Dobrodošli na web portal Župe Presvetog Srca Isusova

40 DANA ZA ŽIVOT

Inicijativa „40 dana za život“ je ekumenska molitvena pro-life inicijativa za život, a posredno i inicijativa za zaustavljanje abortusa.

Započela je 2004. od strane lokalnih kršćanskih zajednica u Bryan College Station u Teksasu. Inicijativa se sastoji od 40 dana molitve i posta u kombinaciji s miroljubivim bdijenjem ispred klinike ili bolnice u kojima se vrše pobačaji, te u osvješćivanju lokalne zajednice o problemu pobačaja.

Na svjetskoj razini u njoj je do sada službeno sudjelovalo 675 000 ljudi svih kršćanskih denominacija u 607 gradova u 32 zemlje na svijetu.

Inicijativa „40 dana za život“ daje rješenje. Oblikovana je prema Svetom pismu i okuplja kršćane svih denominacija na zajednički angažman za zaštitu života nerođene djece, iscjeljenje žena koje su abortirale, obraćenje medicinskog osoblja koje vrši abortuse te političara i aktivista koji ga zagovaraju i promiču; duhovnu, moralnu i materijalnu pomoć svakoj majci i ocu koji razmišljaju ili su donijeli odluku da abortiraju svoje dijete.

Vizija: zaustavljanje pobačaja u hrvatskom narodu i spas duša. Fokusiranost na dar života, koje kroz molitvu, post i miroljubivo bdijenje vapi Bogu kako bi On, svojom moći, zaustavio pobačaj.

Misija: u duhu zajedništva i jedinstva, tijekom 40-dnevne kampanje, ujediniti Tijelo Kristovo. Molitvom i postom, miroljubivim bdijenjem i osvješćivanjem lokalne zajednice odvratiti od grijeha abortusa i duha smrti. Molitvom tražiti od Gospodina da promijeni srca i kulturu smrti pretvori u kulturu života, prema Njegovoj veličanstvenoj zamisli.

Cilj: proširiti inicijativu cijelom Hrvatskom i Europom donoseći radosnu vijest o svetosti svakoga ljudskoga života od začeća. Spašavati dječje živote i zalagati se za dostojanstven život majki i očeva u potrebi. Svjedočiti milosrdnu ljubav Očevu majkama i očevima koji su, posredno ili neposredno, dotaknuti zlom pobačaja.

U Hrvatskoj je inicijativa "40 dana za život" započela 2014. godine, bdijenjima ispred Kliničkoga bolničkoga centra "Sestre milosrdnice" u Zagrebu, za vrijeme korizme.

Trenutno je u u akciju uključen 21 grad u Hrvatskoj: Zagreb,Split, Osijek, Rijeka, Pula, Vukovar, Zadar, Šibenik, Sisak, V. Gorica, Dubrovnik, Metković, Požega, S. Brod, Vinkovci, Čakovec, Karlovac, Knin, Varaždin, Virovitica i Bjelovar.

Od Pepelnice ova inicijativa ponovno je započela molitvom ispred naše šibenske bolnice. Lani sam sudjelovala u istoj a odlučiti se na izlaganje, kako je rekla jedna vjernica za vrijeme mise, na prvu liniju fronte, nije bio lagan korak... Bilo je razmišljanja, straha od osude okoline, s obzirom na saznanja da prolaznici, oni koji ne razumiju i ne vjeruju u moć molitve, koji nisu vjernici, nisu baš blagonaklono gledali na molitelje-vjernike, pred drugim bolnicama. Čula sam priče o vrijeđanju, čak pljuvanju tih ljudi od strane prolaznika u nekim gradovima, a bilo je osuda i preko internetskih mreža i FB profila. Međutim, nešto u meni je reklo, ovo je pravi test za tebe i tvoju vjeru…

Da te vidim na „ prvoj liniji fronte“, ovo činiš za tu djecu, za te roditelje, osoblje, ali i za sebe, a najviše za Isusa, jer on voli kada njegova djeca rade ono što je Njegovom Ljubljenom, raspetom srcu milo...voli kada njegova djeca žive Ljubav, koja je On sama.

I tako otišla sam prvu subotu, drugu subotu a onda sve subote za redom do kraja inicijative 40 dana.

Svaka subota bila je nova, veća radost u srcu, slatko iščekivanje, kada ću slaviti život i ljubav, moleći sa braćom i sestrama u Kristu. Rasla je radost, nada, pouzdanje među nama moliteljima, ali i u mom srcu… ja sam bila ona koja je bila drugačija sama, ona koja je po toj molitvi, bila osnažena Njegovom ljubavlju, mirom, pouzdanjem.

Dogodili su se brojni divni plodovi u našem gradu, za vrijeme molitvene akcije.. u Šibeniku se došlo do predivnih informacija…za vrijeme molitvene akcije nije se dogodio niti jedan abortus, a 7 od 9 liječnika uložilo je priziv savjesti, odbijajući dalje raditi pobačaje.

I tada sam shvatila..koliko je molitva Bogu draga..i kad ištemo u molitvi da nam obilato daje.

Dragi vjernici, župljani, uključite se u ovu inicijativu, zajedničke molitve.

Isus Krist nam govori:"Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje Ime i ja sam s njima." Na ovim molitvenim druženjima pred bolnicom,u Njegovo ime, je i On osobno… pa kako onda ne vjerovati u plodove naše molitve.

Moli svatko koliko dugo može.
Upišite se za molitvene smjene kod članova inicijative i obavijestite o svemu obitelj i prijatelje.
Kontakt. 092 188 9404- Vanja

Božji Blagoslov i svako dobro!

SVJETSKI DAN BOLESNIKA

11.02. obilježava se spomen Majke Božje Lurdske i Svjetski dan bolesnika. Svjetski dan bolesnika utemeljio je sveti Ivan Pavao ll. s ciljem da se senzibilizira društvo za potrebe bolesnika i da im se osigura bolja zdravstvena skrb.
Kao i svake godine tako i ove u našoj župi Presvetog Srca Isusova proslavili smo Svjetski dan bolesnika svetom misom za bolesnike, medicinsko osoblje i sve one koji se za njih brinu. Sveta misa je započela u 17 h u dvorani župne kuće. Za teško pokretne osobe organiziran je prijevoz, da bi mogli prisustvovati euharistijskom slavlju.Iako je kišilo, dvorana je bila popunjena .
Svetu misu predvodio je misionar Duha Svetoga pater Paul, župnik župa Mandalina i Zablaće. Pater Paul je naglasio da prihvaćanjem Isusa Krista i svog križa čovjek dolazi do svog spasenja.
U ozračju zajedništva, osim duhovne hrane bila je i tjelesna okrepa za stolom punim delikatesa što su ih pripremile vrijedne ruke naših župljanki koje se uvijek rado odazovu svim akcijama. Zapjevalo se, a pater Paul je opravdao svoj nadimak "dalmatinac" jer je većinu dalmatinskih pjesama bez greške otpjevao.
Također je u župnoj knjižnici organizirano mjerenje tlaka i šećera u krvi.
Lijepo je bilo podijeliti ovo popodne u župi Srca Isusova jer je bila na snazi ona rečenica da se "ljubav množi dijeljenjem".

Ljiljana Abramović

SASTANAK ŽUPNOG PASTORALNOG VIJEĆA 7. 2. 2016.

U nedjelju 7. veljače 2016. održan je redoviti kvartalni sastanak Župnog pastoralnog vijeća.
Teme su bile: Cjeloviti spolni odgoj mladih „ Teen STAR“, Godina milosrđa i Korizma.
Župnik je upoznao župne vijećnike s postojanjem programa cjelovitog spolnog odgoja mladih koji se u Hrvatskoj provodi već 20 godina pod nazivom Teen STAR.
Kvalitetan i pravovremeni spolni odgoj pozitivno utječe na ponašanje djece i mladih u sadašnjosti i budućnosti te tako predstavlja kvalitetnu pripravu za brak i obitelj što joj jest glavni cilj. Uskoro će se u Splitu održati tečaj edukacije za voditelje programa Teen STAR na koji se rado prijavilo nekoliko zainteresiranih članova Župnog vijeća.
Pošto je sv. otac papa ovu godinu proglasio Godinom milosrđa od župnika smo saznali sve o oprostima, djelomičnim i potpunim, te o uvjetima koji su za njih potrebni. Naveo nam je u kojim crkvama i kada će biti moguće dobiti potpuni oprost u našoj biskupiji. Cijelu godinu to je naša katedrala sv. Jakova.
Potpuni oprost u nedjelju 14. veljače na Dan braka bit će namijenjen obiteljima koje imaju uvjete i dođu u katedralu, a postoji i predložen postupak koji smo dobili u pisanom obliku.
Poseban dan će biti i datum godišnjice posvete naše katedrale, 28. travnja 2016. Tada će biti moguć potpuni oprost za vjernike cijelog grada gdje će tog dana biti brojni svećenici na raspolaganju za ispovijed koja je bitni uvjet za dobivanje oprosta.
U korizmi koja počinje Pepelnicom 10. veljače, ćemo imati pobožnost križnog puta koji će biti petkom u župnoj crkvi, a nedjeljom ispred šibenske bolnice gdje ćemo se priključiti molitvenoj akciji 40 dana za život, tj, za prestanak pobačaja.
Upoznati smo i s križnim putem za mlade, križnim putem na tvrđavi, programom pobožnosti Velikog tjedna i Uskrsa i pozvani da se kao vjernici zajedno okupljamo i proslavljamo naše svetkovine.

Hodočašće u Dubrovnik

Dok je grad još spavao dubokim snom, više od stotinu hodočasnika sa Baldekina, te iz Mandaline i Zablaća, krenuli su put Dubrovnika prema kojemu su te srijede, 3. Dubrovnik je slavio svog nebeskog zaštitnika svetog Vlaha, mučenika koji je živio na početku četvrtog stoljeća i zadužio nas svojim primjerom vjerničkog života i odanosti svojoj vjeri. Za svoju je vjeru položio život, a njegova odrubljena glava kasnije je, 1020.g., kao relikvija, donešena u Dubrovnik koji je i ove godine veličanstveno obilježio 1700. obljetnicu mučeničke smrti svog Parca, te još jedan značajan datum iz povijesti ovog grada nekada-Grada Republike. Riječ je o 600-toj obljetnici dubrovačkog zakona po kojemu je prestala trgovina robljem. Ako se zna da je jedna Englesa koja se hvali demokracijom, trgovinu robljem zabranila 391. godinu nakon Dubrovnika, a Amerika čak 450 godina kasnije, onda je razvidno koliko je bivša Dubrovačka Republika prednjačila u mnogim civilizacijskim dosezima.

Vožnja prema Dubrovniku, tom srednjevjerovnom biseru, danas jednom od najpoznatijih turističkih odredišta u svijetu, bila je prilika da se podrobnije upoznamo sa prošlošću ovog grada, posebice njegova Parca kojem se svake godine, dan nakon Svjećnice (Kandelore), pokloni više tisuća vjernika i pučana.

Don Tomislav Puljić ponovo se pokazao izvrsnim poznavateljem povijesnih (ne)prilika u to davno doba, ali i ovih aktualnijih koji su grad-biser u čijoj kamenoj ljepoti uživaju milijuni turista iz cijeloga svijeta, učinili da grad postaje sve pustiji. Nekadašnje kamene palače danas zjape (polu)prazne, a njihovi se vlasnici u njima pojave tek tjedan dana u godini. Osim „sata povijesti“ u autobusu se i molilo, ali i pjevalo na što nas je posebno nadahnuo mandalinsko-zablački župnik Karim Paul. U Hrvatsku je iz dalekog Siera Leone došao prije nekih sedam godina, a hrvatski danas govori kao da se ovdje rodio. Nema te dalmatinske pisme koju ne zna otpjevati u cijelosti u čemu mu nitko od nas nije mogao parirati. Pjevale su se i duhovnne pjesme, kako i doliči jednom hodočasničkom putu.
Brzo smo se našli ispred zidina koje dominiraju starim gradom i kroz vrata od Pila prošetali jednom od najpoznatijih ulica na svijetu-Stradunom pa sve do katedrale ispred koje se održavala svečana misa koju je uz koncelebraciju stotinjak svećenika predvodio Vinko kardinal Puljić. Svečanom misnom slavlju nazočila je i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, a domaćin fešte mons. Mate Uzinić pozdravio je brojne goste iz zemlje i svijeta, predstavnike drugih vjerskih zajednica, brojne skupine vjernika iz cijele zemlje, te iz Gradišća, BH...

Spominjući se važnog datuma iz daleke prošlosti ovog grada i ukidanja trgovine robljem, kardinal Puljić upozorio je na opasnosti modernih oblika ropstva u današnjem svijetu. Ujedno je upozorio i na opasnosti koje prijete od ravnodušnosti koju iskazujemo u izgradnji mira. Zlouporabe Boga i svetaca u ostvarenju pojedinih ciljeva nazvao je- blastfemijom. Tu su, dodao je, i opasnosti koje prijete od ovisnosti o alkoholu, drogi, kocki i modernim tehnologijama što sve doprinosi širenju kriminala, nasilništva, pljački, a posljedično sve te opasnosti nagrizaju društvo u cjelini.
-Djecu učimo uživanju, a ne življenju- zavapio je kardinal.
Nakon svečane koncelebracije na oltar su se prinosili darovi nakon čega je središtem grada krenula veličanstvena povorka u kojoj su se nosile moći svetog Vlaha-dragocjena relikvija svečeve glave. Impresivnu procesiju uveličale su svojim nastupom brojne udruge među kojima je bila i daleko poznata Šibenska straža, a svoj doprinos fešti dale su i žene iz šibenske udruge Šuštine, Vodički čuvari Kristova groba, poznati Trombonijeri te brojne druge atraktivne skupine iz Gradišća, Sa Ilidže, iz Janjeva, Trebinja...
Šibenski vjernici nosili su u procesiji zastavu s likom svog nebeskog zaštitnika-svetog Mihovila. Upoređujući šibensku sa ovom dubrovačkom procesijom svoju svojoj smo dali ocjenu više i to zbog čitanja svetih stihova i duhovne glazbe koja ju prati. Našeg svećenika Pola, kako ga nazivaju Mandalinjani, svuda su pratile bljeskalice fotoaparata i kamere. Kako i ne bi kada je na glavi ponosno nosio staru šibensku narodnu kapu koja mu je baš nekako dobro „sjela“. Kad je već tako on je u poklonjenoj mu pažnji uistinu uživao darujući sve prekrasnim iskrenim osmjehom. A tek kad pusti glasa svi se oko njega sjate i slušaju s pažnjom kako pjeva „Krist na žalu“ ili „ Oj šibenska pismo mila, sve si bila i sve jesi...“ Ja sam Dalmatinac i Šibenčanin, pojašnjavao je nazočnima ne zaboravljajući dodati da je nekoliko godina prije bio i ponosni Šokac.

Kiša koja je počela padati pred sami kraj procesije mnoge je natjerala na vrata od Pila, a neke bome i na kamene bedeme sa kojih se pruža veličanstveni pogled na obližnje otoke. „Šibenčani u osvajanju dubrovačkih zidina“-glasno smo prokomentirali penjanje desetak žena sa Baldekina koje su nas ugledale i sa te visine, iz „ptičje perspektive“ i zamolile za fotku svog pentrajućeg „pothvata“.
Vraćajući se kući svratili smo u Neum, najprije na okrijepu, a potom smo nakratko posjetili tamošnju crkvu u kojoj nam je svećenik govorio o prošlosti ovog kraja, ali i o novim prilikama u kojima je sagrađena i ova velebna crkva, uglavnom zahvaljujući donacijama.
Molitva Krunice, pjesma i eto kraja još jednog ugodnog hodočasničkog puta na kojem smo slavili mučenika Vlaha.
Do nekog novog susreta lijepi pozdrav.

Jadranka Klisović
Slike snimile: Angelina Berović i Jadranka Klisović

SEDMA AKCIJA PJEVAČA BETLEHEMSKE ZVIJEZDE NA BALDEKINU

Akcija DJECA POMAŽU DJECI i ovog je božićnog vremena 2015. godine oduševila brojnu mlađu i stariju djecu naše župe Presvetog Srca Isusova u Šibeniku.
Vrijeme došašća bilo je izvrsna prigoda za animaciju i duhovnu pripravu vjeroučenika za ovu lijepu, široko prihvaćenu akciju naše župe. Dogovorili smo se i najavili župljanima da će ih skupina od Sveta tri kralja i anđela pohoditi 28. i 29. prosinca u njihovim domovima.
Po već ustaljenom običaju naši Pjevači betlehemske zvijezde, uz odraslog pratitelja nakon oblačenja u prekrasne kostime i župnikova blagoslova, krenuli su u sveti zadatak objaviti ljudima mir i blagoslov, donijeti božićnu radost i podsjetiti na patnje mnoge djece kojima je ova pomoć velika utjeha i nada. Domaćini su ih jako lijepo primali, zajedno s njima pjevali, obogatili dušu, rado darovali svoj prilog za najsiromašniju djecu svijeta i tako poduprli ovu divnu akciju.
Djeca su se vraćala sretna, ispunjena zadovoljstvom što su na ovaj način mogla pomoći svojim vršnjacima u potrebi. Posjećeno je oko četiristo obitelji, sudjelovalo je pedesetak djece, a prikupili su oko dvadeset tisuća kuna.
Naš župnik don Tomislav Puljić, pokretač Akcije, uvijek ističe duhovnu vrijednost koju upravo djeca Pjevači dobivaju sudjelujući u njoj. Uče se pomaganju, darivanju, poštivanju drugih, lijepim međusobnim odnosima – svim pozitivnim stvarima koje se često zanemaruju i ne prezentiraju u javnom životu. Bogu hvala za sve sudionike i sav uspjeh ove sedme po redu Akcije dobrote i ljubavi.

Cenacolo

O blagdanu Bogojavljanja hodočastili smo u zajednicu Cenacolo u Jankolovici kod Biograda na moru

Ni kiša nas nije spriječila da za blagdan Bogojavljanja hodočastimo u zajednicu Cenacolo koja se nalazi u mjestašcu Jankolovica kod Biograda na moru. Kako to već biva na našim hodočasničkim putevima do krajnjeg odredišta imali smo nekoliko usputnih postaja na kojima smo se napojili povijesnim i duhovnim spoznajama. Za ona duhovna bio je zadužen naš župnik don Tomislav Puljić koji je, kiši unatoč, i brojnim hodočasnicima među kojima su prevladavala djeca i mladi, spretno kormilario i usmjeravao nas na najvažnije činjenice iz života kršćanina, na bitne odrednice blagdana Bogojavljanja koji je u nas poznatiji kao blagdan Tri kralja, te o zlu koje se zove-droga.

Među mladim hodočasnicima bili su i sve popularniji pjevači Betlehemske zvijezde čiji su pohodi kućama na Baldekinu postali tradicionalni i sve prihvaćeniji. Sav novac koji se dobije zahvaljujući mladim pjevačima namjenjen je školovanju djece u siromašnim krajevima Afrike. Nagrada za naše pjevače bio je i ovaj poludnevni hodočasnićki put koji se slobodno može nazvati i „sat povijesti“ i „sat milosrđa i dobrote“.

„Sat povijesti“ jer smo na prvoj postaji u Skradinu slušali kratki povijesni prikaz Skradina, nekadašnje antičke Scardone, a potom i na povijesnu ulogu crkve Porođenja Blažene Djevice Marije koja je u zadnjem ratu-Domovinskom ranjena neprijateljskim projektilima, a do danas nije u cijelosti obnovljena. Kakve je rane zadobila skradinska crkva don Gabrijel nam je pokazao na fotografijama izloženim na ulazu u crkvu.

Slijedeća postaja bila je 14 kilometara udaljena Bribirska glavica koja se smjestila na 300 metara nadmorske visine, a sa njezinih najviših kota pogled seže sve do udaljenih otoka Visa, Kornata...
Nas je kiša omela u razgledavanju impresivnih ostataka spomeničkog kompleksa nekadašnje Varvarije do čijih smo debelih kamenih zidina stigli autobusom zahvaljujući spretnosti našeg vozača koji se odlučio na vožnju uzbrdicom i zavojitom cestom na čemu smo mu bili itekako zahvalni jer je kiša u to vrijeme pojačala.
Poput srdelica stisnuli smo se ispod nastrešnice Gunjačine kuće i sa pažnjom slušali kratku ali burnu i važnu povijest ovog arheološkog područja iz usta prof. Marka Menđušića. Život je najprije započeo u podnožju Bribirske glavice, uz manju rječicu Bribirčicu i potok Otres da bi se u kasnijim stoljećima preselio na uzvisinu koja je svojim geografskim položajem pružala donekle sigurno utočište njegovim stanarima koji su se mijenjali ovisno o povijesnim (ne)prilikama.
Sustav rimskih fontana i danas pruža lijepu sliku kao i ostaci graskih vrata, srednjevjekovnih kula, fontana, crkava, ostale povijesne arhitekture...Na sjevernom dijelu Bribirske glavice smjestila se crkva sa visokim zvonikom. Na Bribirskoj glavici nalaze se i ostaci brojnih grobova, a u Marunovoj kući izloženi su vrijedni ovdje otkopani artefakti koji svjedoče o bujnom životu nekadašnjih stanara među kojima su bili i slavni Šubići za čije je vladavine ovo područje doživjelo procvat.
Prof. Menđušić podsjetio nas je na značaj fra Luje Maruna koji je daleke 1910. zakopao prvu lopatu nakon čega su uslijedile brojne istraživačke arheološke etape. Unatoč naporima arheologa Bribirska glavica koju neki popularno nazivaju Hrvatskom Trojom ili Hrvatskom Mikenom do danas nije u cijelosti istražena niti je u javnosti dobila status kakav ona po svemu zaslužuje.

Put smo nastavili prema našem konačnom odredištu- zajednici Cenacolo čiji stanari-štićenici upravo na blagdan Bogojavljanja priređuju spektakularni prikaz Živih jaslica. Nismo ni izišli iz autobusa, a kiša je prestala pa smo narednih sat-dva uistinu uživali u gostoprimstvu privremenih stanara ove kuće koji su nas najprije orkijepili toplim čajem i keksima, a potom se brzinski presvukli kako bi smo svi zajedno uživali u oživljenim davnim vremenima kada su trojica mudraca krenula na daleki put tražeći Isusa, odnosno iščekujući njegovo slavno rođenje. U Živim jaslicama tako je uprizoren nekadašnji život, a to znači da su i naša gradska djeca mogla vidjeti domaće životinje koje, inače žive na imanjima Cenacola, potom staje za stoku, jednostavne nastambe, gotovo zaboravljene uporabne predmete... Velikim vatrometom označen je Isusov dolazak na svijet kojeg su tri mudraca, tri kralja, prepoznala po zvijezdi koja im je pokazivala pravi put.
Sa velikim padnjevima prepunim mini piceta naši su nas susretljivi domaćini ponovo gostili zahvaljujući nam na dolasku čime smo uveličali i njihovu predstavu za koju su se dugo pripremali i izveli je majstorski, onako od srca kako se to i očekuje od mladih koji su u svojim najtežim životnim trenucima odlučili potražiti i pronaći Boga.
Upravo je vjera ta koja im spašava živote. Vjera je njihova jedina terapija kojom iz sebe istjeruju zlo- ovisnost kojoj su se odali iz najrazličitijih razloga. Razorili su svoje živote, ali i živote svojih obitelji, zajednice. Sada su, srećom na pravom putu i tome se iskreno vesele u što smo se i sami uvjerili.
Dok nas je nutkao da posegnemo za još kojim komadom slasnih toplih piceta uspostavili smo dijalog sa susretljivima mladićem. Prijateljice Angelinu i Radu zanimalo je koliko je dugo ovdje, od kuda je došao, kako mu je... Tek nakon 5-6 minuta zanimljivog kazivanja otkrile smo da se radi o mladiću strancu kojeg je životni nepredvidivi put doveo u Hrvatsku, u zajednicu Cenacolo koju je osnovala časna sestra Elvira u talijanskom gradiću Cuneo u Pijamontu, a zajednica se potom širila i tako stigla i u našu zemlju. Mladić je Ukrajinac i u Hrvatskoj je tek godinu dana, a hrvatski priča kao da se ovdje rodio. Na naše pohvale za vrsno poznavanje našeg jezika on će nama da je to dovoljno vremena da se savlada neki strani jezik s čime se ja baš i ne slažem. Priča nam o svakodnevici, ranom ustajanju, molitvama, radu na imanju, druženju, pisanju izvješća na talijanskom jeziku, zahvalnosti na prilici koju su on i ostala sedamnaestorica dobila u zajednici. Pred njima je još dug put do konačnog izliječenja od ovisnosti koja ih je zarobila i zaprijetila totalnim uništenjem, ali oni su danas na pravom mjestu pa vjerujemo da će se svojim kućama i obiteljima vratiti kao izliječeni ljudi koji u srcima nose novu vrijednost- Isusa.

Koliko je u životu ovisnika značajna uloga roditelja i cijele obitelji govorio nam je u autobusu i naš svećenik Puljić koji posebno ističe ulogu roditelja koji, inače, kako to već obično biva, zadnji priznaju i prihvaćaju da im je dijete ovisnik. Na taj način zapravo ne priznaju ni svoju krivicu. Kad roditelj prepozna da se njegovom djetetu dogodilo zlo i potraži pomoć, prilika da se iziđe iz tame u svjetlo je već tu. Obitelj je, najvažnija u životu čovjeka pa tako i u životu osobe koja u jednom dijelu svog mladanačkog života poklekne ne imajući snage da se sama uspravi. Zato je obitelj tu da ga podrži, a važnu ulogu ima i cijela zajednica koja je, inače sklona stigmatiziranju, odbijanju i okretanju leđa takvim osobama. Našim poludnevnim posjetom, eto i nas osamdesetak hodočasnjika iz župe Baldekin i Bilice, pokazali smo im da nisu sami, da smo sa njima na njihovom tegobnom putu izlaska iz tame i da ih u tome svesrdno podržavamo. Što se tiče materijalne pomoći tu nismo baš moćni, ali kupnjom suvenira koje su oni osmislili i izradili vlastitim rukama donekle smo se zahvalili na gostoprimstvu kakvo se, inače rijetko gdje viđa.
Neka je Bog sa njima na njihovom tegobnom putu do konačnog svjetla!

Jadranka Klisović

KADA SE SKIDA BOŽIĆNI DEKOR?

Božićni ciklus je vrijeme u crkvenoj godini koje započinje na Prvu nedjelju došašća i traje do Krštenja Gospodinova.
Ima dva dijela:
1. Advent ili Došašće- vrijeme prije Božića (od Prve nedjelje Došašća do Božića)
2. Božićno vrijeme (od Božića do Krštenja Gospodinova).

Zašto neki od nas vjernika skidaju božićni dekor već na Tri kralja?
Ne znam. Moguće je riječ o neznanju, no to nas ne opravdava.
Postoji savladivo neznanje (može se naučiti) i nesavladivo neznanje (ne može se iz bilo kojeg razloga naučiti).
Činjenica je da nije problem u neznanju koliko u ne želji da se informiramo ispravno, da tražimo ispravnu spoznaju i da po njoj postupamo kao zreli kršćani.

Moguće da je riječi i o određenoj zaslijepljenosti koja bi se mogla nazvati i nekako drugačije, a sažima se u izjavi: „Pravoslavni slave Badnji dan na datum katolička Tri kralja, a sutradan Božić, pa ne bi trebalo da držimo ukrase ne „njihov“ Božić!“
Zaista: ne postoje dva Božića, ali postoje dva kalendara.
- Julijanski kalendar – uveden od Gaja Julija Cezara u 1.stoljeću prije Krista, na Nicejskom koncilu 325. godine bio je važeći za cijelu Crkvu, a poslije radi određenih nepreciznosti mijenjan. Njega se i dan danas u vjerskom životu drže Istočni/Pravoslavni kršćani.
- Gregorijanski kalendar – kada se uočilo da Julijanski kalendar ima nedorečenosti koje se, tijekom vremena, povećavaju, astronomi su u 16. stoljeću doslovno prepravili kalendar i ispravili vremenske razlike.
Njega je prihvatio cijeli svijet, najprije katolički, a onda i protestantski... Pravoslavna Ruska i Srpska crkva još uvijek su ostale u vjerskom življenju dosljedni Julijanskom kalendaru koji danas kasni 13 dana za Gregorijanskim.

Dakle, i pravoslavni i katolički vjernici slave Božić 25.12. samo što pravoslavni vjernici slijede Julijanski kalendar kojemu je razlika u odnosu na Gregorijanski 13 dana unatrag.

Kako Božićni ciklus ne završava na Tri kralja, tako se tada ni ne skida božićni dekor.
Božićni dekor se skida na Blagdan Krštenja Gospodinova jer njime završava Božićni ciklus, a taj blagdan uvijek je u nedjelju poslije Bogojavljenja tj. Sveta tri kralja.

Za očekivati je da ćemo svoju vjeru izgrađivati i molitvom ali i prijeko potrebnim znanjem i obrazlaganjem svojega vjerskog ponašanja, djelovanja, obreda itd..

preuzeto s web stranice Župe Vodice

NOVOGODIŠNJE ŽELJE

Kamere brojnih TV kuća intenzivno su se ovih dana kretale po gradovima lijepe naše i intervjuirale građane. Upiti su bili slični i stereotipni, rekla bih već viđeno. Građani su odgovarali na pitanja o novogodišnjim željama. Na prvo mjesto uglavnom stavljaju zdravlje jer je svima jasno da ga novcem, koji dolazi na visoko drugo mjesto (ako smo iskreni), koliko god moćan bio i koliko god ga imali ne možemo kupiti. U ovo "sveto trojstvo" novogodišnjih želja ugurala se i sreća. Neki misle da ju nije potrebno posebno spominjati jer ako smo zdravi i imamo novca automatski smo sretni. Je li to to?!. Je li to sve?! Ima li još netko i nešto na ovom svijetu osim nas samih?!Je li ikome palo na pamet da poželi čvršću vjeru; ustrajnost u molitvi, osjetljivost za potrebe drugih? To nismo čuli u novogodišnjim željama. Cijelu sliku popravilo je nekoliko humanitarnih akcija različitih udruga, ali to je tek kap u moru. Tako godine prolaze, prelazimo iz jedne u drugu, ali ne napredujemo.Ako usporedimo TV priloge nekoliko godina unazad, nećemo primijetiti veliku razliku.
Koliko će još Božića i godina proći dok ljudi ne shvate što je važno u životu i čemu treba težiti? Postavimo si napokon pitanje gdje je Bog u našim životima i jesmo li potpuno zaboravili na njega i ljude oko nas, a sebe stavili u centar svemira. Oni koji ne žele lagati dobro će se zamisliti nad ovim pitanjem, a to već možemo smatrati napretkom. Na kraju moja novogodišnja želja je bolja JA, a ne bolje MENI.