HODOČAŠĆE U SARAJEVO 24 .RUJNA 2011.
U petak 23.rujna krenuli smo na još jedno hodočašće. Cilj nam je bilo Sarajevo gdje smo nazočili proglašenju blaženima pet časnih sestara, mučenica za vjeru. Poginule su 15.prosinca 1941. u Goraždu pred nasrtajem četnika braneći svoje žensko, redovničko i vjerničko dostojanstvo. Radije su prihvatile smrt u hladnoj rijeci Drini nego iznevjerile svoje, Bogu zadane redovničke zavjete. Zato ih je narod odavno prozvao Drinske mučenice. Na početku puta, nakon molitve, župnik nas je upoznao sa životom sestara i uvjetima njihove pogibije. Govorio nam je opširno o vrednoti čistoće i tako nas pripravljao na sutrašnji događaj. Upoznavao nas je i s mnogim povijesnim zbivanjima koja su se događala na ovim prostorima. Tu su se vodili mnogi ratovi, uvijek sa strašnim posljedicama za naš narod. Ovi su prostori natopljeni krvlju i patnjom kroz vjekove. I danas se tu vrlo teško živi i opstaje radi brojnih razloga.
Prva postaja našeg hodočašća bio je Kupres. U novoizgrađenoj , velebnoj župnoj crkvi posvećenoj Svetoj obitelji imali smo sv.misu. Već pri ulasku u crkvu čovjeku zastaje dah. Ona oduhovljuje svojom ljepotom, jednostavnošću, veličinom! Tu nas je srdačno dočekao mladi svećenik, kapelan župniku koji je i postulator procesa za beatifikaciju Drinskih mučenica. Dalje nas je put vodio prema Bugojnu, Travniku, Vitezu, Kaknju, Visokom… Prolazeći tim prelijepim planinskim predjelima ne možemo se nadiviti ljepoti Božjeg stvaranja. Bujna vegetacija svugdje, sve je zeleno i živo. Svaki novi prizor bio je kao nova stranica knjige. Otvaramo je svakim novim kilometrom i tako stižemo predvečer do odredišta, sarajevske župe Stup, posvećene Uznesenju Marijinu.
I tamo nas je dočekao mladi župnik, i u crkvi nas, zajedno s njihovim bogoslovom , upoznao s poviješću župe i njezinim sadašnjim teškim životom jer se nakon Domovinskog rata vrlo malo katolika vratilo u svoje domove. Nakon toga u župnim prostorijama smo bili počašćeni, zajedno s hodočasnicima iz Dubrovnika, ukusnom večerom, bosanskim specijalitetima koje su nam pripremili vrijedni domaćini. Slijedilo je naše pojedinačno upoznavanje s obiteljima koje su nas te noći rado i vrlo ljubazno ugostile u svojim domovima.
Ujutro, 24. rujna u subotu nalazimo se u župnom dvoru pa odlazimo posjetiti sarajevsku katedralu posvećenu Presvetom Srcu Isusovu. Nakon toga išli smo u sportsku dvoranu Zetra u kojoj se dogodio veliki događaj radi kojega smo i došli u Sarajevo. Pred dvoranom veliki redovi hodočasnika strpljivo čekaju na ulazak unutra. A unutra vrlo ugodna, mirna atmosfera obogaćena duhovnim glazbom koja podržava iščekivanje sv.mise. Velika dvorana prepuna je vjernika i sve se crveni od prigodnih šalova oko vrata koje smo dobili za spomen na proglašenje naših mučenica blaženima. Zatim je počeo prigodni program u kojem su nastupili brojni zborovi časnih sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi, kojem pripadaju naše mučenice, kao i drugih redova, ali i zborovi mladih. Pjevaju sestre iz naše domovine, ali i iz drugih zemalja i na drugim jezicima, jer su dvije sestre bile Slovenke , a jedna Austrijanka. Predivno ih je bilo gledati, slušati i uživati u tim anđeoskim glasovima koji slave svoga Stvoritelja i žrtvu života svojih susestara Njemu u čast.
U 11 sati počela je sv.misa procesijom Papinog izaslanika, naših kardinala i svih biskupa. Na početku je bio Obred proglašenja blaženim sestara mučenica. Posebno je bilo dirljivo dok je kardinal Puljić javno čitao kratki životopis svake sestre: Jule, Berhmane, Krizine, Antonije i Bernadete. Nakon proglašenja blaženima otkrivena je slika blaženica postavljena pokraj oltarnoga prostora. Svetu misu je predvodio Papin izaslanik kardinal Angelo Amato. Pokraj skupine od nas desetak iz župe stajalo je nekoliko dječaka vrlo pristojnog ponašanja i izgleda. Bili su drugačiji od drugih mladih i pretpostavili smo da su sjemeništarci, a to su nam kasnije na upit i potvrdili, rekavši da su iz travničkog sjemeništa. Bogu hvala da ih ima ! Za vrijeme svete mise u cijeloj dvorani potpuni mir. Mir, pobožno sudjelovanje vjernika, dostojanstveno ponašanje, prekrasna, uzvišena atmosfera ! Svi kao jedna duša ! Nešto veliko! Posebno je snažan bio trenutak kad je kao relikvija blaženih mučenica prinesena posuda s vodom iz Drine. Drina kao njihov grob! U dvorani tišina. Misli lete i stvaraju sliku pogibije hrabrih, Bogu posvećenih, djevica. U srcu molitva, zahvala… Možda se sjećamo nekih svojih izrečenih, a pogaženih odluka… A one su ustrajale, ustrajale do zadnjeg trenutka, uz Božju pomoć koju su zazivale te noći 15. prosinca 1941.
Na završetku sv. mise pjesma zahvale Tebe Boga hvalimo na hrvatskom, slovenskom i njemačkom jeziku po jedna kitica, kao svjedočanstvo sloge sestara u Božjoj ljubavi. Nakon sv. mise krenuli smo put našeg trećeg odredišta, Studenaca kraj Ljubuškog. A putem do tamo opet prekrasni vidokrug .Opet otvaramo stranice one divne Božje knjige koje se ne možemo nagledati. Prolazimo uz kanjon Neretve diveći se ljepoti okolnih planina Prenja, Čvrsnice, Čabulje, Veleža… Prošavši Mostar ubrzo smo stigli u Studence, svetište Presvetog Srca Isusova. Tamo su nas župljani, uz svog župnika, gostoljubivo dočekali s odličnom večerom . Obišli smo i obnovljenu župnu crkvu, kao i vanjski bogoslužni prostor s prekrasnim kipom Srca Isusova. Putujući u Šibenik, nakon molitve, u autobusu mikrofon je bio naš, nas hodočasnika. Ljudi su iznosili svoje dojmove, doživljaje i tako nas svih obogatili za svoje iskustvo. Svi se slažu da je to bio jedan prekrasan dan i vrlo dojmljivo hodočašće. Za sve to zahvaljujemo Bogu i molimo za zagovor naše nove blaženice, sestre Družbe Božje ljubavi, Drinske mučenice!
