Župa Presvetog Srca Isusova

E-mail Ispis PDF

 

16. listopada 2011. KRIZMA U ŽUPI PRESVETOG SRCA ISUSUSOVA

 

 

DSC_1229

Čim sam ušla u crkvu osjetila sam neku posebnu, svečanu atmosferu. Djevojke i mladići svojom ozbiljnošću činili su je takvom. Ovogodišnje krizmanike poznajem jako dugo, neke još od vrtića, jer je među njima i moj sin. Već na početku iznenadili su me svojom dostojanstvenošću i na tome im svaka pohvala.Još od prošle nedjelje razmišljam o pitanjima koja su krizmanici postavili u svojim pismima Ocu biskupu. Od tih pitanja sastavljen je pozdravni govor krizmanika Ocu biskupu, govor prenosim u cijelosti:

" Oče Biskupe,
Pozdravljamo Vas u ime svih krizmanika i vjernika župe Presvetog Srca Isusova!
Iz naših pisama Vama se vidi kako je najveća većina od nas shvatila sv. krizmu veoma ozbiljno, iako nas dosta napisa da su se u sedmom razredu pitali: pa čemu priprava za krizmu !? Pa zar nije dosta školski vjeronauk!?
Netko od nas napisa: "Još uvijek nisam svjestan značenja Potvrde, ali znam da sam na pravom putu!", a netko reče: "Iako sad nisam baš potpuno svjestan svega toga, nadam se da ću s vremenom sve to shvatiti!". I opet netko. "Isprva nisam krizmu shvaćala ozbiljno. Pripravu sam smatrala samo kao neko druženje i trebalo mi je dosta vremena da shvatim pravo značenje krizme."

Nekoliko je nas negodovalo radi toga što nekim krizmanicima krizma znači samo dobivanje novaca i poklona. Jedan krizmanik je ljut na svoje bogate roditelje što se ide taj dan u restoran na ručak ...  Jedna krizmanica je ljuta na ostale krizmanice što im je stalo samo do toga kako će taj dan izgledati...
Ipak kod većine se krizmanika vidi da su župni vjeronauci i nedijeljene sv. mise pomogli da shvati koliko je vjera važna u životu. Netko napisa da se svega ovoga boji, ali u društvu s Vama, oče biskupe, da će sve promijeniti.
Jedan krizmanik izjavi: "Dok neki krizmanici razmišljaju kako će izgledati tj. je li im košulja ili haljina lijepa i svečana, ja se pitam kakva će biti moja duša u tom trenutku kad se budem krizma ...!"
Iako nas je dosta izričito napisalo da će nakon krizme ići nedjeljom na sv. misu, jedna krizmanica napisa: "Koliko god ja u sebi sada mislila ' neću ići na misu...ja sam gotova s Crkvom' ja znam da ću ići. Sada znam da vjeronauk nije neka glupost na koju moram ići da bi se krizmala. Radujem se krizmi! Jako!"
Oče Biskupe, dobro nam došli!

Najviše me se dojmilo pitanje - Što je zapravo krizma?
Iako je jasno da je to otajstvo koje ne možemo potpuno dokučiti, kao roditelju nametnuo mi se odgovor dok sam gledala našu djecu uređene kao male ljude. Na putu prema sazrijevanju dali smo im vjerojatno sve što smo mogli, ali darove poput mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega može dati samo Duh Sveti.
Upravo zato što su naši krizmanici izgledali tako odraslo i ozbiljno sviđa mi se  što su krizmani u prvom srednje, jer je razlika od prije šest mjeseci do danas očita.
Također mi se čini da je krizmanje u prvom srednje važno i zbog župnog zajedništva.
Sada kada ih više ne veže razred, ni škola, jedina poveznica im je njihova župa.
Radost i uzbuđenost nas roditelja bila je očita. Mislim da smo svi mislili isto, kako je petnaest godina prošlo za tren. Od vremena kad smo mi tu djecu držali na rukama i izgovarali njihovo ime pred Bogom, do danas kada ga oni sami izgovaraju prošao je samo treptaj oka u kojem je trebalo napraviti težak posao, od male djece napraviti ljude. Ne mogu biti sigurna jesam li u tome uspjela, mogu se samo moliti – Bože, čuvaj ga u svojoj blizini.
Miris tamjana, prisutnost Oca Biskupa, ozbiljnost krizmanika ispunila su našu crkvu prekrasnom atmosferom. Svečanom i prepunom roditeljskog ponosa.
Posebno me dirnula što sam među vjernicima vidjela umirovljenu učiteljicu OŠ «Tina Ujevića» Mariju Mikulandru. Došla je na krizmu svojim učenicima. Svojoj pretposljednjoj generaciji. Kako je samo bila ponosna.
Sve nas je ohrabrio govor našeg Biskupa. Iz svake riječi vidjelo se koliko on voli mlade, koliko u njih vjeruje i što zna da je danas potrebno mladima razbiti strah i uliti vjeru u budućnost. Ista pouka dobro je došla i nama roditeljima da nas opomene da djeci nije potrebno samo ono materijalno već i sve što im hrani dušu.
Kako se bližio kraj mise tako mi je sve više smetao žamor ispred crkve. Nije to bio samo žamor već i izraz nepoštivanja prema krizmanicima, njihovim roditeljima, kumovima, ocu biskupu i prema samom prostoru i činu zbog kojeg smo se okupili. Znam da se danas obitelji ne vide često, ali takvo ponašanje uništilo je ljepotu cijelog događaja.

Uistinu mi se čini da su naši krizmanici osjetili  dodir Duha svetoga. Ove godine se u našoj župi krizmalo 22 mladića i 23 djevojke, od kojih jedna, Gabriela, ima  celebralu paralizu.
Kad se samo sjetim koliko sam puta u ovih 15 godina vikala na mog sina jer trči, skače, priča. U jednom trenutku sam pomislila kako bi i Gabrielina majka vikala od sreće da Gabriela potrči, poskoči, propriča…!
Po završetku primanja svete potvrde uputili smo se kući. Možda bi se suprug i ja bolje proveli da smo taj dan izašli negdje u restoran, ali dok smo spremali stolove za naše goste shvatili smo da svi naši uzvanici već imaju uobičajeno mjesto gdje sjede na ovim našim proslavama i to me ispunilo mirom, jer ako nešto i ne bude u redu, okruženi smo prijateljima.

No, naravno, sve je bilo u redu, Bogu hvala!


 
E-mail Ispis PDF

 

13. listopada 2011. - SASTANAK ŽUPNOG CARITASA

 

P4090102

 

U četvrtak, 13. listopada 2011. godine iza svete mise održan je redovni sastanak Župnog Caritasa. Gotovo svi nazočni su sudjelovali i na sv. misi prije sastanka jer nam je želja da budemo međusobno, a i s našim korisnicima, duhovno povezani. Tu duhovnu povezanost osjećamo i održavanjem molitvenog lanca Žive krunice kojega smo članovi Župnog Caritasa započeli u kolovozu 2010. godine,  a s nakanom za svećenička zvanja u našoj biskupiji. I na ovom sastanku Župnog Caritasa smo se uvjerili da smisao našeg rada nije samo u materijalnim davanjima. Nakon niza posjeta i razgovora neki od naših korisnika su se u ovom periodu ispovijedili i došli na svetu misu. Hvala Ti Bože! Svi članovi su podnijeli izvješća o posjetama koje su od zadnjeg sastanka napravili. U nastavku smo se dogovorili za rad u ovom mjesecu. Idući sastanak je 10. studenog, a započinje sv. misom u 18 sati.

P4090103

 
E-mail Ispis PDF


8.  listopada:  hodočašće sv. Šimunu u Zadar

sv_sime_10822

Moram Vam reći da, kao što i sami znate, nisam stručni, kompetentni novinar niti sam hodočašće doživjela i proživjela s tim zadatkom pa Vam mogu samo napisati neke moje osobne impresije te Vas stoga molim da me i ne potpisujete (koristim priliku i ispričati i opravdati Vam se što se ne uključujem u čitanja, čuvanja djece i slično. Razlog tome je što mi je, eto, cijeli moj život posvećen odgoju svoje i djece u školi... Kako sam sama pa sve to uvijek i radim sama- jedva dočekam priliku da se netko drugi brine o svemu: organizaciji, paženju, čuvanju, brojanju, čitanju, gledanju gdje je tko, svemu pa da se i ja mogu malo opustiti, dozvoliti sebi da ne budem uvijek u grču i doživljavanju svega napola- jer mi je druga polovica uvijek opterećena drugima... Oprostite mi, ja sam samo obična smrtnica koja se, pogotovo kad je vjera u pitanju, želi posvetiti svojoj djeci i sebi. Iskreno se nadam da me nećete doživjeti kao sebičnu osobu jer to smatram da doista nisam, samo se preprepreviše dajem djeci u školi pa mi se čini da malo mene ostane mojoj vlastitoj... Silno se trudim imati strpljenja, ali je tako teško sve konce držati fizički sama. Zato su mi mise, hodočašća i sve vjerske prigode prilike kad se svjesno želim posvetiti Bogu, svojoj djeci i sebi). Ni inače nisam dobra kad nešto moram odraditi, a da me nešto osobito osobno ne potakne, kao što je to bio slučaj s mojim mailom nakon Veprica, potaknuta ponašanjem djece...
Stoga ću Vam napisati moja osobna promišljanja, a Vi onda to uobličite, doradite, dopunite, oduzmite, što Vam drago... Dakle, krećem:
nakon izrazito naglog pogoršanja vremena: kišnog, hladnog i vjetrovitog petka- osvanula je sunčana, čista, burna i prohladna subota, Dan sv. Šime i Dan neovisnosti. Dan kao stvoren za druženje s Bogom, obitelji i dragim ljudima...
Našli smo se na već ustaljenom mjestu za početak svih naših hodočašća i krenuli put Zadra u 9:30. Zbog relativno kasnog polaska smo išli autocestom, bez zadržavanja na našim ustaljenim postajama, ali ne bez obvezatne jutarnje molitve i uvođenja u sam današnji dan od strane našeg župnika, koji nam je, nakon molitve, ispričao mnoge zanimljive povijesne činjenice vezane uz sv. Šimuna, ali i općepovijesne činjenice onoga, a i ovoga vremena. Sve nam je to izuzetno pomoglo da vrijeme u autobusu doživimo duboko u sebi, promišljajući o Bogu, sebi samima i svojim životima, pripremajući se za svetu misu u crkvi sv. Šimuna.
Kao i svake godine, doživljaj u samoj crkvi jednostavno- neprepričljiv: sam ugođaj, ljudi svih uzrasta, različitih ekonomskih statusa i podrijetla; mnoštvo svećenika (e, ovdje ne znam kako bih vas sve imenovala, kad rekoste da su biskupi jedini svećenici pa ovdje napišite primjeren naziv)- svi sjedinjeni u molitvi...

Skrinja_Sv_Sime_01_1197901963

Misu je, izuzetno nadahnuto, predvodio mostarski biskup Ratko (oprostite, zaboravih prezime, a moje cure, koje su ga zapamtile, već odavno spavaju pa prezime dodajte Vi) i još nam jednom potvrdio važnost umješnosti jačine prenošenja i tumačenja Božje riječi... Nije bilo bitno imate li 15 ili 85 godina, jeste li u najmodernijoj odjeći ili narodnoj nošnji- Božja je riječ duboko prodrla do svakoga nazočnog...
Na žalost, još uvijek ima i onih koji se nisu naučili osnovama kulture pa su mobiteli svirali- ljudi se čak i javljali!-  i alarmi na satovima zvonili, ali nas nisu niti malo omeli u upijanju svetih riječi, misli i postupaka...
Nakon mise smo se u tišini popeli do sv. Šimuna, pomolili se, uzeli pamuk, ostavili milodar i izašli iz crkve oplemenjeni i nahranjeni Božjom riječi.
Vani nas je dočekalo zubato sunce babljeg ljeta te smo, nakon duševne okrjepe, otišli i na fizičku: u restoranu Kod Stipe su nas opet vrlo srdačno dočekali i ugostili ukusnom hranom.
Zadar je predivan grad, prepun mjesta koje je vrijedno vidjeti, a pogotovo kad imate "vodiča" toliko znanjem punog i iskustvom bogatog kao što je naš župnik pa smo obišli poluotok, slušajući zanimljive povijesne činjenice te objašnjenja (tri zaštitnika Zadra, Katedrala, crkve, stup srama, sjemenište,...).
Na povratku smo u autobusu sređivali dojmove proživljenog dana, izmolili Krunicu i vratili se svakodnevnoj brzini i obvezama bogatiji za još jedno izuzetno lijepo i bogato iskustvo, ispunjeni mirom i Božjom milosti...
Oni koji su bili prvi put, iz drugih župa, ostali su ugodno zatečeni i iznenađeni svime doživljenim te izrazili želju da ih se pozove na svako hodočašće ubuduće!
Meni osobno je najveća vrijednost što sam i ovo hodočašće proživjela sa svojom djecom te tako još više učvrstila, kako našu međusobnu, tako i našu vezu, kao obitelj, s Bogom.
Stoga apeliram na sve roditelje: vodite svoju djecu na hodočašća, pođite s njima na nedjeljnu misu!
Budem tako tužna svake nedjelje kad slušam mlade ljude koji sjede u zadnjim redovima crkve i ne prestaju pričati tijekom cijele svete mise, koji se niti ne dižu sa stolica da bi zajedno molili! Ma da barem zašute načas pa poslušaju, pogledaju oko sebe, išta na trenutak dožive...
Ne obaziru se na prijekorne poglede ljudi oko njih, a ismijavaju svakoga tko im se obrati umiriti ih... Zar to nije žalosno?! Pa gdje su ti roditelji?! Čemu poslati dijete na misu, a da i sami nisu nazočni?! Čemu uče svoju djecu?! Dvostrukim mjerilima?! Pukom zadovoljavanju forme, bez apsolutno ikakve doživljenosti?! Da su roditelji uz djecu, iskreno se nadam da se ne bi tako ponašala...
Čemu se onda čudimo?! Što nam mladost propada i ide krivim putem?! Čemu ih mi, odrasli, učimo?! Tužno... Čak se usuđujem reći: beznadno...
Celesti_Presentation-of-Jesus-at-the-Temple
 
E-mail Ispis PDF

 

HODOČAŠĆE U SARAJEVO 24 .RUJNA 2011.


U petak 23.rujna krenuli smo na još jedno hodočašće. Cilj nam je bilo Sarajevo gdje smo nazočili  proglašenju blaženima pet časnih sestara, mučenica za vjeru.  Poginule su 15.prosinca 1941. u Goraždu  pred nasrtajem četnika  braneći svoje žensko, redovničko i vjerničko dostojanstvo. Radije su prihvatile smrt u hladnoj rijeci Drini nego iznevjerile svoje, Bogu zadane redovničke zavjete. Zato ih je narod odavno prozvao Drinske mučenice. Na početku puta, nakon molitve, župnik nas je upoznao sa životom sestara i uvjetima njihove pogibije. Govorio nam je opširno o vrednoti čistoće i tako nas pripravljao na sutrašnji događaj. Upoznavao nas je i s mnogim povijesnim zbivanjima koja su se događala na ovim prostorima. Tu su se vodili mnogi ratovi, uvijek  sa strašnim posljedicama za naš narod. Ovi su prostori natopljeni krvlju i patnjom kroz vjekove. I danas se tu vrlo teško živi i opstaje radi brojnih razloga.

DSCN0801

Prva postaja našeg hodočašća bio je Kupres. U novoizgrađenoj , velebnoj župnoj crkvi posvećenoj Svetoj obitelji  imali smo sv.misu. Već pri ulasku u crkvu čovjeku zastaje dah. Ona oduhovljuje svojom ljepotom, jednostavnošću, veličinom! Tu nas je srdačno dočekao mladi svećenik, kapelan župniku koji je i postulator procesa za beatifikaciju Drinskih mučenica. Dalje nas je put vodio prema Bugojnu, Travniku, Vitezu, Kaknju, Visokom… Prolazeći tim prelijepim planinskim predjelima ne možemo se nadiviti ljepoti Božjeg stvaranja. Bujna vegetacija svugdje, sve je zeleno i živo. Svaki novi prizor bio je kao nova stranica knjige. Otvaramo je svakim novim kilometrom i tako stižemo predvečer do odredišta, sarajevske župe Stup, posvećene Uznesenju Marijinu.

DSCN0823

I tamo nas je dočekao mladi župnik, i u crkvi nas, zajedno s njihovim bogoslovom , upoznao s poviješću župe i njezinim sadašnjim teškim životom jer se nakon Domovinskog rata vrlo malo katolika vratilo u svoje domove. Nakon toga u župnim prostorijama smo bili počašćeni, zajedno s hodočasnicima iz Dubrovnika, ukusnom večerom, bosanskim specijalitetima koje su nam pripremili vrijedni domaćini. Slijedilo je naše pojedinačno upoznavanje s obiteljima koje su nas te noći rado i vrlo ljubazno ugostile u svojim domovima.

DSCN0836

Ujutro, 24. rujna u subotu nalazimo se u župnom dvoru pa odlazimo posjetiti sarajevsku katedralu posvećenu Presvetom Srcu Isusovu. Nakon toga išli smo u sportsku dvoranu Zetra u kojoj se dogodio veliki događaj radi kojega smo i došli u Sarajevo. Pred dvoranom veliki redovi hodočasnika strpljivo čekaju na ulazak unutra. A unutra vrlo ugodna, mirna atmosfera obogaćena duhovnim glazbom koja podržava iščekivanje sv.mise. Velika dvorana prepuna je vjernika i sve se crveni od prigodnih šalova oko vrata koje smo dobili za spomen na proglašenje naših mučenica blaženima. Zatim je počeo prigodni program u kojem su nastupili brojni zborovi časnih sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi, kojem pripadaju naše mučenice, kao i drugih redova, ali i zborovi mladih. Pjevaju sestre iz naše domovine, ali i iz drugih zemalja i na drugim jezicima, jer su dvije sestre bile Slovenke , a jedna Austrijanka. Predivno ih je bilo gledati, slušati i uživati u tim anđeoskim glasovima koji slave svoga Stvoritelja i žrtvu života svojih susestara Njemu u čast.

DSCN0842

U 11 sati počela je sv.misa procesijom  Papinog izaslanika, naših kardinala i svih biskupa. Na početku je bio Obred proglašenja blaženim sestara mučenica. Posebno je bilo dirljivo dok je kardinal Puljić javno čitao kratki životopis svake sestre: Jule, Berhmane, Krizine, Antonije i Bernadete. Nakon proglašenja blaženima otkrivena je slika blaženica postavljena pokraj oltarnoga prostora.  Svetu misu je predvodio Papin izaslanik kardinal Angelo Amato. Pokraj skupine od nas desetak iz župe stajalo je nekoliko dječaka vrlo pristojnog ponašanja i izgleda. Bili su drugačiji od drugih mladih i pretpostavili smo da su sjemeništarci, a to su nam kasnije na upit i potvrdili, rekavši da su iz travničkog sjemeništa. Bogu hvala da ih ima !   Za vrijeme svete mise u cijeloj dvorani potpuni mir. Mir, pobožno sudjelovanje vjernika, dostojanstveno ponašanje, prekrasna, uzvišena atmosfera ! Svi kao jedna duša ! Nešto veliko! Posebno je snažan bio trenutak kad je kao relikvija blaženih mučenica prinesena posuda s vodom iz Drine. Drina kao njihov grob! U dvorani tišina. Misli lete i stvaraju sliku pogibije hrabrih, Bogu posvećenih, djevica. U srcu molitva, zahvala… Možda se sjećamo nekih svojih izrečenih, a pogaženih odluka… A one su  ustrajale, ustrajale do zadnjeg trenutka, uz Božju pomoć koju su zazivale te noći 15. prosinca 1941.

DSCN0855

Na završetku sv. mise pjesma zahvale Tebe Boga hvalimo na hrvatskom, slovenskom i njemačkom jeziku po jedna kitica, kao svjedočanstvo sloge sestara u Božjoj ljubavi. Nakon sv. mise krenuli smo put našeg trećeg odredišta, Studenaca kraj Ljubuškog. A putem do tamo opet prekrasni vidokrug .Opet otvaramo stranice one divne Božje knjige koje se ne možemo nagledati.  Prolazimo uz kanjon Neretve diveći se ljepoti okolnih planina Prenja, Čvrsnice, Čabulje, Veleža… Prošavši Mostar ubrzo smo stigli u Studence, svetište Presvetog Srca Isusova. Tamo su nas župljani, uz svog župnika, gostoljubivo dočekali s odličnom večerom . Obišli smo i  obnovljenu župnu crkvu, kao i vanjski bogoslužni prostor s prekrasnim kipom Srca Isusova. Putujući u Šibenik, nakon molitve, u autobusu mikrofon je bio naš, nas hodočasnika. Ljudi su iznosili svoje dojmove, doživljaje i tako nas svih obogatili za svoje iskustvo. Svi se slažu da je to bio jedan prekrasan dan i vrlo dojmljivo hodočašće. Za sve to zahvaljujemo Bogu i molimo za zagovor naše nove blaženice, sestre Družbe Božje ljubavi, Drinske mučenice!
 
E-mail Ispis PDF

 

18.09.2011. ODRŽAN REDOVITI SASTANAK ŽUPNOG VIJEĆA

 

U nedjelju, 18.09.2011. u 20 sati održan je redoviti sastanak članova Župnog vijeća. Razgovaralo se o ovim temama : proslava zaštitnika biskupije sv. Mihovila, nova radna godina i izbor novog Župnog vijeća.

P3150090

Više...
 
E-mail Ispis PDF
HODOČAŠĆE NA UDBINU 10.RUJNA 2011.



Kao svake godine, i ove je naša župa Presvetog Srca Isusova hodočastila na Udbinu. Išli smo na svečanost posvete Crkve hrvatskih mučenika. Udružili smo se sa susjednom župom sv.Petra na Vidicima i nas osamdesetak pošli smo sa svojim župnicima u ranim jutarnjim satima put Udbine. U autobusu sabrano, molitveno ozračje. Svako hodočašće, hod k Bogu, započinjemo molitvom, pjesmom, psalmima.
Nakon molitve naši župnici don Tomislav i fra Vitomir su nam obilato tumačili povijesne okolnosti  u kojima se dogodila bitka na Krbavskom polju 9. rujna 1493. godine. Toga jutra dogodio se tužni, tragični poraz hrvatske vojske.


DSCN0727

Više...
 
E-mail Ispis PDF


11. 8. 2011. ODRŽAN  SASTANAK ŽUPNOG CARITASA

Nakon molitve je pročitan zapisnik od predhodnog sastanka. Zatim su svi članovi, volonteri Župnog Caritasa izvješćivali o svojim aktivnostima u proteklih mjesec dana. U nastavku se razgovaralo o župljanima kojima je potrebna bilo koja pomoć.
Župnik i voditeljica Ž.C. su dali upute o daljnjem radu.

P2050086



Dogovoreno je da se ovaj tjedan u župi prikuplja pomoć za Somaliju.

Na sastanku je bio prisutan i bračni par Zensen iz njemačkog grada Durena, u kojem se nalazi svjetsko svetište sv. Ane, a kamo smo mi prošle godine hodočastili. Ta župa nam je pomogla oko nabavke orgulja. Oni su nam ove godine darovali i jedan vrlo vrijedan kip Srca Isusova.

Idući sastanak Župnog caritasa bit će 8. 9. 2011 u 19.30.
 
E-mail Ispis PDF


5. KOLOVOZA, DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI

 

U polusjenu ugodno hladne katedrale je uvijek lijepo ući. Zaokruživši pogledom primijetio sam lijepi broj naših župljana koji su se pridružili svetoj Misi zahvalnici prigodom 16 godina proslave vojno redarstvene akcije Oluja.  Mir i tišina, gotovo da su se mogli osjetiti. Kao da zrače iz tih prastarih zidova. Mir koji nam toliko treba. Mir koji nam je potreban kako bi porazgovarali i zbližili sa našim Stvoriteljem, a mir kojega tako malo imamo zbog načina života kojim živimo. Na poseban način privlači ono malo, crveno, jedva vidljivo svjetlo koje simbolizira živu prisutnost našeg vječno strpljivog i punog ljubavi Boga. Privlači nas Njegova prisutnost i nekako mi je uvijek draže biti bliže tom svjetlu nego se zadržavati negdje u dnu ili pozadini.

 

 

photo2

Više...
 
Stranica 25 od 27

galerija

NAJAVE:

13. rujna 2018. u 20:00 započima katekumenat, priprava odraslih za sakramente


Imate li problem ovisnosti u obitelji? INFOCENTAR vas radosno očekuje svake srijede od 18-20h u župnoj dvorani!


Mjesec srpanj - Mjesec Presvete Krvi Kristove, svaki dan prije sv. Mise je pobožnost Predragocjenjenoj Krvi Kristovoj


05.07. Sv. Čiril i Metod, suzaštitnici Europe

06.07. Sveta Marija Goreti, zaštitnica djevičanstva

09.07. Bl. Marija od Propetog Petković

11.07. Sv. Benedikt, zaštitnik Europe

13.07. Majka Božja Bistrička

16.07. Gospa Karmelska

20.07. Sv. Ilija

25.07. Sv. Jakov, Sv. misa u župnoj crkvi u 19:00, a u katedrali u 19:30

26.07. Sv. Joakim i Ana

06.08. Preobraženje Gospodinovo


POVEZNICE

bitno

You are here: