PRVA SVETA PRIČEST U ŽUPI PRESVETOG SRCA ISUSOVA
 Sveta  Euharistija najuzvišeniji je dokaz Božje ljubavi prema čovjeku.
( Sv.Ćiril Jeruzalemski (315.-386.)

Prva sveta pričest održana je u nedjelju , 27.svibnja 2018.godine. U najljepšem mjesecu godine . Marijinom mjesecu. Nakon punih devet mjeseci pripreme. Ima i tu simbolike.
Tjedan ranije, u subotu, 19.5. održana je Prva sveta ispovijed.  Pomirenje sa dragim Bogom. Odrješenje od grijeha.  Moje dijete je zadovoljno, sretno tog dana došlo kući. Pitam se da li je shvatila doista ?   Je li svjesna da je primila sveti sakrament ?
 U nedjelju, 20. svibnja  na misi   je  bila  obnova Krsnih obećanja.  Roditelj je svom djetetu predao zapaljenu svijeću. Svijeću koja je gorjela na krštenju. Obećanja koja tada  umjesto njih dadosmo mi, roditelji i kumovi . Moje  dijete čita na kraju svete mise pjesmu koja kaže pustite malene k meni , njihova  su srca  čista .. Je li se dovoljno trudim da je pustim k Njemu.  K Bogu mojemu ?
 A onda je svanuo nedjelja  prve svete pričesti.  Bilo je 46 prvopričesnika. Vesele, zaigrane djece. Toga dana izgledali su poput predivnih malih anđela, u bijelim haljinama, zažarena lica i širom otvorenih očiju. I moje je dijete je tamo.. Gledam je , čini mi se na trenutke nemirna, ustreptala . Pogledava me povremeno.  I moje srce je ustreptalo,  nemirno .  A kako ne bi bilo ,ta moje će dijete primiti Krista živoga ! Je li ima veće radosti?  Sjećam se njenog krštenja. Držeći  je na rukama postala je dijete Božje. A  biti dijete Božje , je li ima veće radosti?   Mislim se da li sam je dovoljno u vjeri poučila, odgojila. Jesam li što propustila ?    Uz  Božju pomoć  , govorim  sama sebi, znajući  da me  On neće ispustiti iz svojih ruku  nikada .. . Velika je odgovornost roditelja. Rekla bih u bilo koje vrijeme, ne samo današnje.  Čemu ih moramo podučiti ? Raditi , moliti i nadasve ljubiti  Boga i jedne druge. Stane u tri riječi, čini se lako, ali teže ne može biti.  Često bih joj govorila : Znaš ,Bog je svemoguć , On je naš spasitelj , On je tvorac svega živoga , stvorio je i tebe i mene, On je ljubav , nema veće ljubavi od njegove. u bi znala  negodovati,  govoreći   „ Znači voli me više nego ti i tata ?“. Govorila bih  da je Isus umro je zbog nas. U početku bi me  obasipala pitanjima koja su imala ulogu osporiti sve ono što bih joj rekla,   pa me neko vrijeme samo gledala,a onda je počela govoriti .. ma znam tako nam je rekao i don Tomislav. Bila sam sretna.  Znala sam da je tu malu dušu dirnuo govor njenog vjeroučitelja.  A onda  bi ona mene poučavala jer tako je rekao don Tomislav, a on zna bolje.  Naš dragi don Tomislav. Nije mu bilo lako, vjerujem. Djece puno, pomoći malo, razumijevanja možda još manje. Ali neda se on, ustrajan je on.  Ali trebalo je  tu djecu, podučiti , pripremiti , uputiti u Svete sakramente, a ponekad ih jedva možeš umiriti. Neizmjerno sam mu zahvalna . I moja djevojčica, također.  Gledam je. Prima Svetu hostiju.  Čini se ponizna, krotka  ali istovremeno tako  nadnaravno  sjajna  . A ako neće , ta njihova su srca čista.. I lagano klize suze  moje , ganuta Božanskim  prizorom
 Ne ,mogu ne spomenuti  moju  prvu svetu pričest. Koja je bila sad već davne 1982, godine. Sakrament koji je zasigurno ostao u mojem najdubljem sjećaju. Sjetih se sebe, uznemirenje djevojčice , plačljive  tog svibanjskog jutra  znajući da se događa nešto veličanstveno a ne razumijući do kraja.. umirale su me tada da kao i sad riječi pjesme  Veselo braćo kliknimo.. Hostijo sveta Bože naš, očuvaj brani nas, naša budućnost s tobom sja u Tebi naš je spas... Naš Spas..
Zahvaljujem dragom Bogu na milosti koju nam  i iskaza darujući  se  kroz Euharistiju jer  kako reče Sv.Pio „ Sveta je pričest najkraći i najpouzdaniji put u Nebo“.
U  molitvama  za naše prvopričesnike, roditelje i čitavu župnu zajednicu..
Margaretina mama