Ispis

PARAY  LE  MONIAL    2017.


U rano jutro Uskrsnog  ponedjeljka  17. 4. 2017. poveo nas je župnik na  hodočašće Presvetom Srcu Isusovu, patronu naše župe,  u Paray le Monial.
Ponovno doći  Srcu Isusovu – koja radost, koja čast i slast!
Taj mali gradić Mira i Ljubavi ostao mi je u srcu kao nešto neopisivo, što se samo doživjeti može !
Kao obično najprije smo posjetili Padovu i u njoj svetište sv. Leopolda Mandića  gdje smo imali sv. misu,  crkvu sv. Justine i baziliku sv. Ante Padovanca.  Iste večeri stigli smo u Milano u kojem smo obišli crkvu sv. Ambrozija, a vidjeli smo i crkvu sv. Jurja i poznatu, velebnu katedralu.  Idućega jutra prije polaska posjetili smo jako dojmljivu crkvu Kraljice mučenika u kojoj se čuva Gospina slika iz 16. stoljeća. U popodnevnim satima smo stigli u Ars, gdje smo imali sv. misu uz grob sv. Ivana Vianeya. U naše glavno odredište, Paray le Monial, stigli smo uvečer pa smo otišli u  dvoranu vječnog klanjanja.  A tamo  tišina, mir, sabranost, svjetlom obasjano   Presveto koje privlači k sebi .....
Tamo je sve drugačije,  a opet isti Isus..... Uživa duša  moja i odmara se, veseli se i raduje, pjeva i kliče.... u ushitu  zbog sreće što sam opet tu, u Paray le Monialu, gradiću Srca Isusova !  Divno je biti tu, gdje se stoljećima ljudi sabiru u molitvi, gdje žive svoju vjeru i svoj prisni odnos s Isusom. U njemu se osjete minula stoljeća...  Osjeti se duh mnoštva  molitelja, duh pobožnih benediktinaca koji su živjeli u obližnjoj predivnoj bazilici, njihovi skladni glasovi, prekrasno pjevanje redovnica Reda Pohođenja Marijina koje i danas ovdje uzdižu svoje hvale Bogu što je preko njihove susestre sv. Marije Margarete vjernički narod širom svijeta doznao za objavu Presvetoga Srca Isusova!    Čovjek koji se druži s Njime ne može biti jednak kao prije.  Hvala Svevišnjemu, a i našem župniku što nam je omogućio ovo bogato hodočašće!   Idući smo cijeli dan proveli u Pareyu, iskoristivši ga kako smo najbolje znali, već  prema svom afinitetu. Teško mi je pao rastanak s njime kad smo ga u četvrtak napustili i krenuli put Rima.
 U Vječnom gradu  smo obišli dvadesetak  crkava i bazilika neopisivo lijepo  izgrađenih  i uređenih. U svakoj ti zastane dah od udivljenja nad tim što je sve ljudski genij po divnim Božjim darovima sposoban napraviti. O svakoj od njih smo od našeg  sveznajućeg  župnika, don Tomislava, saznali ono najvažnije o izgradnji  i pobožnosti  koja je vezana uz nju.  Meni su na poseban način ostale u sjećanju Svete skale, zbog molitve na stubama kojima je Isus išao pred sud,  bazilika sv. Pavla izvan zidina, koja ostavlja  potpuno bez daha i katakombe sv. Kalista zbog svjedočenja kršćanskog života prvih kršćana.  Na povratku kući bilo je  hrabrih hodočasnika koji su svjedočili svoje iskustvo s ovog prekrasnog hodočašća .
Hvala Ti Bože za ovaj  lijepi tjedan koji smo proveli  na hodočašću s našim župnikom koji je mislio na svaku pojedinost našega puta,  duhovnu i materijalnu. Hvala Ti što mi se ostvarila želja opet doći u Paray le Monial kojeg imam u predivnoj uspomeni.
Isuse, blaga i ponizna srca   -   učini srce moje po Srcu svome!  


Hodočasnica