Župa Presvetog Srca Isusova

Skip to content

DJECA BALDEKINA ZA DJECU AFRIKE

Prosinac je i inače mjesec darivanja, pa su djeca iz naše župe odlučila i ove godine pomagati svojim najsiromašnijim vršnjacima. Već treću godinu za redom djeca su krenula u pohode obiteljima skupljati novčane darove na način da su obišli oko 500 obitelji koje su se odazvale i radosno ih primile, dajući na taj način i svoj doprinos cijeloj akciji. Na zadovoljstvo svih uključenih u akciju, osobito djece i obitelji, kao i župnika, unatoč poteškoćama i velikoj nezaposlenosti u našem društvu, našlo se volje i načina kako pomoći ugroženijima i nemoćnijima u svijetu.

Više...

25.12.2011. - Polnoćka

Kad sam oko 22.00 sata krenula iz kuće prema našoj crkvi iznenadilo me blago vrijeme iako su najavljivali nevrijeme i kišu. Na ulazu u crkvu dočekale su me prekrasne jaslice, točno na mjestu gdje se svaki vjernik mora zaustaviti i pokloniti malom Božiću, a unutrašnjost već dobro popunjene crkve odisala je svečanim sjajem. Kad sam ugledala tu ljepotu promislila sam na sve vrijedne ljude koji su svoje badnje jutro posvetili uređenju naše crkve i od srca sam poželjela da im trud bude nagrađen božjim blagoslovom.
Uz oltar i u prostoru namijenjenom zboru već su se smjestili pjevači koji su se posljednjih dva mjeseca pripremali za ovu noć. I mali i veliki bili su jednako uzbuđeni i nemirni.

Više...

19.prosinca 2011." Dođi!"

Četvrta je nedjelja Došašća, još je sedam dana do Božića. Rano ujutro, već tri nedjelje ustajem se, popijem vrući čaj i izlazim iz kuće, idem na Zornicu. Mrak je, tišina, prolazim ulicama, ali nisam sama. Idu i drugi, na ulazu u crkvu gužva je pred vratima, kao da je rasprodaja. U tišini žene i muškarci dolaze, dostojanstveno i ponizno se klanjanju, kleče i mole se.

Više...

Evo stiglo je još jedno Došašće! Brzo, zar ne ? Da li i vama tako izgleda ? Ovo je vrijeme pripreme za Božić.

I ovo vrijeme će brzo proći, a ja ću se pitati da li sam učinila dovoljno, da li sam ga iskoristila najbolje što mogu da bi spremna dočekala Božić !

Jedan od načina kako se naša Župa, Presvetog Srca Isusova, priprema za Božić jest briga za najsiromašnije župljane.

Župni caritas je pozvao svoje župljane na djelotvornu kršćansku ljubav, a oni su se odazvali jer su prepoznali Isusovu poruku "Mene ste nahranili kad sam bio gladan, mene ste napojili kad sam bio žedan, mene ste odjenuli kad sam bio gol".

Za sv. Nikolu organizirali smo prikupljanje hrane i higijenskih potrepština. Od prikupljenog materijala napravljeno je pedesetak obiteljskih paketa različitih veličina, ovisno o broju članova obitelji i socijalnom statusu.

Nije lako otvoriti vrata, primati hranu od nepoznatih ljudi i priznati svoju nemoć i strah da djeca neće imati što jesti. Ali nije lako niti pokucati na tuđa vrata, donijeti hranu i ostati skroman i ponizan.

Isus nas neizmjerno ljubi i nas poziva da Mu budemo slični pa ako smo se ovog Došašća bar malo približili tom cilju naš Božić će nam biti radost i mir.

I za kraj tekst koji me ovo Došašće posebno motivira:

Kada otvoriš ruke, uvijek ti netko

padne u zagrljaj.

Kada otvoriš oči,

vidiš sjaj u očima drugih.

Kada otvoriš uši,

čuješ kako drugi dišu.

Kada otvoriš vrata doma drugima,

svi se osijećaju kao kod kuće.

Kad otvoriš srce,

iznenadiš se koliko ljudi u njega stane.

SRETAN BOŽIĆ !

6.12.2011. PRIKUPLJANJE HRANE I HIGIJENSKIH POTREPŠTINA

Evo stiglo je još jedno Došašće! Brzo, zar ne ? Da li i vama tako izgleda ? Ovo je vrijeme pripreme za Božić.I ovo vrijeme će brzo proći, a ja ću se pitati da li sam učinila dovoljno, da li sam ga iskoristila najbolje što mogu da bi spremna dočekala Božić !Jedan od načina kako se naša Župa, Presvetog Srca Isusova, priprema za Božić jest briga za najsiromašnije župljane.Župni caritas je pozvao svoje župljane na djelotvornu kršćansku ljubav, a oni su se odazvali jer su prepoznali Isusovu poruku "Mene ste nahranili kad sam bio gladan, mene ste napojili kad sam bio žedan, mene ste odjenuli kad sam bio gol".Za sv. Nikolu organizirali smo prikupljanje hrane i higijenskih potrepština. Od prikupljenog materijala napravljeno je pedesetak obiteljskih paketa različitih veličina, ovisno o broju članova obitelji i socijalnom statusu.Nije lako otvoriti vrata, primati hranu od nepoznatih ljudi i priznati svoju nemoć i strah da djeca neće imati što jesti. Ali nije lako niti pokucati na tuđa vrata, donijeti hranu i ostati skroman i ponizan.Isus nas neizmjerno ljubi i nas poziva da Mu budemo slični pa ako smo se ovog Došašća bar malo približili tom cilju naš Božić će nam biti radost i mir.I za kraj tekst koji me ovo Došašće posebno motivira:

Kada otvoriš ruke, uvijek ti netkopadne u zagrljaj.

Kada otvoriš oči,vidiš sjaj u očima drugih.

Kada otvoriš uši,čuješ kako drugi dišu.

Kada otvoriš vrata doma drugima,svi se osijećaju kao kod kuće.

Kad otvoriš srce,iznenadiš se koliko ljudi u njega stane.

SRETAN BOŽIĆ !

Zdravka Najev

BOŽIĆNI BLAGOSLOV OBITELJI

Braćo i sestre, poštovani župljani !

Mi kršćani vjerujemo u Kristov trostruki dolazak : onaj prvi od kojeg i godine brojimo a nosio je biljege trpljenja sve od Betlehemske štalice do Kalvarijske žrtve ; onaj konačni, slavni i mnogo ljepši od prvog, ali i onaj skroviti u našoj svakidašnjici kad kod ga zazivamo a pogotovo kad slavimo sakramente. Dolazi nam po patnicima na poseban način. Bog nam svaki dan pruža mogućnost da ga upoznajemo i da mu se približimo. On nas potiče da svim svoji srcem u njega vjerujemo. Vjera je dragocjeni dar jer nas uvodi u život zajedništva s Bogom i omogućuje nam ulazak u njegovu Crkvu. Zato budimo revni Bogotražitelji. Tražimo ga dok se može naći.

Budimo podložni njegovoj volji jer je naša ljudska volja nestalna i ranjena grijehom. Vršiti njegovu volju je jedina garancija da nećemo zastraniti tj. da ćemo uvijek napraviti pravi izbor. Mnoštvo anđela i svetih su nam primjer kako se vrši njegova volja. Mi kršćani živimo u nadi da ćemo biti dionici njegovih velebnih i divnih obećanja. On je naime rekao : Oko nije vidjelo niti je uho čulo niti je u srce čovječje ušlo što je Bog pripravio onima koji ga iščekuju. Koliki je to Božji dar, braćo i sestre, živjeti u besmrtnosti ali za koju se moramo i izboriti u ovom kratkom zemaljskom životu. Evo nam evanđeoskih savjeta:

- svim marom nastojmo da budemo u broju onih koji ga iščekuju tj. neka duša prione uz Boga ! Tražimo ono što se njemu sviđa, što je njemu milo i vršimo ono što se sviđa njegovoj svetoj volji odbacujući svaki grijeh. Dakle : ljubimo Boga svim srcem svojim svom dušom svojom i svim umom svojim !
- budimo spremni bez kolebanja i ustručavanja za svako dobro djelo. Vidimo kako je mir ugrožen po cijelom svijetu jer je sve više nepravde. Mir naime nije puka odsutnost rata. Mir je plod reda što ga je u ljudsko društvo utisnuo njegov Božanski Utemeljitelj. A tog reda - pravde nema niti će biti dokle god jedna trećina čovječanstava gladuje. tj. živi u takvoj bijedi da sam Krist kao da u siromasima zaziva svoje učenike na ljubav. Sablažnjivo je da neke nacije, gdje su većina kršćani, obiluju izobiljem dobara dok veliki dio čovječanstva ostaje bez potrebnih sredstava za život i muči se u gladi, bolestima i potpunoj bijedi. Olakšavati bijedu današnjeg vremena je mjerilo po kojem ćemo biti nagrađeni vječnom sretnom besmrtnošću. Dakle : ljubimo bližnjega svoga kao samog sebe ! A bližnji nam je svatko tko je u nevolji.

Došašće je ne samo priprava za ovogodišnju proslavu Božića nego i za Kristov slavni dolazak. To je posebno vrijeme u kojem se kršćani intezivnije vježbaju u postu, molitvi i dobrim djelima. Zato ćemo :
a) svake nedjelje i blagdana ići na sv. misu,
b) slaviti svako jutro sv.mise zornice u 6 sati,
c) oživiti obiteljsku molitvu uz paljenje adventskih svijeća, tj. svaki dan izmoliti "Anđeo Gospodnji..."
d) 5. i 6. prosinca (sv. Nikola), od 17 - 18 sati prikupljati hranu i kućne potrepštine za siromahe naše župe, za koje se brinu preko 20 dragovoljaca iz ove župe, članova Župnog caritasa (možeš im se priključiti !),
e) blagoslovit ćemo obitelji prema priloženom rasporedu (javite i svojim prijateljima, do kojih možda nije došao ovaj raspored )
f) naša župa Presvetog Srca Isusova je prošle godine više od ijedne župe u Hrvatskoj školovala siromašne djece u Africi, 130 ! Ove godine do ovog trenutka je uplaćeno za 107 djece (za osmoškolca 100 eura, srednjoškolca 150 eura, za studenta 500 eura...!) Ako možeš priključi se toj akciji bar simbolično !
Kroz Došašće možeš iz crkve uzeti i misijsku škrabicu u svoju obitelj i prikupljati pomoć na gornju nakanu.

g) Jako je važno da radi pomoći siromasima svijeta primiš i četvero djece "na pet" minuta u svoj stan. Djeca su obučena u prikladna odijela triju kraljeva i anđela. Akcija se zove Pjevači betlehemske zvijezde. Oni se pomole u tvojem stanu i prikupljaju pomoć za svoje siromašne vršnjake tj. djeca pomažu djeci. Djeca ulaze samo u prijavljene obitelji. Ta sveta akcija će trajati samo 2 dana u našoj župi tj. 28. i 29. prosinca...
h) Božićna sv. ispovijed je u srijedu, 21. 12. u 18 sati. Više od 10 svećenika će biti vjernicima na raspolaganje da što čišće duše proslave ovogodišnji Božić...
Preporuča se svim župljanima koji se služe internetom da posjete i naše župne mrežne stranice www.srce-isusovo.hr ! Osim župnih vijesti i najava tu ćete moći pročitati i svakidašnja misna čitanja, saznati nešto o svecu kojeg se tog dana slavi, izmoliti molitve (psalme!) za taj dan propisane...
Braćo i sestre, Bog ne želi da nam vjera bude na teret nego oslobođenje. Bog želi da nas vjera vrati našoj autentičnosti. Ali vjera podrazumijeva prihvaćanje određenih sadržaja, vjerskih istina, ali i njihovo prihvaćanje svim srcem, jer živimo u svijetu koji se udaljuje od Boga. Mnogi kršćani kao da posustaju u vjeri svoga krštenja i svoje Crkve. Takvoj našoj braći i sestrama treba naša vjernička pomoć koju smo im dužni pružiti poradi ljubavi Kristove. Molimo za njih; prinosimo žrtve Bogu za njihovo obraćenje; pružajmo im dobri kršćanski primjer; znajmo im reći toplu bratsku riječ i potaknuti ih da uvijek nanovo mogu početi…
Poštovani župljani! Želim vam obilje božićnog blagoslova! Osobito, da u vjeri dođete pred jaslice i poklonite se Božiću! Neka Vas On prati na svim Vašim putima i dovede do onog odlučujućeg susreta s Njime u Njegovoj i našoj vječnosti!

Sretan Vam Božić i blagoslovljena nastupajuća 2012. godina!

Vaš župnik

RASPORED BLAGOSLOVA OBITELJI

Više...

20.11.2011. - Održan sastanak župnog vijeća

Na svetkovinu Krista Kralja , 20.11. 2011. u župnoj dvorani u 19 sati održan je redoviti sastanak članova Župnog vijeća, posljednji u ovom sastavu. Razgovaralo se o novom Župnom vijeću i novoj crkvenoj godini. Župnik je nama, dosadašnjim članovima, preporučio dvije stvari:
- da budemo sjeme i kvasac vjerskog , molitvenog života u svojoj obitelji i okolini
- da volimo svoju župu i učinimo da je i drugi vole !

Više...

13. 11. 2011. - MOĆI BLAŽENE MARIJE OD PROPETOG ISUSA PETKOVIĆ NA BALDEKINU

U nedjelju, 13. studenog 2011. naša je župa doživjela jedan poseban događaj. Čim smo ušli u crkvu pred oltarom smo vidjeli sliku blažene Marije od Propetog Isusa Petković, a na oltaru moćnik s njezinim zemnim ostacima . Te svete predmete nam je donijela s. Jasminka Gašparović, koja pripada redu Kćeri Milosrđa što ih je osnovala blažena Marija Propetoga Petković. Sv. misa je započela pjesmom posvećenoj blaženoj Mariji i tako našu pažnju usmjerila na sliku blaženice. Tijekom cijele sv. mise moj je pogled stalno išao k moćniku koji je sjajio obasjan svjetlom svijeće na oltaru. Svoju propovijed naš župnik je posvetio štovanju svetaca općenito, potičući i nas da slijedimo njihov primjer života. Jer, sveci su stalno svjesni Božje prisutnosti, zahvalni za primljene darove i sav život ulažu za Božju stvar. Osobito je naglasio da trebamo, osim stranih svetaca koje tradicionalno štujemo, početi slaviti i častiti i naše hrvatske svece !

Jedna od hrvatskih svetica je i blažena Marija o kojoj nam je zatim govorila s. Jasminka, njezina susestra. Blaženica je rođena u Blatu na Korčuli 1892. g. Njezina je obitelj bila nadaleko poznata i jako bogata . Bila je trostruko bogata : djecom ( Marija je šesta od trinaestero djece), materijalnim dobrima i milosrđem. Od svojih vrijednih roditelja naslijedila je mnoge darove i sposobnosti za uspješan život, ali također i naučila biti milosrdna prema svima kojima je mogla pomoći. Osobito je bila naglašena očeva ljubav za potrebne . Rano je osjetila Božji poziv, no ostvarila ga je u 22. godini. U dogovoru s biskupom osnovala je 1920. u Blatu( koje je tada bilo vrlo siromašno i prepuno gladne djece) novu redovničku zajednicu i nazvala je Kćeri Milosrđa. Njihov je poziv naviještati vjeru i svjedočiti Božju ljubav djelima milosrđa siromašnoj i napuštenoj djeci, bolesnicima, starijima. Njezina se Družba ubrzo proširila po domovini, ali i u misijama u Južnoj i Sjevernoj Americi. Preminula je, strpljiva u svojoj bolesti, u Rimu 1966. god. Blaženom je proglasio papa Ivan Pavao II. 2003. u Dubrovniku.
S. Jasminka nam je još ispričala i čudo koje se dogodilo na njezin zagovor kad su, na stručnjacima neobjašnjiv način, spašeni mornari iz oštećene podmornice. Kćeri Milosrđa u Hrvatskoj imaju osnovanu zakladu za školovanje siromašne djece kojoj se svatko može priključiti svojom pomoći. Izlaganje s. Jasminke je bilo tako jednostavno, nenametljivo, odmjereno, izrečeno s vjerom, ljubavlju i zahvalnošću svojoj utemeljiteljici. Svi smo je pozorno i pobožno slušali i upijali svaku riječ. Zahvalni smo joj za tako lijepo predstavljanje naše blaženice.

Na kraju sv. mise pristupali smo oltaru i pobožno poljubili zemne ostatke blažene Marije Propetog Isusa Petković u ukrašenom moćniku, te joj tako i vidljivim znakom iskazali svoje štovanje. Dao Bog da cijeli ovaj događaj snažno odjekne u našoj nutrini ! Zaista, imali smo veliku čast pobliže upoznati jednu veliku ženu našega naroda !
Bogu hvala ! ! !

16. listopada 2011. KRIZMA U ŽUPI PRESVETOG SRCA ISUSUSOVA

Čim sam ušla u crkvu osjetila sam neku posebnu, svečanu atmosferu. Djevojke i mladići svojom ozbiljnošću činili su je takvom. Ovogodišnje krizmanike poznajem jako dugo, neke još od vrtića, jer je među njima i moj sin. Već na početku iznenadili su me svojom dostojanstvenošću i na tome im svaka pohvala.Još od prošle nedjelje razmišljam o pitanjima koja su krizmanici postavili u svojim pismima Ocu biskupu. Od tih pitanja sastavljen je pozdravni govor krizmanika Ocu biskupu, govor prenosim u cijelosti:

" Oče Biskupe,
Pozdravljamo Vas u ime svih krizmanika i vjernika župe Presvetog Srca Isusova!
Iz naših pisama Vama se vidi kako je najveća većina od nas shvatila sv. krizmu veoma ozbiljno, iako nas dosta napisa da su se u sedmom razredu pitali: pa čemu priprava za krizmu !? Pa zar nije dosta školski vjeronauk!?
Netko od nas napisa: "Još uvijek nisam svjestan značenja Potvrde, ali znam da sam na pravom putu!", a netko reče: "Iako sad nisam baš potpuno svjestan svega toga, nadam se da ću s vremenom sve to shvatiti!". I opet netko. "Isprva nisam krizmu shvaćala ozbiljno. Pripravu sam smatrala samo kao neko druženje i trebalo mi je dosta vremena da shvatim pravo značenje krizme."
Nekoliko je nas negodovalo radi toga što nekim krizmanicima krizma znači samo dobivanje novaca i poklona. Jedan krizmanik je ljut na svoje bogate roditelje što se ide taj dan u restoran na ručak ... Jedna krizmanica je ljuta na ostale krizmanice što im je stalo samo do toga kako će taj dan izgledati...
Ipak kod većine se krizmanika vidi da su župni vjeronauci i nedijeljene sv. mise pomogli da shvati koliko je vjera važna u životu. Netko napisa da se svega ovoga boji, ali u društvu s Vama, oče biskupe, da će sve promijeniti.
Jedan krizmanik izjavi: "Dok neki krizmanici razmišljaju kako će izgledati tj. je li im košulja ili haljina lijepa i svečana, ja se pitam kakva će biti moja duša u tom trenutku kad se budem krizma ...!"
Iako nas je dosta izričito napisalo da će nakon krizme ići nedjeljom na sv. misu, jedna krizmanica napisa: "Koliko god ja u sebi sada mislila ' neću ići na misu...ja sam gotova s Crkvom' ja znam da ću ići. Sada znam da vjeronauk nije neka glupost na koju moram ići da bi se krizmala. Radujem se krizmi! Jako!"
Oče Biskupe, dobro nam došli!

Najviše me se dojmilo pitanje - Što je zapravo krizma?
Iako je jasno da je to otajstvo koje ne možemo potpuno dokučiti, kao roditelju nametnuo mi se odgovor dok sam gledala našu djecu uređene kao male ljude. Na putu prema sazrijevanju dali smo im vjerojatno sve što smo mogli, ali darove poput mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega može dati samo Duh Sveti.
Upravo zato što su naši krizmanici izgledali tako odraslo i ozbiljno sviđa mi se što su krizmani u prvom srednje, jer je razlika od prije šest mjeseci do danas očita.
Također mi se čini da je krizmanje u prvom srednje važno i zbog župnog zajedništva.
Sada kada ih više ne veže razred, ni škola, jedina poveznica im je njihova župa.
Radost i uzbuđenost nas roditelja bila je očita. Mislim da smo svi mislili isto, kako je petnaest godina prošlo za tren. Od vremena kad smo mi tu djecu držali na rukama i izgovarali njihovo ime pred Bogom, do danas kada ga oni sami izgovaraju prošao je samo treptaj oka u kojem je trebalo napraviti težak posao, od male djece napraviti ljude. Ne mogu biti sigurna jesam li u tome uspjela, mogu se samo moliti – Bože, čuvaj ga u svojoj blizini.
Miris tamjana, prisutnost Oca Biskupa, ozbiljnost krizmanika ispunila su našu crkvu prekrasnom atmosferom. Svečanom i prepunom roditeljskog ponosa.
Posebno me dirnula što sam među vjernicima vidjela umirovljenu učiteljicu OŠ «Tina Ujevića» Mariju Mikulandru. Došla je na krizmu svojim učenicima. Svojoj pretposljednjoj generaciji. Kako je samo bila ponosna.
Sve nas je ohrabrio govor našeg Biskupa. Iz svake riječi vidjelo se koliko on voli mlade, koliko u njih vjeruje i što zna da je danas potrebno mladima razbiti strah i uliti vjeru u budućnost. Ista pouka dobro je došla i nama roditeljima da nas opomene da djeci nije potrebno samo ono materijalno već i sve što im hrani dušu.
Kako se bližio kraj mise tako mi je sve više smetao žamor ispred crkve. Nije to bio samo žamor već i izraz nepoštivanja prema krizmanicima, njihovim roditeljima, kumovima, ocu biskupu i prema samom prostoru i činu zbog kojeg smo se okupili. Znam da se danas obitelji ne vide često, ali takvo ponašanje uništilo je ljepotu cijelog događaja.

Uistinu mi se čini da su naši krizmanici osjetili dodir Duha svetoga. Ove godine se u našoj župi krizmalo 22 mladića i 23 djevojke, od kojih jedna, Gabriela, ima celebralu paralizu.
Kad se samo sjetim koliko sam puta u ovih 15 godina vikala na mog sina jer trči, skače, priča. U jednom trenutku sam pomislila kako bi i Gabrielina majka vikala od sreće da Gabriela potrči, poskoči, propriča…!
Po završetku primanja svete potvrde uputili smo se kući. Možda bi se suprug i ja bolje proveli da smo taj dan izašli negdje u restoran, ali dok smo spremali stolove za naše goste shvatili smo da svi naši uzvanici već imaju uobičajeno mjesto gdje sjede na ovim našim proslavama i to me ispunilo mirom, jer ako nešto i ne bude u redu, okruženi smo prijateljima.

No, naravno, sve je bilo u redu, Bogu hvala!