Župa Presvetog Srca Isusova

E-mail Ispis PDF

RAZMIŠLJANJE VJERNIKA PRED SVETKOVINU KRISTA KRALJA

christ20king1

Stihovi pjesme glase: "Krist kralj vlada, Krist pobjeđuje, Krist kralj vječno kraljuje!"
Bit ću toliko slobodna da dodam još jedan: "Krist kralj poručuje!"
Što nam to Krist već stoljećima, iz dana u dan, neprestano poručuje.? Čujemo li njegove poruke ili smo zaglušeni mnoštvom drugih koje upijamo bez cenzure, a često su u suprotnosti s Kristovim?Ljubi bližnjega kao samoga sebe! Ne čini drugom što ne želiš da se tebi čini! Kralj, vladar poručuje svome narodu. A mi? Kao da smo nagurali vatu u uši pa ne čujemo njegove vapaje. Zašto nam je tako teško čuti i prihvatiti poruke ljubavi, a s lakoćom upijamo šund s TV-a, interneta i čega sve ne? Zatrovani smo s njima, a najviše mladi ljudi koje više nitko ne pokušava zaštititi od svakojakog "modernog" smeća i vratiti na put ljubavi, KRISTOV PUT.
Iako sve izgleda beznadežno, nije i ne može biti. Zašto?
ZATO JER KRIST POBJEĐUJE! ON UVIJEK POBJEĐUJE!
To neka čuju svi oni koji ga pokušavaju izgurati iz srca ljudi.

Čujte još jednom: "Krist Kralj vlada, Krist pobjeđuje, Krist kralj vječno kraljuje"

 
E-mail Ispis PDF

RAZMIŠLJANJE ZA SVETKOVINU SVIH SVETIH

Ljudi i ljudskost,dvije imenice jedna drugoj pod ruku. Ili pak ne? Jesu li ljudi zaboravili što je to ljudskost? Je li ih život na to primorao ili su sami tako odlučili? Je li im tako lakše? Puno pitanja! Pokušajmo odgovoriti.
Nije li lakše okrenuti glavu i mirno spavati ( ako možeš)? Zašto da mu pomognem i pružim ruku? Zašto da ga saslušam? Samo sebi kompliciram život.Imam ja dovoljno i svojih problema. Moji problemi, moji problemi...Ne bi li bilo lakše da još postoji ljudskost? Ne! Tada postajem nečiji dužnik! Nema ljudi i ljudskosti! Samo dug i dužnici! Treba li mi to u životu? Naravno da ne!.Kuhat ću se sam u kiseloj juhi života, kusat ću ljute začine svakodnevice jer ne daj Bože da zatražim ljudskost od ljudi. Ne daj Bože da je primim jer onda postajem dužnik u ljudskosti. Kako se ona vraća? Za to treba biti čovjek. Jesam li ja to još uvijek? Stanuje li u meni ova prekrasna, a tako zanemarena i zaboravljena imenica? Iskreno se nadam. Zaronit ću u sebe, pa makar i vrlo duboko, da ju pronađem jer bez nje sam NITKO. Beskorisna ljuštura, vješto ispolirana, da nitko ne primijeti da je prazna. Vrijeme je, jer ljuštura se urušava, boja se guli i otpada.Što će ostati ako nema ljudskosti, ako nisam čovjek? Po čemu će me pamtiti oni koji su još ljudi, a ne dužnici?
Nije kasno, osjećam to. Zato počinjem i zaranjam u dubine svoga bića da ostanem ono čime me Stvoritelj načinio.

 
E-mail Ispis PDF

KRIK JEDNE VJERNICE BOGU RADI KRIZMANICA

woman-praying-silhoutte

Sunčano nedjeljno jutro. Krizma u mjesnoj crkvi. Kako prekrasno, kako uzvišeno, kako dostojanstveno! Sve do trenutka kad na scenu stupaju krizmanice.
Izlaze iz obiteljskih automobila i gube ravnotežu jer njihova mlada tijela, Božji hramovi, gube bitku s jednim od najvećih zločina ovoga stoljeća, modom, u vidu vrtoglavih potpetica poremećenih dizajnera vjerojatno iskompleksiranih svojim niskim rastom. Tako tjelesno istraumatizirane i u potpunom odsustvu duhovne posvećenosti, ulaze u crkvu primiti Svetu Potvrdu. Čega? Modnog neukusa i zločina prema Bogu?! Pa može li tome netko stati na kraj? Mora li se Isus otrgnuti s križa i ranjavim rukama " spustiti na zemlju " krizmanice, krvlju oprati njihova lijepa lica od nakazne šminke! Ako nema nitko nitko drugi Isuse, pa učini to da ne patimo gledajući uništene generacije, a sve blagoslovljeno od strane svećenika koji se ne žele zamjerati ni njima ni njihovim roditeljima. Spasi ih Isuse dok ih spasiti možeš jer na njih vrebaju crne blagajne mode, marketinga, lažne ljepote i na kraju bolesti. Pomogni im jer to su samo djeca koja još ne znaju prepoznati životne vrijednosti, a nemaju pravih uzora. Sve čemu se dive bezvrijedno je i propadljivo. Tko će ih naučiti da je danas dan njihove KRIZME, da su došle po SVETU POTVRDU, a ne pokazati svoja mlada nevine tijela kao da su na aukciji?
Kriza je! Kriza morala, obitelji i svega što vrijedi. Upravo proporcionalno raste i cvjeta nemoral, neukus i na kraju krajeva GRIJEH. Svaka potpetica zabila se danas u Isusovo srce kao najoštriji nož. Svaka golotinja dodavala je bodlje u njegovoj kruni.
OPROSTI IM ISUSE! One su samo djeca u tijelima žena. Zatri GRIJEH tamo gdje počinje jer JEDINI TI TO MOŽEŠ!

 
E-mail Ispis PDF

KRIZMA U NAŠOJ ŽUPI

 rsz img 4241-1

I ove su godine naši krizmanici sami sastavili pozdravni govor ocu biskupu. Evo njihovog razmišljanja:
Oče biskupe,
Samo jedan dio nas krizmanika naglašava da su im njihovi roditelji usadili vjeru u Boga. Jedan krizmanik napisa „…moji su mi roditelji bili uvijek velika podrška u vjeri. Otvoreno su priznali da sam ja svojom prvom pričešću vratio vjeru u našu kuću. Nadam se da će mi Bog dati snage da ustrajem u tome do kraja…“.
Netko drugi napisa : „Iako su me roditelji cijeli život odgajali kao kršćanina, ipak su mi dopustili da sam odlučim želim li se krizmati ili ne. Sad kao mlada adoloscentna osoba prvi put biram želim li nastavati koračati stazom prema Isusu ili se potpuno udaljiti od vjere. Želim nastaviti odrastati u vjeri i potpuno upoznati svoju vjeru…“.
A jedna krizmanica napisa : „ Dobili smo zadatak da napišemo o svojoj vjeri. Lako je govoriti o drugima i njihovoj vjeri a o sebi je najteže. U osnovnoj školi sam krenula na vjeronauk na nagovor roditelja. Nikad me vjera nije previše zanimala, ali što sam više odrastala i učila o vjeri sve me više zanimalo. Iako me zanimalo sve više i više ipak nikad nisam išla na sv. misu, ali sam se molila. Moji su roditelji vjernici ali ni oni nisu išli u crkvu…Nakon nekih obiteljskih problema sam shvatila da je moj život bez Boga prazan…Sad se kajem zbog neuzvraćene ljubavi. Moj jedini cilj u životu je vjera u Boga. „
Oče biskupe, dosta nas je napisalo da prije krizmu nisu shvaćali ozbiljno…da su se neozbiljno pripremali za ovaj sakrament…da su zanemarivali Boga. Jedna krizmanica je napisala : „…nisam se dovoljno dobro pripremila za krizmu. Često bi kasnila na sv. misu i ne bi slušala Božju riječ. Nisam ozbiljno sve to shvaćala…Poslije krizme želim biti što bliže Bogu i truditi se bolje upoznati svoju vjeru“. I opet jedan između nas napisa :“ …prije sam dolazio na misu i vjeronauk jer sam morao a sada osjećam potrebu. Da se moje mišljenje o vjeri i Bogu nije promijenilo, bilo bi me sram stati pred Vas, oče biskupe. Ni sad to ne zaslužujem, ali mislim da sam na pravom putu.“
Dosta nas je izjavilo da se ne krizma ni zbog roditelja ni darova nego radi sebe samoga i Boga. Jedna krizmanica je doslovno napisala : „Shvatila sam da nije bilo vjeronauka, ne bi bilo mene i mnogih mladih…“
A Vama osobno, oče biskupe, jedan krizmanik napisa ovo : „Povodom ove krizme Vam želi zahvaliti i čestitati, oče biskupe, na Vašoj službi i radu u ovoj biskupiji. Odmalena sam išao na misu i uvijek bi mi bilo drago kad bi Vi misu držali…“
Oče biskupe, dobro nam došli !

 
E-mail Ispis PDF

Hodošašče bogobojaznom sv.Šimunu Bogonoscu u Zadru

I ove smo godine dobili milost posjetit sv.Šimuna bogobojaznog Bogonosca u Zadru koji je zaštitnik grada Zadra.Autobus je krenuo Jadranskom magistralom prema Pirovcu gdje smo skrenuli u unutrašnjosti prema parku prirode Vransko jezero.Prolazeći kroz sela Kašić i Banjevci krenili smo prema vidikovcu pod nazivom Kamenjak s kojeg se proteže pogled na prema Vranskom jezeru, Murteru, Betini pa sve do Kornata.Na samom vidikovcu izgrađena je crkvica u čijoj se unutrašnjosti nalazi jama gdje su bačeni brojni hrvatski domobrani iz okolnih sela. Kratkom molitvom odali smo počast palim žrtvama. U trenitku šutnju sam izgovarala ove rijeći koje sam naučila od svog velikog učitelja našeg župnika don Tomislava: "Prikazujem ti zadnje trenutke njihova života i prikazujem ti stanje u kojem su bili,to jest u stanju grijeha i njihove strahove koje su proživljavali i njihovu ogorčenost...uz molitvu pokoj vječni  daruj im Gospodine... i njihove ubojice,jer nisu znali što rade...jer su bili zarobljeni svojim mračnim stranama u zabludi...!"
I za sve vjerne duše neka počivaju po milosrđu Božjem u miru!
Odatlen smo krenuli prema našem iščekivanom bogobojaznom sv.Šimunu u Zadru, stigavši napokon sv. Šimunu. Sv.Šimun se nalazi iznad glavnog oltara u sarkofagu po izgledu srebne škrinje sa dva anđela koji držu sarkofag sv. Šimuna s lijeve i desne strane.

sv simun zadar
 
Dobili smo čast i milost dotakniti svojim rukama i poljubiti našeg sv.Šimuna bogobojaznog Bogonosca.

U redu prema našem svetom svecu Šimune u mislima u duhu sam bila u ono vrijeme kako je to u biti izgledalo kad je sv.Šimun uzeo u svoje bogobojazne ruke našega Spasitelja. I kad mu je Bog rekao nečeš vidjeti smrt dok ne ugledaš Spasitelja svijeta...I kad je naš ponizni svetac uzeo u svoje bogobojazne ruke Spasitelja svijeta i uzdignutih ruku se zahvalio dragom Bogu što je vidio Spasitelja i izgovorio ove molitve:

Sad otpuštaš slugu svoga,Gospodaru,po riječi svojo u miru.
Ta vidješe oči moje,spasenje tvoje,koje si pripravio pred licem sviju narada.
Svjetlost na prosvjetljenje narada i slavu puka svoga izraelskoga!

I u isto vrijeme s tim mislima sam u duhu predala sv. Šimunu i svoje molitve ki što je majka našem Gospodina predala svoga sina sv.Šimunu u naručju.

i pripremila se za sv. misu stavivši sebe i svoje bližnje sa svojim nakanama na sveti oltar... čekajući da i ja primim Spasitelja svijeta ki što ga je primio i sv. Šimun u svoje naručje... i ki što je naša majka Marija nosila svoga sina Spasitelja svijeta u svojoj utrobi i hranila ga i nama dala. Tako sam i ja čekala da ga primim u svetoj pričesti i nosim ga sa sobom jer mi smo hram Duha Svetoga kako je to lijepo duhovno protumačio naš učitelj župnik don Tomislav koji nam je htio donijeti Spasitelja svijeta svojom molitvom u duhovnom tumačenju... Cijeli putem nas je pripremao za taj blagoslovljeni trenutak sa bogobojaznim i Bogonoscem sv. Šimunom...
Nakon svete i radosne mise posjetili smo i katedralu sv. Stošije gdje se nalaze ostaci pepela sv. Anastazije. I tako se polako zaputili svojim kućama s veseljem i blagoslovom sv.Šimuna
Sveti Šimune moli za nas...!

 
E-mail Ispis PDF

14. RUJNA PREDSTAVLJENA JESENSKA MOLITVENA AKCIJA ZA ŽIVOT

Naša župa posvećena Presvetom Srcu Isusovu, župa Baldekin, smještena je u dijelu grada odavno prozvanom Križ. Ime Križ dobio je po kamenom križu koji se nalazio u neposrednoj blizini naše crkve sve do pedesetih godina prošlog stoljeća, kad je uklonjen.

Prigodom blagdana Uzvišenja sv. Križa, koji se slavi 14. rujna, naša je župa proslavila, kako kaže naš župnik, zapravo svoj imendan. Cijela sv. misa je bila usmjerena križu i muci Kristovoj putem misnih čitanja, liturgijskih pjesama, molitvi i cjelokupnog ozračja. U kratkoj propovijedi župnik nam je pojasnio nastanak samog blagdana Uzvišenja sv. Križa. On je zahvala i sjećanje na pronalazak križa Kristova u 4. stoljeću, a za to je zaslužna kraljica Jelena, majka cara Konstantina.

Na sv. misi su bili i predstavnici Molitvene akcije – Za život. Ponedjeljkom se u našoj župnoj crkvi redovito sastaje molitvena zajednica Treće srce koja moli za spas nerođenih koji su u opasnosti pobačaja. Poslije sv. mise predstavili su nam se gđa Vanja Gulam, glavna organizatorica molitvene akcije za našu, Šibensku biskupiju i gosp. Ante Čaljkušić, glavni čovjek ove vrijedne akcije za cijelu Hrvatsku.  

Sama akcija nastala je u Americi prije nekoliko godina i dosad je proširena u 65 zemalja svijeta. Pobačaj, to strašno zlo koje čovjek čini protiv sebe i protiv prirode, znači i protiv Boga, na žalost jako je prošireno svugdje po svijetu. Dobri i plemeniti ljudi, potaknuti Duhom Svetim pokrenuli su ovu akciju kojom se želi uključiti što veći broj ljudi, molitelja pred Bogom da se zaustavi pobačaj.

Gospodin Čaljkušić govorio nam je o uspjehu akcije koji je ostvaren u svijetu i u nas protekle korizme, a koja će se uskoro organizirati u čak dvadeset naših gradova gdje će ljudi opet bdjeti i moliti za prestanak pobačaja. Taj nadahnuti mladi čovjek govorio nam je tako oduševljeno, snažno, produhovljeno, nikog ne osuđujući, a svih potičući na dobro, tako da je bio pravi užitak za dušu upoznati nekog takve volje, vjere, hrabrosti i pouzdanja.

Molitva pred našim bolnicama počinje 23. rujna i trajat će do 1 studenog 2015.

Na nama je da se odazovemo pa tako i mi damo svoj doprinos uspjehu ove tako potrebne molitvene akcije - ZA ŽIVOT.

Bogu hvala za sve koji će pokloniti poneki sat vremena zajedničkoj molitvi za najveći Božji dar - ŽIVOT.

Irena Višić

 
E-mail Ispis PDF

DAN HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINI 29. 8. 2015.

Zadnja subota kolovoza je dan kojeg naša Crkva posvećuje žrtvi svih hrvatskih mučenika. Dobro odgojeni čovjek ima potrebu zahvaliti drugome za neku stvar ili uslugu koju primi od njega. Kako li je tek velika stvar sloboda i život u slobodi? Zato opet iznova idemo na hodočašće u Udbinu. Naša župa Presvetog Srca Isusova i ovog puta je uz stručno vodstvo našeg župnika don Tomislava hodočastila na Udbinu u kojoj se okupilo vjerničko mnoštvo iz cijele domovine.

Praćeni jutarnjom svježinom krenuli smo put Like i svoje hodočašće započeli molitvom. Župnik nam je rado objašnjavao nastanak pojedinih psalama i nalazio poveznicu s mnogim povijesnim okolnostima kroz koje je prošao naš hrvatski narod.

Osobitu ulogu u povijesti odigrala je pobožnost Blaženoj Djevici Mariji pa je poznato da su neke vojne pobjede upravo dobivene utječući se Njezinom moćnom zagovoru, a i molitve nastale u znak zahvalnosti za isprošenu pomoć. Marija nam treba svima biti uzor u životu, a posebice djevojkama i majkama, jer bez djevičanstva nema ni uzor majčinstva. A samo ono može spasiti naš narod i domovin.

udb1

Uskoro stigosmo na Krbavsko polje na kojem je 9. 9. 1493. u kratkom vremenu izginuo cvijet hrvatske mladosti od ruke mnogo manjeg broja turskih osvajača. Tim našim žrtvama u spomen, ali i nebrojenim drugim junacima koji su tijekom prošlosti dali život u obrani svog Doma molili smo Križni put. Krenuli smo od crkve sv. Marka kroz šumu, zavojitom stazom skupa s vjernicima iz svih krajeva domovine. Križni put je posvećen povijesnoj patnji našega naroda .  

Došavši pred velebnu, bijelu Crkvu hrvatskih mučenika, nakon svečane procesije ( svih biskupa i svećenika, ali i motorista, te ljudi koji su nosili primjerke domoljubnih knjiga koje su tiskane u ovih 10 godina od početka gradnje udbinske crkve) nazočili smo blagoslovu kamenog oltarnog reljefa nazvanog „Slava hrvatskih mučenika“ kojeg je izradio umjetnik Kuzma Kovačić, a sadrži trodijelni prikaz najvećih stradanja Hrvata kroz povijest.

Sv. misu je predvodio gospićko - senjski biskup dr. Mile Bogović. On je u propovijedi naglasio važnost sjećanja na žrtvu mnogih znanih i neznanih koji su svoj život žrtvovali za druge, omogućili im slobodu. Ljudski je cijeniti njihovu hrabrost u obrani svog naroda. Trpljenje i smrt Isusa Krista vjerniku su najjači dokaz za smisao patnje pravednika. Najbolji odgovor kršćaninu je Isusovo uskrsnuće koje je uslijedilo nakon velike patnje najvećeg pravednika. Pokopati tijelo Isusovo bila je važna ljudska gesta Josipa iz Arimateje pa bi bilo za očekivati takvu ljudskost i u današnjem vremenu. Stoga je o. biskup je podsjetio na planiranu izgradnju Svehrvatskog groba koji bi se izgradio na Krbavskom polju za sve one žrtve čiji se identitet ne prepozna. Tako bi uz Crkvu hrvatskih mučenika i Memorijalni park ovaj povijesno i geografski važan prostor dobio još veće značenje kao mjesto posebnoga pijeteta.

Nakon sv. mise obilazili smo unutrašnjost „bijele golubice“ ( kako je o. biskup tepao prekrasnoj Crkvi hrvatskih mučenika ) i okolni prostor te puni snažnih dojmova uskoro krenuli prema Šibeniku.

Bilo je lijepo biti sudionik ovog zahvalnog hodočašća, te se iskreno pokloniti žrtvi i patnji onih koji su svoj život dali za druge. A ima li veće ljubavi od te?

Hvala Bogu za sve njih!

Irena Višić

Udbina

 

Proslavi Dana hrvatskih mučenika na Udbini (31.kolovoza) nazočilo je i šezdesetak hodočasnika baldekinske župe Presvetog Srca Isusova predvođeni župnikom don Tomislavom Puljićem. Vožnja autobusom duga nešto manje od dva sata bila je uvertira za misno slavlje koje nas je očekivalo na otvorenom trgu ispred velebne crkve i svetišta hrvatskih mučenika čiji su temeljeni udareni točno prije deset godina.

Dok promičemo kroz gotovo opustjele predjele Like župnik nas izvješčuje o Krbavskoj bitci. Srčanost hrvatskog vojnika, njegovo suprostavljanje neprijatelju koji je prodirao sa više strana i njegova žrtva dugo je bila zaboravljena, gotovo prešućena. Srećom, od prije desetak godina odajemo im pijetet, sjećamo se njihove žrtve, ali i žrtava svih Križnih puteva i brojnih stratišta na kojima su Hrvati nemilosrdno ubijani. Kosti svih ubijenih među kojima ima i dosta svećenika još nisu pronađene.

„Živa enciklopedija“, kako volimo tepati našem župniku iznio je više zanimljivih detalja bitke na Krbavskom polju koja se zbila 9. 09. 1493.g. Bitka je počela rano ujutro kada je bosanski sandžak beg Hadum Jakub-paša svojim konjanicima napao hrvatsku vojsku kojom je zapovijedao hrvatski ban Emerik Derenčina. Zašto se hrvatski ban odlučio na otvoreni sukob na prostranom polju iako je znao kolikim i kakvim snagama raspolaže Osmanlijska vojska nije poznato ali se vjeruje da ga je u tom činu vodila srčanost, hrabrost, neustrašivost zbog čega je odbio prijedlog dijela plemstva da neprijatelja sačekaju u planinama i tamo postave zasjede. Povijesni izvori ne navode točnu brojku hrvatskih snaga ali se pretpostavlja da ih je bilo između 10 i 12 tisuća od čega se spasilo jedva njih dvjestotinjak. Krbavska bitka smatrala se prekretnicom i početkom Stogodišnjeg rata između Hrvatskog krljevstva i Osmanskog carstva.

Odmah po dolasku na Udbinu priključili smo se stotinama hodočasnika na Križnom putu koji je započeo kod crkve Marka Groba. Predvodio ga je fra Miljenko Stojić, član Hercegovačke franjjevačke provincije koji je, inače predvodio i trodnevnu duhovnu pripremu.

20150829 100632

Nakon zadnje postaje Križnog puta u svoj svojoj ljepoti i bjelini ukazala nam se Crkva hrvatskih mučenika čiji je kamen temeljac prije deset godina blagoslovio papa Ivan Pavao II kojemu je na središnjem dijelu trga ispred crkve podignut lijepi spomenik.

Crkva hrvatskih mučenika sagrađena na temeljima župne crkve svetog Nikole sastoji se od više dijelova, a vrijeme do početka svečanog liturgijskog slavlja neki od nas proveli su u razgledanju impresivne knjižnice, kripti, muzeja, Vukovarskog križa...

Prije početka misnog slavlja kojeg je pred više tisuća vjernika predvodio biskup Ličko-senjski Mile Bogović uz koncelebraciju biskupa, pomoćnih i umirovljenih biskupa- Puljića, Devčića, Ivasa, Huzjaka, Petanjaka, Gorskog, Semrena, Milovana, te mons. Pere Brajka, izaslanika vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljića i brojnih provincijala, te izaslanice predsjednice RH Brune Esih, biskup Bogović blagoslovio je reljef „Slava hrvatskim mučenicima“ autora Kuzme Kovačića koji prikazuje put stradavanja na Krbavskom polju te na drugim ratištima, stratištima i jamama od davnih dana pa sve do Vukovara. „Naši naraštaji vraćaju im ljudsko dostojanstvo, a Krist ih dočekuje kao pobjednike“-poruka je reljefa.

20150829 105438

Biskup Bogović je naglasio:

Premda ni mi, ni drugi narodi ne možemo reći da se nemamo za što kajati u svojoj prošlosti, s ponosom možemo reći da je velikana dobrote i žrtvovanja za druge bilo veliko mnoštvo u našoj povijesti: mnogo više nepoznatih, nego poznatih. Nažalost, naša svjetovna i crkvena povijest sustavno su prljane, što nije teško uočiti. Još i danas mnoge i debele naslage laži prekrivaju našu prošlost i naše velikane, tako da i najdobronamjerniji ne mogu vidjeti njezinu pravu sliku. Žalosno je da nam se isti oni koju su proizvodili te laži i danas nerijetko nameću kao učitelji i za tu svoju "školu" dobivaju i prostore i novce, upozorio je biskup, te dodao, kako je naš put na tragu poziva pape Ivana Pavla II. "put križa i čašćenja onih koji su od nasilja i raznih pušaka stradali".

U propovijedi biskup Bogović osvrnuo se i na oltarni reljef, za koji je rekao da to nije djelo samo visoke umjetničke vrijednosti, već i visoke vjerničke i domoljubne vrijednosti. Izbor Kuzme Kovačića za autora pojasnio je riječima "stalo nam je da ova crkva bude poznata i po umjetničkim sadržajima najvišega dometa, ali samo takvima koji nisu sami sebi svrha, nego koji izražavaju i prenose kršćansku poruku. Svaki detalj ovoga reljefa svjedoči o povezanosti našega naroda s Crkvom, o kršćanskom prožimanju njegove znanosti i umjetnosti. Pred reljefom nazvanim "Slava hrvatskih mučenika" možemo očitavati mukotrpni hod hrvatskog katoličkog naroda i ujedno se diviti umjetničkoj ruci njegova autora".

Osvrćući se na obilježavanje obljetnica stradanja, mons. Bogović istaknuo je kako je "ljudski cijeniti hrabrost i odvažnost u obrani naroda i domovine, u obrani života. Mi, kršćani, vjerujemo da smo mukom i Križem Gospodina našega Isusa Krista otkupljeni. Trpljenje i smrt Isusa Krista vjerniku su najjači dokaz za smisao patnje pravednika. Najbolji odgovor kršćaninu je Isusovo uskrsnuće. Ono je uslijedilo nakon velike patnje najvećeg pravednika. Ono je također dokaz da vremeniti porazi ne trebaju biti i stvarni porazi. Njihovo prihvaćanje u Kristovu duhu vodi prema pobjedi života nad smrću. Povorka mučenika, pobjednika koju vidimo na reljefu nastavak je patničke povorke s Krbavskog polja, križnih putova i Bleiburga, iz Vukovara i drugih bojišta i stratišta naše povijesti. Ova crkva želi svim svojim dijelovima, tako i ovim reljefom biti trajna propovjedaonica našemu narodu o smislu patnje i njezinoj ulozi u spašavanju života. Svaka patnja može biti proljeće novoga i bogatijega života. Ona je najkreativnija snaga kad je prožeta vjerom, ufanjem i ljubavlju, inače je patnja lijevoga razbojnika na Kalvariji".

Biskup se osvrnuo i na mučeništvo sv. Ivana Krstitelja, kojega se Crkva spominje toga dana, istaknuvši kako Ivanovi učenici nisu uzeli kamenje kojim bi se osvetili Herodu, već su uzeli Ivanovo tijelo i pokopali ga. I Pilat je Josipu iz Arimateje i Nikodemu predao Isusovo tijelo da ga pokopaju, a u rimskom pravu rodbina i prijatelji mogli su dobiti tijelo i pogubljenog državnog neprijatelja. Pokop čovjeka nadilazio je svako neprijateljstvo. No, suvremeni Pilati peru ruke i od te ljudske i civilizacijske obveze da predaju tijela ubijenih od brojnih "heroda i herodijada", kojima nisu samo odrubili glavu, nego su ih i grozno mučili i kao otpad pobacali u jame, jaruge i rovove, a ni danas ne daju vukovarskim majkama i suprugama tijela njihovih sinova i muževa, upozorio je biskup Bogović, te ponovno predložio da na Krbavskom polju bude svehrvatski grob za sve one žrtve čiji se identitet kod iskapanja ne prepozna. Time bi uz Crkvu hrvatskih mučenika i Memorijalni park udbinski prostor dobio još veće značenje i mjesto posebnoga pijeteta.

Poput učenika Ivana Krstitelja ni mi nismo došli ovamo s kamenjem u rukama da ga bacamo po krivcima, tim više što smo svjesni da ni hrvatska katolička ruka nije bila bez grijeha. Odavde se navješćuju mučeničke vrline, spremnost darivanja života za drugoga, a ne nasilje i osveta, ugroza života drugoga. Želimo i molimo da naš hrvatski narod poput Ivana Pavla II. visoko drži križ kao našu nadu, naš stijeg i našu snagu. To neka bude trajna poruka ove bijele golubice na udbinskom brdu, zaključio je homiliju biskup Bogović.

Euharistijsko slavlje pjevanjem su animirali združeni zborovi Gospićko-senjske biskupije pod ravnanjem Ivana Prpića Špike uz orguljsku pratnju vlč. Josipa Šimatovića.

Na Misu su spomen kamene ploče s mjesta stratišta diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine donijeli motoristi, a doneseno je i dvadesetak knjiga koje su posljednjih godina dana objavljene o stradanju hrvatskoga naroda.

O mučenim i ubijanim hercegovačkim fratrima snimljen je film „In odium fidei“ u produkciji Laudato obiteljske televizije. U skladu s najnovijom enciklikom Svetog Oca „Laudato si“, biskup je zahvalio Laudato televiziji, ovim riječima: „Hvaljen budi Gospodine što smo dobili Laudato“.

„Kroz povijest hrvatskog naroda područje Like i Krbave teško je ranjeno. Crkva je uništena, kao i kuće i groblje koje je devastirano. Stradavali su i katolici i pravoslavci. Zemlja je bila oduzeta, zavladao je neki drugi zakon, koji nije poštedio ni pravoslavnu crkvu. Hoće li već jednom doći vrijeme da onim tisućama branitelja na Krbavskom polju, od 1493. godine, kao i ostalima koji su završili na raznim bojištima i stratištima…hoćemo li im ikad moći podignuti spomenik i izraziti javnu zahvalnost i naše poštovanje?“, upitao je Bogović.

Sa novom dozom duhovne hrane krenuli smo nazad put Šibenika ostavljajući tako iza sebe šesto po redu ovogodišnje hodočašće u organizaciji naše župe i župnika Puljića.

Jadranka Klisović

 
E-mail Ispis PDF

Kardinal Bozanić u Kninu: Oluja je bila nagovještaj mira na ovim prostorima i zahvalni smo Bogu na tome


34657


Knin, (IKA) - U povodu proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 20. obljetnice vojno-redarstvene operacije "Oluja" u srijedu 5. kolovoza u crkvi Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu misu za domovinu predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Koncelebrirali su hrvatski nadbiskupi i biskupi na čelu s predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem, biskupi iz BiH mostarsko-duvanjski Ratko Perić i vojni Tomo Vukšić, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman i brojni dijecezanski i redovnički svećenici.
Riječi dobrodošlice na početku je uputio šibenski biskup Ante Ivas. Ističući da je danas dan domovinske zahvalnosti hrvatskog naroda za dar mira, biskup je rekao: „Ovo je dan zahvalnosti svim hrvatskim braniteljima od Udbine i Zrina, od Vukovara do Knina, svim poginulima i živima koji nikad nisu otimali tuđe, nego krvlju i životom i žrtvom branili svoj komad svete zemlje. Jer zemlja je i mati i dijete koju nam Bog dade da u njoj živimo po njegovim zakonima u slobodi djece Božje, da bude dobro i blagoslovljeno nama i našoj djeci poslije nas, zauvijek".
Obraćajući se vjernicima, kardinal je u homiliji rekao da su s pouzdanjem u Boga došli danas u ovaj grad. „Knin je danas hodočasnički grad, a ova crkva svetište domovinske zahvalnosti. Neprevarljivim očima duše zagledani u svoju povijest, svjesni okolnosti koje su nas dopratile do ove točke, mi se sjećamo, i mi svjedočimo, ovdje, pred Bogom, da su se prvih dana mjeseca kolovoza godine 1995. upravo u Kninu, simbolički otključala vrata kroz koja je hrvatska domovina oslobođena. Hrvatski branitelji i redarstvenici tada su ušli u Knin, noseći u srcima svoje supruge, djecu, očeve i majke, braću i sestre, obitelji, gradove od Vukovara do Dubrovnika, i cijeli narod. Danas smo ponosni došli u Knin sa svima njima povezani u srcu kako bismo, kao Crkva, zahvalili Bogu na daru slobode. Baštinici smo mira. I danas Bogu zahvaljujemo za sve žive koji su nam ga omogućili, a molimo za one koji su živote utkali u neprobojno platno naše slobode", rekao je kardinal.
„Srcem uzdižemo zahvalnu molitvu Bogu za sve poginule i umrle hrvatske branitelje, sinove i kćeri Lijepe naše, koji su nam mir dali okusiti pod vodstvom prvoga hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana, i u doba dragoga duhovnoga autoriteta hrvatskoga puka, sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, a ovdje se s osobitim poštovanjem spominjem i blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine, zauzetog mirotvorca. Kao vjernici znamo: u životu nema slučajnosti. Ako se hrvatski vjerni puk tijekom Domovinskoga rata predao zagovoru Blažene Djevice Marije, što su na poseban način, s krunicom u ruci, činili hrvatski branitelji, je li bilo moguće da se veličanstvena pobjeda ne izbori i na njezin blagdan? Ona je posredovala Isusovu prvom čudu u Kani Galilejskoj, a znamo da je njezin zagovor, zaštita Gospe Snježne, bio presudan i u čudu hrvatske obrane i oslobođenja", istaknuo je kardinal.

U homiliji je rekao da danas mirno slavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, te Dan hrvatskih branitelja, jer su i visoke međunarodne institucije potvrdile da je oslobađanje Hrvatske bila časna misija hrvatskih vojnika, i da je jedini motiv hrvatske države bio uspostava pravednoga mira. „Dovoljno je zaviriti u podatke o onima koji su Hrvatsku branili i oslobodili, kako bi se shvatilo da hrvatska sloboda nije plod nacionalne niti vjerske isključivosti. Vojno-redarstvena akcija 'Oluja' označila je završetak rata u Hrvatskoj, omogućila mirnu reintegraciju preostalog okupiranog hrvatskog teritorija i donijela nagovještaj mira za Bosnu i Hercegovinu", rekao je zagrebački nadbiskup.
Stoga je kardinal zapitao kako je moguće da danas netko optužuje Hrvatsku za protjerivanje, nazvano etničkim čišćenjem, kada su upravo Hrvati i pripadnici nesrpskog stanovništva s tog okupiranog područja bili u jesen 1991. godine protjerani, morali ostaviti svoja ognjišta i sve što su imali, a mnogi su među njima bili i pogubljeni. Opustošeno je na tom području 68 katoličkih župa, a prognano oko 100.000 katoličkih vjernika. „Nakon oslobođenja, u kolovozu 1995. godine, u tim župama naišli smo na pustoš i otkrili porušene i spaljene domove naših vjernika, razorene i obeščašćene katoličke crkve, kapele, groblja – pogaženo svjedočanstvo našeg tisućljetnog katoličkog života. Smijemo ovdje ustvrditi da neki koji danas optužuju druge ili su zagovarali postupke takvog čišćenja, ili su šutjeli kad su mogli i morali govoriti, ili su i sami u njima sudjelovali", primijetio je kardinal. Podsjetio je da premda su hrvatske vlasti, kad je započela akcija oslobađanja, upućivale srpskom stanovništvu – kojega je prema popisu iz 1991. godine bilo na tom području oko 160.000 - opetovani poziv da ostanu mirni u svojim domovima, da im se jamče sva ljudska i građanska prava i da polože oružje, srpsko je stanovništvo ipak bježalo odvozeći svoje stvari.
Kardinal Bozanić pri tome je podsjetio da je kardinal Franjo Kuharić u jednom izlaganju u listopadu 1995. godine ovako prosudio takvo postupanje srpskog stanovništva: "Smatramo da su tri važna razloga. Prvi razlog je da su toliki bili indoktrinirani idejom Velike Srbije da nisu htjeli nipošto prihvatiti realnost države Hrvatske da bi u njoj živjeli kao njezini ravnopravni građani. Drugi razlog je da su i njihove vlasti dale zapovijed da odlaze. Pravoslavni episkop Longin, koji je boravio u Kninu, kazao je, nešto više od mjesec dana prije Oluje, da će oni pozvati srpski narod na odlazak iz Hrvatske ako Hrvatska napadne takozvanu Krajinu. Treći razlog je osjećaj krivnje. Mnogi su sudjelovali u pljački, paljenju i rušenju hrvatskih kuća, u rušenju katoličkih crkava i crkvenih objekata. Susjed koji je susjedu zapalio kuću ili mu još nekoga iz obitelji ubio, nije imao hrabrosti dočekati toga susjeda kad se bude vratio iz progonstva".
Komentirajući da je rat veliko zlo i uvijek ostavlja teške posljedice na duhovnom i materijalnom području, kardinal Bozanić izrazio je uvjerenje da mnogi hrvatski građani srpske nacionalnosti nisu po vlastitoj odluci napustili svoje domove. Podsjetio je da je naša Crkva apelirala na hrvatske prognanike i druge građane da ne padnu u napast mržnje i osvete. „Nažalost, bilo je nakon vojno-redarstvene akcije i slučajeva pljačkanja i paljenja srpskih kuća, bilo je i žrtava. Zbog toga treba žaliti. Danas se s ljudskim i kršćanskim pijetetom spominjemo svih žrtava rata devedesetih godina proteklog stoljeća na hrvatskim prostorima, a kao vjernici molimo pokoj njihovim dušama", istaknuo je zagrebački nadbiskup.
„Budući naraštaji proučavat će vojno-redarstvenu operaciju 'Oluja' pod raznim vidovima, počevši od vojnih analitičara. Mi smo zahvalni Bogu što je ona bila nagovještaj mira na ovim prostorima. Ona je učinkovito zaustavila djelovanje imperijalističkih ratnih ideologija kojima je okvir jugoslavenske države služio za ostvarivanje njihovih ciljeva. Ona se dogodila u posljednjem desetljeću dvadesetog stoljeća. U stoljeću koje je na ovim prostorima državno politički obilježeno jugoslavenskom tvorevinom koja je u svim etapama svojega postojanja na hrvatskim prostorima generirala napetost između Hrvata i Srba. Željeli bismo vjerovati da je i taj period hrvatske povijesti završen", rekao je kardinal.
Govoreći da Hrvatska danas živi novo razdoblje svoje povijesti u suvremenom zajedništvu europskih zemalja, zagrebački nadbiskup poručio je da je potrebno otvarati se novim izazovima europskog društva, ali istodobno čuvati i promicati hrvatski identitet i hrvatsko zajedništvo koje je niknulo kao plod hrvatske obrane, hrabrosti i mudrosti mnogih. „I ne mislim samo na ljude na najodgovornijim položajima, kojima svakako dugujemo zahvalnost, nego i na jednostavne ljude koje je uvelike oblikovala molitva i vrijednosti vjere, na ljude iskušane patnjom", prokomentirao je.
„Devedesetih godina proteklog stoljeća hrvatski je čovjek iskusio svu milinu zajedništva, solidarnosti, mudrosti, znanja, požrtvovnosti i napose žive vjere, što se pretvorilo u spasonosni koridor prema miru. Upravo te vrednote treba izučavati, na njih podsjećati i njih mudro ugrađivati u školske i akademske sustave, u gospodarske strategije, u dugoročne razvojne planove, u pronatalitetne politike", poručio je kardinal.
„Mi, građani Hrvatske, možemo se nositi sa svim problemima, i onim najvećim, budu li zaživjele vrednote mira i zajedništva za koje smo se izborili. Hrvatska čezne za unutarnjim prijateljem! Zato kao zagrebački nadbiskup, molim tebe, hrvatski politički dužnosniče, da budeš prijatelj hrvatskomu narodu; molim tebe, koji radiš u sudstvu, tebe u kulturi, tebe u znanosti, tebe u sportu, tebe u medijima, tebe u gospodarstvu da budeš prijatelj hrvatskomu narodu; pozivam tebe, brate i sestro u vjeri, gdje god bili, da budete prijatelji narodu svomu! Ovdje u Kninu obraćam se i vama poštovani sugrađani srpske nacionalnosti: budite prijatelji zajedničke nam domovine Hrvatske. Ovdje su naši korijeni, ovdje nam je zajednička sadašnjost i budućnost. Bog nam daruje mogućnost življenja u zemlji koju nam je on povjerio i za koju ne samo mi, nego mnogi koji je upoznaju kažu da je lijepa. Zemlja je to u kojoj možemo zahvalno živjeti čuvajući vrijednosti života i obitelji; zemlja u kojoj se treba naći dovoljno posla za sve; zemlja koja može razveseliti srce i čovjeka učiniti čovječnijim", poručio je kardinal Bozanić.
Na kraju mise riječi zahvale uime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja izrekao je provincijal Kodžoman.
Svim hrvatskim braniteljima, građanima, građankama i domoljubima čestitao je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. „Naše vrijednosti, obitelj, domovina, vjera žive od sjećanja i zahvalnosti. Stoga budimo zahvalni i sjećajmo se onih koji su nas zadužili, koji su dali svoje živote i dijelove svoga tijela. Molimo neprestano za njih kao i za naše nestale, njihove obitelji, molimo za sve ljude koji su nevini patili. Neka nam živi vječna i jedina domovina Hrvatska, neka je čuva i štiti moćni zagovor naše Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. Neka nam je svima sretno u novom desetljeću slavljena najvećih svetinja naše vjere i nacije", poručio je provincijal Kodžoman. Zahvalio je svim dosadašnjim dobročiniteljima koji su pomogli gradnju crkve Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta te se preporučio za nove donacije kako bi bila dovršena izgradnja toga memorijalnog centra. Za vrijeme liturgijskog slavlja pjevao je zbor Gospe od zdravlja iz Splita pod vodstvom fra Stipice Grgata.
Na misi su bili predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, predsjedatelj Predsjedništva BiH dr. Dragan Čović, general Ante Gotovina, gradonačelnica Knina Josipa Rimac, predstavnici državne, županijskih i lokalnih vlasti, predstavnici hrvatske vojske i policije, branitelji i članovi njihovih obitelji, predstavnici političkoga, gospodarskog i kulturnog života.

zastava-knin-tvrđava


 
Stranica 8 od 27

galerija

NAJAVE:

13. rujna 2018. u 20:00 započima katekumenat, priprava odraslih za sakramente


Imate li problem ovisnosti u obitelji? INFOCENTAR vas radosno očekuje svake srijede od 18-20h u župnoj dvorani!


Mjesec srpanj - Mjesec Presvete Krvi Kristove, svaki dan prije sv. Mise je pobožnost Predragocjenjenoj Krvi Kristovoj


05.07. Sv. Čiril i Metod, suzaštitnici Europe

06.07. Sveta Marija Goreti, zaštitnica djevičanstva

09.07. Bl. Marija od Propetog Petković

11.07. Sv. Benedikt, zaštitnik Europe

13.07. Majka Božja Bistrička

16.07. Gospa Karmelska

20.07. Sv. Ilija

25.07. Sv. Jakov, Sv. misa u župnoj crkvi u 19:00, a u katedrali u 19:30

26.07. Sv. Joakim i Ana

06.08. Preobraženje Gospodinovo


POVEZNICE

bitno

You are here: