Župa Presvetog Srca Isusova

E-mail Ispis PDF

Cenacolo


O blagdanu Bogojavljanja hodočastili smo u zajednicu Cenacolo u Jankolovici kod Biograda na moru

Ni kiša nas nije spriječila da za blagdan Bogojavljanja hodočastimo u zajednicu Cenacolo koja se nalazi u mjestašcu Jankolovica kod Biograda na moru. Kako to već biva na našim hodočasničkim putevima do krajnjeg odredišta imali smo nekoliko usputnih postaja na kojima smo se napojili povijesnim i duhovnim spoznajama. Za ona duhovna bio je zadužen naš župnik don Tomislav Puljić koji je, kiši unatoč, i brojnim hodočasnicima među kojima su prevladavala djeca i mladi, spretno kormilario i usmjeravao nas na najvažnije činjenice iz života kršćanina, na bitne odrednice blagdana Bogojavljanja koji je u nas poznatiji kao blagdan Tri kralja, te o zlu koje se zove-droga.

Među mladim hodočasnicima bili su i sve popularniji pjevači Betlehemske zvijezde čiji su pohodi kućama na Baldekinu postali tradicionalni i sve prihvaćeniji. Sav novac koji se dobije zahvaljujući mladim pjevačima namjenjen je školovanju djece u siromašnim krajevima Afrike. Nagrada za naše pjevače bio je i ovaj poludnevni hodočasnićki put koji se slobodno može nazvati i „sat povijesti“ i „sat milosrđa i dobrote“.

„Sat povijesti“ jer smo na prvoj postaji u Skradinu slušali kratki povijesni prikaz Skradina, nekadašnje antičke Scardone, a potom i na povijesnu ulogu crkve Porođenja Blažene Djevice Marije koja je u zadnjem ratu-Domovinskom ranjena neprijateljskim projektilima, a do danas nije u cijelosti obnovljena. Kakve je rane zadobila skradinska crkva don Gabrijel nam je pokazao na fotografijama izloženim na ulazu u crkvu.

Slijedeća postaja bila je 14 kilometara udaljena Bribirska glavica koja se smjestila na 300 metara nadmorske visine, a sa njezinih najviših kota pogled seže sve do udaljenih otoka Visa, Kornata...
Nas je kiša omela u razgledavanju impresivnih ostataka spomeničkog kompleksa nekadašnje Varvarije do čijih smo  debelih kamenih zidina stigli autobusom zahvaljujući spretnosti našeg vozača koji se odlučio na vožnju uzbrdicom i zavojitom cestom na čemu smo mu bili itekako zahvalni jer je kiša u to vrijeme pojačala.
Poput srdelica stisnuli smo se ispod nastrešnice Gunjačine kuće i sa pažnjom slušali kratku ali burnu i važnu povijest ovog arheološkog područja iz usta prof. Marka Menđušića. Život je najprije započeo u podnožju Bribirske glavice, uz manju rječicu Bribirčicu i potok Otres da bi se u kasnijim stoljećima preselio na uzvisinu koja je svojim geografskim položajem pružala donekle sigurno utočište njegovim stanarima koji su se mijenjali ovisno o povijesnim (ne)prilikama.
Sustav rimskih fontana i danas pruža lijepu sliku kao i ostaci graskih vrata, srednjevjekovnih kula, fontana, crkava, ostale povijesne arhitekture...Na sjevernom dijelu Bribirske glavice smjestila se crkva  sa visokim zvonikom. Na Bribirskoj glavici nalaze se i ostaci brojnih grobova, a u Marunovoj kući izloženi su vrijedni ovdje otkopani artefakti koji svjedoče o bujnom životu nekadašnjih stanara među kojima su bili i slavni  Šubići za čije je vladavine ovo područje doživjelo procvat.
 Prof. Menđušić  podsjetio nas je na značaj fra Luje Maruna koji je daleke 1910. zakopao prvu lopatu nakon čega su uslijedile brojne istraživačke arheološke etape. Unatoč naporima arheologa Bribirska glavica koju neki popularno nazivaju Hrvatskom Trojom ili Hrvatskom Mikenom do danas nije u cijelosti istražena niti je u javnosti dobila status kakav ona po svemu zaslužuje.

Put smo nastavili prema našem konačnom odredištu- zajednici Cenacolo čiji stanari-štićenici upravo na blagdan Bogojavljanja priređuju spektakularni prikaz Živih jaslica. Nismo ni izišli iz autobusa, a kiša je prestala pa smo narednih sat-dva uistinu uživali u gostoprimstvu privremenih stanara ove kuće koji su nas najprije orkijepili toplim čajem i keksima, a potom se brzinski presvukli kako bi smo svi zajedno uživali u oživljenim davnim vremenima kada su trojica mudraca krenula na daleki put tražeći Isusa, odnosno iščekujući njegovo slavno rođenje. U Živim jaslicama tako je uprizoren nekadašnji život, a to znači da su i naša gradska djeca mogla vidjeti domaće životinje koje, inače žive na imanjima Cenacola, potom staje za stoku, jednostavne nastambe, gotovo zaboravljene uporabne predmete... Velikim vatrometom označen je Isusov dolazak na svijet kojeg su tri mudraca, tri kralja, prepoznala po  zvijezdi koja im je pokazivala pravi put.
Sa velikim padnjevima prepunim mini piceta naši su nas susretljivi domaćini ponovo gostili zahvaljujući nam na dolasku čime smo uveličali i njihovu predstavu za koju su se dugo pripremali i izveli je majstorski, onako od srca kako se to i očekuje od mladih koji su u svojim najtežim životnim trenucima odlučili potražiti i pronaći Boga.
Upravo je vjera ta koja im spašava živote. Vjera je njihova jedina terapija kojom iz sebe istjeruju zlo- ovisnost kojoj su se odali iz najrazličitijih razloga. Razorili su svoje živote, ali i živote svojih obitelji, zajednice. Sada su, srećom na pravom putu i tome se iskreno vesele u što smo se i sami uvjerili.
Dok nas je nutkao da posegnemo za još kojim komadom slasnih toplih piceta uspostavili smo dijalog sa susretljivima  mladićem. Prijateljice Angelinu i Radu zanimalo je koliko je dugo ovdje, od kuda je došao, kako mu je... Tek nakon 5-6 minuta zanimljivog kazivanja otkrile smo da se radi o mladiću strancu kojeg je životni nepredvidivi put doveo u Hrvatsku, u zajednicu Cenacolo koju je osnovala časna sestra Elvira u talijanskom gradiću Cuneo u Pijamontu, a zajednica se potom širila i tako stigla i u našu zemlju. Mladić je Ukrajinac i u Hrvatskoj je tek godinu dana, a hrvatski priča kao da se ovdje rodio. Na naše pohvale za vrsno poznavanje našeg jezika on će nama da je to dovoljno vremena da se savlada neki strani jezik s čime se ja baš i ne slažem. Priča nam o svakodnevici, ranom ustajanju, molitvama, radu na imanju, druženju, pisanju izvješća na talijanskom jeziku, zahvalnosti na prilici koju su on i ostala sedamnaestorica dobila u zajednici. Pred njima je još dug put do konačnog izliječenja od ovisnosti koja ih je zarobila i zaprijetila totalnim uništenjem, ali oni su danas na pravom mjestu pa vjerujemo da će se svojim kućama i obiteljima vratiti kao izliječeni ljudi koji u srcima nose novu vrijednost- Isusa.

