Župa Presvetog Srca Isusova

E-mail Ispis PDF

KRIZMA U NAŠOJ ŽUPI

 rsz img 4241-1

I ove su godine naši krizmanici sami sastavili pozdravni govor ocu biskupu. Evo njihovog razmišljanja:
Oče biskupe,
Samo jedan dio nas krizmanika naglašava da su im njihovi roditelji usadili vjeru u Boga. Jedan krizmanik napisa „…moji su mi roditelji bili uvijek velika podrška u vjeri. Otvoreno su priznali da sam ja svojom prvom pričešću vratio vjeru u našu kuću. Nadam se da će mi Bog dati snage da ustrajem u tome do kraja…“.
Netko drugi napisa : „Iako su me roditelji cijeli život odgajali kao kršćanina, ipak su mi dopustili da sam odlučim želim li se krizmati ili ne. Sad kao mlada adoloscentna osoba prvi put biram želim li nastavati koračati stazom prema Isusu ili se potpuno udaljiti od vjere. Želim nastaviti odrastati u vjeri i potpuno upoznati svoju vjeru…“.
A jedna krizmanica napisa : „ Dobili smo zadatak da napišemo o svojoj vjeri. Lako je govoriti o drugima i njihovoj vjeri a o sebi je najteže. U osnovnoj školi sam krenula na vjeronauk na nagovor roditelja. Nikad me vjera nije previše zanimala, ali što sam više odrastala i učila o vjeri sve me više zanimalo. Iako me zanimalo sve više i više ipak nikad nisam išla na sv. misu, ali sam se molila. Moji su roditelji vjernici ali ni oni nisu išli u crkvu…Nakon nekih obiteljskih problema sam shvatila da je moj život bez Boga prazan…Sad se kajem zbog neuzvraćene ljubavi. Moj jedini cilj u životu je vjera u Boga. „
Oče biskupe, dosta nas je napisalo da prije krizmu nisu shvaćali ozbiljno…da su se neozbiljno pripremali za ovaj sakrament…da su zanemarivali Boga. Jedna krizmanica je napisala : „…nisam se dovoljno dobro pripremila za krizmu. Često bi kasnila na sv. misu i ne bi slušala Božju riječ. Nisam ozbiljno sve to shvaćala…Poslije krizme želim biti što bliže Bogu i truditi se bolje upoznati svoju vjeru“. I opet jedan između nas napisa :“ …prije sam dolazio na misu i vjeronauk jer sam morao a sada osjećam potrebu. Da se moje mišljenje o vjeri i Bogu nije promijenilo, bilo bi me sram stati pred Vas, oče biskupe. Ni sad to ne zaslužujem, ali mislim da sam na pravom putu.“
Dosta nas je izjavilo da se ne krizma ni zbog roditelja ni darova nego radi sebe samoga i Boga. Jedna krizmanica je doslovno napisala : „Shvatila sam da nije bilo vjeronauka, ne bi bilo mene i mnogih mladih…“
A Vama osobno, oče biskupe, jedan krizmanik napisa ovo : „Povodom ove krizme Vam želi zahvaliti i čestitati, oče biskupe, na Vašoj službi i radu u ovoj biskupiji. Odmalena sam išao na misu i uvijek bi mi bilo drago kad bi Vi misu držali…“
Oče biskupe, dobro nam došli !

 
E-mail Ispis PDF

Hodošašče bogobojaznom sv.Šimunu Bogonoscu u Zadru

I ove smo godine dobili milost posjetit sv.Šimuna bogobojaznog Bogonosca u Zadru koji je zaštitnik grada Zadra.Autobus je krenuo Jadranskom magistralom prema Pirovcu gdje smo skrenuli u unutrašnjosti prema parku prirode Vransko jezero.Prolazeći kroz sela Kašić i Banjevci krenili smo prema vidikovcu pod nazivom Kamenjak s kojeg se proteže pogled na prema Vranskom jezeru, Murteru, Betini pa sve do Kornata.Na samom vidikovcu izgrađena je crkvica u čijoj se unutrašnjosti nalazi jama gdje su bačeni brojni hrvatski domobrani iz okolnih sela. Kratkom molitvom odali smo počast palim žrtvama. U trenitku šutnju sam izgovarala ove rijeći koje sam naučila od svog velikog učitelja našeg župnika don Tomislava: "Prikazujem ti zadnje trenutke njihova života i prikazujem ti stanje u kojem su bili,to jest u stanju grijeha i njihove strahove koje su proživljavali i njihovu ogorčenost...uz molitvu pokoj vječni  daruj im Gospodine... i njihove ubojice,jer nisu znali što rade...jer su bili zarobljeni svojim mračnim stranama u zabludi...!"
I za sve vjerne duše neka počivaju po milosrđu Božjem u miru!
Odatlen smo krenuli prema našem iščekivanom bogobojaznom sv.Šimunu u Zadru, stigavši napokon sv. Šimunu. Sv.Šimun se nalazi iznad glavnog oltara u sarkofagu po izgledu srebne škrinje sa dva anđela koji držu sarkofag sv. Šimuna s lijeve i desne strane.

sv simun zadar
 
Dobili smo čast i milost dotakniti svojim rukama i poljubiti našeg sv.Šimuna bogobojaznog Bogonosca.

U redu prema našem svetom svecu Šimune u mislima u duhu sam bila u ono vrijeme kako je to u biti izgledalo kad je sv.Šimun uzeo u svoje bogobojazne ruke našega Spasitelja. I kad mu je Bog rekao nečeš vidjeti smrt dok ne ugledaš Spasitelja svijeta...I kad je naš ponizni svetac uzeo u svoje bogobojazne ruke Spasitelja svijeta i uzdignutih ruku se zahvalio dragom Bogu što je vidio Spasitelja i izgovorio ove molitve:

Sad otpuštaš slugu svoga,Gospodaru,po riječi svojo u miru.
Ta vidješe oči moje,spasenje tvoje,koje si pripravio pred licem sviju narada.
Svjetlost na prosvjetljenje narada i slavu puka svoga izraelskoga!

I u isto vrijeme s tim mislima sam u duhu predala sv. Šimunu i svoje molitve ki što je majka našem Gospodina predala svoga sina sv.Šimunu u naručju.

i pripremila se za sv. misu stavivši sebe i svoje bližnje sa svojim nakanama na sveti oltar... čekajući da i ja primim Spasitelja svijeta ki što ga je primio i sv. Šimun u svoje naručje... i ki što je naša majka Marija nosila svoga sina Spasitelja svijeta u svojoj utrobi i hranila ga i nama dala. Tako sam i ja čekala da ga primim u svetoj pričesti i nosim ga sa sobom jer mi smo hram Duha Svetoga kako je to lijepo duhovno protumačio naš učitelj župnik don Tomislav koji nam je htio donijeti Spasitelja svijeta svojom molitvom u duhovnom tumačenju... Cijeli putem nas je pripremao za taj blagoslovljeni trenutak sa bogobojaznim i Bogonoscem sv. Šimunom...
Nakon svete i radosne mise posjetili smo i katedralu sv. Stošije gdje se nalaze ostaci pepela sv. Anastazije. I tako se polako zaputili svojim kućama s veseljem i blagoslovom sv.Šimuna
Sveti Šimune moli za nas...!

 
E-mail Ispis PDF

14. RUJNA PREDSTAVLJENA JESENSKA MOLITVENA AKCIJA ZA ŽIVOT

Naša župa posvećena Presvetom Srcu Isusovu, župa Baldekin, smještena je u dijelu grada odavno prozvanom Križ. Ime Križ dobio je po kamenom križu koji se nalazio u neposrednoj blizini naše crkve sve do pedesetih godina prošlog stoljeća, kad je uklonjen.

Prigodom blagdana Uzvišenja sv. Križa, koji se slavi 14. rujna, naša je župa proslavila, kako kaže naš župnik, zapravo svoj imendan. Cijela sv. misa je bila usmjerena križu i muci Kristovoj putem misnih čitanja, liturgijskih pjesama, molitvi i cjelokupnog ozračja. U kratkoj propovijedi župnik nam je pojasnio nastanak samog blagdana Uzvišenja sv. Križa. On je zahvala i sjećanje na pronalazak križa Kristova u 4. stoljeću, a za to je zaslužna kraljica Jelena, majka cara Konstantina.

Na sv. misi su bili i predstavnici Molitvene akcije – Za život. Ponedjeljkom se u našoj župnoj crkvi redovito sastaje molitvena zajednica Treće srce koja moli za spas nerođenih koji su u opasnosti pobačaja. Poslije sv. mise predstavili su nam se gđa Vanja Gulam, glavna organizatorica molitvene akcije za našu, Šibensku biskupiju i gosp. Ante Čaljkušić, glavni čovjek ove vrijedne akcije za cijelu Hrvatsku.  

Sama akcija nastala je u Americi prije nekoliko godina i dosad je proširena u 65 zemalja svijeta. Pobačaj, to strašno zlo koje čovjek čini protiv sebe i protiv prirode, znači i protiv Boga, na žalost jako je prošireno svugdje po svijetu. Dobri i plemeniti ljudi, potaknuti Duhom Svetim pokrenuli su ovu akciju kojom se želi uključiti što veći broj ljudi, molitelja pred Bogom da se zaustavi pobačaj.

Gospodin Čaljkušić govorio nam je o uspjehu akcije koji je ostvaren u svijetu i u nas protekle korizme, a koja će se uskoro organizirati u čak dvadeset naših gradova gdje će ljudi opet bdjeti i moliti za prestanak pobačaja. Taj nadahnuti mladi čovjek govorio nam je tako oduševljeno, snažno, produhovljeno, nikog ne osuđujući, a svih potičući na dobro, tako da je bio pravi užitak za dušu upoznati nekog takve volje, vjere, hrabrosti i pouzdanja.

Molitva pred našim bolnicama počinje 23. rujna i trajat će do 1 studenog 2015.

Na nama je da se odazovemo pa tako i mi damo svoj doprinos uspjehu ove tako potrebne molitvene akcije - ZA ŽIVOT.

Bogu hvala za sve koji će pokloniti poneki sat vremena zajedničkoj molitvi za najveći Božji dar - ŽIVOT.

Irena Višić

 
E-mail Ispis PDF

DAN HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINI 29. 8. 2015.

Zadnja subota kolovoza je dan kojeg naša Crkva posvećuje žrtvi svih hrvatskih mučenika. Dobro odgojeni čovjek ima potrebu zahvaliti drugome za neku stvar ili uslugu koju primi od njega. Kako li je tek velika stvar sloboda i život u slobodi? Zato opet iznova idemo na hodočašće u Udbinu. Naša župa Presvetog Srca Isusova i ovog puta je uz stručno vodstvo našeg župnika don Tomislava hodočastila na Udbinu u kojoj se okupilo vjerničko mnoštvo iz cijele domovine.

Praćeni jutarnjom svježinom krenuli smo put Like i svoje hodočašće započeli molitvom. Župnik nam je rado objašnjavao nastanak pojedinih psalama i nalazio poveznicu s mnogim povijesnim okolnostima kroz koje je prošao naš hrvatski narod.

Osobitu ulogu u povijesti odigrala je pobožnost Blaženoj Djevici Mariji pa je poznato da su neke vojne pobjede upravo dobivene utječući se Njezinom moćnom zagovoru, a i molitve nastale u znak zahvalnosti za isprošenu pomoć. Marija nam treba svima biti uzor u životu, a posebice djevojkama i majkama, jer bez djevičanstva nema ni uzor majčinstva. A samo ono može spasiti naš narod i domovin.

udb1

Uskoro stigosmo na Krbavsko polje na kojem je 9. 9. 1493. u kratkom vremenu izginuo cvijet hrvatske mladosti od ruke mnogo manjeg broja turskih osvajača. Tim našim žrtvama u spomen, ali i nebrojenim drugim junacima koji su tijekom prošlosti dali život u obrani svog Doma molili smo Križni put. Krenuli smo od crkve sv. Marka kroz šumu, zavojitom stazom skupa s vjernicima iz svih krajeva domovine. Križni put je posvećen povijesnoj patnji našega naroda .  

Došavši pred velebnu, bijelu Crkvu hrvatskih mučenika, nakon svečane procesije ( svih biskupa i svećenika, ali i motorista, te ljudi koji su nosili primjerke domoljubnih knjiga koje su tiskane u ovih 10 godina od početka gradnje udbinske crkve) nazočili smo blagoslovu kamenog oltarnog reljefa nazvanog „Slava hrvatskih mučenika“ kojeg je izradio umjetnik Kuzma Kovačić, a sadrži trodijelni prikaz najvećih stradanja Hrvata kroz povijest.

Sv. misu je predvodio gospićko - senjski biskup dr. Mile Bogović. On je u propovijedi naglasio važnost sjećanja na žrtvu mnogih znanih i neznanih koji su svoj život žrtvovali za druge, omogućili im slobodu. Ljudski je cijeniti njihovu hrabrost u obrani svog naroda. Trpljenje i smrt Isusa Krista vjerniku su najjači dokaz za smisao patnje pravednika. Najbolji odgovor kršćaninu je Isusovo uskrsnuće koje je uslijedilo nakon velike patnje najvećeg pravednika. Pokopati tijelo Isusovo bila je važna ljudska gesta Josipa iz Arimateje pa bi bilo za očekivati takvu ljudskost i u današnjem vremenu. Stoga je o. biskup je podsjetio na planiranu izgradnju Svehrvatskog groba koji bi se izgradio na Krbavskom polju za sve one žrtve čiji se identitet ne prepozna. Tako bi uz Crkvu hrvatskih mučenika i Memorijalni park ovaj povijesno i geografski važan prostor dobio još veće značenje kao mjesto posebnoga pijeteta.

Nakon sv. mise obilazili smo unutrašnjost „bijele golubice“ ( kako je o. biskup tepao prekrasnoj Crkvi hrvatskih mučenika ) i okolni prostor te puni snažnih dojmova uskoro krenuli prema Šibeniku.

Bilo je lijepo biti sudionik ovog zahvalnog hodočašća, te se iskreno pokloniti žrtvi i patnji onih koji su svoj život dali za druge. A ima li veće ljubavi od te?

Hvala Bogu za sve njih!

Irena Višić

Udbina

 

Proslavi Dana hrvatskih mučenika na Udbini (31.kolovoza) nazočilo je i šezdesetak hodočasnika baldekinske župe Presvetog Srca Isusova predvođeni župnikom don Tomislavom Puljićem. Vožnja autobusom duga nešto manje od dva sata bila je uvertira za misno slavlje koje nas je očekivalo na otvorenom trgu ispred velebne crkve i svetišta hrvatskih mučenika čiji su temeljeni udareni točno prije deset godina.

Dok promičemo kroz gotovo opustjele predjele Like župnik nas izvješčuje o Krbavskoj bitci. Srčanost hrvatskog vojnika, njegovo suprostavljanje neprijatelju koji je prodirao sa više strana i njegova žrtva dugo je bila zaboravljena, gotovo prešućena. Srećom, od prije desetak godina odajemo im pijetet, sjećamo se njihove žrtve, ali i žrtava svih Križnih puteva i brojnih stratišta na kojima su Hrvati nemilosrdno ubijani. Kosti svih ubijenih među kojima ima i dosta svećenika još nisu pronađene.

„Živa enciklopedija“, kako volimo tepati našem župniku iznio je više zanimljivih detalja bitke na Krbavskom polju koja se zbila 9. 09. 1493.g. Bitka je počela rano ujutro kada je bosanski sandžak beg Hadum Jakub-paša svojim konjanicima napao hrvatsku vojsku kojom je zapovijedao hrvatski ban Emerik Derenčina. Zašto se hrvatski ban odlučio na otvoreni sukob na prostranom polju iako je znao kolikim i kakvim snagama raspolaže Osmanlijska vojska nije poznato ali se vjeruje da ga je u tom činu vodila srčanost, hrabrost, neustrašivost zbog čega je odbio prijedlog dijela plemstva da neprijatelja sačekaju u planinama i tamo postave zasjede. Povijesni izvori ne navode točnu brojku hrvatskih snaga ali se pretpostavlja da ih je bilo između 10 i 12 tisuća od čega se spasilo jedva njih dvjestotinjak. Krbavska bitka smatrala se prekretnicom i početkom Stogodišnjeg rata između Hrvatskog krljevstva i Osmanskog carstva.

Odmah po dolasku na Udbinu priključili smo se stotinama hodočasnika na Križnom putu koji je započeo kod crkve Marka Groba. Predvodio ga je fra Miljenko Stojić, član Hercegovačke franjjevačke provincije koji je, inače predvodio i trodnevnu duhovnu pripremu.

20150829 100632

Nakon zadnje postaje Križnog puta u svoj svojoj ljepoti i bjelini ukazala nam se Crkva hrvatskih mučenika čiji je kamen temeljac prije deset godina blagoslovio papa Ivan Pavao II kojemu je na središnjem dijelu trga ispred crkve podignut lijepi spomenik.

Crkva hrvatskih mučenika sagrađena na temeljima župne crkve svetog Nikole sastoji se od više dijelova, a vrijeme do početka svečanog liturgijskog slavlja neki od nas proveli su u razgledanju impresivne knjižnice, kripti, muzeja, Vukovarskog križa...

Prije početka misnog slavlja kojeg je pred više tisuća vjernika predvodio biskup Ličko-senjski Mile Bogović uz koncelebraciju biskupa, pomoćnih i umirovljenih biskupa- Puljića, Devčića, Ivasa, Huzjaka, Petanjaka, Gorskog, Semrena, Milovana, te mons. Pere Brajka, izaslanika vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljića i brojnih provincijala, te izaslanice predsjednice RH Brune Esih, biskup Bogović blagoslovio je reljef „Slava hrvatskim mučenicima“ autora Kuzme Kovačića koji prikazuje put stradavanja na Krbavskom polju te na drugim ratištima, stratištima i jamama od davnih dana pa sve do Vukovara. „Naši naraštaji vraćaju im ljudsko dostojanstvo, a Krist ih dočekuje kao pobjednike“-poruka je reljefa.

20150829 105438

Biskup Bogović je naglasio:

Premda ni mi, ni drugi narodi ne možemo reći da se nemamo za što kajati u svojoj prošlosti, s ponosom možemo reći da je velikana dobrote i žrtvovanja za druge bilo veliko mnoštvo u našoj povijesti: mnogo više nepoznatih, nego poznatih. Nažalost, naša svjetovna i crkvena povijest sustavno su prljane, što nije teško uočiti. Još i danas mnoge i debele naslage laži prekrivaju našu prošlost i naše velikane, tako da i najdobronamjerniji ne mogu vidjeti njezinu pravu sliku. Žalosno je da nam se isti oni koju su proizvodili te laži i danas nerijetko nameću kao učitelji i za tu svoju "školu" dobivaju i prostore i novce, upozorio je biskup, te dodao, kako je naš put na tragu poziva pape Ivana Pavla II. "put križa i čašćenja onih koji su od nasilja i raznih pušaka stradali".

U propovijedi biskup Bogović osvrnuo se i na oltarni reljef, za koji je rekao da to nije djelo samo visoke umjetničke vrijednosti, već i visoke vjerničke i domoljubne vrijednosti. Izbor Kuzme Kovačića za autora pojasnio je riječima "stalo nam je da ova crkva bude poznata i po umjetničkim sadržajima najvišega dometa, ali samo takvima koji nisu sami sebi svrha, nego koji izražavaju i prenose kršćansku poruku. Svaki detalj ovoga reljefa svjedoči o povezanosti našega naroda s Crkvom, o kršćanskom prožimanju njegove znanosti i umjetnosti. Pred reljefom nazvanim "Slava hrvatskih mučenika" možemo očitavati mukotrpni hod hrvatskog katoličkog naroda i ujedno se diviti umjetničkoj ruci njegova autora".

Osvrćući se na obilježavanje obljetnica stradanja, mons. Bogović istaknuo je kako je "ljudski cijeniti hrabrost i odvažnost u obrani naroda i domovine, u obrani života. Mi, kršćani, vjerujemo da smo mukom i Križem Gospodina našega Isusa Krista otkupljeni. Trpljenje i smrt Isusa Krista vjerniku su najjači dokaz za smisao patnje pravednika. Najbolji odgovor kršćaninu je Isusovo uskrsnuće. Ono je uslijedilo nakon velike patnje najvećeg pravednika. Ono je također dokaz da vremeniti porazi ne trebaju biti i stvarni porazi. Njihovo prihvaćanje u Kristovu duhu vodi prema pobjedi života nad smrću. Povorka mučenika, pobjednika koju vidimo na reljefu nastavak je patničke povorke s Krbavskog polja, križnih putova i Bleiburga, iz Vukovara i drugih bojišta i stratišta naše povijesti. Ova crkva želi svim svojim dijelovima, tako i ovim reljefom biti trajna propovjedaonica našemu narodu o smislu patnje i njezinoj ulozi u spašavanju života. Svaka patnja može biti proljeće novoga i bogatijega života. Ona je najkreativnija snaga kad je prožeta vjerom, ufanjem i ljubavlju, inače je patnja lijevoga razbojnika na Kalvariji".

Biskup se osvrnuo i na mučeništvo sv. Ivana Krstitelja, kojega se Crkva spominje toga dana, istaknuvši kako Ivanovi učenici nisu uzeli kamenje kojim bi se osvetili Herodu, već su uzeli Ivanovo tijelo i pokopali ga. I Pilat je Josipu iz Arimateje i Nikodemu predao Isusovo tijelo da ga pokopaju, a u rimskom pravu rodbina i prijatelji mogli su dobiti tijelo i pogubljenog državnog neprijatelja. Pokop čovjeka nadilazio je svako neprijateljstvo. No, suvremeni Pilati peru ruke i od te ljudske i civilizacijske obveze da predaju tijela ubijenih od brojnih "heroda i herodijada", kojima nisu samo odrubili glavu, nego su ih i grozno mučili i kao otpad pobacali u jame, jaruge i rovove, a ni danas ne daju vukovarskim majkama i suprugama tijela njihovih sinova i muževa, upozorio je biskup Bogović, te ponovno predložio da na Krbavskom polju bude svehrvatski grob za sve one žrtve čiji se identitet kod iskapanja ne prepozna. Time bi uz Crkvu hrvatskih mučenika i Memorijalni park udbinski prostor dobio još veće značenje i mjesto posebnoga pijeteta.

Poput učenika Ivana Krstitelja ni mi nismo došli ovamo s kamenjem u rukama da ga bacamo po krivcima, tim više što smo svjesni da ni hrvatska katolička ruka nije bila bez grijeha. Odavde se navješćuju mučeničke vrline, spremnost darivanja života za drugoga, a ne nasilje i osveta, ugroza života drugoga. Želimo i molimo da naš hrvatski narod poput Ivana Pavla II. visoko drži križ kao našu nadu, naš stijeg i našu snagu. To neka bude trajna poruka ove bijele golubice na udbinskom brdu, zaključio je homiliju biskup Bogović.

Euharistijsko slavlje pjevanjem su animirali združeni zborovi Gospićko-senjske biskupije pod ravnanjem Ivana Prpića Špike uz orguljsku pratnju vlč. Josipa Šimatovića.

Na Misu su spomen kamene ploče s mjesta stratišta diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine donijeli motoristi, a doneseno je i dvadesetak knjiga koje su posljednjih godina dana objavljene o stradanju hrvatskoga naroda.

O mučenim i ubijanim hercegovačkim fratrima snimljen je film „In odium fidei“ u produkciji Laudato obiteljske televizije. U skladu s najnovijom enciklikom Svetog Oca „Laudato si“, biskup je zahvalio Laudato televiziji, ovim riječima: „Hvaljen budi Gospodine što smo dobili Laudato“.

„Kroz povijest hrvatskog naroda područje Like i Krbave teško je ranjeno. Crkva je uništena, kao i kuće i groblje koje je devastirano. Stradavali su i katolici i pravoslavci. Zemlja je bila oduzeta, zavladao je neki drugi zakon, koji nije poštedio ni pravoslavnu crkvu. Hoće li već jednom doći vrijeme da onim tisućama branitelja na Krbavskom polju, od 1493. godine, kao i ostalima koji su završili na raznim bojištima i stratištima…hoćemo li im ikad moći podignuti spomenik i izraziti javnu zahvalnost i naše poštovanje?“, upitao je Bogović.

Sa novom dozom duhovne hrane krenuli smo nazad put Šibenika ostavljajući tako iza sebe šesto po redu ovogodišnje hodočašće u organizaciji naše župe i župnika Puljića.

Jadranka Klisović

 
E-mail Ispis PDF

Kardinal Bozanić u Kninu: Oluja je bila nagovještaj mira na ovim prostorima i zahvalni smo Bogu na tome


34657


Knin, (IKA) - U povodu proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 20. obljetnice vojno-redarstvene operacije "Oluja" u srijedu 5. kolovoza u crkvi Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu misu za domovinu predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Koncelebrirali su hrvatski nadbiskupi i biskupi na čelu s predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem, biskupi iz BiH mostarsko-duvanjski Ratko Perić i vojni Tomo Vukšić, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman i brojni dijecezanski i redovnički svećenici.
Riječi dobrodošlice na početku je uputio šibenski biskup Ante Ivas. Ističući da je danas dan domovinske zahvalnosti hrvatskog naroda za dar mira, biskup je rekao: „Ovo je dan zahvalnosti svim hrvatskim braniteljima od Udbine i Zrina, od Vukovara do Knina, svim poginulima i živima koji nikad nisu otimali tuđe, nego krvlju i životom i žrtvom branili svoj komad svete zemlje. Jer zemlja je i mati i dijete koju nam Bog dade da u njoj živimo po njegovim zakonima u slobodi djece Božje, da bude dobro i blagoslovljeno nama i našoj djeci poslije nas, zauvijek".
Obraćajući se vjernicima, kardinal je u homiliji rekao da su s pouzdanjem u Boga došli danas u ovaj grad. „Knin je danas hodočasnički grad, a ova crkva svetište domovinske zahvalnosti. Neprevarljivim očima duše zagledani u svoju povijest, svjesni okolnosti koje su nas dopratile do ove točke, mi se sjećamo, i mi svjedočimo, ovdje, pred Bogom, da su se prvih dana mjeseca kolovoza godine 1995. upravo u Kninu, simbolički otključala vrata kroz koja je hrvatska domovina oslobođena. Hrvatski branitelji i redarstvenici tada su ušli u Knin, noseći u srcima svoje supruge, djecu, očeve i majke, braću i sestre, obitelji, gradove od Vukovara do Dubrovnika, i cijeli narod. Danas smo ponosni došli u Knin sa svima njima povezani u srcu kako bismo, kao Crkva, zahvalili Bogu na daru slobode. Baštinici smo mira. I danas Bogu zahvaljujemo za sve žive koji su nam ga omogućili, a molimo za one koji su živote utkali u neprobojno platno naše slobode", rekao je kardinal.
„Srcem uzdižemo zahvalnu molitvu Bogu za sve poginule i umrle hrvatske branitelje, sinove i kćeri Lijepe naše, koji su nam mir dali okusiti pod vodstvom prvoga hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana, i u doba dragoga duhovnoga autoriteta hrvatskoga puka, sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, a ovdje se s osobitim poštovanjem spominjem i blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine, zauzetog mirotvorca. Kao vjernici znamo: u životu nema slučajnosti. Ako se hrvatski vjerni puk tijekom Domovinskoga rata predao zagovoru Blažene Djevice Marije, što su na poseban način, s krunicom u ruci, činili hrvatski branitelji, je li bilo moguće da se veličanstvena pobjeda ne izbori i na njezin blagdan? Ona je posredovala Isusovu prvom čudu u Kani Galilejskoj, a znamo da je njezin zagovor, zaštita Gospe Snježne, bio presudan i u čudu hrvatske obrane i oslobođenja", istaknuo je kardinal.

U homiliji je rekao da danas mirno slavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, te Dan hrvatskih branitelja, jer su i visoke međunarodne institucije potvrdile da je oslobađanje Hrvatske bila časna misija hrvatskih vojnika, i da je jedini motiv hrvatske države bio uspostava pravednoga mira. „Dovoljno je zaviriti u podatke o onima koji su Hrvatsku branili i oslobodili, kako bi se shvatilo da hrvatska sloboda nije plod nacionalne niti vjerske isključivosti. Vojno-redarstvena akcija 'Oluja' označila je završetak rata u Hrvatskoj, omogućila mirnu reintegraciju preostalog okupiranog hrvatskog teritorija i donijela nagovještaj mira za Bosnu i Hercegovinu", rekao je zagrebački nadbiskup.
Stoga je kardinal zapitao kako je moguće da danas netko optužuje Hrvatsku za protjerivanje, nazvano etničkim čišćenjem, kada su upravo Hrvati i pripadnici nesrpskog stanovništva s tog okupiranog područja bili u jesen 1991. godine protjerani, morali ostaviti svoja ognjišta i sve što su imali, a mnogi su među njima bili i pogubljeni. Opustošeno je na tom području 68 katoličkih župa, a prognano oko 100.000 katoličkih vjernika. „Nakon oslobođenja, u kolovozu 1995. godine, u tim župama naišli smo na pustoš i otkrili porušene i spaljene domove naših vjernika, razorene i obeščašćene katoličke crkve, kapele, groblja – pogaženo svjedočanstvo našeg tisućljetnog katoličkog života. Smijemo ovdje ustvrditi da neki koji danas optužuju druge ili su zagovarali postupke takvog čišćenja, ili su šutjeli kad su mogli i morali govoriti, ili su i sami u njima sudjelovali", primijetio je kardinal. Podsjetio je da premda su hrvatske vlasti, kad je započela akcija oslobađanja, upućivale srpskom stanovništvu – kojega je prema popisu iz 1991. godine bilo na tom području oko 160.000 - opetovani poziv da ostanu mirni u svojim domovima, da im se jamče sva ljudska i građanska prava i da polože oružje, srpsko je stanovništvo ipak bježalo odvozeći svoje stvari.
Kardinal Bozanić pri tome je podsjetio da je kardinal Franjo Kuharić u jednom izlaganju u listopadu 1995. godine ovako prosudio takvo postupanje srpskog stanovništva: "Smatramo da su tri važna razloga. Prvi razlog je da su toliki bili indoktrinirani idejom Velike Srbije da nisu htjeli nipošto prihvatiti realnost države Hrvatske da bi u njoj živjeli kao njezini ravnopravni građani. Drugi razlog je da su i njihove vlasti dale zapovijed da odlaze. Pravoslavni episkop Longin, koji je boravio u Kninu, kazao je, nešto više od mjesec dana prije Oluje, da će oni pozvati srpski narod na odlazak iz Hrvatske ako Hrvatska napadne takozvanu Krajinu. Treći razlog je osjećaj krivnje. Mnogi su sudjelovali u pljački, paljenju i rušenju hrvatskih kuća, u rušenju katoličkih crkava i crkvenih objekata. Susjed koji je susjedu zapalio kuću ili mu još nekoga iz obitelji ubio, nije imao hrabrosti dočekati toga susjeda kad se bude vratio iz progonstva".
Komentirajući da je rat veliko zlo i uvijek ostavlja teške posljedice na duhovnom i materijalnom području, kardinal Bozanić izrazio je uvjerenje da mnogi hrvatski građani srpske nacionalnosti nisu po vlastitoj odluci napustili svoje domove. Podsjetio je da je naša Crkva apelirala na hrvatske prognanike i druge građane da ne padnu u napast mržnje i osvete. „Nažalost, bilo je nakon vojno-redarstvene akcije i slučajeva pljačkanja i paljenja srpskih kuća, bilo je i žrtava. Zbog toga treba žaliti. Danas se s ljudskim i kršćanskim pijetetom spominjemo svih žrtava rata devedesetih godina proteklog stoljeća na hrvatskim prostorima, a kao vjernici molimo pokoj njihovim dušama", istaknuo je zagrebački nadbiskup.
„Budući naraštaji proučavat će vojno-redarstvenu operaciju 'Oluja' pod raznim vidovima, počevši od vojnih analitičara. Mi smo zahvalni Bogu što je ona bila nagovještaj mira na ovim prostorima. Ona je učinkovito zaustavila djelovanje imperijalističkih ratnih ideologija kojima je okvir jugoslavenske države služio za ostvarivanje njihovih ciljeva. Ona se dogodila u posljednjem desetljeću dvadesetog stoljeća. U stoljeću koje je na ovim prostorima državno politički obilježeno jugoslavenskom tvorevinom koja je u svim etapama svojega postojanja na hrvatskim prostorima generirala napetost između Hrvata i Srba. Željeli bismo vjerovati da je i taj period hrvatske povijesti završen", rekao je kardinal.
Govoreći da Hrvatska danas živi novo razdoblje svoje povijesti u suvremenom zajedništvu europskih zemalja, zagrebački nadbiskup poručio je da je potrebno otvarati se novim izazovima europskog društva, ali istodobno čuvati i promicati hrvatski identitet i hrvatsko zajedništvo koje je niknulo kao plod hrvatske obrane, hrabrosti i mudrosti mnogih. „I ne mislim samo na ljude na najodgovornijim položajima, kojima svakako dugujemo zahvalnost, nego i na jednostavne ljude koje je uvelike oblikovala molitva i vrijednosti vjere, na ljude iskušane patnjom", prokomentirao je.
„Devedesetih godina proteklog stoljeća hrvatski je čovjek iskusio svu milinu zajedništva, solidarnosti, mudrosti, znanja, požrtvovnosti i napose žive vjere, što se pretvorilo u spasonosni koridor prema miru. Upravo te vrednote treba izučavati, na njih podsjećati i njih mudro ugrađivati u školske i akademske sustave, u gospodarske strategije, u dugoročne razvojne planove, u pronatalitetne politike", poručio je kardinal.
„Mi, građani Hrvatske, možemo se nositi sa svim problemima, i onim najvećim, budu li zaživjele vrednote mira i zajedništva za koje smo se izborili. Hrvatska čezne za unutarnjim prijateljem! Zato kao zagrebački nadbiskup, molim tebe, hrvatski politički dužnosniče, da budeš prijatelj hrvatskomu narodu; molim tebe, koji radiš u sudstvu, tebe u kulturi, tebe u znanosti, tebe u sportu, tebe u medijima, tebe u gospodarstvu da budeš prijatelj hrvatskomu narodu; pozivam tebe, brate i sestro u vjeri, gdje god bili, da budete prijatelji narodu svomu! Ovdje u Kninu obraćam se i vama poštovani sugrađani srpske nacionalnosti: budite prijatelji zajedničke nam domovine Hrvatske. Ovdje su naši korijeni, ovdje nam je zajednička sadašnjost i budućnost. Bog nam daruje mogućnost življenja u zemlji koju nam je on povjerio i za koju ne samo mi, nego mnogi koji je upoznaju kažu da je lijepa. Zemlja je to u kojoj možemo zahvalno živjeti čuvajući vrijednosti života i obitelji; zemlja u kojoj se treba naći dovoljno posla za sve; zemlja koja može razveseliti srce i čovjeka učiniti čovječnijim", poručio je kardinal Bozanić.
Na kraju mise riječi zahvale uime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja izrekao je provincijal Kodžoman.
Svim hrvatskim braniteljima, građanima, građankama i domoljubima čestitao je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. „Naše vrijednosti, obitelj, domovina, vjera žive od sjećanja i zahvalnosti. Stoga budimo zahvalni i sjećajmo se onih koji su nas zadužili, koji su dali svoje živote i dijelove svoga tijela. Molimo neprestano za njih kao i za naše nestale, njihove obitelji, molimo za sve ljude koji su nevini patili. Neka nam živi vječna i jedina domovina Hrvatska, neka je čuva i štiti moćni zagovor naše Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. Neka nam je svima sretno u novom desetljeću slavljena najvećih svetinja naše vjere i nacije", poručio je provincijal Kodžoman. Zahvalio je svim dosadašnjim dobročiniteljima koji su pomogli gradnju crkve Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta te se preporučio za nove donacije kako bi bila dovršena izgradnja toga memorijalnog centra. Za vrijeme liturgijskog slavlja pjevao je zbor Gospe od zdravlja iz Splita pod vodstvom fra Stipice Grgata.
Na misi su bili predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, predsjedatelj Predsjedništva BiH dr. Dragan Čović, general Ante Gotovina, gradonačelnica Knina Josipa Rimac, predstavnici državne, županijskih i lokalnih vlasti, predstavnici hrvatske vojske i policije, branitelji i članovi njihovih obitelji, predstavnici političkoga, gospodarskog i kulturnog života.

zastava-knin-tvrđava


 
E-mail Ispis PDF

PROSLAVLJENA GODIŠNJICA POSVETE NAŠE ŽUPNE CRKVE

U utorak 30. lipnja 2015. kad se Crkva sjeća Rimskih prvomučenika, proslavili smo župnu svetkovinu, godišnjicu Posvete naše župne crkve. Sva su misna čitanja, molitve i pjesme govorile o hramu Božjemu. Misno slavlje predvodio je i propovijedao župnik Mandaline, pater Jozafat. S pozornošću smo ga pratili.

Svoju je homiliju započeo iskustvom vjernika iz rodne Afrike koji su za molitvu birali jedno posebno mjesto, pod najvećim stablom, jer su osjećali da će tako iskazati svoje poštovanje prema Bogu. Slično tome, s najvećim se poštovanjem odnose prema Svetoj planini, Kilimandžaru, jer u njoj stanuje Bog.Crkva kao građevina u kojoj se vjernici sastaju s Bogom posvećeno je mjesto svake zajednice, župe, grada. U njoj se ostvaruje naša nadnaravna dimenzija kad se obraćamo Svevišnjem s molbom : Usliši i oprosti! Samo uz Duha Svetoga možemo spoznati tko je Isus i mi možemo postati sveti, pomazanici. Hram smo Duha Svetoga i On u nama čini živu Crkvu. Kakvi smo mi, takva je i Crkva. Dokazao je to pričom o župniku kojega su župljani optuživali kao lošeg i htjeli da ode. No, on se našalio s njima pokazujući im zrcalo u kovčegu tako da su svi koji su u nj pogledali shvatili da se svi zapravo trebaju mijenjati pa će biti bolja i Crkva.  

Simpatični pater Jozafat nas je svojim posebnim stilom naviještanja i blagim govorom obogatio i uzveličao ovaj važan dan za našu župu. Nakon sv. mise bilo je živo pred crkvom jer su se mnogi htjeli pozdraviti s dragim o. Jozom kojeg uskoro očekuje služba u nekoj novoj župi. Gdje god pođe neka ga prati Božja blizina i Njegov blagoslov!

Božji blagoslov potreban je i svima nama, našem župniku don Tomislavu, našoj župi, biskupiji, narodu, svakom čovjeku!

Bogu hvala za sve Njegove darove!

 
E-mail Ispis PDF

Iskustvo naše Jelene u bolnici

Evo da te obavijestim. Kad ovo budeš čitao ja sam već u Biogradu u bolnici do vikenda,ako Bog da do petka i tome dolazi kraj...Čeljadi me čekaju...falim ja babama nema im tko paziti na njihove infuzije,,,ja sam se ušaltala,sad ja baratam s njihovim infuzija...sestre su pre zaposlene...ja im donosim radosnu vijest,donosim im kavu,vodim ih na terapije,provjeravam infuzije...imam pune ruke posla...hahaha,obilazim nepokretnu patnicu...kad ona mene vidi,sva se razveseli...smije se punim plućima...kaže ona mene ništa mi ne treba,samo tebe želim ti me ispunjavaš...budi s menom...ja joj nastojim dovesti Isusa bar preko svoje prisutnosti...pokušala sam s tim babama pričati o Bogu,molila sam ih da se spuste doli u kapelici ili neka se molu, ali ne ide...Rekle su mi ovo zašto bog ako postoji dopušta ovu patnju...i rekle su mi ovo što ti znaš što ima nakon smirti? jer nitko nije umro pa se vratio da im ispriča što se nalazi NAKON SMIRTI...??? jA SAM IM REKLE DA JE NJIHOVA VJERA U PITANJU,jer ako vjeruješ nema onoga tko će te uvjeriti da nakon smrti nema život vjećni...mene su pokušali uvjeravati da nakon smrti nema života,ja sam im rekle ne tredite se jer ja vam kažem da ima života nakon smrti...babe su me umorile istrošila sam se njima.Ima ih što strašno patu,pokušala sam im reći da patnje nisu uzaludne i da nisu sami...ali ne ide...pokušavam im bar svojom prisutnosti dovesti Isusa to im odgovara,njima je dovoljno da sam ja tu...nije dovoljno...žene koje sam imala u prvom tjednu...su se promjenile da su im njihove obitelji rekli da to nisu one koje su bili...da su se totalno promijenile...vedre su nasmijane,uspjela sam im nagovoriti da odu u kapelicu i da se ispovijede i jesu vidjela sam...tražile su da im dadem savoju molitvu koju imam...to je super...ali ove babe ne uspijevam,ali nadam se da ću uspjeti kroz ovaj zadnji tjedan s njima...otkad sam tamo stalno se molim za njih i za sve medicinsko osobnje...naravno i ti si u mojim molitvama i župljani...
MENE MUĆI OVO PITANJE,ŠTO JE SA OVIM PATNICIMA KOJI NE TRAŽE BOGA?

JUTARNJI BLAGOSLOV

 
E-mail Ispis PDF

MIR VAMA

U ranim jutarnjim satima 05.06.2015.započinje za nas dugo očekivano hodočašće u Bosnu. Nakon ugodne vožnje, pjesme, spavanja i molitve stižemo na naše prvo odredišteTravnik. Pred zgradom sjemeništa dobivamo informacije od našeg župnika Don Tomislava, koji nas upućuje u povijest sjemenišne zgrade koja nosi naziv Katolički školski centar Petar Barbaric Travnik.

Velika upečatljiva zgrada je podijeljena na dva dijela: jedan katolički i trećina zgrade koja još uvijek nije vraćena i dalje pripada muslimanima. U sjemeništu je sada škola koju pohađaju katolička djeca.

Odlazimo u crkvu u kojoj Don Tomislav za vjernike služi svetu misu. Na sredini crkve nalazi se slika i grob Petra Barbarića, pred kojem se redovito okupljaju učenici i narod,daju zavjete i mole.

Nakon svete mise ljubazni domaćini provode nas u obilazak sjemeništa i u prostor u kojem će nam prikazati dokumentarni film o isusovačkom sjemeništarcu slugi Božjem i kandidatu za sveca.

Petar Barbarić primljen je je sjemenište u Travniku sa željom da postane svećenik. Živio je vrlo pobožno ali se razbolio od tuberkuloze i umro kao učenik osmog razreda,položivši redovnički zavjet.Obraćao je grešnike,uveo u sjemenište pobožnost Srcu Isusovom a u svojoj rodnoj župi osnovao bratovštinu Gospine Krunice.

DSC 0102

Dirljiv film o kratkom životu jednog velikog čovjeka na čijem se grobu dešavaju čuda. Dok sam klečala pred njegovim grobom zastao mi je dah. Osjetila sam mir.

Osjetila sam kako kao da se njegove blage oči smješe i sigurna sam da svaki onaj koji se pokloni kraj njegovog groba osjeti to isto. Nakon doručka kod naših ljubaznih domaćina nastavljamo dalje,preko Nove Bile do Busovače i zaustavljamo se u Brestovcu u kojem posjećujemo samostan Svete Klare.To je samostan u kojem žive klarise, red Svete Klare. Nastao iz nadahnuća koje je Gospodin dao Svetom Franji Asiškom da u Crkvi živi Sveto evanđelje.Red Svete Klare je drugi franjevački red. Žive u klauzuri iza rešetaka i dnevno osam sati provedu u molitvi.

Ne koriste tehnička sredstva i žive pokornički. Trenutno ih u samostanu ima sedam. Najstarija od njih ima 76 godina u samostanu je 46 i rekla nam je da u svim godinama koje je provela tu nije prošao ni jedan dan a da se nije osjetila sretnom. Osjetila je da je to poziv koji Bog traži od nje i nikad zbog toga nije požalila. Jedno veliko iskustvo je bilo biti s njima, osjetiti njihov mir. Iako prije tog susreta čovjek teško može zamisliti kako netko može biti sretan, godinama biti zatvoren među zidovima... ali svakog trenutka s Bogom. Ljudi im dolaze iz svih krajeva,pričaju svoje price mole ih da mole za njih za njihove najbliže.

Nakon njihove pjesme otpjevane nama nastavljamo naš put preko Kiseljaka, u kojem nam pogled zastaje na veličanstvenoj građevini katoličke crkve. Puni dojmova, u dobrom društvu uz molitvu,povijesne priče o Bosni približavamo se Sarajevu.

Glavni grad Bosne i Hercegovine,glavni razlog našeg putovanja,sutrašnji susret sa Svetim Ocem papom Franjom.

Na Marijinom dvoru zaustavljamo se ispred crkve u kojoj će se služiti sveta misa. Ispred crkve kip Majke Tereze a u crkvi lik koji je samostalno nastao nakon granatiranja a zaštićen na zahtjev vjernika. Jedan lik koji vam privuče pogled i ne možete odvoji oči od njega. Crkva koja je za vrijeme rata granatirana i uništena i ponovo obnovljena. Nakon svete mise i dalmatinske večere u centru Bosne (miris ribe koju je naš župnik osigurao za nas i vrijednih naših žena koje su satima za nas spremale širio se ulicama Sarajeva) Naši ljubazni domaćini otimaju se za svoje goste presretni sto će u svojim skromnim domovima ugostiti svoje ljude svoju vjeru svoje katolike kojih je u Sarajevu još jako malo. Oduševilo me veliko srce tih dobrih ljudi. Primili su nas kako ne možete niti sanjati.

DSC 0170

Kako smo ja i moja cimerica,gospođa Zdravka imale smještaj blizu stadiona na kojem će se održati sveta misa imale smo priliku vidjeti kako se od tri sata ujutro prema stadionu Koševa slijevaju rijeke ljudi da bi u molitvi i tišini dočekali Svetog Oca.

U subotu ujutro nakon zajedničkog okupljanja započinje i nas put prema stadionu. Tri sata prije dolaska svetog oca teško je opisati onaj osjećaj dok čekate nešto sveto. Dok se stadion puni,minute prolaze dolazak se približava. A 70.000 ljudi jednoglasno uzvikuje PAPA MI TE VOLIMO I MIR VAMA. I onda onaj trenutak kad je na video zidu objavljeno da je papa s nama. Stigao je. Suze su potekle.Prevelika količina emocija za koje i ne znate da su u vama su izbile van.I sve je stalo. Samo njegova prisutnost da znam da je tu bila je dovoljna da znam da je ovo hodočašće bilo vrijedno i koliko je vrijedilo.

DSC 0223 20150606182301214

Svaka pohvala za organizaciju,svaka pohvala osiguranju,onim policajcima koji su nas danima prije čuvali,čuvali crkve i zgrade u kojima smo spavali,čuvali svetog oca i brinuli se da sve prođe u najboljem redu.

Svaka pohvala 70 tisuća vjernika ne samo katoličke nego idrugih vjera koji su izrazili želju biti na tom mjestu vidjeti taj veličanstven događaj u gradu koji je jako puno propatio.

I svaka pohvala našem Don Tomislavu koji nam je omogućio ovo hodočašće s kojeg se vraćam otvorena i puna srca.

Naše putovanje završava podno Veleža u još jednom velikom gradu,Mostaru.

Tu nas je u ratom uništenom pa nedavno obnovljenoj Mostarskoj katedrali dočekao Don Luka koji nam je malo približio strahote prošlost i ovog napačenog grada.

Zahvaljujući našem župniku u Mostarskom župnom uredu poslužena nam je večera na kojoj nam se pridružio i naš biskup Ante Ivas.

Punog srca i punog trbuha završavamo naše hodočašće uz molitvu,sretno se vraćamo svojim kućama.

Do sljedećeg druženja,lijep pozdrav.

DSC 0120

IVANA ZORICA

 
Stranica 8 od 26

galerija

NAJAVE:

Vjeronaučni raspored:

3., 4., 5. i 6. razred: subotom u 09:00

1., 2., 7. i 8. razred: subotom u 10:00


Imate li problem ovisnosti u obitelji? INFOCENTAR vas radosno očekuje svake srijede od 18-20h u župnoj dvorani!


Mjesec svibanj - Marijin mjesec, svaki dan prije Mise je svibanjska pobožnost



09.05. Druga je srijeda u mjesecu te je sastanak članova Župnog Caritasa u 19.30 !

10.05. Uzašašće - Bl. Ivan Merz . Sv. misa je u 19 sati

12.05. Sv. Leopold Mandić

13.05. Majčin dan - krizma u našoj župi, molimo za naše krizmanike

14.05. – 18.05. je predbračni tečaj, svaku večer u 19.30 ! Nije se potrebno unaprijed prijavljivati !

19.05. Prva sv. ispovijed naših ovogodišnjih prvopričesnika u 9 sati !

20.05. Svetkovina Duha Svetoga - obnova krsnih obećanja naših prvopričesnika !

21.05. Marija Majka Crkve: Dan crkvenih udruga i duhovnih pokreta !

27.05. Presveto Trojstvo - Prva pričest u 11 sati !

31.05. Tijelovo ! U našoj župi je sveta misa samo u 9 sati. Preporuča se da u što većem broju sudjelujemo na sv. misi i procesiji u 19 sati u katedrali !





POVEZNICE

bitno

You are here: