Župa Presvetog Srca Isusova

E-mail Ispis PDF

ĐAKONSKO REĐENJE DON GRGURA ALVIŽA

U subotu 1. prosinca 2018. u našoj katedrali sv. Jakova služena je svečana sv. misa đakonskog ređenja. Bogoslov i akolit Grgur Alviž je u nazočnosti 14 svojih kolega iz cijele Hrvatske svečano primljen u red đakonata po rukama našeg o. biskupa Tomislava Rogića. Koncelebrirao je i biskup u miru Ante Ivas i brojni svećenici naše biskupije. Takav, danas na žalost vrlo rijedak, događaj okupio je mnoge znance, prijatelje, vjernike, molitelje da svojom nazočnošću uzveličaju taj duhovni događaj. Cijelu svetu misu je skladno pratio katedralni zbor, a osobito se istaknuo jedan mladi bogoslov koji je svojim prelijepim glasom s ljubavlju i vrlo produhovljeno otpjevao psalam. Za vrijeme obreda ređenja sabranost, ozbiljnost, svijest o važnosti događaja, molitva svih nazočnih, a osobito za vrijeme pjevanja litanija svih svetih. Nakon sv. mise sav je narod pred katedralom bio prigodno počašćen.

Don Grgur je od jeseni u našoj župi Presvetog Srca Isusova na praktikumu povjeren našem župniku don Tomislavu da u nas napravi svoje prve korake koje čekaju svakog svećenika. A od kolege s dosta župničkog iskustva imat će što i naučiti! Stoga smo i mi župljani posebno pozvani prihvatiti ga i moliti za njega da vjerno ustraje na svom ozbiljnom, teškom, bremenitom putu služenja Gospodinu u braći ljudima. A to nije ni malo lagana stvar već vrlo zahtjevna i odgovorna služba izložena oku i sudu svekolike javnosti.

Moliti nam je Boga i zahvaljivati za don Grgura i njegov svećenički život. Također moliti i za ostale kandidate da se odazovu Božjem pozivu ojačani Marijinom zaštitom i Duhom Svetim. Hvala Ti Gospodine za ovu radost !

Vjernica

 
E-mail Ispis PDF

Blagoslov obitelji 2018.

Ponedjeljak,  10. 12. 2018 :      

Pulska, Mostarska, Put  Rokića, Dubrov. Mažurica

 

Utorak, 11. 12. 2018. : 

Petra Pr., Mariborska, Prv.šib. part. (MG)

 Srijeda, 12. 12. 2018.:   

 Hebrang  trg, Triglavs.,  Bosanska

 

Četvrtak, 13. 12. 2018. : 

3.stud.44,  Bože Peričića,Velebitska, Zagorska, Gospićka, Žirjanska, Kaprijska, Supilova

 

 

Petak, 14. 12. 2018 :

Štrosmajerova, Karlovačka, Stj. Radića 60,  64 – 98,115 – 129, 105 - 113

 

Subota, 15. 12. 2018.

Gundulić, Zoran, Marulić, Varaždinska,

Mand. žta.                                                                              

                                                   

Ponedjeljak,   17. 12. 2018.

Stj. Rad. 56 A, 54 A.,50 i 46  

 
E-mail Ispis PDF

01

 
E-mail Ispis PDF

SV.ŠIMUN

O blagdanu svetog Šimuna hodočastili smo u Zadar, u svetište sveca poznatog  kao Bogoprimac. Što to točno znači pojasnio nam je već na startu jednodnevnog hodočašća naš vodič i organizator don Tomislav Puljić navodeći citate iz evanđelja po Luki. Svetac Šimun je u Jeruzalemskom hramu dočekao Mariju i Josipa koji su donijeli svog sina Isusa na prikazanje, 40 dana od Isusova rođenja. S posebnim ushitom Šimun je u hramu dočekao svog i našeg Spasitelja, a mi smo, eto imali priliku biti u neposrednoj blizini gotovo neraspadnutog svečevog tijela koje se čuva u sarkofagu iznad glavnog oltara u crkvi svetog Šimuna u Zadru, gradu koji ima čak četiri nebeska zaštitnika. Pored svetog Šimuna Zadar čuvaju: Sveta Stošija (Anastazija), sveti Krševan (Krizonag) i najmanje poznati sveti Zoilo.
Da se vratimo malo na početak našeg hodočašća koje je, kako to i priliči, započelo kratkom molitvom nakon čega nas je svećenik podrobije upoznavao sa prošlošću Zadra, biografijom svetog Šimuna, ali i sa posebnostima Vranskog jezera na čijem smo vidikovcu Kamenjak napravili kratku stanku. Veličanstveni pogled na obližnje Vransko jezero koje se razgoropadilo u svoj svojoj raskošnoj  ljepoti kojoj je konkurirala samo plavetna ljepota mora na kojeg nam je pucao pogled, sve tamo do najudaljenijih otoka Jadrana. Odmor za dušu i tijelo. Kamena ljepota krajolika koja se „naslonila“ na vodeni jezersko-morski niz uistinu je fascinantna pa svećenik odlučuje da baš na tom mjestu na kojem je priroda bila više nego izdašna, napravimo skupnu fotografiju. Za uspomenu i dugo sjećanje.
A sjećanje nije izblijedilo ni na zvjerski postupak komunističnih vlasti koje su upravo na ovom mjestu, u skrivenu jamu pobacali na desetke ubijenih hrvata iz ovih krajeva. Mučki su ubijeni, a ovo stratište-masovna grobnica, kao i mnoga druga, a njih je preko tisuću, dugo je bilo skriveno od očiju javnosti. Sada je nad jamom u kojoj još uvijek počivaju kosti ubijenih, podignuta kamena kapelica. Unutrašnjost više nego skromna. Uz zid je postavljen veliki drveni križ, a kameno okno masovne grobnice ograđeno staklenom ogradom na kojoj stoji natpis: „Bogu hvala, mrtvima na spomen, živima na čast“! Pomolili smo se za ove žrtve i još se kratko zadržali na platou vidikovca koji je najposjećeniji u ljetnim mjesecima. Posjetiteljima se tada, u ovom kamenom ambijentu nude i delicije ovog kraja kao i mogućnosti bicikliranja i drugih aktivnosti.
 Još jedan dugi pogled na veličanstvenu ljepotu ovog surovog kraja i krećemo dalje, preko Ravnih kotara koji su nam se predstavili u svom jesenskom šarenom ogrtaču. Iznenadna i dobrodošla stanka za kavu uz more i eto nas u gradu četiriju nebeskih zaštitnika-Zadru. Prije svetog misnog slavlja žurimo stati u red kako bi došli u neposrednu blizinu zemaljskih ostataka ovog velikog sveca koji je od Boga dobio privilegij držati Isusa u svojim rukama. Dodirnuti njegov sarkofag nad kojim su se raskrilila dva crna anđela uistinu je doživljaj koji mi se dubogo usjekao u sjećanje. I ne samo meni, nadam se iskreno. Inače, škrinja je iz 1380.g., a postavljena je iznd glavnog oltara kojeg je dala sagraditi kraljica Elizabeta nakon što je isprosila milost da nakon tri kćeri rodi sina!

20181008 082219

Svečano misno slavlja predvodio je nadbiskup Puljić uz koncelebraciju još pet svećenika. Crkva je bila prepuna vjernika iz Zadra i njegove okolice, a pored nas iz Šibenika bili su i brojni hodočasnici iz Splita i Jastrebarskog.
-Blagdan sv. Šimuna vraća nas našim biblijskim i narodnim korjenima. Sveti Šimun je bio pun vjere i Duha Božjega. Evanđelist Luka piše da je bio „pravedan i bogobojazan“. Duh Sveti mu je objavio da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju pa je naš svetac došao u hram u trenutku kad su ondje bili Josip i Marija s malim Isusom u rukama. Šimun ga je uzeo u naručje i predstavio kao „svjetlo na propovijedanje naroda, na slavu puka Izraelskoga“. Predvidio je i kako će Mesija biti osporavan i da će njegovoj majci Mariji mač probosti dušu, govorio je nadbiskup Puljić koji je u nastavku propovijedi podsjetio na podudarnost evanđelja s proroštvom što potvrđuje, istaknuo je, da Bog svoja obećanja ne zaboravlja.

Nadbiskup Puljić posebno je izdvojio kako je Šimuna ganula nazočnost mlade obitelji koja je došla u hram i Bogu prinosila svog prvorođenca. Upitao se znaju li suvremene obitelji obići s djecom svoje stare, djedove i bake...Kakav je općenito naš stav prema starijoj populaciji? Danas se pitamo koliko su roditelji svjesni da su njihova djeca Božje vlasništvo koje im je povjereno kao skupocjeno blago. Znaju li danas roditelji povesti svoju djecu u hram Gospodnji kako bi tamo bili s braćom u vjeri ili tu svoju odgojnu funkciju prepuštaju drugima, bakama, tetama i katehetima, upitao se.
U nastavku nadahnute propovijedi nadbiskup je podsjetio da se nalazimo u Gospinom mjesecu krunice te nas pozvao na zahvalnost Gospi ali i svetom Šimunu za sve što su učinili za nas kroz prošla stoljeća, osobito u Domovinskom ratu kada se, vjerujući u njihov moćni zagovor, nismo predavali ni gubili nadu. Uz njihovu pomoć i zagovor, u znaku krunice, prepoznali smo pravu snagu i osvojili slobodu, zaključio je nabiskup.
Na kraju nas je uputio da više vremena i pozornosti posvećujemo djeci, obiteljima i starijima. „Ne zaboravimo ni molitvenu i sakramentalnu dimenziju kršćanskog života kako bismo riječju i primjerom u zajedništvu Crkve svjedočili svoju vjeru“.

Napojeni novom milošću krenuli smo u obilazak povijesnog dijela Zadra kojim dominira „kamen na kamenu“. Kalelarga, izglancana od višestoljetnog hodanja, puna je ljudi. U samom središtu nekadašnjeg života smjestio se sveti Donat, najpoznatija sakralna građevina Zadra uz koju se proteže forum, tj. ono što je ostalo od nekadašnjeg impozantnog trga kojeg je utemeljio car Augustin. Do danas su, saznajemo, sačuvani originalni pločnik i stube te dva visoka dominirajuća monumentalna stupa. Jedan se nalazi na originalnom mjestu. Od don Puljića saznajemo da je prvotno služio kao „stup srama“.
Sljedeća postaja bila je katedrala svete Stošije u kojoj smo se kratko pomolili te saznali da je riječ o trobrodnoj romaničkoj građevini uz koju se nalazi impresivni zvonik, a u unutrašnjosti vrijedne orgulje u čijim zvucima nismo imali priliku uživati.
Malo dalje je crkva Gospe od zdravlja, kako je nazivaju Zadrani. Nalazi se u neposrednoj blizini Arsenala u kojem je, čusmo, tamo daleke 1752.g. buknuo strašni požar, a kako je Arsenal tada služio kao skladište baruta i municije to je stanovništvo bilo u velikom strahu od mogućih posljedica. Zatražili su pomoć od Gospe od Kaštila-Gospe od Zdravlja koja ih je sačuvala od vatrene pošati. U znak zahvalnosti Zadrani su podigli crkvu koja je, potom stradala u II svjetskom ratu. Točnije, stradalo je sve osim glavnog oltara.
Obišli smo i crkvu svetog Krševana, a za moderne atrakcije ovog grada burne prošlosti nije bilo vremena, osim za one koji su se iskrali na kratko i upili malo ljpote morskog arhipelaga i na kratko osluhnuli zvuk metalnih morskih svirača. Impresivno.
I za kraj izvrsna okrijepa u restoranu uz more.
Do idućeg hodočašća i druženja Bog vas blagoslovio! Jadranka Klisović

 
E-mail Ispis PDF

OBITELJ  –  IZVOR  ŽIVOTA  I  RADOSTI

818187978-514001979-17887105

U nedjelju 16. rujna 2018. na Gospinom otoku u Solinu održan je Treći nacionalni susret  hrvatskih katoličkih obitelji.  Iz naše župe otišli smo u dva autobusa u kojima smo se molitveno pripremali i stigli na vrijeme na svečanu sv. misu koja je započela u 10 sati.   Cijela  Gospina livada bila je puna vjernika, obitelji koje su  stigle s istim plemenitim ciljem – susresti se s Gospodinom u zajedništvu s  mnogim drugima iz cijele domovine i svih bližih i daljih krajeva u kojima živimo. Svugdje oko svetišta brojni hodočasnici zauzeli su svoje mjesto, a osobito draga slika je bila vidjeti mlade obitelji s više djece te njihov odnos, raspoloženje, razumijevanje, ljubav. To se vidi i osjeti na prvi pogled bez da čovjek ikoga od njih poznaje. To je divan blagoslov! A za blagoslov smo i došli moliti na ovaj susret i svojom nazočnošću ukazati društvu u kojem živimo  da je obitelj njegova najvažnija osnova. U pretprogramu je sudjelovalo nekoliko obitelji iz svih biskupija splitske metropolije koje su svjedočile o svom obiteljskom životu i zajedništvu. To je bila završnica svih programa koji su se od blagdana Rođenja Marijina održavali u Splitu i Solinu kao dobra priprava za veliki susret obitelji.
Svečano euharistijsko slavlje je u suslavlju s dvadesetak biskupa i mnoštvom svećenika predvodio domaćin, nadbiskup Marin Barišić. U svojoj propovijedi osvrnuo se na Božji nacrt braka i obitelji, te danas nametano iskrivljeno tumačenje koje želi unijeti pomutnju i nesklad u cijelo društvo. Ohrabrio je očeve i majke da se otvaraju daru života, da budu ponosni i radosni u bračnom i obiteljskom zajedništvu. Spomenuo se i blaženog Alojzija Stepinca koji je rekao da nema zdravog naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji.  U zaključku je istaknuo  da se zauzmemo da ovaj Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji bude novi iskorak i snažno ohrabrenje svima nama u Crkvi i društvu, da nam obitelj bude u središtu trajne pažnje i zajedničke odgovornosti i da u središtu obitelji bude prisutan Isus i majka Marija: izvori života i radosti.  Svi smo odgovorili snažnim pljeskom potvrđujući slaganje sa svim izrečenim. Dao Bog da tako bude!

730422820-659538015-156921994


Slijedio je glazbeni nastup duhovnog sadržaja, a hrvatska vojska je priredila objed za sve nazočne što je također pridonijelo lijepom ugođaju i međusobnom druženju.   Mi s Baldekina svoj smo put poslije nastavili prema špilji Vranjači gdje nas je dočekao domaćin, vlasnik špilje i objasnio važne pojedinosti o toj prirodnoj ljepoti. A u spilji koja je otkrivena 1903. godine takva ljepota da čovjeku stane dah i riječ i nema više ništa reći. Spustili smo se pažljivo na dubinu od osamdesetak metara uz ugodnu temperaturu i vodstvo domaćina i uživali u Božjoj ljepoti skrivenoj Suncu i vanjskom svijetu. A dolje mir, tišina, tama, stalaktiti i stalagmiti najrazličitih oblika, razni prolazi, dvorane, sve predivno, prekrasno i neopisivo.  Nakon te prirodne divote i cijelog programa u Solinu vratili smo se kući bogatiji duhovno, duševno i tjelesno, zadovoljni, radosni, zahvalni našem župniku don Tomislavu za još jedno vrlo uspješno hodočašće.


Hodočasnica

 
E-mail Ispis PDF

Hodočašće u Krasno – moj povratak u djetinjstvo


U pet smo već svi bili u autobusima i kako je prije znala reći moja pokojna baba: ''Gdje čeljad nije bisna ni kuća nije tisna'', pa isto tako i ta dva naša autobusa to jutro nisu bila tijesna, iako možda pokoji hodočasnik više nego samih mjesta u autobusima našlo se mjesta za svakoga. I ovaj put je don Tome vješto žonglirao između oba autobusa kako bi nas upoznao sa svime što nas čeka tog dana i kako bi nas sve osvjestio o svetištu u koje hodočastimo.


Prvo stajalište Gospić:
Dočekao nas je biskup i eto napokon nekog svećenika don Tomi ravna kada je riječ o znanju iz povijesti i volju da ju dijeli s drugima. S velikim žarom biskup nam je pričao o toj crkvi koja je u biti nastala zbog i uz pomoć vojske koja se tu na tom području okupljala. Nisam nikada razmišljala puno o Lici i njenom značenju, ali me svakako biskup zaintrigirao izjavama: ''Cijela Hrvatska je oduvijek bila jaka ili slaba koliko je ovo područje bilo jako i slabo!'' i ''Lika je sve naselila, a sebe nije raselila!'', ovo zadnje nažalost je vrijedilo samo za neko prošlo doba.
Ranije župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije izgrađena u 18.-om stoljeću uzdignuta je na stupanj i dostojanstvo katedralne crkve 2000.-te godine, osnutkom Gospićko-senjske biskupije. Tijekom Domovinskog rata crkva je zapaljena i odmah poslije toga kreće i njena obnova.

Drugo stajalište Smiljan:
Moja Bianka je bila oduševljena svima što je vidjela, fotografijama, rodnom kućom, ''Kolumbovim jajem'' i možda najviše transformatorom. Kako je rekla: ''Mama kao čovječuljak s kosom koja pleše!''
Što reći o Nikoli Tesli? Geniju kojem se napokon danas sve više ljudi s razlogom divi i napokon se saznaje tko je pravi izumitelj niza izuma koji su proslavili druge. Ne znam čemu se više diviti - njegovu umu ili njegovoj upornosti i predanom radu, neiscrpnoj energiji ili vizijama. Struja, rasvjeta, radio, telefon, tahometar, internet, daljinski, elektromotor, turbina... za sve to i još mnogo više je zaslužan Nikola Tesla. Tek sam posljednjih godina postala svjesna Teslinih dostignuća, njegova značaja. Odkako sam Biankin razred vodila na Jarugu upoznala sam se malo više s njim i njegovim izumima. Kao inženjera građevine koji radi u Vodovodu me ''njegova turbina'' oduševljava bez koje ne bi bilo ni naše prve crpne stanice na hidropogon niti hidoelektrane na Jaruzi pa time niti javnog vodovoda niti javne rasvjete koja je osvjetlila Šibenik kao prvi grad u cijelome svijetu! Tesla je uistinu zadužio čovječanstvo. Tko je bio Tesla uistinu? Kakav čovjek? Nikada nećemo saznati. Čovjek kojeg je Bog stvorio sa iznimnim umom, čovjek koji je zadužio čovječanstvo na svoj način. Dali je Bog imao s njim još neki drugi plan? Jeli Nikola slijedio put koji mu je zacrtao Gospodin? Bijelu golubicu poznavala sam do sada samo kao simbol Duha svetoga. Sada kažu to je zaštitni znak i Nikole Tesle, bez obzira na njegovu družicu ipak mi je to malo čudno. Otac mu je preminuo prije nego je doživio Tesline prve velike uspjehe i svjetska priznanja, preminuo je u razdoblju života u kom se njegov sin odao porocima. Dali bi bio zadovoljniji sinom da je dožio njegov kasniji uspjeh ili bi ga jednaka tuga pratila i dalje?  Teslini roditelji su svakako utkali vjeru i ljubav u njega i ostavili su neizbrisiv trag na njemu. Njegova izjava: ''Dar mentalne energije dolazi od Boga, vrhunskog bića ...Moja majka me naučila da treba svu istinu tražiti u Bibliji!'', vjerujem da je znak da je vjerovao u Boga i kolika je bila Vjera njegove majke koja se trudila istu utkati u njega.
Divim se Tesli kao jedinstvenom i najvećem inženjeru-znanstveniku-izumitelju kojeg je svijet ikada upoznao. Ako do sada netko nije vjerovao u izreku: ''Bez muke nema nauke!'' trebao bi nakon što je saznao za Teslu i njegov predani rad, rad do potpunog iscrpljenja. Divim se njegovoj upornosti, neizmjernoj disciplini i neiscrpnoj snazi i ustrajnosti u radu. "Čovek je rođen da radi, da trpi i da se bori. Tko tako ne čini, mora propasti", kada bi bar danas bilo više ljudi koji ove riječi slijede, prema njima žive i koji bi bili u stanju mladima približiti ovu istinu svojim primjerom (prvi mi roditelji).
Bio je jedan od najvećih vizionara. Prebolio je teške bolesti u djetinjstvu i mladosti i znao je da to nije bilo slučajno jer bio je stvoren za nešto veliko. Želio je dati čovječanstvu besplatnu struju, sve što je radio bilo je namjenjeno za dobrobit svih ljudi na svijetu. Nešto čemu se posebno divim je činjenica da ga nije bila briga što su se drugi redom ''kitili njegovim cvijećem''. Koliko nam je teško ako se ne primjeti odmah kada smo nešto ''dobro'' učinili, ako ne dobijemo odamah za to priznanje, ako ne uslijedi zahvala u najkraćem roku, a kamoli da netko drugi pobere zasluge za naša djela! Tesla nije mario za priznanjima ni slavom, nije očajavao kada su drugi ''izumitelji'' krali njegove ideje: "Neka budućnost kaže istinu, procijenite svakoga čovjeka prema njegovom radu i zaslugama. Sadašnjost je njihova, ali budućnost je moja, za koju sam tako naporno radio". Vjerujem da je ta budućnost konačno i došla.
Nije mario za novac, materijalno mu nije ništa značilo. Preminuo je sam, zaboravljen, bolestan, siromašan, iskorišten, izdan i prepušten sam sebi, ali vjerujem da je Bog bio i tada uz njega kao i kroz njegov cijeli život. Dali ga je Tesla tada prepoznao i pružio mu ruku, nadam se da mu je uspjelo.

Treće stajalište, naše odredište – Krasno:
Trebalo je stići do 11 sati u Krasno kako bi mogli sudjelovati na nedjeljnom misnom slavlju, s toga smo u žurbi napustili memorijalni centar Nikole Tesle i krenuli prema sjevernom Velebitu. Neka goviri tko god što hoće, ali sumnjam da postoji župnik u našoj bližoj i široj okolici koji umije svoje župljane na don Tomin način podučiti u vjeri, a još manje koji uspjeva toliko savršeno osmisliti hodočašće u kojem svaka riječ i pjesma služi tome da nas osvjesti i približi nam na korak bliže smisao našeg hodočašća, naše vjere i smisla našeg života.
Kako smo se približavali svetištu tako me je priroda kroz koju smo prolazili sve više očaravala. Toliko zelenila, te divne uzvisine, i pokraj Tesle i neopisive prirode opet nikako da shvatimo veličinu Božju, nikako da osjetimo njegovu prisutnost u svemu što nas okružuje, njegovu beskrajnu ljubav koju nam daruje. Krenuli smo uz strme serpentine na planinu u susret Gospi uz pjesme posvećene Majci Božjoj. Još uvijek nisam bila svjesna što me to gore čeka. Don Tome je već bio naglasio kako se radi o skromnoj crkvici koja naizgled po ničem nije posebna, ali koja u sebi krije Gospu odjevenu u vjenčanicu, Gospu koju prije svega zovemo Blaženom Djevicom Marijom. Djevičanstvo, mnogi danas ne znaju više ni što je to, kako to tumači Crkva don Tome nam je u više navrata i tijekom nedjeljnih misa pokušao objasniti. Djevičanstvo ne samo redovnika ili redovnica, djevičanstvo ne samo cure ili momka, djevičanstvo u braku, djevičanstvo poslije braka, djevičanstvo koje čovjek odabire iz ljubavi, a ne neko na koje je prisiljen. Djevičanstvo koje nosi veću težinu od mučeništva! Jeli to uopće moguće današnjim mladima prenijeti? Dali ću kao roditelj uopće približno utkati u moju djecu taj pojam, a kamoli želju da ga slijede?...
Pokušavam svaki put kada se nađem u prelijepoj prirodi uhvatiti je i ovjekovječiti fotografijom i svaki put se razočaram jer je nemoguće takvu ljepotu zarobiti u tako malom formatu sve da je i desetke puta veći. Neopisivo, jednostavno veličenstven je taj pogled s visine, te planine to zelenilo na sve strane svijeta.
Iz autobusa smo jurili u crkvu jer misno slavlje samo što nije započelo. Na brzinu je svatko našao malo mjesta u toj malenoj crkvici. Očarao me strop, sav drveni oslikan bezbrojnim posve jednostavnim reklo bi se dječjim crtežima, pojedinačno uokvirenim i posloženim jedno do drugoga. Ispred nas na dnu crkve oltar iznad kojeg se nalazi drveni kip Majke Božje, odjevena u vjenčanicu koja u naručju nosi malog Isusa. Bianka je odmah zamjetila te jednostavne slike koje su krasile i luk iznad oltara i posebno kovana klizna vrata iz četiri dijela koja su sada bila otvorena, a inače dijele oltarski prostor od ostatka crkve. Još uvijek nekako ničega svjesna...začuo se glas svećenika koji su ulazili jedan za drugim uz pjesmu ''Uđite s hvalama na vrata njegova!'' koju smo svi nastavili pjevati. Ne mogu opisati koliko mi je bilo lijepo čuti upravo tu pjesmu, toliko mi je bila savršen odabir u tom trenutku i inače mi je jako draga. Župnik je imao obaveze na drugom mjestu te nas je pozdravio njegov kolega. Po prvi puta sam čula legendu o Krasnom. Djeca su tu u planinama čuvajući blago u jednom trenutku ugledala cvijet u kojem su vidjeli lice Majke Božje. Cvijet su odnijeli u crkvu u dolini i na iznenađenje sviju sutradan je isti nestao iz crkve te su ga kasnije ponovo našli na planini. Ponovo su ponijeli cvijet i toga dana na povratku doma u crkvu, ali se ponovila opet isto-cvijet je ponovo nestao i osvanuo na planini. Na taj način su shvatili da je potrebno Gospi izgraditi upravo na toj planini crkvu. Svetište u Krasnom je nekada bilo jedno od najjačih prošteništa  Majke Božije u Hrvatskoj. U crkvici su toga dana uz nas bili još hodočasnici iz ako se ne varam tri župe iz različitih krajeva.
Misno slavlje je predvodio mladi svećenik koji mi se na početku čino dosta nervozan i nekako nespretan u svom govoru, a kasnije se ispostavilo da itekako zna prenijeti Riječ Božju. Njegova propovijed mi se svidjela jako, rekla bi da na svoj način ni po čemu ne zaostaje za don Tominim propovijedima (uzimajući u obzir da su nam don Tomine propovijedi u pravilu najdraže to mnogo govori). Kako se ne bi ovaj izvještaj odužio na desetke stranica morati ću izdvojiti samo nakratko: Čuti riječ Božju, razumijeti i sprovesti je u djelo u svom životu; dolaziti otvorena srca Bogu; otvorena, meka srca; biti podatan u rukama Božjim; dati se oblikovati; i onda kada se sve izvitoperi dopustiti da nas Bog nanovo oblikuje u ono što on želi; Marija koja je primjer potpune predanosti Bogu iz ljubavi prema Njemu; Marija naš najbolji primjer – su poruke koje su meni ostale u sjećanju koje je taj svećenik odaslao. Ako nikog drugog bar svoju djecu osvjestiti za Ljubav Božju, potaknuti u njima Bogobojaznost, jer ako zbog ničeg drugog bar iz straha od pakla nek' pokušaju slijediti Božju volju ako im ipak ne uspijemo utkati ljubav prema Bogu koja će ih spriječiti od djela od kojih bi trebali odustati kako Boga, kojeg bi trebali ljubiti više od svega ostaloga, ne bi povrijedili. Što više čitam o svetcima shvaćam da je ljubav žarka, neizmjerno jaka, ljubav neopisiva koju su osjetili prema Bogu potaknula u njima želju da mu služe i da mu se potpuno predaju i podrede svoje živote Božjoj volji - baš kao i Marija; umrijeti iz ljubavi – baš kao za nas Isus.
Kada smo nakon mise krenuli prema oltaru i kipu Majke Božje, svoju Bianku sam držala za ramena i kada je odjeknula pjesma Rajska Djevo Kraljice Hrvata sjećanja su me posve preplavila, oči su mi se napunila suzama, glas kojim sam pokušala otpjevati tu meni jednu od najdražih pjesama posvećenih Gospi postao je sve drhtaviji i konačno sam ponovo nakon ne znam ni sama koliko desetljeća osjetila ono što i nekoć kao dijete kada bi se približavala Gospi u svetištima - ushićenost, radost, uzbuđenje i strahopoštovanje. Sjetih se ljubavi koju sam tada gajila prema Bogu i Gospi kao više nikada kasnije na sličan način. Već odavno sam željela bar na trenutak ponovo doživjeti taj osjećaj koji sam kao dijete imala na raznim hodočašćima. Tu, u toj maloj crkvici na toj velebnoj planini, prethodno niti pravo svjesna kakvo ja to svetište tog dana pohodim, Bog mi je podario ponovo tu milost bar na par trenutaka. Šapnula sam u suzama Bianki da Gospi uputi želju da joj pomogne da se odagnaju ružne misli koje je zaposjedaju već duže vrijeme, a ja uputih već dugo svoju istu. Nedostajao mi je moj Bartol, i moj suprug, ali svakako će to biti još jedan razlog da najmanje još jednom pohodim tu Blaženu Djevicu Mariju u želji da i njih dovedem k Njoj - usred neopisive prirode.
Ako nam danas nešto nedostaje onda je to ne samo Vjera i Ufanje, već prije svega žarka Ljubav prema Bogu (meni prvoj)!

 
E-mail Ispis PDF

HODOČAŠĆE U KRASNO 28. 7. 2018.

Župnik je poveo nas stotinjak hodočasnika u ovim vrućim ljetnim danima na jedno duhovno i tjelesno osvježenje koje smo s radošću iščekivali. Moleći krunicu i pjevajući marijanske pjesme započeli smo naše hodočašće u Gospić i Krasno na sjevernom Velebitu 28. srpnja 2018.

Već u sedam sati bili smo u gospićkoj katedrali, sjedištu mlade Gospićko – Senjske biskupije koja je ove godine postala punoljetna. Ljubazno nas je dočekao njezin prvi biskup, sada u miru, Mile Bogović. Kao povjesničar ukratko nam je protumačio značenje Like kao važnog, središnjeg dijela Hrvatske koja se spominje još u 10. stoljeću. Radi svog geografskog položaja bila je meta bližih i daljih osvajača, a od Turaka je oslobodio pop Marko Mesić 1689. Kao središte Hrvatske odabrana je da u njoj bude Crkva hrvatskih mučenika i svehrvatski grob kojima se odaje poštovanje svim onim junacima koji su svoj život položili za obranu domovine tijekom njezine povijesti. Naglasio je da je svaka žrtva podnesena za drugoga zapravo put spasenja. Malo nam je progovorio i o sadašnjem trenutku biskupije koja ima aktualne probleme cijele domovine – iseljavanje i očitu potrebu kontinuiranog rješavanja nagomilanih problema koji trebaju biti prioritet. Mlada gospićka katedrala je posvećena Navještenju Marijinu, a i sam grad Gospić dobio je ime po Gospi.

Zatim smo nastavili put prema Smiljanu, rodnom mjestu svjetski poznatog znanstvenika Nikole Tesle. Najprije smo obišli njegovu rodnu kuću gdje smo uz stručno vodstvo saznali mnogo pojedinosti iz njegova života i vidjeli pojednostavnjene prikaze nekoliko njegovih otkrića i izuma. Cijeli je život posvetio znanosti i istraživanjima, a samo je 700 izuma patentirao. Pogledali smo i dobro napravljen dokumentarac o njegovom burnom životu.

Obogaćeni novim znanjima i diveći se predivnoj prirodi nastavili smo hodočašće u nacionalni park Sjeverni Velebit. Tad smo dobili odličnu katehezu od našeg župnika koji nam je opisao nastanak pobožnosti prema Gospi od Krasna i vrijednost djevičanstva u ovozemnom i vječnom životu. ( Mnogi od nas su rekli da bi se mjesto trebalo zvati Prekrasno, a ne samo Krasno.) Pri vrhu brda u jednostavnoj seoskoj crkvici posvećenoj Uznesenju Marijinu nema nekih umjetničkih vrednota, ali ona privlači stoljećima hodočasnike koji osjećaju vjeru i ljubav onoga koji je izradio cvijećem oslikani drveni strop i kip Marijin u bijeloj vjenčanici. Simbol ovog svetišta je cvijet, a cvijet je simbol djevičanstva. Stoga, ovdje se moli za djevičanstvo i čistoću svih staleža vjernika. Došavši u crkvu zateki smo u njoj i hodočasnike iz Istre i iz Zlatara pokraj Krapine. Svetu misu je služilo pet svećenika, a predvodio je mladi svećenik Josip iz Istre. On je u propovijedi naglasio Marijino služenje kao uzor svim vjernicima, a tumačeći misna čitanja i nas usporedio s glinom lončarevom koju Isus mijesi i oblikuje i kojemu se trebamo samo prepustiti u svakodnevnom životu. Poslije sv. mise napravili smo zavjetni molitveni ophod oko oltara na kojem je kip Gospe Krasnarske. Potom je uslijedio organizirani zajednički objed u restoranu hotela koji je izgrađen na samom vrhu i s kojeg je neopisivo lijep pogled na okolinu, predivno Božje djelo prirode pred kojim staje dah i riječ od udivljenja i ljepote....

Pri polasku iz Krasna prošli smo prilaznom cestom za hodočasnike uz koju je postavljen križni put te nas je tada župnik zamolio za tišinu dok se spuštamo i molimo. To mi je bio posebno lijep, ugodan i potreban trenutak ovog hodočašća !!! Mir, stotinjak ljudi koji koračaju u tišini, sabranost u molitvi, nešto posebno...

Hvala vam župniče i za ovo lijepo iskustvo!

Hodočasnica

 
E-mail Ispis PDF

PRVA SVETA PRIČEST U ŽUPI PRESVETOG SRCA ISUSOVA
 Sveta  Euharistija najuzvišeniji je dokaz Božje ljubavi prema čovjeku.
( Sv.Ćiril Jeruzalemski (315.-386.)

Prva sveta pričest održana je u nedjelju , 27.svibnja 2018.godine. U najljepšem mjesecu godine . Marijinom mjesecu. Nakon punih devet mjeseci pripreme. Ima i tu simbolike.
Tjedan ranije, u subotu, 19.5. održana je Prva sveta ispovijed.  Pomirenje sa dragim Bogom. Odrješenje od grijeha.  Moje dijete je zadovoljno, sretno tog dana došlo kući. Pitam se da li je shvatila doista ?   Je li svjesna da je primila sveti sakrament ?
 U nedjelju, 20. svibnja  na misi   je  bila  obnova Krsnih obećanja.  Roditelj je svom djetetu predao zapaljenu svijeću. Svijeću koja je gorjela na krštenju. Obećanja koja tada  umjesto njih dadosmo mi, roditelji i kumovi . Moje  dijete čita na kraju svete mise pjesmu koja kaže pustite malene k meni , njihova  su srca  čista .. Je li se dovoljno trudim da je pustim k Njemu.  K Bogu mojemu ?
 A onda je svanuo nedjelja  prve svete pričesti.  Bilo je 46 prvopričesnika. Vesele, zaigrane djece. Toga dana izgledali su poput predivnih malih anđela, u bijelim haljinama, zažarena lica i širom otvorenih očiju. I moje je dijete je tamo.. Gledam je , čini mi se na trenutke nemirna, ustreptala . Pogledava me povremeno.  I moje srce je ustreptalo,  nemirno .  A kako ne bi bilo ,ta moje će dijete primiti Krista živoga ! Je li ima veće radosti?  Sjećam se njenog krštenja. Držeći  je na rukama postala je dijete Božje. A  biti dijete Božje , je li ima veće radosti?   Mislim se da li sam je dovoljno u vjeri poučila, odgojila. Jesam li što propustila ?    Uz  Božju pomoć  , govorim  sama sebi, znajući  da me  On neće ispustiti iz svojih ruku  nikada .. . Velika je odgovornost roditelja. Rekla bih u bilo koje vrijeme, ne samo današnje.  Čemu ih moramo podučiti ? Raditi , moliti i nadasve ljubiti  Boga i jedne druge. Stane u tri riječi, čini se lako, ali teže ne može biti.  Često bih joj govorila : Znaš ,Bog je svemoguć , On je naš spasitelj , On je tvorac svega živoga , stvorio je i tebe i mene, On je ljubav , nema veće ljubavi od njegove. u bi znala  negodovati,  govoreći   „ Znači voli me više nego ti i tata ?“. Govorila bih  da je Isus umro je zbog nas. U početku bi me  obasipala pitanjima koja su imala ulogu osporiti sve ono što bih joj rekla,   pa me neko vrijeme samo gledala,a onda je počela govoriti .. ma znam tako nam je rekao i don Tomislav. Bila sam sretna.  Znala sam da je tu malu dušu dirnuo govor njenog vjeroučitelja.  A onda  bi ona mene poučavala jer tako je rekao don Tomislav, a on zna bolje.  Naš dragi don Tomislav. Nije mu bilo lako, vjerujem. Djece puno, pomoći malo, razumijevanja možda još manje. Ali neda se on, ustrajan je on.  Ali trebalo je  tu djecu, podučiti , pripremiti , uputiti u Svete sakramente, a ponekad ih jedva možeš umiriti. Neizmjerno sam mu zahvalna . I moja djevojčica, također.  Gledam je. Prima Svetu hostiju.  Čini se ponizna, krotka  ali istovremeno tako  nadnaravno  sjajna  . A ako neće , ta njihova su srca čista.. I lagano klize suze  moje , ganuta Božanskim  prizorom
 Ne ,mogu ne spomenuti  moju  prvu svetu pričest. Koja je bila sad već davne 1982, godine. Sakrament koji je zasigurno ostao u mojem najdubljem sjećaju. Sjetih se sebe, uznemirenje djevojčice , plačljive  tog svibanjskog jutra  znajući da se događa nešto veličanstveno a ne razumijući do kraja.. umirale su me tada da kao i sad riječi pjesme  Veselo braćo kliknimo.. Hostijo sveta Bože naš, očuvaj brani nas, naša budućnost s tobom sja u Tebi naš je spas... Naš Spas..
Zahvaljujem dragom Bogu na milosti koju nam  i iskaza darujući  se  kroz Euharistiju jer  kako reče Sv.Pio „ Sveta je pričest najkraći i najpouzdaniji put u Nebo“.
U  molitvama  za naše prvopričesnike, roditelje i čitavu župnu zajednicu..
Margaretina mama

 
Stranica 1 od 28

galerija

NAJAVE:

četvrtkom u 19:00 je priprava odraslih za sakramente - katekumenat


Imate li problem ovisnosti u obitelji? INFOCENTAR vas radosno očekuje svake srijede od 18-20h u župnoj dvorani!


Župni vjeronauk je subotom:

09:00 - 3. i 6. razred

10:00 - 4.,5.,7. i 8. razred

11:00 - 1. i 2. razred


02. 12. Prva nedjelja Došašća – NOVA CRKVENA GODINA

03. 12. Započinju sv. mise Zornice ujutro u 6, svaki radni dan do Božića

07. 12. Prvi petak

08. 12. BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM

10. 12. Započinje i blagoslov obitelji prema  naznačenom rasporedu

13. 12. Sv. Lucija

15. 12. Drinske mučenice

16. 12. Nedjelja Caritasa - Milostinja je za siromašne

 21. 12. Božićna sv. ispovijed u 18 sati

POVEZNICE

bitno

You are here: