Ispis

KRIZMANICI BISKUPU


Oče biskupe!

Ubrzo ću primiti sakrament potvrde, te nadopuniti sličnost s Isusom Kristom koja mi je podarena na krštenju. Svatko tko prima sakrament potvrde treba znati da će ga Duh Sveti ispuniti svjetlom za bolji život u vjeri i približiti shvaćanje Božje objave. Poslije primanja sakramenta velika većina odlazi iz crkve misleći da su zadovoljili sve obaveze te da im Bog više u životu nije potreban. To mišljenje je krivo i treba se ispraviti na način da objasnimo važnost Boga u našim životima. Svi mi poslije sakramenta krizme trebali bismo ostati u crkvi, ne prestati odlaziti na misu i biti ponosni što smo primanjem sakramenta nadogradili svoj vjernički život i dopustili Bogu da u životu unatoč padovima i nevoljama nas nauči da je On svakome od nas dao križ koji nosi svoju težinu jer On smatra da je možemo podnijeti.

Zato oče biskupe, hvala vam na vašem dolasku i podjeli sakramenta sv. potvrde i poruci da je Bog uz nas kad nam je najteže iako mislimo da nije s nama i u najtežim situacijama.  

Oče biskupe,

jako sam zahvalna za sakrament svete krizme, iako moram priznati da u početku nisam u potpunosti shvaćala pravo značenje Potvrde ni potrebu priprave za krizmu. Ipak, iz vjeronauka u vjeronauk, iz mise u misu sve sam više osjećala Božju prisutnost i potrebu za molitvom. Smatram da me sve to dovelo korak naprijed na putu otkrivanja i shvaćanja svoje vjere. Smeta me što živim u okruženju ljudi za koje smatram da se ne trude uistinu barem pokušati razumjeti vjeru i živjeti u skladu s njom iako redovito idu na misu. Također znam da se velika većina krizmanika krizma samo radi novca ili da taj dan izgledaju lijepo i imaju kakvu proslavu. To nije pravo značenje svete krizme i mislim da je takav stav loš i da je upravo to razlog zbog kojeg se mnogi krizmanici neće truditi shvatiti vjeru i zbog kojeg će mnogi zaboraviti na Boga nakon krizme. Nadam se da će mi ovo iskustvo pomoći da se ne udaljim od Boga jer to uistinu ne želim.
 

Dragi biskupe!

Ja mislim da je krizma u osmom razredu dobra stvar jer nas tjera da idemo na misu. Nakon prve pričesti veliki dio nas prestane ići na nedjeljnu misu i zaborave na Boga , a krizma nam je tu da nas vrati na pravi put. Također smatram da su plusevi i minusi, na vjeronauku i na misi, važni za našu krizmu jer bez njih puno manje krizmanika bi dolazilo na misu i vjeronauk. Meni iskreno ne smetaju plusevi i minusi već mi smeta što većina nas ima krivo mišljenje o krizmi. Većina nas se želi krizmati zbog novaca kojih ćemo dobiti na krizmi ili zato što su nas roditelji prisilili na to, a ne zato što mi to sami želimo. Krizma bi nas trebala zbližiti s Bogom, ali ja mislim da nas sve više udaljava jer mislimo samo na ono materijalno što ćemo dobiti za krizmu, a ne na to kako ćemo se zbližiti s Bogom.
 

Sakrament

Kad se čovjek rodi njegov životni put je određen. Tako i moj, nema iznimaka. Vođena Božjom rukom koja mi je odredila životni put, roditelji me nose na krštenje gdje primam prvi sakrament. Pred oltarom u Božjoj kući, Božji sluga izgovara moje ime s kojim se i danas ponosim kao prava kršćanka.

Kao i svi u mojoj obitelji ostajem čvrsto na Božjem putu okrenuta molitvi i vjeri. Naravno nakon izvjesnog vremena ponovo klečim pred oltarom gdje primam drugi saktrament odnosno prvu pričest. To je nešto predivno, nezaboravno što se čovjeku može dogoditi na njegovom životnom putu.

Sada kad sam već odrasla osoba radujem se skorom susretu s trećim sakramentom – Krizmom. O, kako sam sretna jer sam ispunjena radošću što i dalje ponosno koračam stazom mojih predaka, stazom kojom će sutra koračati i moja djeca.