Koliko je u životu ovisnika značajna uloga roditelja i cijele obitelji govorio nam je u autobusu i  naš svećenik Puljić koji posebno ističe ulogu roditelja koji, inače, kako to već obično biva, zadnji priznaju i prihvaćaju da im je dijete ovisnik. Na taj način zapravo ne priznaju ni svoju krivicu. Kad roditelj prepozna da se njegovom djetetu dogodilo zlo i potraži pomoć, prilika da se iziđe iz tame u svjetlo je već tu. Obitelj je,  najvažnija u životu čovjeka pa tako i u životu osobe koja u jednom dijelu svog mladanačkog života poklekne ne imajući snage da se sama uspravi. Zato je obitelj tu da ga podrži, a važnu ulogu ima i cijela zajednica koja je, inače sklona stigmatiziranju, odbijanju i okretanju leđa takvim osobama. Našim poludnevnim posjetom, eto i nas osamdesetak hodočasnjika iz župe Baldekin i Bilice, pokazali smo im da nisu sami, da smo sa njima na njihovom tegobnom putu izlaska iz tame i da ih u tome svesrdno podržavamo. Što se tiče materijalne pomoći tu nismo baš moćni, ali kupnjom suvenira koje su oni osmislili i izradili vlastitim rukama  donekle smo se zahvalili na gostoprimstvu kakvo se, inače rijetko gdje viđa.
Neka je Bog sa njima na njihovom tegobnom putu do konačnog svjetla!


Jadranka Klisović

 
E-mail Ispis PDF

KADA SE SKIDA BOŽIĆNI DEKOR?


Božićni ciklus je vrijeme u crkvenoj godini koje započinje na Prvu nedjelju došašća i traje do Krštenja Gospodinova.
Ima dva dijela:
1. Advent ili Došašće- vrijeme prije Božića (od Prve nedjelje Došašća do Božića)
2. Božićno vrijeme (od Božića do Krštenja Gospodinova).

Zašto neki od nas vjernika skidaju božićni dekor već na Tri kralja?
Ne znam. Moguće je riječ o neznanju, no to nas ne opravdava.
Postoji savladivo neznanje (može se naučiti) i nesavladivo neznanje (ne može se iz bilo kojeg razloga naučiti).
Činjenica je da nije problem u neznanju koliko u ne želji da se informiramo ispravno, da tražimo ispravnu spoznaju i da po njoj postupamo kao zreli kršćani.

Moguće da je riječi i o određenoj zaslijepljenosti koja bi se mogla nazvati i nekako drugačije, a sažima se u izjavi: „Pravoslavni slave Badnji dan na datum katolička Tri kralja, a sutradan Božić, pa ne bi trebalo da držimo ukrase ne „njihov“ Božić!“
Zaista: ne postoje dva Božića, ali postoje dva kalendara.
- Julijanski kalendar – uveden od Gaja Julija Cezara u 1.stoljeću prije Krista, na Nicejskom koncilu 325. godine bio je važeći za cijelu Crkvu, a poslije radi određenih nepreciznosti mijenjan. Njega se i dan danas u vjerskom životu drže Istočni/Pravoslavni kršćani.
- Gregorijanski kalendar – kada se uočilo da Julijanski kalendar ima nedorečenosti koje se, tijekom vremena, povećavaju, astronomi su u 16. stoljeću doslovno prepravili kalendar i ispravili vremenske razlike.
Njega je prihvatio cijeli svijet, najprije katolički, a onda i protestantski... Pravoslavna Ruska i Srpska crkva još uvijek su ostale u vjerskom življenju dosljedni Julijanskom kalendaru koji danas kasni 13 dana za Gregorijanskim.

Dakle, i pravoslavni i katolički vjernici slave Božić 25.12. samo što pravoslavni vjernici slijede Julijanski kalendar kojemu je razlika u odnosu na Gregorijanski 13 dana unatrag.

Kako Božićni ciklus ne završava na Tri kralja, tako se tada ni ne skida božićni dekor.
Božićni dekor se skida na Blagdan Krštenja Gospodinova jer njime završava Božićni ciklus, a taj blagdan uvijek je u nedjelju poslije Bogojavljenja tj. Sveta tri kralja.

Za očekivati je da ćemo svoju vjeru izgrađivati i molitvom ali i  prijeko potrebnim znanjem i obrazlaganjem svojega vjerskog ponašanja, djelovanja, obreda itd..

preuzeto s web stranice Župe Vodice

 
E-mail Ispis PDF

NOVOGODIŠNJE ŽELJE

Kamere brojnih TV kuća intenzivno su se ovih dana kretale po gradovima lijepe naše i intervjuirale građane. Upiti su bili slični i stereotipni, rekla bih već viđeno. Građani su odgovarali na pitanja o novogodišnjim željama. Na prvo mjesto uglavnom stavljaju zdravlje jer je svima jasno da ga novcem, koji dolazi na visoko drugo mjesto (ako smo iskreni), koliko god moćan bio i koliko god ga imali ne možemo kupiti. U ovo "sveto trojstvo" novogodišnjih želja ugurala se i sreća. Neki misle da ju nije potrebno posebno spominjati  jer ako smo zdravi i imamo novca automatski smo sretni. Je li to to?!. Je li to sve?! Ima li još netko i nešto na ovom svijetu osim nas samih?!Je li ikome palo na pamet da poželi čvršću vjeru; ustrajnost u molitvi, osjetljivost za potrebe drugih? To nismo čuli u novogodišnjim željama. Cijelu sliku popravilo je nekoliko humanitarnih akcija različitih udruga, ali to je tek kap u moru. Tako godine prolaze, prelazimo iz jedne u drugu, ali ne napredujemo.Ako usporedimo TV priloge nekoliko godina unazad, nećemo primijetiti veliku razliku.
Koliko će još Božića i godina proći dok ljudi ne shvate što je važno u životu i čemu treba težiti? Postavimo si napokon pitanje gdje je Bog u našim životima i jesmo li potpuno zaboravili na njega i ljude oko nas, a sebe stavili u centar svemira. Oni koji ne žele lagati dobro će se zamisliti nad ovim pitanjem, a to već možemo smatrati napretkom. Na kraju moja novogodišnja želja je bolja JA, a ne bolje MENI.

 
E-mail Ispis PDF

DUHOVNA OBNOVA U NAŠOJ ŽUPI

U četvrtu nedjelju došašća, 19. prosinca 2015. župnik nam je omogućio prekrasnu duhovnu obnovu. Pozvao je poznatog duhovnika zajednice za odvikavanje od ovisnosti, Cenacolo, don Ivana Filipovića.

Don Ivan je u svojoj propovijedi krenuo od tmurne strane svoje prošlosti da bi nam približio svoj put do svjetlosti i ljubavi Božje.

Kako je bio na dnu gdje ga je odvukla teška ovisnost, pridružio se zajednici časne sestre Elvire, Cenacolo, kao zadnjem pokušaju spasa vlastitog života. Tamo je doživio prihvaćanje, toplu riječ bez osuđivanja, bezuvjetnu bratsku pomoć, jednostavno - ljubav. Oni koji su ga prihvatili i na svaku njegovu negativnu riječ, gestu, odbijanje odgovarali ljubavlju su bili Isus, koji ga je preko njih zvao bliže. Tada to nije razumio, a danas glasno svjedoči svoje iskustvo susreta sa živim Bogom. Molili su drugi momci u Zajednici, pa je i on s njima počeo moliti i tako se malo po malo otvarao, te činio prve korake k Božjoj milosti koja se počela spuštati na njegovu izranjenu dušu. Isus ga je podigao s dna, udahnuo mu novi život i obasuo ga obilno svojom ljubavlju koju sada već desetak godina kao svećenik razdaje drugima služeći u zajednici Cenacolo.

Naglasio je prevažnu ulogu č. sestre Elvire koja se uhvatila „ludog“ pothvata u očima svijeta, čvrsto vjerujući Božjoj pomoći i snazi i uspjela organizirati brojne zajednice po svijetu koje spašavaju mlade živote što hodaju rubom smrti.

Ljubav među roditeljima koju djeca dožive u obitelji je lijepa slika Božje ljubavi prema nama i to je temelj i snaga svake naše životne situacije.

Don Ivan o ljubavi Očevoj ne može šutjeti. On svjedoči snažno, jasno, otvoreno, prodahnut Duhom Svetim prenoseći ljubav onima koje susreće. U srce nas je dirnula njegova riječ, potaknula na zahvalnost Bogu za sve spašene mlade ljude i molitvu da takvih bude što više. A ljubav koju dajemo i primamo u obitelji da bude oslonac svima jer svi potječemo iz neke obitelji.

Mnoge su oči bile orošene suzama ganuća, jer je riječ don Ivana unijela svjetlost Božića i svjedočanstvo ljubavi Milosrdnog Oca koja je svima potrebna.

Stoga neka ga Bog blagoslovi kako mu je najljepše zahvalio za njegov dolazak i naš župnik, don Tomislav. Bogu hvala!

 
E-mail Ispis PDF

Kamo je nestala tišina tihe noći?

1265167-bigthumbnail

Kamo je nestala tišina tihe noći? Izgubila se u buci, pucnjavi i detonacijama. Ne, nije započeo rat. Radi se o pirotehničkim sredstvima ispaljenim i detoniranim u svrhu slavlja Božića.
Novo pitanje, otkad se u tihoj noći, svetoj noći slavi pucnjavom?! Pa već podosta vremena i većina ne shvaća apsurd cijele situacije. Oni koji razumiju i upozoravaju bivaju osuđivani kao konzervativni i neskloni slavlju. Njihov glas se također izgubi u buci detoniranih petardi. Još je tu apsurda. Kriza je , ali za petarde se ima. Dobrovolji prilozi za siromašne su pretjerani, ali za petarde se ima. Donaciju UNICEF-u ćemo izbjeći, ali za petarde se ima. Nećemo okrenuti broj telefona i pomoći bolesnoj djeci, ali za petarde se ima. Što Isus, čije rođenje slavimo; misli o tome? Nije li rekao da pomažući potrebitima i najmanjima od njegove braće njemu pomažemo. MI ne da ne radimo to već upravo suprotno. Ne pomažemo već vrijeđamo svetost tihe noći, Isusa i sve što predstavlja. Nakon svega radit će se statistike o broju ozlijeđenih u pucnjavi i uspoređivati s proteklim godinama. U novije vrijeme djeca ispaljuju petarde u u prisustvu starije osobe da se ne bi ozlijedili. Dakle, koja je poruka? Možemo vrijeđati Isusa, tihu noć i ono što se u njoj dogodilo sve dok se ne ozlijedimo.
Kada će nam i kako biti vraćena tišina svete noći? Je li prodana radi zarade na pirotehničkom materijalu? Nisam pesimista, ali ne očekujem brze i pozitivne odgovore.Kakav god ishod bio uvijek nastojmo svojim primjerom pokazivati ispravno i ne dozvolimo da nas masa proguta. Ostanimo uvijek tihi štovatelji svete noći u kojoj je rođen spasitelj Isus Krist.

 
E-mail Ispis PDF

ISUS KRIST SE RODIO, A NE djed mraz ILI djed božićnjak

Jesus-in-manger

Budući da želim ostati anonimna, neću otkriti sve detalje ove priče, ali moram naglasiti da je istinita.
Inteligentna i dobra desetogodišnja djevojčica obratila mi se na pripremama za proslavu Božića.Pitala me smije li na proslavi nositi božićnu kapu. Isprva nisam shvatila o kakvoj se božićnoj kapi radi, ali sam brzo povezala konce. Djevojčica misli na kapu " legendarnog " djeda mraza u novije vrijeme poznatog kao djed božićnjak.Kako god! U jednom i drugom slučaju radi se o izmišljenom liku koji u srcima djece otima i zauzima mjesto koje pripada Kristu. "Ni slučajno!" , odgovaram povišenim tonom. Vidim kako me djevojčica zapanjeno gleda i misli se čime je izazvala takvu moju reakciju. Ostala djeca također postaju svjesna  moje burne reakcije i jasno mi je da ću morati dati objašnjenje Odakle da počnem? Od početka. Moram utvrditi s kakvom populacijom razgovaram te im postavljam pitanje jesu li vjernici i idu li redovito na Svetu misu. Jednoglasno odgovaraju: "Ne." Ostajem bez teksta. Ne znam kako takvoj djeci objasniti da je d.m. (tako ću ga nadalje zvati da mu neprestano ne spominjem ime) izmišljeni lik koji je Krista izgurao iz srca i misli ljudi noseći svoju božićnu kapu. Kako je moglo doći do takve zabune? Kako roditelji mogu tako strašno griješiti u vjerskom i bilo kakvom odgoju svoje djece da im d.m. postane centralna figura Božića? Sjećam se svećenika koji je prije 10-ak godina s oltara grmio na ovu temu. Izgleda da se do današnjih dana ništa nije promijenilo, ali ne čujem da grme oni koji bi trebali. Bogati, debeli d.m. u crvenom i s božićnom kapom prošetava se gradovima i raznoraznim prigodama. Čini se da to vrijeđa sve manje ljudi. Djevojčice iz ove priče dodat će me na listu čudnih osoba, možda čak ekscentričnih i mrzitelja Božića. Sljedeće mi je za očekivati da nakon kratkog objašnjenja koje sam morala izgovoriti budem suočena s bijesom njihovih roditelja jer zbunjujem i čak verbalno zlostavljam njihovu djecu. Trebali li pitati jesu li svjesni što im oni rade odnosno što ne rade jer su vjerojatno propustili veliku stvar u njihovu odgoju? Vlasnici trgovačkih lanaca zadovoljno trljaju ruke jer uz d.m.-ovu pomoć prodaju na tone poklona i zarade milijarde kuna. Je li itko od zaluđenih božićnih kupaca otišao na misu zornicu? To je ono što Krist od nas treba. Je li se itko od njih prije svanuća poklonio Kralju?
Znamo odgovore na ova pitanja, ali iz godine u godinu sve je gore. Božić je izgubio svoj smisao. Pitam se gdje je onaj svećenik koji je mene naučio što su d.m. i njegova tzv. božićna kapa?!

zabrinuta vjernica

 
E-mail Ispis PDF

DOČEK BETLEHEMSKOG SVJETLA

bs15006

Nastavak adventskog programa „Otvorite vrata Božiću 2015.“ okupio je u katedrali svetog Jakova oko 200 mladih vjernika iz cijele Šibenske biskupije, u ozračju programa „Djeca i mladi pjevaju Adventu“. Među 9 dječjih župnih zborova nastupio je i zbor naše Župe Srca Isusova, s pjesmama „Visom leteć“ i „Marijo, o Marijo“. Nagovještaj skorog Isusovog rođenja, 17-i prosinac, od davnine se u Šibeniku časti kao Proslava, a Šibenčani ga još zovu i Osmine ili Mali Božić.

Tako su se naša djeca i ove godine priključila tom jedinstvenom vjerničkom tradicijskom običaju. Na njihovim se licima, posebno onih koji su prvi put nastupali s dječjim zborom, moglo iščitati uzbuđenje što sudjeluju u tako velikom i svečanom događaju. Svojim zvonkim glasićima razgalila su naša djeca duše sviju u prepunoj katedrali, a roditeljski je ponos bio nemjerljiv. Jer slušati sve te divne pjesme u našoj prelijepoj katedrali, znajući da dolazi blagdan Isusovog rođenja, blagdan ljubavi i mira, bio je zaista predivan osjećaj. I donio je, vjerujem, u srca svih onih koji su bili tamo, istinsku ljubav prema Onome čiji rođendan uskoro slavimo! NAša su djeca nakon programa u katedrali prenijela Betlehemsko svjetlo u našu župnu crkvu.

Ponosna majka prvopričesnice

 
E-mail Ispis PDF

BOŽIĆNO PISMO ŽUPNIKA


NALJEPNICA


Braćo i sestre, poštovani župljani župe Presvetog Srca Isusova !

Ovogodišnji molitveni susret po obiteljima (blagoslov obitelji !) se događa u Godini Božanskog milosrđa koja je po želji pape Franje započela na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije ( 8. 12. 2015.) a trajat će sve do svetkovine Krista Kralja 2016. god. Papa je to odlučio jer je dobro svjestan u kakvim prilikama i neprilikama se nalazi čovječanstvo. Želi da bar mi kršćani imamo svijest da je Bog milosrdan prema nama.

U ovoj Godini Milosti naša župa Presvetog Srca Isusova slavi svoj pedeseti rođendan. Naime, blagopokojni biskup Josip Arnerić je 4. Studenoga 1966. potpisao slijedeću odluku : „…Suočivši se s pastoralnim potrebama Baldekina te posavjetovavši se s preč. Stolnim Kaptolom u Šibeniku, odlučujem osnovati i ovim kanonski osnivam župu BALDEKIN pod imenom PRESVETO SRCE ISUSOVO…Neka bude sve na slavu Božju, u čast Presvetog Srca Isusova, na korist svete vjere i duhovno dobro novih župljana te zazivljem blagoslov Boga Svemogućeg + Oca i + Sina i + Duha svetoga. Amen !        

Tri dana kasnije blagopokojni biskup je imenovao i prvog župnika ove župe, don Antu Marinova:“…ovim Vas imenujem upraviteljem novoosnovane župe Baldekin…Povjerena Vam župa za sada nema ni župnog stana ni župne crkve… Ovaj Ordinarijat nastoji da čim prije kupi jednu kuću za župni stan, u kojoj bi privremeno bila i kapela kao župska crkva… Vaša prva briga bit će da uspostavite kontakt s pojedinim vjernicima župe, da tako znadu da ste vi njihov dušobrižnik, kojem će se obraćati prema potrebi. Čeka Vas veliki trud u povjerenoj Vam župi. Uzdajte se čvrsto u Gospodina a dnevno upućujte svoje molitve Vječnom Pastiru, da se Božji plan u toj župi ostvari preko Vašeg svećeničkog djelovanja. Provedite molitvenu akciju kod svojih vjernika u tu svrhu, jer je molitva vjernika s molitvom župnika moćna .“

Poštovani župljani, treba biti Bogu zahvalan da se i u vremenima kad se nisu mogle graditi crkve, našao pok. župnik don Ante i manji broj hrabrih ljudi koji su usprkos mnogih poteškoća koje su im zadavali komunisti, pronašli mogućnost da se osposobe i opreme prostori za okupljanje žive Crkve.

Duboko sam uvjeren da odabir lokaliteta za gradnju ove crkve u čast Presvetom Srcu Isusovu nije slučajan. Ova župa je osnovana na predjelu grada koji se odavno zove Križ ! A Bog nam je na najjasniji način pokazao koliko je milosrdan prema nama onda kad je Srce Božanskog Otkupitelja probodeno na križu. Ovaj dio grada je dobio ime po starom kamenom križu koji je stoljećima stajao uz cestu a kojega su komunisti srušili negdje između 1950. i 1960. god. Ali ime „ KRIŽ „ nisu mogli srušiti !!! Ali i naziv Baldekin ima veliku simboliku za ovu župu. Baldahin ( nebnica !) je dio i sakralne arhitekture (u starim bazilikama je građen iznad oltara !), ali i liturgijsko ukrasno platno koje se koristi u procesijama…

 

Ova župa je relativno mlada te ne posjeduje neku crkvenu baštinu, nema stare liturgijske knjige, nema stare matice krštenih, nema župni muzej poput nekih drevnih župa…nema nikakvih sakralnih umjetnina, nema riznicu crkvenog ruha i liturgijskog posuđa, ali ima nešto daleko vrednije : ova je župa u ovih 50 godina odigrala veliku ulogu u odgoju mladih generacija, ne samo ovoga grada nego i biskupije. Treba se samo sjetiti koliko je tu primljeno u jaslice šibenskih beba. I godinama su i svećenici i časne sestre tim bebama stavljali križić na čelo i molili nad njima. A koliko je tek šibenske djece prošlo kroz dječiji vrtić župe Presvetog Srca Isusova ! I mnoga od te djece su se ovdje prvi put prekrižili…Svako malo me netko iz ovog grada i okolice podsjeti da je tu bio u vrtiću i da nosi divne uspomene…A koliko li je tek vjeroučenika prošlo kroz prostorije ove župe !?

Braćo i sestre, dužni smo poštivati prošlost i zahvaliti svima koji su ugradili dio sebe u ovu župu u ovih 50 godina. Osobno Bogu iskreno zahvaljujem što mi je omogućio da jednu petinu ovog vremena budem dionikom ove župe.

I ovaj jubilej je dar Milosrđa Božjeg. Neka ova godina bude godina nade ! Neka bude godina milosrđa. Kao što je Bog milosrdan prema meni i tebi, budimo i mi jedni prema drugima milosrdni. Isus govori : „Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe !“ (Mt 5,7). Ako poslušamo milosrdnog Boga i naši međuljudski odnosi će postati plemenitiji, kršćanskiji.

Došašće je ne samo priprava za ovogodišnju proslavu Božića nego i za Kristov slavni dolazak. To je posebno vrijeme u kojem se kršćani intezivnije vježbaju u postu, molitvi i dobrim djelima. Zato ćemo po mogućnosti :

                        a) svake nedjelje i blagdana ići na sv. misu,

                        b) slaviti svako jutro (osim nedjelje !) sv. mise zornice u 6 sati,

                        c) oživiti obiteljsku molitvu uz paljenje adventskih svijeća, tj. svaki dan izmoliti "Anđeo Gospodnji“.

                        d) naša župa Presvetog Srca Isusova već godinama školuje u Africi više od stotinu siromašne djece (za osmoškolca se plaća 100 eura, za srednjoškolca 150 eura, za studenta 500 eura...!). Ako možeš priključi se toj akciji bar simbolično !

e) jako je važno da radi pomoći takvoj djeci primiš i četvero naše djece "na pet" minuta u svoj stan. Djeca su obučena u prikladna odijela triju kraljeva i anđela. Akcija se zove Pjevači betlehemske zvijezde. Oni se pomole u tvojem stanu i prikupljaju pomoć za svoje siromašne vršnjake tj. djeca pomažu djeci. Djeca ulaze samo u prijavljene obitelji. Ta sveta akcija će trajati samo 2 dana u našoj župi tj. 28. i 29. prosinca.

           f) Božićna sv. ispovijed je u utorak, 22. 12. u 18 sati. Više od 10 svećenika će biti vjernicima na raspolaganje da što čišće duše proslave ovogodišnji Božić..

         Vjera podrazumijeva prihvaćanje određenih vjerskih sadržaja i vjerskih istina, ali i njihovo prihvaćanje svim srce.

Sretan Božić i blagoslovljenu nastupajuću jubilarnu godinu želim !

Advent 2015.

 
Stranica 7 od 27

galerija

NAJAVE:

četvrtkom u 20:00 je priprava odraslih za sakramente - katekumenat


Imate li problem ovisnosti u obitelji? INFOCENTAR vas radosno očekuje svake srijede od 18-20h u župnoj dvorani!


Župni vjeronauk je subotom:

09:00 - 3. i 6. razred

10:00 - 4.,5.,7. i 8. razred

11:00 - 1. i 2. razred



12.09. Ime Marijino


14.09. Uzvišenje sv. Križa – imendan naše župe


15.09. Gospa Žalosna!


17.-22.09. Kvatreni tjedan (srijeda, petak i subota nemrs). Ovaj jesenski kvatreni tjedan prožet je molitvom za duhovna zvanja.


23.09. Sastanak članova Župnog vijeća u 19.00 !


29.09. Svetkovina sv. Mihovila ! Procesija i sv. misa počima u katedrali u 10.00.


POVEZNICE

bitno

You are here: