru. Prije svetog misnog slavlja žurimo stati u red kako bi došli u neposrednu blizinu zemaljskih ostataka ovog velikog sveca koji je od Boga dobio privilegij držati Isusa u svojim rukama. Dodirnuti njegov sarkofag nad kojim su se raskrilila dva crna anđela uistinu je doživljaj koji mi se dubogo usjekao u sjećanje. I ne samo meni, nadam se iskreno. Inače, škrinja je iz 1380.g., a postavljena je iznd glavnog oltara kojeg je dala sagraditi kraljica Elizabeta nakon što je isprosila milost da nakon tri kćeri rodi sina!

Svečano misno slavlja predvodio je nadbiskup Puljić uz koncelebraciju još pet svećenika. Crkva je bila prepuna vjernika iz Zadra i njegove okolice, a pored nas iz Šibenika bili su i brojni hodočasnici iz Splita i Jastrebarskog.
-Blagdan sv. Šimuna vraća nas našim biblijskim i narodnim korjenima. Sveti Šimun je bio pun vjere i Duha Božjega. Evanđelist Luka piše da je bio „pravedan i bogobojazan“. Duh Sveti mu je objavio da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju pa je naš svetac došao u hram u trenutku kad su ondje bili Josip i Marija s malim Isusom u rukama. Šimun ga je uzeo u naručje i predstavio kao „svjetlo na propovijedanje naroda, na slavu puka Izraelskoga“. Predvidio je i kako će Mesija biti osporavan i da će njegovoj majci Mariji mač probosti dušu, govorio je nadbiskup Puljić koji je u nastavku propovijedi podsjetio na podudarnost evanđelja s proroštvom što potvrđuje, istaknuo je, da Bog svoja obećanja ne zaboravlja.

Nadbiskup Puljić posebno je izdvojio kako je Šimuna ganula nazočnost mlade obitelji koja je došla u hram i Bogu prinosila svog prvorođenca. Upitao se znaju li suvremene obitelji obići s djecom svoje stare, djedove i bake...Kakav je općenito naš stav prema starijoj populaciji? Danas se pitamo koliko su roditelji svjesni da su njihova djeca Božje vlasništvo koje im je povjereno kao skupocjeno blago. Znaju li danas roditelji povesti svoju djecu u hram Gospodnji kako bi tamo bili s braćom u vjeri ili tu svoju odgojnu funkciju prepuštaju drugima, bakama, tetama i katehetima, upitao se.
U nastavku nadahnute propovijedi nadbiskup je podsjetio da se nalazimo u Gospinom mjesecu krunice te nas pozvao na zahvalnost Gospi ali i svetom Šimunu za sve što su učinili za nas kroz prošla stoljeća, osobito u Domovinskom ratu kada se, vjerujući u njihov moćni zagovor, nismo predavali ni gubili nadu. Uz njihovu pomoć i zagovor, u znaku krunice, prepoznali smo pravu snagu i osvojili slobodu, zaključio je nabiskup.
Na kraju nas je uputio da više vremena i pozornosti posvećujemo djeci, obiteljima i starijima. „Ne zaboravimo ni molitvenu i sakramentalnu dimenziju kršćanskog života kako bismo riječju i primjerom u zajedništvu Crkve svjedočili svoju vjeru“.

Napojeni novom milošću krenuli smo u obilazak povijesnog dijela Zadra kojim dominira „kamen na kamenu“. Kalelarga, izglancana od višestoljetnog hodanja, puna je ljudi. U samom središtu nekadašnjeg života smjestio se sveti Donat, najpoznatija sakralna građevina Zadra uz koju se proteže forum, tj. ono što je ostalo od nekadašnjeg impozantnog trga kojeg je utemeljio car Augustin. Do danas su, saznajemo, sačuvani originalni pločnik i stube te dva visoka dominirajuća monumentalna stupa. Jedan se nalazi na originalnom mjestu. Od don Puljića saznajemo da je prvotno služio kao „stup srama“.
Sljedeća postaja bila je katedrala svete Stošije u kojoj smo se kratko pomolili te saznali da je riječ o trobrodnoj romaničkoj građevini uz koju se nalazi impresivni zvonik, a u unutrašnjosti vrijedne orgulje u čijim zvucima nismo imali priliku uživati.
Malo dalje je crkva Gospe od zdravlja, kako je nazivaju Zadrani. Nalazi se u neposrednoj blizini Arsenala u kojem je, čusmo, tamo daleke 1752.g. buknuo strašni požar, a kako je Arsenal tada služio kao skladište baruta i municije to je stanovništvo bilo u velikom strahu od mogućih posljedica. Zatražili su pomoć od Gospe od Kaštila-Gospe od Zdravlja koja ih je sačuvala od vatrene pošati. U znak zahvalnosti Zadrani su podigli crkvu koja je, potom stradala u II svjetskom ratu. Točnije, stradalo je sve osim glavnog oltara.
Obišli smo i crkvu svetog Krševana, a za moderne atrakcije ovog grada burne prošlosti nije bilo vremena, osim za one koji su se iskrali na kratko i upili malo ljpote morskog arhipelaga i na kratko osluhnuli zvuk metalnih morskih svirača. Impresivno.
I za kraj izvrsna okrijepa u restoranu uz more.
Do idućeg hodočašća i druženja Bog vas blagoslovio! Jadranka Klisović