Župa Presvetog Srca Isusova

E-mail Ispis PDF

HODOČAŠĆE NA UDBINU

Oko 150 vjernika Šibenske biskupije predvođeni svećenicima don Tomislavom Puljićem i Krešimirom Matešom, u subotu, 9. rujna, hodočastilo je na Udbinu kako bi svojom nazočnošću dali svoj skromni doprinos proslavi spomendana Dana hrvatskih mučenika. Da bi koliko-toliko pripravni došli na svečano misno slavlje i u nacionalno svetište hrvatskih mučenika, zadužio se don Tomislav Puljić koji je naizmjenično u dva autobusa, govorio o značaju mjesta kojem hodočastimo i njegovoj prošlosti o kojoj zapravo znamo jako malo.

20170909 115645

Zato nas je podsjetio na krvavu bitku koja se na Krbavskom polju koje se u svojoj svojoj veličini prostrlo u velikoj udolini na području Like, nedaleko Udbine.
Upravo na ovom polju, točno u 9 sati, dana devetog u rujnu, godine Gospodnje 1493., jedni nasuprot drugih našle su se dvije vojske. S jedne strane slabo opremljeno hrvatsko pješaštvo, a s druge strane dobro naoružana i izvježbana  turska vojska koju je predvodio bosanski sandžak-beg Hadum Jakub-paša. Hrvatsku plemićku vojsku u bitku je poveo ban Emerik Derenčina koji se pristao sukobiti na pustopoljini što je, između ostalog, na kraju dovelo do poraza i golemih kubitaka na Krbavi. Turci su smicalicama, manevrima, zasjedama, ali i brojnošću i snagom stjerali hrvatsku vojsku  u okruženje pa izlaza nisu ni imali jer ih je s druge strane čekala rijeka  u kojoj su mnogi izgubili živote. Na Krbavskom polju poginuo je hrvatski knez Ivan Frankopan, a Derenčin je zarobljen. Kažu da je s hrvatske strane preživjelo jedva dvjestotinjak vojnika, a tisuće ih je ovdje ostavilo svoje kosti. Neki će povjesničari reći da je ova bitka značajna i po tome što je označila propadanje cjelovitosti hrvatskih zemalja, te što je označila kraj jednog i početak stvaranja dovog doba.


Prije početka svečanog slavlja posjetili smo Cerovečke pećine zakoračivši tako duboko u podzemlje koje je priroda tisućama godina marljivo oblikovala omogućujući nam danas uživanje u najneobičnijim kamenim kreacijama, lijepima poput najfinije čipke.
„Uključite maštu“- reče nam mlada djelatnica parka, pa će te u „sigama“ koje je tisućama godina voda uporno stvarala i kreirala, vidjeti razne likove. Savjet nam zapravo nije ni trebao jer smo već po ulasku u Donju pećinu do koje smo stigli nakon petnaestak minuta ne baš napornog uspona, i sami počeli glasnogo komentirati na što nas koja kreacija podsjeća. Vođeni iskusnom rukom mlade djelatnice Parka prirode Velebit polako smo se privikavali na mrak i hladnoću, a temperatura je ovdje konstantno niska i kreće se od najviše 8 do najnižih 5 stupnjeva. Dobro zabundani uživali smo u  razgledanju ovogvrlo važnog speološkog objekta koji je otrkiven sasvim slučajno daleke 1913.g. prilikom izgradnje željezničke pruge od Gračaca prema Kninu. Inženjer Nikola Turkalj zaslužan je za njenu prvotnu očuvanost pa je mnogi u znak zahvale i nazivaju po njegovom prezimenu. Dok promičemo uz atraktivne sige prepoznajemo u nekima lik svetog Nikole, pa cijeli kompleks katedrale...U jednom udubljenju nalazio se medveđi brlog, kazuje nam službenica parka, pokazujući rukom na  tragove medvjeđeg brušenja u stijeni u kojoj je prebivao. U pećini su, saznajemo, pronađeni ostaci špiljskog medvjeda, kosti nekih glodavaca i ptica, te brojni koštani i kameni nalazi.
Za turistički posjet otvoreno je 700 metara Donje i Gornje pećine dok se u srednju zasad spuštaju samo za to obučeni speolozi.  Zbog svog značaja ovo je područje Cerovečkih pećina koje se, inače nalaze  na 4 km udaljenosti od Gračaca, na južnom diječlu Velebita,  1961.g. zakonom zaštićeno kao geološki spomenik prirode koja se ovdje iskazala kao vrhunski projektant podzemlja. Podzemlje se, inače često spominje i u našoj religiji pa otuda i sve veći interes vjernika za posjet ovakvim mjestima koja predstavljaju ugodu za oči i dušu. Fotografiranje je zabranjeno pa ćemo ovu podzemnu ljepotu nastojati zadržati u sjećanjima.
Unatoč prijetećim oblacima Velebit nam se ukazao u svoj svojoj raskošnoj ljepoti koju su tmasti oblaci i gusta bjeličasta magla samo naglašavali. Pogled sa visina Velebita na njegove vrhove koji su virili iz magle i dodirivali se sa oblacima dugo ćemo zadržati u sjećanjima.
Napojeni prirodnim ljepotama i zanimljivostima krenuli smo dalje, prema Udbini koja je glavno naše odredište i mjesto na kojem smo odlučili potražiti duhovnu okrijepu.
Na Križni put koji je krenuo od crkve svetog Marka i kojeg je predvodio fra Petar Grubišić iz Ogulina, nismo stigli, ali smo zato na vrijeme bili na svečanom euharistijskom slavlju kojeg je ove godine predvodio naš šibenski biskup Tomislav Rogić. Uz njega su bili i biskup domaćin Zdenko Križić, biskupi Želimir Puljić i Vjekoslav Huzjak, te biskupi u miru Mile Bogović i Ante Ivas. Uz njih je koncelebriralo stotinjak svećenika. U liturgijskom slavlju nastupili su zborovi Gospićko-senjske biskupije te klapa HRM-a.
Na Udbini se okupilo oko pet tisuća hodočasnika među kojima su bili i članovi Moto kluba Croatica koji su i ove godine sa sobom donijeli brojno kamenje sa više hrvatskih stratišta. Svo će kamenje naći svoje mjesto na memorijalnom zidu spomen parka koji je sastavni dio ovog nacionalnog svetišta. Među brojnim hodočasnicima posebno su se isticali oni iz Šibenske biskupije, a kako i ne bi kada su mnogi na glavama nosili prepoznatljive narodne kape, a neki su došli i u cijelim  nošnjama svoga kraja.
Koliko znamo o Udbini, koliko o ovdašnjoj crkvi, njezinim temeljima...? Malo! Čini mi se da ni to nije najgore, jer se gorim od goreg čini činjenica da mnogi i ne žele znati za ovo mjesto, za njegovu prošlost...Zašto je tomu tako, tko bi znao? Možda upravo zbog toga, našeg neznanja ili našeg nehtjenja, biskup Rogić se u uvodnoj propovijedi dotakao samih početaka gradnje, pa i vremena koje je gradnji prethodilo.
-Bilo je to 9. rujna 2003.g. kada je prvi put javno objelodanjena ideja o gradnji Crkve hrvatskih mučenika. Donesen je tako ovdje po prvi puta krbavski križ i štap hrvatskih biskupa. Prošle su dvije godine od polaganja kamena temeljca, a onda je biskup Bogović krenuo u svijet tražiti pomoć“,prisjetio se biskup Rogić.

20170909 092355


Sjećamo se kako je tada krenula prava hajka kako protiv inicijative o gradnji takve crkve, tako i protiv autora ovog velebnog zdanja, akademskog kipara Kuzme Kovačića. Ništa, međutim nije moglo spriječiti gradnju Crkve hrvatskih mučenika koja danas dominira cijelim krajem. Blagoslovljena je, sjetimo se, 2010.g., a slijedeće godine i posvećena. Od tada do danas hodočasnici iz cijele zemlje, a najviše iz susjednih biskupija, hodočaste na ovo mjesto koje je stoljećima bilo zaboravljeno, a ni danas ne zauzima mjesto koje bi po svemu trebalo. Spomen stradalima kao da je tako teško odati, a ovdje je stradala brojna hrvatska vojska. Njihove žrtve dugo su neopravdano bile zaboravljene, ali je došlo vrijeme da se za njih i za njihove duše  javno moli, da se nikada ne zaborave.
Šibenskom biskupu mons. Mr. Tomislavu Rogiću pripala je čast da se kroz propovijed obrati hodočasnicima iz Hrvatske, BH, iz svijeta. Spominjući se  mučenika koji su i na Krbavskom polju ostavili svoju žrtvu biskup Rogić je izdvojio: „Mučenici se jaganjcu pridružuju, svojom žrtvom postaju dio njegove otkupiteljske žrtve i zato se vesele nebesa i svi nebesnici. Uskrsli Krist svojim učenicima pokazuje rane s križa, jedino što će ući u nebo, a napravljeno je ljudskim rukama. Te rane postaju znak prepoznavanja Krista raspetog i uskrslog, kao da rane, žrtve i svaka velikodušnost postaju odlikovanja, a nebo za vječnost. „Dati život, dati sebe za ljubav, za prijateljstvo, za istinu i vjeru, za obitelj i domovinu“. Te su riječi uklesane u oltar crkve hrvatskih mučenika. To je i poruka ovog mjesta.
Crkva hrvatskih mučenika, kazivao je biskup Rogić, jest i želi biti mjesto gdje se uči ljubiti i po cijenu žrtve, za razliku od današnjih lažnih slika ljubavi i životne radosti bez odricanja, mjesto gdje se hranimo primjerom ljubavi i žrtve velikana mučenika kroz čitavu našu povijest u želji da idemo za vrijednostima koje su nam ostavili, za koje su ginuli, mjesto gdje se uči praštati, gdje se uči i na greškama, jer samo ljubav može pobijediti mržnju, mjesto gdje se uči voljeti čovjeka, svoju obitelj, domovinu, onako kako nas je Krist učio.
Nastavljajući propovijed biskup Rogić rekao je kako ova Crkva želi biti mjesto gdje se raste u vjeri, gdje se uči ljubiti i po cijenu žrtve. Naglasio je kako se neće napustiti ideja o Svehrvatskom grobu na Krbavskom polju. Podsjetio je i na riječi koje je godinama iz Udbine  upućivao hodočasnicima: Hrvatski sinovi i kćeri: Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti, mi ćemo ga držati“. U potpisu- vaši pradjedovi“. Zahvalan je općini Udbina koja je podržava inicijativu o svehrvatskom grobu kao i predsjednici države Kolindi Grabar Kitarović koja se, također zainteresirala za ovu ideju čijoj se realizaciji nadamo u vjeri.
Biskupu Rogiću potom je uručena slika Crkve hrvatskih mučenika, rad slikarice Božice Božić.
Vremena za detaljniji obilazak svetišta nije bilo, a i kiša je ozbiljno zaprijetila.
Duhovno napojeni pohitali smo prema autobusima jer je valjalo stići na dogovoreni ručak, a jelo od divljači objedovati u srcu Like nitko nije želio propustiti.
Jadranka Klisović

 

galerija

NAJAVE:

Vjeronaučni raspored:

3., 4., 5. i 6. razred: subotom u 09:00

1., 2., 7. i 8. razred: subotom u 10:00


Imate li problem ovisnosti u obitelji? INFOCENTAR vas radosno očekuje svake srijede od 18-20h u župnoj dvorani!


Priprava odraslih za krštenje i druge sakramente je četvrtkom u 20:00


Mjesec listopad je Marijin mjesec te je svaki dan listopadska pobožnost !


7. 10. Blažena Djevica Marija od Krunice


09. - 13. 10. je predbračni tečaj u 19 sati.
Nije se nužno prijavljivati nego samo doći !


11. 10. Sv. Ivan XXIII
Druga je srijeda u mjesecu te je susret članova Župnog Caritasa nakon večernje sv. mise.


16. 10. Sv. Margareta Marija Alacoque - njoj se prije 340 god objavilo Presveto Srce Isusovo

 

POVEZNICE

bitno

You are here: