HODOČAŠĆE U KRASNO 28. 7. 2018.
Župnik je poveo nas stotinjak hodočasnika u ovim vrućim ljetnim danima na jedno duhovno i tjelesno osvježenje koje smo s radošću iščekivali. Moleći krunicu i pjevajući marijanske pjesme započeli smo naše hodočašće u Gospić i Krasno na sjevernom Velebitu 28. srpnja 2018.
Već u sedam sati bili smo u gospićkoj katedrali, sjedištu mlade Gospićko – Senjske biskupije koja je ove godine postala punoljetna. Ljubazno nas je dočekao njezin prvi biskup, sada u miru, Mile Bogović. Kao povjesničar ukratko nam je protumačio značenje Like kao važnog, središnjeg dijela Hrvatske koja se spominje još u 10. stoljeću. Radi svog geografskog položaja bila je meta bližih i daljih osvajača, a od Turaka je oslobodio pop Marko Mesić 1689. Kao središte Hrvatske odabrana je da u njoj bude Crkva hrvatskih mučenika i svehrvatski grob kojima se odaje poštovanje svim onim junacima koji su svoj život položili za obranu domovine tijekom njezine povijesti. Naglasio je da je svaka žrtva podnesena za drugoga zapravo put spasenja. Malo nam je progovorio i o sadašnjem trenutku biskupije koja ima aktualne probleme cijele domovine – iseljavanje i očitu potrebu kontinuiranog rješavanja nagomilanih problema koji trebaju biti prioritet. Mlada gospićka katedrala je posvećena Navještenju Marijinu, a i sam grad Gospić dobio je ime po Gospi.
Zatim smo nastavili put prema Smiljanu, rodnom mjestu svjetski poznatog znanstvenika Nikole Tesle. Najprije smo obišli njegovu rodnu kuću gdje smo uz stručno vodstvo saznali mnogo pojedinosti iz njegova života i vidjeli pojednostavnjene prikaze nekoliko njegovih otkrića i izuma. Cijeli je život posvetio znanosti i istraživanjima, a samo je 700 izuma patentirao. Pogledali smo i dobro napravljen dokumentarac o njegovom burnom životu.
Obogaćeni novim znanjima i diveći se predivnoj prirodi nastavili smo hodočašće u nacionalni park Sjeverni Velebit. Tad smo dobili odličnu katehezu od našeg župnika koji nam je opisao nastanak pobožnosti prema Gospi od Krasna i vrijednost djevičanstva u ovozemnom i vječnom životu. ( Mnogi od nas su rekli da bi se mjesto trebalo zvati Prekrasno, a ne samo Krasno.) Pri vrhu brda u jednostavnoj seoskoj crkvici posvećenoj Uznesenju Marijinu nema nekih umjetničkih vrednota, ali ona privlači stoljećima hodočasnike koji osjećaju vjeru i ljubav onoga koji je izradio cvijećem oslikani drveni strop i kip Marijin u bijeloj vjenčanici. Simbol ovog svetišta je cvijet, a cvijet je simbol djevičanstva. Stoga, ovdje se moli za djevičanstvo i čistoću svih staleža vjernika. Došavši u crkvu zateki smo u njoj i hodočasnike iz Istre i iz Zlatara pokraj Krapine. Svetu misu je služilo pet svećenika, a predvodio je mladi svećenik Josip iz Istre. On je u propovijedi naglasio Marijino služenje kao uzor svim vjernicima, a tumačeći misna čitanja i nas usporedio s glinom lončarevom koju Isus mijesi i oblikuje i kojemu se trebamo samo prepustiti u svakodnevnom životu. Poslije sv. mise napravili smo zavjetni molitveni ophod oko oltara na kojem je kip Gospe Krasnarske. Potom je uslijedio organizirani zajednički objed u restoranu hotela koji je izgrađen na samom vrhu i s kojeg je neopisivo lijep pogled na okolinu, predivno Božje djelo prirode pred kojim staje dah i riječ od udivljenja i ljepote....
Pri polasku iz Krasna prošli smo prilaznom cestom za hodočasnike uz koju je postavljen križni put te nas je tada župnik zamolio za tišinu dok se spuštamo i molimo. To mi je bio posebno lijep, ugodan i potreban trenutak ovog hodočašća !!! Mir, stotinjak ljudi koji koračaju u tišini, sabranost u molitvi, nešto posebno...
Hvala vam župniče i za ovo lijepo iskustvo!
Hodočasnica