Dobrodošli na web portal Župe Presvetog Srca Isusova

SASTANAK ŽUPNOG CARITASA 08. 08. 2013.

Redovito mjesečno sastajanje članova Župnog Caritasa održano je 08. 08. 2013. Volonteri Caritasa bili su aktivni i u ovim vrućim ljetnim danima i posjetili neke prijašnje korisnike, kao i nove koje su nedavno otkrili.Razgovaralo se o najtežim slučajevima u kojima je ljudima potrebna višestruka pomoć.

SASTANAK ŽUPNOG CARITASA 12. 09. 2013.

Župnik nas je podsjetio na osobito tešku situaciju u Siriji posljednjih mjeseci gdje ljudi jako pate radi političkih neprilika i veliku ulogu imaju Caritasi okolnih zemalja, iako su tamo katolici sasvim malobrojni. I nedavno je naš Caritas pomogao potrebnim obiteljima u našoj župi. Jedna osoba poklanja dječja kolica za blizance pa ćemo se raspitati kome ih darovati.
Pozvani smo i mi priključiti se humanitarnom koncertu u Katoličkoj školi u Mandalini, 20. 09. 2013. za izgradnju Katoličkog školskog doma, te nastojati da se što više ulaznica proda za taj plemeniti pothvat. U Devetnici pred svetkovinu sv. Mihovila bit će brojni programi za duhovnu pripravu i pobožnosti kojima smo se dužni priključiti kako bismo vjernički i molitveno proslavili našeg zaštitnika grada i biskupije.
U našoj župnoj crkvi bit će cjelonoćno klanjanje s 28. na 29. rujna, dakle uoči sv. Mihovila.

SASTANAK ŽUPNOG CARITASA 10. 10. 2013.

Na ovom sastanku Župnog Caritasa razgovarali smo o složenom slučaju gdje ima bolesti, a ljudima je potreban i stan i posao. Trebat ćemo se dobro raspitati kako im se može pomoći u toj situaciji. Korisnici kojima se nedavno pomoglo su zahvalni na pomoći našeg Caritasa.

HODOČAŠĆE U PULU

Rano ujutro 28. rujna 2013. godine hodočasnici predvođeni župnikom župe Presvetog Srca Isusova, don Tomislavom krenuli smo na svečanost beatifikacije Miroslava Bulešića, koja je bila upriličena u pulskoj Areni. U duhu svog hodočasničkog putovanja nas 110 koji smo krenuli put Pule najprije smo izmolili svoju jutarnju molitvu Bogu i ujedno zahvalu što možemo svojom prisutnošću odati počast najvjernijim Božjim slugama. Jedan od njih je zasigurno je sada već blaženi Miroslav Bulešić.
Već na početku svog svećeničkog poslanja isticao se odvažnošću i principijelnošću u širenju i ispovijedanju svoje vjere. U svom pastoralnom djelovanju beskompromisno se zalaže za svakog čovjeka, a njegov utjecaj na duhovni razvoj župljana je ogroman. Njegovo geslo kojim se rukovodio kao mladomisnik bilo je „DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE BUDI VOLJA TVOJA“ kojem je ostao vjeran do kraja svoga života.
Međutim, u uzburkanim vremenima rata i poraća takav svećenik nije nimalo dobrodošao, već je bio ozbiljna prijetnja mladoj komunističkoj državi koja je zasnovana na ideologiji koja nije priznavala ni Boga ni vjeru.Veoma svjestan situacije u kojoj je u to vrijeme živjela Crkva, kada su komunisti već otvoreno prijetili, a u to vrijeme tadašnji nadbiskup Alojzije Stepinac bio u zatvoru u Lepoglavi, Bulešić se intimno pripremao za mučeništvo što je posvjedočio u svom dnevniku gdje je napisao „ BITI SVEĆENIK ZNAČI BITI MUČENIK“.
Otvoreni napad desio se u subotu 23. kolovoza 1947. godine kada je u župnu kuću upala grupa razularenih komunista s namjerom da se zastrašivanjem spriječi Krizma koje se trebala održati sutradan na blagdan Sv. Bartola Apostola, gdje je mladi svećenik doslovno svojim je tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakrament. Sutradan je ipak nešto ranije održana sveta Krizma, ali negdje oko jedanaest sati pobunjenici su ušli u župni ured i mučki nožem u vrat, u njegovoj 27-oj godini života ubili velečasnog Bulešića.Zidovi župnog ureda poprskani su krvlju tog mladog svećenika.
Osjetivši da umire zazivao je „ISUSE PRIMI DUŠU MOJU“.Pokopan je u Lanišću, kasnije su njegovi tjelesni ostaci prebačeni u njegovu rodnu župu Sveti Vinčent, a od 2003. u crkvu Sv. Vicencija.

Danas , kada promatramo lik i djelo sada već blaženog Miroslava Bulešića, slobodno možemo kazati da imamo dostojnog zagovornika i posrednika na nebu.
Njegova rečenica tada upućena njegovim progoniteljima „MOJA OSVETA JE OPROST“, potvrđuje njegovo potpuno svećeničko predanje gdje se svojom poslušnošću i poniznošću suobličuje sa samim Kristom.

Kada je župnik najavio hodočašće u Pulu u duhu sam osjećala da bi bilo dobro otići na takav jedan poseban događaj, ali su mi se odmah vrzmale misli, pa daleko je, pa to može proći i bez mene, kako pripremit obitelj za taj dan odsustva itd.
Međutim kako se približavao dan odlaska sve više sam bila sigurna da tu treba svakako otići i pokloniti se. Sebi sam postavila pitanje „što je moja žrtva naspram onoliko žrtvi što su ih kroz povijest mučenici našega naroda podnijeli za nas“, a ima ih ne mali broj

Blaženog Bulešića možemo promatrati i kao ikonu stradanja svećenika naročito onih za vrijeme jugokomunističkog režima, koji je pošto poto htio nametnuti ideologiju ateizma i odvratiti narod od Boga i vjere.
Ali uz božju pomoć naš narod je kroz stoljeća potvrdio svoju vjersku pripadnost, što uvelike pomoglo očuvanju našeg identiteta i opstojnosti na ovim turbulentnim prostorima.
Naša je sveta dužnost pokloniti se svim stradalnicima, božjim slugama, koje možemo promatrati kao uzor kako živjeti svoju vjeru.

Blaženi Miroslave Bulešić, moli za nas !

Sanja Vukšić

Hodočašće u Biskupiju kod Knina

Danas na blagdan Uzvišenja sv. Križa, sjećamo se mi župljani osnutka ove župe Presvetog Srca Isusova , koja je prije 47 godina utemeljena na predjelu grada koji se do danas zove Križ. U Godini smo vjere i danas na ovaj blagdan se slavi Gospa velikog hrvatskog krsnog zavjeta u Biskupiji kod Knina. Hodočastimo u Biskupiju na proslava u kojoj je sudjelovalo preko tisuću vjernika iz cijele Šibenske biskupije.

Puni lijepih dojmova sa ranijih hodočašća uputili smo se Krkom uzvodno kako bi smo na svom hodočasničkom putu posjetili još neka zanimljiva povijesna mjesta.
Prvo odredište na našem putu kojeg nam je i ovoga puta „skrojio“ župnik don Tomislav Puljić bio je spomenik posljednjem hrvatskom kralju Petru Svačiću. Spomenik je postavljen na Miljevačkoj brini sa koje zadnji slavni kralj Hrvatske Petar Svačić pogled upire u mjesto gdje se rodio, na otočić Visovac na kojem je prije više od pola tisućljeća podignut samostan i crkva, te na okolni prostor Miljevaca i zaleđa Skradina.

Don Puljić ukratko nas je podsjetio na burna povijesna događanja koja su prethodila kraljevoj smrti, izdaji od hrvatskog čovjeka i ubojstvu od ruke Mađara. „Gospodine spasi nas tvojim križem“-molili smo na uzvisini nad Krkom koja se pred nama lijeno protezala kao da joj se baš nigdje ne žuri. Nama se, međutim žurilo pa smo put nastavili dalje prema Biskupiji. Nedaleko velikog raskršća koje putnike usmjerava prema Oklaju, Miljevcima i Drnišu nakratko smo zastali u Trbounju, naselju Čupići gdje se nalaze impresivni i dobro očuvani ostaci velike ranokršćanske crkve s nizom pomoćnih objekata posloženih u jedinstveni arheološki sklop.

Još jedno podsjećanje na povijest, tko smo, što smo i kuda idemo i ponovo smo u autobusu koji brza prema Biskupiji kod Knina koje je naše glavno odredište. Stižemo upravo na početak procesije u kojoj su Gospin reljef nosili kninski župljani. Više od tisuću vjernika slilo se iz svih krajeva Šibenske biskupije, mnogi i u nošnjama svog kraja. Procesija kojom je dominirao Gospin reljef uistinu je bila impresivna.

Ispred crkve svete Marije ili Naše Gospe kako je nazivaju sudjelovali smo u velikom misnom slavlju kojeg je predvodio šibenski biskup Ante Ivas uz koncelebraciju 25 svećenika iz cijele biskupije. Vjernike je najprije pozdravio fra Marko Duran, kninski župnik zahvaljujući na dolasku.
U svojoj homiliji biskup je nadahnuto govorio o Križu, Isusovom Križu, ali i onom našem svagdašnjem kojeg svi nosimo na svojim leđima.
Kristov križ nalazi se u središtu života Hrvata katolika, rekao je biskup podsjećajući na Križ u znaku kojeg je pobijedio car Konstantin koji je prije viđenja Križa bio nevjernik. Biskup je potom podsjetio na Milanski edikt kojim je priznato kršćanstvo u Rimskom carstvu te na zasluge velike kraljice Jelene. Taj je događaj označio prekretnicu u životu kršćana i povijesti kršćanstva.
Slijedimo Kristov Križ, poručio je biskup sa otvorenog oltara i dodao: „Neka nam Križ bude izvor života. Križ je najveći i najsvetiji znak kojim smo obilježeni, kojeg slavimo i dičimo mu se.“
Nije se biskup libio progovoriti o nekim događanjima iz naše povijesti, strahotama i patnjama hrvatskog naroda koje se i danas prešućuju, ali i nekim drugim događajima koji se veličaju. Od ruke krvnika u vrijeme komunizma stradao je i don Miroslav Bušelić koji će se 28.rujna u Pulskoj areni proglasiti blaženim. Za vrijeme komunizma stradali su mnogi, među njima i 434 svećenika, a 24 su umrla u zatvorima. Nitko za ta gnusna djela do danas nije odgovarao. Danas se pokušava izjednačiti krvnike i žrtvu, niječu nam se mnoga prava, vrijeđaju nas... Zato, učimo iz svoje povijesti. Kad smo zajedno, kad smo složni, kad s ljubavlju nosimo svoj križ, onda se lakše možemo oduprijeti lažima,objedama..., na kraju će biskup.
Mnoštvo se nakon mise razmililo kuda koji, a mi požurili prema Štikovu kod obitelji Frane Vujevića. Domaćini su nas lijepo dočekali i pogostili. Franin sin Mario oličenje je dobrote, uostalom kao i cijela složna obitelj koja je nahranila gotovo stotinjak posjetitelja.

Don Tomsilav je i ovoga puta pogodio organiziravši nam ručak u kamenoj oazi. Topli kruh ispod peke, domaći sir, te gulaš od veprovine i junetine, lijepo su nam „pali“ na gladni želudac. Kad se na jednom mjestu spoji idiličnost krajolika i ruralne arhitekture, čisti planinski zrak, dobra okrepa, a ni vino nije bilo za bacit, sve se čini nekako ljepše i lakše. Spremno smo prihvatili don Tomislavov prijedlog da razgledamo petnaestak minuta udaljenu crkvicu svetog Luke. Dobro nam je došlo protegnut noge nakon obilnog ručka. Prolazimo lokalnom prometnicom uz koju se rasprostrla kupina s obilnim plodovima u kojima smo se osladili. Visoka stabla oraha ispred kuća impresivna su, a da i ovako daleko od mora uspijeva smokva i trešnja uvjerili smo se na nekoliko mjesta u ovom selu u kojem danas živi tek 17 Hrvata i 25 Srba, a nekoć ih je zajedno bilo gotovo 400. Iseljavanje je započelo u velikoj krizi pedesetih godina prošlog stoljeća, a nastavilo u zadnjem ratu.
Stigli smo tako do uzvisine na kojoj je podignuta kamena crkvica posvećena svetom Luki. Još jedan podsjetnik na burnu prošlost ovih prostora i eto nas ponovo na putu prema kući.

Jadranka Klisović

SASTANAK ŽUPNOG PASTORALNOG VIJEĆA 15. 09. 2013.

Na početku sastanka župnik nas je podsjetio na ulogu župe i njezinu zadaću u proslavi Boga, važnost župne zajednice za obitelj, ulogu roditelja i obiteljske kateheze u odgoju djece.
Također o ulozi Župnog Pastoralnog vijeća i Župnog Ekonomskog vijeća.

Potom nam je župnik prenio informacije o brojnim proslavama koje su u našem gradu planirane u rujnu u čast nebeskog zaštitnika grada i biskupije sv. Mihovila, kao i važnim vjerskim događanjima ove jeseni, npr. hodočašće sv. Šimunu Bogonoscu u Zadar 08.10. 2013.

Thompson pjeva za katolički đački dom

Šibenska biskupija pokrenula je izgradnju Katoličkog đačkog doma u prostorima Katoličkog školskog centra Sveti Mihovil. Tim povodom u četvrtak 5. rujna je u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku održana tiskovna konferencija na kojoj su predstavnici Grada Šibenika, Županije Šibensko kninske i Šibenske biskupije govorili o budućem domu. Predstavljen je i humanitarni koncert koji organizira Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika biskup Srećko Badurina iz Šibenika. Na glazbenom događaju koji će se održati u petak 20. rujna nastupiti će pjevač Marko Perković Thompson, a sav prihod ide za đački dom. „Jedina smo županija koja nema đački dom i u toj ideji da napravimo nešto dobro za našu županiju, organizirali smo humanitarni koncert koji će svojim prihodom pomoći izgradnji doma u kojem će živjeti 70-ak učenika. Zahvale svima koji su se odazvali ovom projektu te našem pjevaču Marku Perkoviću. Ovaj dom će se odmila zvati KADOM baš kao što želimo da se svi njegovi stanari osjećaju ka' doma“ izjavio je Zoran Smolić, zamjenik župana Šibensko-kninske županije. Đački dom bi bio smješten u zgradi koja se nalazi u sklopu Katoličkog centra, a nužno ju je temeljito obnoviti i urediti. Sa svojim sadržajima bio bi i odgojna ustanova koja bi učenicima u svemu trebala zamijeniti obiteljski dom. Računa se i na učenike iz drugih Županija koji bi zbog određenih obrazovnih programa željeli doći u Šibenik. On pretpostavlja i osnivanje srednje škole u sklopu Katoličkog školskog centra što Šibensko – kninska županija, po riječima Zorana Smolića, apsolutno podržava kao privatnu školu s pravom javnosti. Po njegovom mišljenju, u njezinom sklopu bi trebala biti osnovana i još jedna gimnazija. „U ime Grada Šibenika čestitam organizatorima na upriličenju ove humanitarne akcije i pozitivne inicijative. U potpunosti podržavamo ovaj projekt jer izgradnjom osiguravamo budućnost našoj djeci“ dodao je Nikica Penđer, zamjenik gradonačelnika Grada Šibenka. „Pozivam sve ljude dobre volje da se uključe svojim donacijama, bilo kupnjom ulaznica ili uplatom na broj žiro računa Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnik „Biskup Srećko Badurina“ . Želja nam je da djeca zagore Šibensko-kninske županije i Grada Šibenika imaju mjesto gdje se mogu smjestiti, a ne svakodnevno putovati.“ rekao je don Roko Glasnović , predstavnik Šibenske biskupije. Kako bi se prikupila sredstva za izgradnju doma, popularni hrvatski pjevač Marko Perković Thompson će 20. rujna u 20 sati ispred Katoličkog školskog centra (bivša vojarna) održati koncert, a ulaz će na dan koncerta biti otvoren posjetiteljima od 17.30 sati. Prodaja karata kreće danas, a karte se po cijeni od 50 kuna mogu nabaviti u Šibeniku (ceffe bar Valerija i Domino), Vodicama (caffe bar Angels), Murteru (caffe bar Leopold), Drnišu (Gradska Kavana), Kninu (caffe bar Black&White), župnim uredima i na ulazu na dan koncerta. U želji da Dom što prije bude dostupan učenicima, Šibenska biskupija pokrenula je i širu humanitarnu akciju, pozivajući sve ljude dobre volje da svojim dragovoljnim doprinosima podrže ovu akciju donacijama na žiro račun: HRVATSKO KATOLIČKO DRUŠTVO PROSVJETNIH DJELATNIKA BISKUP SREĆKO BADURINA, br: IBAN HR 7824110061100112543.

SASTANAK ŽUPNOG CARITASA 12. 09. 2013.

Župnik nas je podsjetio na osobito tešku situaciju u Siriji posljednjih mjeseci gdje ljudi jako pate radi političkih neprilika i veliku ulogu imaju Caritasi okolnih zemalja, iako su tamo katolici sasvim malobrojni. I nedavno je naš Caritas pomogao potrebnim obiteljima u našoj župi. Jedna osoba poklanja dječja kolica za blizance pa ćemo se raspitati kome ih darovati.
Pozvani smo i mi priključiti se humanitarnom koncertu u Katoličkoj školi u Mandalini, 20. 09. 2013. za izgradnju Katoličkog školskog doma, te nastojati da se što više ulaznica proda za taj plemeniti pothvat. U Devetnici pred svetkovinu sv. Mihovila bit će brojni programi za duhovnu pripravu i pobožnosti kojima smo se dužni priključiti kako bismo vjernički i molitveno proslavili našeg zaštitnika grada i biskupije. U našoj župnoj crkvi bit će cjelonoćno klanjanje s 28. na 29. rujna, dakle uoči sv. Mihovila.

Hodočašće na Udbinu - hrvatski mučenici

Jednodnevno hodočašće na Udbinu pokazalo se kao dobar pogodak ne samo za izlet na jedno od tri najveća lička polja, već i za kritičko i duhovno promišljanje događaja odigranih prije, ni više ni manje, 520 minulih godina.

Nakon nepunih sat i pol, s 'Dalmatine' se skreće za Udbinu, mjesto križnog puta i mise u čast mučenicima. Svjež zrak, zelenilo, tragovi potoka i besplatno 'uberi sam' voće (jabuka, bazga, mušule...) prethodili su križnom putu kojeg je, duž vijugavog uspona, riječju predvodio mjesni svećenik uz čitanja prisutnih.

Polagano gazeći šljunak, uzduž kojeg se nailazi 14 velikih drvenih križeva koji podsjećaju na ljudske i Isusove mučeničke postaje, stiže se do vrha s kojeg se pruža fantastičan pogled na povijesnu Krbavsku scenu.

Ugodno iznenađenje bio je priličan broj ljudi koji su pristigli na Udbinu (naš je autobus, po nešto ranijem dolasku, bio već sedmi) među kojima su i oni koji su, doslovno, stavili put pod noge na nekoliko desetaka kilometara i nekoliko sati. Sama ta činjenica, puno puta, samo proleti kroz glavu, a zbilja je vrijedna divljenja bez nekog opsesivnog razmišljanja i dokazuje karakter onih koji žele graditi najprije sebe, zatim i okolinu, a i ući u uže hlače. Teško je prošetati cijeli Šibenik uzduž i poprijeko, kamoli pješačiti 30-ak kilometara van bilo kakvih naselja... Što se crkve kao građevine tiče, nenametljivost kičem je pozitivna karakteristika - bez zlata, mramora i kojekakvih drugih materijala u kojeg se ulažu i rasipaju vrijeme i novci. Crkva je oku ugodna…

Očekivano, povodom većeg broja hodočasnika, misa se slavila na otvorenom koju je predvodio nadbiskup Nikola Eterović (bliski pomoćnik pape Franje !) . Mladih i starijih svećenika, koji su pozdravljali i blagoslivljali prilazeći oltaru, nije nedostajalo kao ni generala

Na suncem okupanom kamenu, propovijed o davnim i vremenski bližim mučenicima bila je kudikamo poučna i inspirativna, bez ispolitiziranosti i suvišnosti. Krv koja je, bilo fizički bilo psihološki, prolivena u nadi izgradnje domovine (ali ne samo kao ustavne tvorevine, već kao žive zajednice) vrijedna je barem poštovanja, ako ne i konkretnog djelovanja. Izvještaj o pogibeljima spomenutih mogu trenutno dirnuti, zaokupiti um, čak i srce, ali se čovjek često vraća u svoje rutinsko stakleno zvono. Svi mučenici su primjer osoba koje nisu nastojale biti paraziti koji će društvu samo uzimati, već su, uz slabosti uvjetovane koječim, voljno ustrajali u duhovnom napretku povjerenika im…

Ovo mi je četvrto hodočašće s don Tomom, kao i obično, jako mi se svidjelo. Jako volim geografiju i putovanja pa i tu leži veliki motiv odabira hodočašća, no, bez gore opisane poruke, hodočašće bi se svelo na izlet. Ne da je izlet, sam po sebi, nedostatan, ali uvijek se može samostalno organizirati, dok je hodočašće prilika za dimenziju više. Stvari koje mislimo da znamo, čak i ako zbilja znamo i pokušavamo djelovati po njima, hodočašće barem učvrsti i zbog toga mi je subota bila dobra. Međutim među nama hodočasnicima u autobusu, svi su mahom bili 'stariji' ljudi, osim dvoje osnovnoškolaca i mene kao skorog 20-godišnjaka. Kakav je stav prema Crkvi i svemu vezanim uz nju, vjerojatno bi mnogi predložili činjenicu o, pomalo naivnom i zatupljenom, studentu koji se vozi sa starkeljama i sluša opće poznate lekcije starog župnika iz neke navike, jer se traži u društvu na neki religiozni način, jer su mu roditelji tako rekli... Ništa od tog nije ni približno točno. Naravno, hodočašće je neobavezno pa se mladi, nekako, ne očekuju uvijek u većem broju, ali bilo bi lijepo kad bi mladi koji, često, vide Crkvu kao zlatno tele koje maže oči i valja se u raskošu, na svoju inicijativu i društvenu osjetljivost pokušali djelovati po Isusovu prijedlogu i to ne iz formalnosti ili naredbenog uvjeta, već iz želje, baš kao udbinski mučenici.

Ante Lakoš

GODIŠNJI SUSRET MISIONARA

Svake godine početkom srpnja neka naša biskupija organizira susret misionara i misionarki, tj. onih koji se tog trenutka nalaze u Hrvatskoj. Ima ih oko 100 svugdje po svijetu (najviše u Africi !). Oni dolaze na odmor od prilike svake tri godine. Tad obave liječničke preglede, obađu rodbinu…
Na tom godišnjem susretu ih bude od prilike 15 – 20. Godinama ih promatram i slušam. Skroz su drugačiji od nas evropskih svećenika. Ponizniji su! Radije slušaju nego govore ! Ne nameću se ničim ! I kad odgovaraju na postavljena pitanja to je kratko i sažeto…Kod njih se ne može naći ni trunku oholosti niti prepotentnosti…U mislima su uvijek tamo negdje odakle su sad došli k nama (ovdje sad mislim posebno na one koji su u misijama u Africi !)…Njima je Afrika u srcu. Nitko se od njih ne želi za stalno vratiti ovamo iako im je redovito život u smrtnoj opasnosti. Puni su hvale za crnce. O crncima svi govore kao vrlo inteligentnim ljudima, daleko inteligentnijim i kulturnijim od nas bijelaca (pa zar i nije krenuo homo sapiens iz Afrike, iz Olduvaja , prema drugim kontinentima !)... Tumače nam kako crnac uvijek sumnjičavo gleda bijelca. Kako i ne bi kad ga je bijelac opljačkao, zatrovao, posvađao, ranio… i ostavio polumrtva na vjetrometini ovoga svijeta. Bijelac uvijek s visoka gleda na crnca…Studirao sam prije 40 godina u Evropi na najvećem sveučilištu svijeta (tad !). Bilo je nešto i crnaca ali su oni uvijek bili negdje sa strane. Bijelac ih nije smatrao dostojnim sebi. Istina živa ! Iako mlad, divio sam se kako oni dostojanstveno (ne stoički !) podnose svoju drugorazrednost pa čak i prezir…
Misionari su mi otvorili još više svijest da će bijelac ( i ja !) dati Bogu veliki račun za crnca. Veliki dio Afrikanaca jede samo 2 puta tjedno, malo imućniji svaki drugi dan… Kad mole 'Oče naš...', ne izgovaraju 'kruh naš…' nego : 'daj nam šansu…' Nauče čitat i pisat samo oni za koje ja i ti pošaljemo godišnje 100 E… Nemaju staračke domove jer se za starca preotima cijelo pleme. Staro čeljade je prenositelj mudrosti predaka, prenositelj Dobrog Duha od predaka…Starac ili strica su blagoslov u obitelji…
Nema u Africi sirotišta. U Africi se ne govori 'moje dijete' nego 'naša djeca'. Ako neko dijete ostane bez roditelja preuzima ga rodbina i ničim ga ne razlikuje od svoje djece… A nakaza od bijelca izmislila usvajanje djece iz Afrike…To je najveća uvreda crncu jer, on kaže, time se dijete izjednačuje s kućnim ljubimcima. Istina ! Istina ! Istina ! Bijedni bijelče, ako želiš dobro tom djetetu onda mu pomozi da se na svom kontinentu ostvari kao osoba, kao slika Božja…

Misionare se redovito premlaćuje, zastrašuje, ubija…Crnac od svih bijelaca vjeruje samo misionaru i misionarki. Nikomu više ! Kad se neki misionar ili misionarka, potpuno slomljeni od ratnih maltretiranja, naume negdje odseliti, tad dođe k njima ispaćeno crnačko mnoštvo i plačući im govori : „A komu nas ostavljate ?“ I tad je nemoguće otići, kažu misionari.